Skip to main content
Internet Archive's 25th Anniversary Logo

Full text of "Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika"

See other formats


This  is  a  digital  copy  of  a  book  that  was  preserved  for  generations  on  library  shelves  before  it  was  carefully  scanned  by  Google  as  part  of  a  project 
to  make  the  world's  books  discoverable  online. 

It  has  survived  long  enough  for  the  copyright  to  expire  and  the  book  to  enter  the  public  domain.  A  public  domain  book  is  one  that  was  never  subject 
to  copyright  or  whose  legal  copyright  term  has  expired.  Whether  a  book  is  in  the  public  domain  may  vary  country  to  country.  Public  domain  books 
are  our  gateways  to  the  past,  representing  a  wealth  of  history,  culture  and  knowledge  that's  often  difficult  to  discover. 

Marks,  notations  and  other  marginalia  present  in  the  original  volume  will  appear  in  this  file  -  a  reminder  of  this  book's  long  journey  from  the 
publisher  to  a  library  and  finally  to  you. 

Usage  guidelines 

Google  is  proud  to  partner  with  libraries  to  digitize  public  domain  materials  and  make  them  widely  accessible.  Public  domain  books  belong  to  the 
public  and  we  are  merely  their  custodians.  Nevertheless,  this  work  is  expensive,  so  in  order  to  keep  providing  this  resource,  we  have  taken  steps  to 
prevent  abuse  by  commercial  parties,  including  placing  technical  restrictions  on  automated  querying. 

We  also  ask  that  you: 

+  Make  non-commercial  use  of  the  file s  We  designed  Google  Book  Search  for  use  by  individuals,  and  we  request  that  you  use  these  files  for 
personal,  non-commercial  purposes. 

+  Refrainfrom  automated  querying  Do  not  send  automated  queries  of  any  sort  to  Google's  system:  If  you  are  conducting  research  on  machine 
translation,  optical  character  recognition  or  other  areas  where  access  to  a  large  amount  of  text  is  helpful,  please  contact  us.  We  encourage  the 
use  of  public  domain  materials  for  these  purposes  and  may  be  able  to  help. 

+  Maintain  attribution  The  Google  "watermark"  you  see  on  each  file  is  essential  for  informing  people  about  this  project  and  helping  them  find 
additional  materials  through  Google  Book  Search.  Please  do  not  remove  it. 

+  Keep  it  legal  Whatever  your  use,  remember  that  you  are  responsible  for  ensuring  that  what  you  are  doing  is  legal.  Do  not  assume  that  just 
because  we  believe  a  book  is  in  the  public  domain  for  users  in  the  United  States,  that  the  work  is  also  in  the  public  domain  for  users  in  other 
countries.  Whether  a  book  is  still  in  copyright  varies  from  country  to  country,  and  we  can't  offer  guidance  on  whether  any  specific  use  of 
any  specific  book  is  allowed.  Please  do  not  assume  that  a  book's  appearance  in  Google  Book  Search  means  it  can  be  used  in  any  manner 
anywhere  in  the  world.  Copyright  infringement  liability  can  be  quite  severe. 

About  Google  Book  Search 

Google's  mission  is  to  organize  the  world's  Information  and  to  make  it  universally  accessible  and  useful.  Google  Book  Search  helps  readers 
discover  the  world's  books  while  helping  authors  and  publishers  reach  new  audiences.  You  can  search  through  the  full  text  of  this  book  on  the  web 


at|http  :  //books  .  google  .  com/ 


RARIES     •     STANFORD     UNIVERSITV  LIBRARIES     •     STANFORD    UNIVBR 


ITY    LIBRARIES        STANFORD     UNIVERSITV     LIBRARIES       STANFORD 


lES    .    STANFORD   UNIVERSITV    LIBRARIES        STANFORD  [JN IVERSIP 


iRD    UNIVERSITV    LIBRARIES     •     STANFORD    UNIVERSITV  |_| 


IVERSITV    LIBRARIES    .    STANFORD  UNIVERSITV    LIBR^IES 


RARIES  STANFORD     UNIVERSITV  LIBRARIES  STANtORD    UNr 


ITV    LIBRARIES        STANFORD     UNIVERSITV    LIBRARIES       STANFORD 


lES    .    STANFORD   UNIVERSITV    LIBRARIES    •    STANFORD  UJM  IVERSlT 


)RD    UNIVERSITV    LIBRARIES     •     STANFORD    UNIVERSITV  [jRRARI 


;lr#^r^!^>. 


.•!^^?lil?^!:|; 


:,     ^' 


X    II      -.■         -•       !    *       X 


Digitized  by 


Googk 


Digitized  by 


Google 


Digitized  by 


Google 


Digitized  by 


Google 


RJEČNIK 


Digitized  by 


Google 


Digitized  by 


Google 


RJEČNIK 


HRVATSKOGA  ILI  SRPSKOGA  JEZIKA 


NA  8VUET  IZDAJE 


JUGOSLAVENSKA   AKADEMIJA 

ZNANOSTI  I  UMJETNOSTI 


OBRAĐUJE 


P.    BUDMANI 


DIO  V 

KIPAK— LEKEN 


0  ZAeREBU  1898-1903 

a  KIMARNIOI  JUOOSLAVBNAKK  akademije  (DIONiOn  TiaKA&S) 
TISAK    DIONIČKE    TISKARE. 


Digitized  by 


Google 


P6  /37f 


Digitized  by 


Google 


KIPAK 

KIPAK,  kipka,  tn.  dein.  L  kip.  —  U  iStuliće^ou 
rječniku:  .persona*  s  dodatkom  da  se  nalazi  u 
pisca  GundulićaC?).  —  Može  hiti  da  i  ovaj  pri- 
mjer amtj  pripada^  a  ne  pod  kipac:  Nađoae  ^di 
im  Tifiijahu  obišeni  o  vratu  niki  mali  kipci,  to 
jo3  nike  male  prilike  od  laživih  bon^ova.  A.  d. 
Bolla,  razgov.  1()8. 

KIPAKLANANE,  n.  vidi  kipoklaAano.  —  U 
jednom  ])rinijeru  xvrii  vijeka  (može  biti  da  ntoji 
štamparskom  grijeMom  mj.  kipoklanane).  Sve 
kipaklanane  udunuto.    S.  Kosa  188*^. 

kIpAN,  kipna,  adj.  postaje  od  1.  kip  nastav- 
kom bn. 

n.  u  kojega  je  velik  ili  lijep  kip  (vidi  1.  kip, 
2,  b  i  c).  —  U  Mikafinu  rječniku:  kipan,  od  ve- 
lika tijela  ,vir  magnao  corporaturae* ;  u  Bjelo- 
Mjetiievu:  kajkavski  kipen,  v.  lep.  2.  kipen,  t.  j. 
velikoga  tola  i  »podobnoga  ,vir  magnae  corpora- 
turae*: »  Stulićevu:  v.  lijep,  krupoatasan  iz  Bje- 
lostjenoeva. 

b.  personalis,  koji  pripada  kipa  (vidi  1.  kip, 
a).  —  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Zaviti  niki 
jesu  Istiniti  (ovako  pisac  zlo  prevodi  laf.  roalis, 
koji  pripada  stvari,  stvaran ;  ovoga  značena  nema 
kini  istinit),  a  niki  kipni  .  .  .  Zavit  istiniti  jest 
tkoji  tiče  imanja  vrimenita  onoga  tkoji  ga  čini. 
Zavit  kipni  jest  tkoji  tiče  kip  .  .  .  Tomačim  se 
prilikam:  činim  zavit  dat  toj  crkvi  toliko  pinez, 
v(xka  n(t)c.'j  ovi  jest  zavit  istiniti;  činim  zavit 
p*)jt  pohodit  tu  crkvu  b.  divice;  ovo  jest  zavit 
kipni.  Blago  turi.  2,  97.  Ovi  zavit  tiče  dila 
kipna  sto  ima  izvršit  to  če)ade.    2,  97. 

KIPAR,  kipdra,  m.  sculptor,  statuarum  artifex, 
ćotjek  koji  pravi  kipove.  —  Načineno  u  naše 
vrijeme.  Kipar,  art.  ,bildhauer^,  tal.  ,scultore', 
fre.  jsculpteur*,  egL  ,sculptor*.  B.  Šulek,  rječn. 
ziiastv.  uaz. 

KIP  AK  A,  /.  mjesto  gdje  se  hrane  kipovi.  — 
Načineno  u  naše  vrijeme.  Kipara,  art.  stat. 
.i^lvptothek^    B.  Šulek,  rječn.  znanstv.  naz. 

KIPARIJA,  /.  radna  kojom  se  prave  kipovi. 

—  Piporedi  kiparstvo.  —  Načirieno  u  naše  vrijetne. 

—  fj'  Šalekovu  rječniku:  ,bildhauerei,  s.  bild- 
haiiorkunst*. 

KEPARIS,  m.  Cupressus  sempervirens  L.,  čem- 
)tres.  —  Od  grč,  xvn(iQi(F<To<;,  ali  preko  rus.  kh- 
napHf-K.  —  Nije  narodna  riječ,  i  f  mlaz  i  se  n 
kiiigama  pisanima  crkvenijem  jezikom  (isporedi 
ćijjaris).  a  između  rječnika  u  Stnlićeru  (v.  čempres 
<  dodatkom  da  je  riječ  ruska).  Jedan  panagijar 
^tar  od  kiparisa.  Glasnik.  50,  lfi5.  (173B).  Ki- 
paris  ,die  cjpresso'  ,"Cuprossus  sempervirens*.  (i. 
Lazić  159. 

KJPARNICA,  /.  mjesto  gdje  rade  kipari,  gdje 
<e  grade  kipovi,  —  Načineno  u  naše  t^rijeme. 
Kipamica,  art.  ,bildhauerwerkstatt,  bildhauer- 
atelier*.    B.  Sulck,  rječn.  znanstv.  naz. 

KIPARSKI,  adj.  koji  pripada  kiparima,  ki- 
Jšjtarstvu,  kipovima,  —  Načineno  u  naše  vrijeme. 

—  U  Štdekovu  rječniku :  kiparsko  učilište,  ki- 
parska akademija  ,bildhauerakademie' ;  kiparsko 
dlijeto  ,bildhauoroisen*. 

KIPARSTVO,  n.  umjetnost  ili  zanat  kiparski. 

—  Načineno  u  naše  vrijetne.  Kiparstvo,  art. 
,bil(lhaaerknnst*,  tal.  ,scultura,  glittica*,  frc.  ,art 
plastif|uo*,  ogl.  ,plastics*.  B.  Sulek,  rječn.  znanstv. 
naz. 

KIPOAO,  kipčca,  m.  dem.  kipak.  —  U  Stuli- 
ćevu  rječniku  kod  kipČić.   —  sasma  nepouzdano. 

KIPČIČ,  m.  dem.  kipak.  —  Samo  u  Stulićevu 
rječniku:  ,8igillum^ 


KIPJETI,  a,  b). 

KIPIĆ,  m.  dem.  1.  kip.  —  U  jednoga  pisca 
našega  vremena.  Sin  kukavnoga  prodavca  kipića 
od  sadre.    M.  Pavlinović,  rad.  67. 

KIPIV,  adj.  personalis,  koji  pripada  kipu  (vidi 
1.  kip,  a).  —  isporcdi  2.  kip|iv.  —  U  jednoga 
pisca  xviiT  vijeka.  Meju  onomu  (sic)  koji  daje 
i  prima  (nadarje)  ima  biti  kipivo  razlučenje.  A. 
d.  Gosta  1,  246.  Svrženje  jest  jedna  pedijisa  cr- 
kovna  ...  i  ovo  jest  od  dvi  vrsti  .  .  . :  kipiva  oli 
činiva.    2,  208. 

KIPJETI,  kipim,  impf.  exundare,  redundare, 
effervescere.  —  -je-  stoji  u  jušnom  govoru  mj. 
negdašnega  d,  te  se  u  liercegovačkom  govoru  j 
(iza  p)  mijena  na  ]:  kip|eti;  u  istočnom  (jlasi 
kipeti,  u  zapadnom  klpiti.  —  Akc.  se  ne  mijena. 
—  Riječ  je  praslavemka,  isporedi  stslov.  kypdti, 
rus.  KHn-kTb,  češ.  kypeti,  pof.  kipieč;  Miklošič 
isporeduje  i  let.  kupt.  —  Nejasna  postana:  Mi- 
klošič isporeduje  sa  snskrt,  kup,  kupjati,  micati 
se,  kopajati,  pomicati  (iiber  die  steiger.  u.  dehn. 
30);  Brugmann  (vergl.  gramm.  der  indogerm. 
sprach.  I:',  384)  sa  srvnem.  hopfen,  anglosaks, 
hoppian,  staroisl.  hoppa,  novovnem.  hiipfen,  poska- 
kivati. —  naš  narod  kao  da  misli  da  je  isti  ko- 
rijen što  i  kod  kap,  kapla,  kapati.  —  Između 
rječnika  u  Mikafinu  (kipiti,  kakoti  lonac  kipi 
jscorrer  per  sopra,  come  fa  la  pignatta  per  il 
gran  bollere*  ,effluo*),  u  Belinu  (kipiti  ,bollir© 
traboccando*  ,effluere  fervendo*  144b;  ,traboccare, 
inteso  di  cosa  che  bolle*  ,effervesco*  738a),  u 
Bjelostjenčevu  (kipim,  vrem,  vrim  ,undo,  forveo, 
buUio,  bullo,  fervo,  conferveo,  fervesco*;  kipeti 
prestajem  ,deferveo,  defervesco*),  u  Jambrešičevu 
(kipim,  vrem  ,ferveo,  bullio*),  u  Voltigijinu  (kipiti 
,traboccare,  rotresciar  di  pentola*  ,da3  iibergehen 
des  topfes'j,  u  Stulićevu  (,effiuere,  exundare*),  u 
Vukovu:  kipjeti  (kipjeti,  kipeti,  kipiti),  kipi  ,iiber- 
laufen*  ,redundo* :  u  Daničičeim  (kypeti  ,8catere*). 

a.  vreti  tako  da  ono  što  vri  izlijeva  se  preko 
suda,  pa  i  uopće  izlijevati  se. 

a)  exundare,  suhjekat  je  ono  što  se  izlijeva. 
na)  u  pravom  smislu.  Sve  hlipi  is  pime  lopiže, 
slanina  gdi  kipi.  M.  Držić  429.  Lonac  koji  vri 
kod  vatre,  iz  koga  skaČu  kipeči  kap|ice  vode. 
M.  Radnić  275*.  —  bb)  u  metaforičkom  smislu. 
Nemoć  kipi.  Naručn.  73a.  VŽiganija  od  piti 
kipjahu.  Transit.  8.  Načnet  iz  nega  kipiti  svaka 
tajna.  Z.  Orfelin,  podr.  28.  —  cc)  scatere,  u 
prenesenom  smislu,  vrvjeti  (o  sitnijim  životifinma, 
što  se  gotovo  izlijevaju  kao  kapi).  (Strjezići)  jak 
mravi  kipjahu.  M.  Vetranić  %  283.  ]Vlnogynii. 
črbvemi.  kipeštimb  po  udesehb  jego.  Okdz.  paiu. 
šaf.  57. 

b)  subjekat  je  sud  ili  uopće  nešto  iz  Čega  se 
što  izlijeva,  aa)  u  pravom  smislu.  Dođi  ja  a  ko- 
marde  na  brijeme  od  objeda,  pristavi;  gospoda 
se  s  mise  vraća;,  odpni  gospođu,  a  ne  imaj  ka<l 
spjenit;  svući  gospođu,  a  lonac  kipi.  M.  Držić 
134.  Lonac  kad  vri,  sve  Sto  v^će  pokriva  se,  sve 
većma  kipi.  (D).  Poslov.  daniČ.  Kotlovi  olovom 
kipeći.  J.  Rajić,  pouč.  1,  32.  Idi  u  zemlu  koja 
kipi  medom.  1,  81.  —  metaforički.  Kipec  pinom 
živom  tuge  otrovito.  I.  T.  Mrnavić,  osm.  49.  — 
bb)  u  prenesenome  ili  u  metaforičkom  smislu, 
dražiti  se,  žestiti  se,  mamiti  se  (naj  češće  od  (u- 
tine,  ali  i  od  kojega  drugoga  žestokoga  osjećami 
duševnoga,  n.  p.  od  stralia,  že}e  itd.).  —  subjekat 
može  biti :  čelade.  Ali  oholostju,  čoviče,  li  kipis. 
I.  T.  Mrnavić,  ist.  187.  Sav  u  gnevu  kipi.  J. 
Rajić,  boj.  9.  Ako  su  i  kipili  od  jarosti.  pouč. 
1,  50.  Tu  padnu  oda  svakud  slijepci  koji  uz 
gusle  pjevaju  junačke  pjesme,  propast  srjiskoga 
c^aiNtva  i  pogibiju  srpske  gospoStine.  narod  se 
svije  oko  pjevilč&  da  čuje  i  upamti  pjesmu,  mnogi 


Digitized  by 


(Google 


KIPJETI,  a,  h). 


KIPOKLANATI 


uzdišu  i  plaču,  a  svi  kipe.  R.  ](jnV)isa,  prip.  105. 
-  .s/'cr,  prsi.  AV  kako  mi  sreo  kipi!  V.  JJojseu 
125l>.  Srce  mi  kipjaše  za  uaukom.  G.  Zelić  H. 
Kad  kipjaue  srce  moje  i  rastrzah  se  u  sebi.  Đ. 
Danici  ć,  psal.  73,  21.  Pa  im  srce  od  č-emera 
kipi.  Osvetu.  1,  50.  Što  mi  prsa  kipe  sa  užasom. 
P.  Petrovic^,  ffor.  vijen.  20.  —  duh.  Va|da  duh 
mu  ua  osvetu  kipi.  Osvetu.  1,  32.  —  starost 
(stara  dob  ili  stari  \udi).  Kipi  starost  koristo- 
jubijem  ili  ti  pribitkom.  J.  Rajic'*,  pouč.  1,  3.  — 
cc)  biti  pun  sitnijeh  životitia,  i*tporedi  a)  cc). 
Vse  (tijelo)  crvi  ki]))a.«^e.    Korizm.  25*>. 

b.  efl'ervescere,  vreli  uopće.  Mliko  kipiti^  uz- 
mložati  se  i  posudicu  napuiiati  poče.  A.  Kauižlić, 
utoč.  (>25.  U  kazanu  kipe.  J.  Rajić,  pouČ.  3,  127. 
Zemja  drće,  kipi  more.  J.  Krmpotić,  kat.  103. 
Dan  u  koji  će  tresti  se  planine,  kipiti  more.  D. 
Rapić  12.  —  Nije  jasno  u  jednom  primjeru  xviii 
rijeka:  kao  da  znači  gorjeli.  AV  kipite  (n  vra- 
govima) vične  glavne  posrje<i  ove  peći  davne.  J. 
KavaAin  423b. 

e.  vidi  kapati,  1,  a,  a)  aa).  Kojijem  (nosom) 
odsvud  krv'ca  kipi.  M.  Divković,  plač.  45.  Znoj 
izmiješan  s  krvi  kipi  s  glave,  ter  pada  na  zomju. 
Đ.  Bašić  54. 

KIPLAR,  m.  prezime.  —  U  naHe  vrijeme.  Jovan 
Kiplar.    Rat.  355. 

KIPLETA,  /.  nejasna  riječ  u  jednom  primjeru 
XVI  vijeka.  Nije  mi  remete,  rešeta,  kiplote.  M. 
Držić  136. 

KIP^iE,  n.  coll.  1.  kip  (vidi  pod  5).  —  U 
jednoga  pisca  xvin  v^eka  ^svagda  kipje).  Svijetla 
tuča  pretvrdoga  stoji  kipje  jasnih  ]udi.  J.  Ka- 
vanin  481*.  Meu  svetim'  se  opet  sgleda  od  krje- 
posti  kipje  slavno.  489*.  —  I  u  množini.  Svakoga 
ni  od  kamena  gorustasna  kipja  jaka  (ne  čifie  se). 
205*.  Stupja,  kipja  jasnijeh  zida  razkošnoga  svi 
su  vida.    479b. 

kIp^jENE,  n.  djelo  kojijem  se  kipi.  —  Stariji 
je  oblik  kip|enje.  —  U  Mikafinu  rječniku:  kipjenje 
,ofrtuxus,  effluentia,  effluviimi* ;  u  Bjelostjenčevu : 
kajkar.ski  kiplei'ie,  vreno;  u  SttUičevu:  ,oxundatio*; 
u  Vukovu :  ,das  iiberlaufen  des  siedenden  wa3sers* 
,redundatio*. 

1.  KiP^ilV,  adj.  koji  kipi.  —  U  jednoga  pisca 
našega  vremena.  Kip|iva  žuč.  P.  Bolič,  vino- 
djel.  2,  44i. 

2.  KtP^ilV,  adj.  vidi  kipiv  i  kipan,  b.  —  U 
jednoga  pisca  xviii  rijeka^  a  između  rječnika  u 
Stufićeru  (.i)ersonalis').  Iziskujučo  kip|ivo  pribi- 
vano.    I.  J.  P.  Lučić,  nar.  106. 

KIPOt'ASNIK,  m.  čovjek  koji  časti  kiporCj  ispo- 
redi  kipoklaualac.  —  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka. 
Poganini  i  nevirnici  u  niko  vrime  bili  su  kijK)- 
ćastnici.    I.  Volikanović,  uput.  1,  412. 

KIPOrASTAN,  kipočasna,  adj.  koji  pripada 
kipoćašćUy  n.  p.  o  hramu,  crkvi  gdje  se  kipovi 
časte.  —  (>  jednoga  pisca  xviii  vijeka,  a  iztnedu 
rječnika  u  Stufićeru  (,falsLs  numinibus  dicatus'). 
Pojjove  chI  niovi  kipočasni  crikava.  P.  Macukat  5. 

KIPOČASTITE^i,  w.  čotrjek  koji  kipove  časti, 
isporedi  ki|)oča-sniK  t  kipoklahalac.  —  U  Belinu 
rječniku :  ,idolatra  e  idolatro,  adoratoro  d'  idoli* 
,idolorum  cultor*  374»;  u  Bjelostjenčevu:  kaj- 
kavski kijK)čiustitel ;  u  Voltigijinu:  ,idolatra,  ido- 
latro' ,al)gotterer' ;  uStufićevu:  ,falsorum  numinum 
cultor'. 

KIPOČASTITI,  kii)očastim,  impf.  častiti  kipove 
(kao  bogove),  isporedi  kipoklanati.  —  Samo  u 
Stulirevu  rječniku:  »falsa  numina  coloro'. 

KIP0CA8CE,    n.  idololatria,  vidi  kiix)čašćene. 


—  Stariji  je  oblik  kipočastje.  —  (^  pi.snca  xvii  » 
XVIII  vijeka,  a  između  rječnika  u  Mikafinu  (ki- 
počastje, poganstvo,  klaiianje  koje  se  čini  kipovom 
časteći  hudobu  , idololatria,  idolorum  cultus,  falsa 
deorum  roligio*)  gdje  se  naj  prije  nafwdi,  u  Bje- 
lostjenčevu  (kipočastje,  v.  klaiiaiie),  u  St ul iveru 
(kipoČa'^tje  ,falsoruin  numinum  cultus-).  No(Misluh 
jest  zvan  kiiK)čiistje  aliti  vragoklaiiano.  M.  Railiiić 
546b.  J^ogansko  je  kipočašćo.  J.  Kavanin  i")"»b. 
Čim  kra|  slavski  kii)<>častje  to  smlati*  jo.  3025*. 
Sin  Bo/ji  izgoni  tmine  kipočastja.  A.  d.  Bella. 
razgov.  239. 

KIPOČA SCENE,  n.  idololatria,  djelo  kojijem 
se  kipovi  časte  (kojijem  se  kipočastij,  is)foredi 
kiiM)klanano.  —  Stariji  je  oblik  kipočašćonjo.  — 
U  pMaca  XVIII  vijeka,  a  između  rječnika  u  Be- 
linu (kipociastjonje  ,idolatria,  culto  d'  idoli*  .ido- 
lorum cultus*  374**)  gdje  se  naj  prije  nahodi. 
Rvat  se  s  jodnijem  svijetom  punijem  kipora*<t jenja. 
D.  Bašić  232.  Koji  je  uzrok  bio  da  su  u  kijK>- 
Častjene  iliti  novirstv«  upali?  I.  Volikanović. 
uput.  1,  83.  Običaj  ovi  bijaše  jost  vika  jiotoga 
i  šestoga  u  koje  vrime  ne  bijaše  kipoČasteno  jost 
sasvim  pristalo.  3,  477.  Ustego  so  otl  poganstva 
i  kipočašćena.    A.  Kalić  257. 

KIPODJELAC,  kipodjelca,  m.  čovjek  koji  ki- 
pove djela,  vidi  kipar.  —  isporedi  ki])odje|ac.  — 
U  jednoga  pisca  xviii  vijeka  (po  zapadnom  go- 
voru kipodilac).  Kipodilci,  gombari,  iglari.  M. 
A.  Re|ković,  sat.  KKb. 

KIPODJE^jAC,  kipodjojca,   m.  vidi  kipodjelac. 

—  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka  (po  zapadnom 
govoru  kipodijac).  Jakov,  koji  u  Vacimu  buduć 
izuć  kipodijac.    J.  Kavanin  113b. 

KIPOKLAN-,  vidi  kipoklaii-. 

KIPOKLAI^AC,  kipoklauca,  m.  vidi  kipokla- 
fialac.  —  U  pisaca  xviii  vijeka,  a  između  rječ- 
nika u  Belinu  (,idolatra  e  idolatro,  a<lorat^>ro 
d' idoli'  ,idolorum  cultor*  374«).  S  kipoklanac  ki 
ukomo  oni  sjever  svoj  zahode.  J.  Kavanin  2(>0'». 
Na  krmi  joj  mnokrat  stoje  ki|x)klai^ci  slave.  378«. 
Slijepe  obsluži  kipoklance.  41.3^.  Od  neznabo- 
žaca  i  kipoklanaca.  M.  Dobro  ti  ć  5:30.  —  U  ova 
dva  primjera  n  ispred  c  promijenilo  se  na  u: 
Kipoklance  ki  Kumane  obratiše.  J.  Kavanin 
307b,  Častit<3)i  negovi  jesu  kijKiklanci.  I.  J.  P. 
Lučić,  nar.  16. 

KIPOKLANALAC,  kipoklanaoca.  m.  idololatra, 
m.  čovjek  koji  se  klana  kipovimu  (kao  bogovima i, 
vidi  neznabožac,  poganin.  —  isjmredi  kiiNiklanac 
kipoČa^stitej,  kipočasnik.  —  V  pisaca  xviii  vijfka, 
a  između  rječnika  u  Stulićevu  (v,  kipoč.astite|i. 
Čini  sebe  poganijem  kipoklanaocom  svak  tko 
ičijom  inijom  osvem  Boga  zakune  se.  S.  Rosa 
73".  Ni  bludnici,  ni  kipoklanaoci,  ni  hotimci  ne 
utaže  pravdu  Božiju.  D.  Bašić  27.  Ka<l  bih  ja 
govorio  o  vijeku  pakjenomii  s  nevjernicima  ali 
s  kipoklanaocima.    Đ.  Bašić  284. 

KIPOKLANANE,  n.  djelo  kojijem  se  kipoklana. 

—  Samo  u  jednoga  ^^Asca  xviii  vijrka  (sa  starijim 
oblikom  kipoklananje).  Buduć  iskoronuf)  svaki 
bilig  kipoklaiianja  u  svomu  kra|estvu.  Blago  turi. 
2,  6().  Kipoklananje  nije  drugo  neg  je<lna  čast 
podavana  stvorenju  kakono  da  bi  bio  iJog  i  kad 
se  štuje  stvorenje  tom  častju  što  samo  pristoji 
Bogu.    2,  80. 

KIPOKLANATI,  kiiK)klanani,  impf.  klainati  se 
kipovima  (kao  bogtivima).  —  isporedi  kij)očastiti. 

—  (i^  jednoga  pisca  xviii  vijeka,  a  između  rječ- 
nika u  Belinu  {.\dn\iitrfira.  adorare  gl' idoli'  , idola 
colcre*  37l»*j,  u  r<>//////|//w«  (.idolatraro' ,al)gottcn*y 
treiben*).   u  Stnličevu  (v.  kipočastiti).    A  nam  H«»g 


Digitized  by  VjUUV  IC 


KIPOKLAl?rATI 


3 


KIPU(\  1,  b. 


je  joclau  sami  ...  a  bacamo  kipovo  iiio  ko  srjo- 
tamo.  kipoklaiiat  ne  uioremo.    J.  Kavaiiiu  50 1^^^. 

KIPOKLANAVAC,  kii)oklanavc^,  m.  vidi  ki- 
poklaiiac.  —  U  dru  pisca  xviii  vijeka.  Uziiemi- 
liše  Ho  god.  868  Žudi  je  protiva  Krstjanom  vole 
voće  neg  kipoklanavci.  M.  PaviSie  18.  Cesa- 
rima,  Dijoklecijanu  i  Maksiraijanu  kipoklanav- 
cima.  Blaffo  tiirl.  *2,  121.  Negovi  klai'iavci  jašu 
ki^Kjklauavc'i.    '2,  272. 

KIPOKLANSTVO,  n.  vidi  ki^Kiklaiiane.  —  U 
tri  pi^ca  xviii  vijeka  koja  sva  tri  pišu  n  wj.  n. 
Svi  preslavni  Hrvatnici,  kipoklanstvo  ki  odmećuć... 
J.  Kavanin  296b.  Pasti  u  kipoklanstvo  oliti  u 
idolatriju.  Ant.  Kadčić  55.  Razloo^  jest  jere  bi 
}K)dložio  puk,  koji  je  na  neg^ovoj  misi,  pod  kipo- 
klanstvo, klanajući  so  stvorenju  kruba  na  mlsto 
stvorite|a.    Ant.  Kadčić    78.    M.   Dragićević   148. 

KIPOKLONSTVO,  n.  vidi  kipoklanstvo.  — 
Jamačno  je  naHiieno  od  osnova  riječi  kip  i  po- 
kloniti se,  te  vafa  da  bi  uprav  (flasilo  kipopo- 
klonstvo,  pa  je  jedno  po  ispalo  iza  drugoga.  — 
U  dva  pisca  xviii  vijeka.  Posli  kipoklonstva 
zlatnoga  telića.  I.  J.  P.  LuĆić,  razg.  28.  Kipo- 
klonstvo  Boga  uvriđuje.  110.  Upade  u  grih  od 
kipoklonstva.    Grgur  iz  Varesa  48. 

KIPOSAN  (kipostan?),  kiposna,  adj.  rndi  kipan, 
b.  —  U  jednoga  pisca  xviii  rijeka  koji  je  sam 
tu  riječ  načinio.  Može  se  reći  da  oblast  gospo- 
đama bašćinska  probodi  s  ist<im  stvarju  u  bašći- 
nike  .  .  .;  dali  oblast  gospfKlarna  kijKisna,  i  tako 
druga  blagodarstva  koja  pristaje  cojadotu  ne  pro- 
bode u  ovakovo  vrsti  bašćinike.  A.  d.  Costa 
1,  255. 

KIPOSLOŽAN,  kiposložna,  adj.  u  kojega  su 
složeni  zajedno  kipovi  (kip  u  značenu  pod  1,  a 
ili  c).  —  IJ  jednoga  pisca  xviii  vijeka j  koji  ovako 
prevodi  lat.  individuus.  Ženitba  jest  muškog  i 
ženskog  muževski  zavez  među  zakonitima  gla- 
vama, kiposložnog  života  običaj  uzdržajući  (,in- 
dividuam  vitae  sociotatem  rotinens').  B.  Loaković, 
nauk.  2iW.  Da  bi  muško  i  žeiLsko  kiposložnim 
društvom  živući  i  pribivajući  plodili  narod  čovi- 
(uinski.    288. 

KIPOSTOLAC,  kipoštolca,  m.  vidi  kipoštovac. 

—  (^  jednoga  pisca  xviii  nijeka ;  zlo  načineno 
mj.  ki^K)štovac  (da  nije  mj.  kipoštovalac,  vidi  se 
po  kipoštolstvo  koje  vidi).  Ovi  kra|  zao  ćovik 
bišo  i  kipoštolac  i  veliki  nevirnik.  And.  Kaćić, 
kor.  26(). 

KIP0ST0L8TV0,  n.  vidi  kipoštovstvo.  —  Badi 
poslaiia  isporedi  kipoštolac.  —  V  istoga  pi^sca  u 
kojega  ima  i  kipf>štolac.  Od  tnda  idolatrija  aliti 
kij»oštolstvo  postade.  And.  Kaćić,  kor.  14.  Upasti 
u  kipoštolstvo.    257. 

KIPOŠTOVAC,  kipoštovca,  m.  čovjek  koji  .Haje 
kipove  (kao  bogove)^  isporedi  kipoklanalac.  — 
Samo  u  Stnličevu  rječniku:  v.  ki]X)ćastite|.  — 
ispttredi  i  ki]X)štolac. 

KlPOSTOV^iE,  n.  štovane  kipova  kao  bogova. 

—  isporedi  kipoćašćene,  ki]X)klanane.  —  U  je- 
dnoga pisca  XVIII  vijeka  u  kojega  ima  na  kraju 
-vje.  Grili  smrtni  .  .  .  jest  jedno  kipoštovje  u 
komu  čovik  umrli  ne  dva  zrna  tami^ana  prikazuje 
onomu  bogu  lažnomu  nogo  sobe  istoga  prikazuje 
na  posvetilišt«  vragu  paklenomu.  P.  Knežević, 
osm.  86—87. 

KIPOŠTOVSTVO,  n.  vidi  kipoštovlo.  —  Samo 
u  Stuličevu  rječniku:  v.  kipoć^vstjo.  —  i^sporedi  i 
kipoštolstvo. 

KIPOTVORAC,  kipotvorca,  m.  čovjek  koji  tvori 
kipove,  vidi  ki|uir.    —    »Složeno   od   osnova    riječi 


kip  i  tvoriti  nastavkom  w^b.  —  Od  xvii  vijeka, 
a  između  rječnika  u  Mika\inu  (kipotvorac,  koji 
kipe  čini  ,statuarius^)  gdje  se  naj  prije  nahođi, 
u  lielinu  (,statuario,  facitor  di  statue',  ,statuarius' 
707tt),  u  Bjelostjenčcvu  (kajkavski  kipotvorec,  pil- 
tavar  ,statuarius*),  u  Voltigijinu  (,statuario'  ,bild- 
liauer'),  u  Stuličevu  (v.  kipotvomik).  Kip  mra- 
morni u  komu  je  ruka  vješta  kipotvorca  duh  i 
život  nekijem  načinom  bez  same  riječi  utvorila. 
B.  Zuzeri  1K5.  Baci  nu  kipotvorcu,  pristojnu 
činu  kojom  prociiien  jesam  od  liib.  I  Velikanović, 
uput.  1,  62.  zacb.  11,  18. 

KIPOTVORAN,  kipotvorna,  adj.  vidi  kipo- 
tvorski.  —  U  Stuličevu  rječniku:  ,di  statue*  ,8ta- 
tuarius'.  —  nepouzdano. 

KIPOTVORNIK,  m.  vidi  kipotvorac.  —  Samo 
u  Stuličevu  rječniku:  ,sculptor'. 

KIPOTVORNOST,  /.  vidi  kipotvorstvo.  — 
Samo  u  Stuličevu  rječniku  uz  kipotvorstvo. 

KIPOTVORSKI,  adj.  koji  jtripada  kipotvorstvu. 
—  Samo  u  Stuličevu  rječniku:  v.  kipotvoran. 

KIP0TV6rSTV0,  n.  vidi  kiparstvo.  —  ispo- 
redi kipotvorac.  —  U Belinu  rječniku:  ,statuaria, 
cioo  arte  di  far  statue*  ,statuaria*  707*;  u  Vol- 
tigijinu: ,statuaria,  arte*  ,bildhauorkunst* ;  u  Stu- 
ličevu :  ,statuaria*. 

KIPOVI,  m.  pl.  pusta  u  Slavoniji  u  županiji 
srijemskoj.  Razdijej.  148. 

KIPOVOBORAC,  kipovoborca,  m.  čovjek  koji 
misli  da  je  grijeh  častiti  kipove  i  uništava  ih.  — 
Na  jednom  mjestu  u  jednoga  pisca  xviii  vijeka 
koji  je  načinio  ovu  riječ  prema  ikonoborac  da 
je  ovoj  sličnija,  uzeo  je  za  prvi  dio  pl.  kipovi. 
Mogu  se  na  nih  tužiti,  i  na  niki  način  ikono- 
borco,  to  jest  kipovoborco  zvati.  A.  Kanižlić, 
kam.  582. 

KIPRA,  /.  psovka  za  staru  ženu.  —  Nepoznata 
poslana.  —  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Ovde 
baba  odgovara  babi  koja  nu  polcara :  ,Muči  kipro ! 
tu  ne  skici!*  V.  Došon  125l>.  Sad  ju  (svekrvu) 
zove:  ,majko  mila!*  a  sutra  će  bit  kobila,  priko- 
sutra  već  do  ručka  bit  će  kipra,  bit  ć-e  kučka. 
157^.  A  to  tvoje  mlado  štene,  u  naramku  kipro 
žene  .  . .    285*. 

KIPRK',  m.  prezim".  —  U  naše  vrijeme  u 
Dubroimiku.     Scbem.  rag.  187().  25. 

KIPRNIK,  m.  mjesno  ime.  —  U  sjiomeniku 
XIII  vijeka.  U  Kypri.nikb  i  oti.  K3'pri.nika  .  .  . 
SjKim.  stoj.  \).  (1254—1264). 

KIPTJETI,  kiptim,  impf.  vrvjeli.  —  isporedi 
kipjeti.  —  V  naše  vrijeme.  U  noj  o  trojicama 
kipti  sabor  iz  nekoliko  okolnili  sela.  M.  D.  Mi- 
lić^vić,  zim.  več.  22. 

KiPUC,  adj.  koji  kipi.  —  Uprav  je  part.  praes. 
od  kipjeti,  vidi  i  goruć  i  vruć.  —  Može  hiti  stara 
riječ,  isporedi  rus.  KHnyMili;  u  našem  se  jeziku 
jav\a  od  xvi  vijeka.  —  Između  rjeČmika  u  Bjelo- 
stjenčcvu (kipuć,  vrel,  vruć  ,fervidus,  forvens*.  2. 
kipuć  (kipućan)  človek,  gda  je  jako  srdit  ,bomo 
ira  aut  odio  fervens,  ira  aut  odio  inceasiis  et 
fervidus')  i  u  Stuličevu  (v.  klokunajuć). 

1.  adj. 

a.  vidi  kipjeti,  a,  h).  a)  u  pravom  smislu. 
Lonac  kipući.  F.  Vrančić,  živ.  89.  —  h)  u  meta- 
foričkom  ili  prenesenom  smislu.  Bišo  (fratar) 
kipuć  na  to  zlo.    Transit.  268. 

b.  vidi  kipjeti,  b.  a)  u  pravom  smislu,  rrio, 
vru6.  Toliko  ni  kipnć  železa  tvrda  kus,  kad  će 
ga  kovač  tuć,  ali  ga  glodje  brus.  D.  Baraković, 
vil.  268.  Riga  van  dim  kipuć  plamici  živima. 
815.     Vozanoga    u    kipućo   liitibu    ulje.     F.   Gla- 


Digitized  by 


>j6ogIe 


KIPUĆ,  1,  b. 


1.  KIBLTA,  c. 


vinić,  cvit.  130l>.  —  h)  u  prenesenom  smislu. 
Studena  narava  i  kipuće  krvi.  Naru&n.  27<^. 
(Molitva)  kipuća,  delatelna.  97b.  Gdi  je  jid 
kipući  zavidosti  duge.    Đ.  Baraković,  vil.  59. 

2.  adv,  kipuće.  —  U  Bjelostjenčevu  rječniku: 
,ferventer,  fervide'. 

kIpUĆAN,  kipućna,  ađj.  vidi  kipuć.  —  U 
BjelostJe7i<'evu  rječniku  kod  kipuć. 

KIPUIJINA,  /.  osobina  onoga  Ho  je  kipuće.  — 
U  Bjelostjenčevu  rječniku :  kipućina,  vrelost,  glo- 
gotarie,  klokane  ,fervor',  i  u  Stulićeru :  v.  klokuii. 

KIPUR,  m.  prezime.  —  Prije  našega  vremena. 
Kipurb  (prezime).    S.  Novaković,  pom.  69. 

KIR-,  na  početku  nekijeh  riječi  grčkijeh  u  spo- 
menicima čirilovskijem  nalazi  se  j/isano  kir-  i 
}yVT',  te  jamačno  treba  čitati  ćir-,  vidi  ćir,  ćira, 
Cirijatejov,  Ciril,  ćiriopasha. 

KLRAGIJA,  m.  ukučanin,  tur.  kiragy.  —  Mno- 
žina je  ženskoga  roda.  —  U  Vukoim  rječniku: 
kiragija  (kiraj^ja)  ,der  miethwohner,  miethmaun' 
,inquilinus'. 

KIRAJCUA,  m.  vidi  kirajgija.  Koštaci,  posle 
nekoliko  dana,  ode  u  onu  svoju  kuću,  da  vidi 
kako  mu  se  vladaju  nove  neznane  kirajcije.  M. 
Đ.  Milićević,  medudnev.  82. 

KLRAJGLTA,  m.  vidi  kiragija.  —  U  Vukovu 
rječniku  kod  kiragija. 

KIRE,  vidi  koji. 

KIRICA,  /.  vidi:  Kirica,  suvrst  smokve  (Va- 
javac,  u  Primorju).  B.  Šulek,  im.  144. 

KIRK'',  m.  prezime.,  u  Banatu.  V.  Arsenijević. 

KIRIGIC  (uprav  Kirigijićj,  vi.  prezime  (po 
ocu  kirigiji).  —  U  naše  vrijeme.  Vasilijo  Kiri^ić. 
Rat.  98. 

KIRICtLJA,  m.  čovjek  koji  daje  u  tuijam,  pod 
zakup  »voje  kone  da  se  na  nima  jaše  ili  goni, 
te  sam  za  platu  ide  s  nima.  —  isporedi  ćiri/^ija. 

—  U  množini  je  ženskoga  roda.  —  Koliko  znam, 
nema  u  turskom  jeziku  riječi  kiri^  od  koje  bi 
ova  mogla  jtostati;  nego  se  načinila  u  našem 
jeziku  (a  ima  t  bug.  kirigija  i  rum.  chirigia)  od 
kirija  turskijem  nastavkom  ^i.  —  Od  xvi  vijeka: 
naj  stariji  je  primjer  u  spomeniku  ditltroračkome 
god.  1528  2*isanom  talija'nsk\jem  jezikom :  ,Mor- 
lachi  ouoro  chirisie*.    K.  Jireć^k,  die  wlachon.  15. 

—  XVI  i  XVII  vijeka  pisatwje  ž  mj.  g  (vidi  g  i)od 
c  *  o).  —  Između  rječnika  u  Belinu  (,mulattioro, 
colui  eho  guida  i  muli'  ,mulio'  5()2h;  ,vottnralo, 
vctturino'  ,qui  vecturis  vivit'  703^),  u  Sttdićevu 
(v.  gonać),  u  Vukovu  (,fuhrmann.  der  saunier* 
,vo<'turarius,  voctor  clitellarius*).  Ovo  ti  se  brode 
tursko  kirižije  karavane.  Nar.  pjos.  u  P.  Hokto- 
rović  20.  Pripravan  služiti  u  sfakoj  potrebi 
istijom  slugam  ili  kirižijam  za  dati  nira  vcćo 
vrjomona  da  poćinu.  B.  Kasić,  fran.  M.  Pu- 
tovati s  kirižijami  (,kiri.sijami'  možebiti  štam- 
parskom griješkom)  hodeći  i  vrao-ajući  so.  72. 
Zapopiva  VlaSić  kirigija.  And.  Kačić,  razg.  280*. 
Kirigija,  ti  si  u  goremu  (jadu)  pronoseći  ranu 
na  samaru  preko  Bosno  na  Ercegovinu.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  .5(H).  Podigle  se  kirigijo  mlado  od 
ubava  Skopja  bola  grada,  oni  voze  Grke  i  Bu- 
gare. 2,  324.  Jedan  voli  kirigija  mladi.  2,  325. 
Kij'i^ija,  kamo  ti  kirija?  —  U  han^je  i  u  me- 
hangije.  Nar.  posl.  vuk.  133.  Boje  je  biti  i 
kramar  nego  kirigija.  ^  Nar.  blag.  mehm.  bog 
ka{)et.  25.  Za  negova  Šarca  jedni  pripovijedaju 
da  mu  ga  je  poklonila  nekaka  vila  a  jo<lni  opot 
da  ga  jo  kupio  u  nekakijoh  kirigija.  Vuk,  živ. 
240.  Ustanu  kirigijo  da  opremaju  koiio.  Bos. 
vila.  18H().  78.  Kiriž:ija,  foringas,  vozar  za  platu 
,lohn-kutacher^    Jur.  pol.  torminol.  330. 


KIRIGIJAŠ,  kirigija^a,  m.  vidi  kirigija.  —  V 
tiase  vrijeme  u  Bosni.  Zapovjedi  svim  kirigi- 
jafiima  da  sve  ćerpić«  |X)lako  pomoću  u  krosue 
i  da  so   odmah   spremo   na   put.     Nar.  prip.  bos. 

1,  35.  ^ 

KIRIgLIINSKI,  adj.  koji  pripada  kirigijama. 
—  U  naše  vrijeme  (pisano  kiri^ijnski  i  kiriginski). 
a  između  rječnika  u  Vukovu  (kirigijnski,  n.  p. 
koii,  soha  .fracht-'  ,vecturarius').  Popadatio  soho 
kiriginsko.  Ogled.  sr.  1H9.  —  Ima  i  adv.  kiri- 
giji nski,  kao  kirigije.  Vi  pjevajte  jasno  kiri- 
ginski.   Nar.  pjos.  juk.  578. 

KIRIGIJSKI,  adj.  vidi  kiri^ijinski.  —  U  twše 
vrijeme  (pisano  i  kirigiski),  a  između  rječnika  u 
VuJcovu  uz  kirigijnski.  Kirigiski  koni.  M.  Mi- 
lićević, zlosol.  13.  —  Adv.  kirigijski.  Pa  naćera 
od  ogaka  bila,  a  zapjeva  tanko  kirigijski.  Smailag. 
meh.  48.   ^      ^  ' 

KIRIGOVANE,  n.  djelo  kojijem  se  kirigu^je.  — 
Između  rječnika  u  Vukovu.  O  uređenu  kirig*>- 
vana.    Zbornik  zak.  1853.  2,  49. 

KIRIGOVATI,  kirigujem,  impf.  biti  kirigija, 
raditi  kao  kirigija.  —  Akc.  kaki  je  u  praes.  taki 
je  u  impf.  kirigovah,  u  impt.  kiriguj,  u  ger. 
praes.  kirl^uiući;  u  ostalijem  je  oblicima  onaki 
kaki  je  u  inf.  osim  aor.  2  i  3  sifig.  ktri^ova  i  u 
part.  praet.  act.  ktri^ovao,  klrigovala.  —  U  naše 
vrijeme,  a  između  rječnika  u  Vukovu  (,fulirmanns- 
geschaft  treibon*  ,vecturarium  agoro*).  Dobić^^ 
svaki  kirijas  knižicu  od  dotično  oblasti  u  znak 
da   je    vlastan    kiri^ovati.     Zbornik    zak.    ia53. 

2,  49. 

1.  kIrIJA,  /.  fiajam,  zakup  (i  sama  pogodila  i 
ono  što  se  plača),  naj  češće  se  kaže  o  konma 
(i'iporedi  kirigija)  i  o  kući.  —  isporedi  ćirija.  — 
Od  arap.  kira  (ne  qirć  kao  što  je  naštampano 
kod  ćirija),  tur.  kira.  —  Akc.  se  mijena  u  gen. 
pl.  ktrija.  —  Govori  se  uzeti,  dati  na  kiriju  * 
češće  pod  kiriju.  —  Od  xvii  vijeka  (ima  i  u  bu- 
garskom jeziku),  a  između  rječnika  u  Belinu 
(,vettura,  portatura*  ,vectio*  7r>3b),  u  Bjelostjen- 
čevu (kirija,  v.  foringa),  u  Stuličevu  (,ix)rtatura' 
,transportatio,  veotio'),  u  Vukovu  (1.  ,die  miotlio' 
,morcGs  conduc'ti*.  —  2.  ,dio  fnu'iit*  ,voctura, 
mercos  vocturao*). 

n.  najam  tuđega  kotla  za  jahane  ili  nošene,  i 
ono  što  se  za  to  plava.  Izgubit  brodidvu,  jh^iios 
i  kiriju.  (D).  Poslov.  danio.  Aratos  ti  kirijo, 
sadi  mi  s  kola.  Nar,  posl.  vuk.  11.  Kirigija, 
kamo  ti  kirija?  —  U  hangijo  i  u  inohangijo. 
133.  Kad  (kon)  oslabi  noseći  što  ^<^sto  pod  ki- 
riju. Vuk,  poslov.  99.  Kon  se  dado  na  uslugu,... 
pod  kiriju  ...  V.  Bogisić,  zboru.  4-14.  ,81aba  V, 
gospodine,  i  iz  kirijo  plaća,  to  toliko  samo  da 
ćoek  nijo  dokon*.  J.  Bogdanović.  —  (I  prefiesenom 
smislu  (kao  od  šale)  znači  batine.  Traži  kirijo 
na  sului   putu.   (^Traži  zla).    Nar.  posl.  vuk.  31V». 

b.  najam  tuđe  kuće  ili  stana  ili  sobe  i  što  se 
za  to  plaća.  Uzmem  na  10  dana  pod  kiriju  jodnu 
sobu.  D.  Obradović,  basu.  382.  Ku(*a  so  uzme 
ili  da  pod  kiriju.  Vuk,  rjećn.  pod  najam.  Tu 
je  živeo  gotovo  neznano  i  neviđeno,  primajući 
kiriju  od  svojih  nekoliko  kuć^  i  dućana.  M.  Đ. 
Milićević,  mođudnov.  82.  Poti  dan  kako  čekam 
kiriju.  M.  P.  Šapćanin  1,  78.  Vis  dućana  uzoo 
onu  kuću  pod  kiriju.  Bos.  vila  188li.  291.  — 
Amo  može  pripadati  i  ovo:  Pčele  gospodaru 
blagodarnu  kiriju  s  medom  i  voskom  naplaćaju. 
I.  Jablanci  157. 

c.  zakup  tuđe  zemfe  i  što  se  za  to  plaća.  Moro 
li  .so  izvadit  simo  i  kirija?  F.  Matić  78.  Ono 
teško  velike  arondc  ili  kirijo  kojo  so  po  drugima 
vilaetama  od   duhana   placuiju.    I.  Jablanci  165. 


Digitized  by 


Google 


1.  KIRIJA.  d. 


5 


KISAC 


li.  uopće.  Stvar  tuda  tebi  data  iia  |)ostavu, 
na  kiriju ...  A.  Baći6  112.  J.  Banovac,  uboj.  87. 
Oil  ovuda  teška  (/i^armicija,  od  onuda  malta,  od 
ovuda  porcija,  od  onuda  kirija,  akcis.  Đ.  Kapić 
1112. 

2.  KIBIJA,  /.  ime  nekijem  ribama.  Kirija 
mala  ,Ant1iia8  sacer^  Kirija  prava  ,Serranu8 
gigas*  (vidi  kijerna).    G.  Kolombatović,  f>esci.  5. 

KLRLTAKOVIĆ,  m.  prezime.  —  U  mise  vrijeme. 
D.  Avramović  267. 

KIRIJANE,  n.  djelo  kojijem  se  kirija.  ,Kakvo 
'e  to  tvo'e  kirijaAe,  kad  ti  ne  moš  sebe  ni  koiia 
iz  kirije  raniti?*    J.  Bogdanović. 

KIRIJAS,  kirijdna,  m.  vidi  kirigija.  —  U  naše 
crijeme.  Roba  koja  se  ix)  kii-ijašu  uvozi.  Zbornik 
zak.  3,  672.  Kirijaš  ,vecturariu8*.  D.  Nemanić, 
čak.  kroat,  stud.  68.  ,0n  je  kirijaš,  pa  mu  'e 
lako  dokraj  cara  doći^    J.  Bogdanović. 

KIRIJAŠKI,  adj.  koji  pripada  kirijaš inui. 
Dužan  je  predložiti  svoju  kirijašku  knižicu 
Cfrachterbuch').  Zbornik  zak.  1853.  2,  4U.  ,Či' 
su  to  koniV'  ,Kirijaški^    M.  Modić. 

KIRIJATI,  kirijam,  impf.  vidi  kirigovati.  — 
U  mišc  crijeme.  ,Vavije  kirijaš,  a  nikad  ni  solde 
u  g<^pu  nemaš'.  J.  Bogdanović.  —  Sa  se,  paaivno 
hez  f<af)jektu.  Tako  to  ide,  kad  se  kirija.  M.  P. 
Sapcanin  1,  81. 

KIHIJE,  vidi  kirijelejšon.  —  U  jednoga  pisca 
XVII  mjeka.  Ovo  Kirije  naredi  sveti  Grgur  papa, 
...  za  kirijom  se  govori  glorija.  M.  Divković, 
nauk.  166*. 

KIRUELEJŠON,  uprav  Kyrie  eleison,  grč. 
Kvgu  4X^i,(rot\  Go8ix)di  pomiluj,  riječi  kojima  se 
u  rimskoj  katoličkoj  crkvi  pohnu  letanije  i  što  se 
govore  u  prvom  dijelu  od  mise  (vidi  Dobretićev 
primjer  kod  kanon,  e).  —  /  sa^no  kirije  (vidi). 
—  U  jednoga  pisca  xvii  vijena.  Za  introitom  se 
govori  kirijelejšon  devet  puta.  M.  Divković,  nauk. 
165b. 

KIRIKA,  /.  itne  ženskoga  lica  u  drami,  va(a 
da  je  iz .  grčkoga  jezika.  —  U  rukopisu  xviii 
vijfka  (u  drugom  rukopis^u  stoji  Krika).  Lovrinac 
pojde  u  kuću  Kirike  udovice.  P.  He k torovi ć  (?) 
05.     Ozdravivši  Kirika  iLstane  se  gori.    1H>. 

KIRtL,  m.  K'ĆQiXlo<;j  ime  muško.  —  isporedi 
('iril.  —  Od  XVII  vijeka.  Sveti  Kiril  Aležandri- 
janski.  S.  Budinić,  sum.  11^>.  Kiril  Popović. 
Nar.    pjes.  vuk.   2,  659   (među  prenumerantima). 

KIRILAC,  Kirilca,  m.  mjesno  ime.  —  U  spome- 
niku XIII  vijeka.  Kyrilbcb.  Spom.  stoj.  11.  (1276 
-1281). 

KIRILOVAC,  Kirilovca,  m.  mjesto  u  Srbiji  u 
okrugu  smedi^revskom.  —  isporedi  Cirilovac.  Niva  u 
Kiriiovcu.    Sr.  nov.  1861.  118. 

KIRILOVA(yKI,  adj.  koji  pripada  Kiriiovcu. 
isjHjredi  ćirilovački.  —  Kii-ilovačko  Brdo,  mjesno 
ime  u  Srbiji  u  okrugu  smed^revskom.  Vinograd 
u  Kirilovačkom  Brdu.    Sr.  nov.  181>6.  246. 

KIRILOVIC,  m.  prezime  (po  ocu  Kirilu).  — 
isporedi  Ćirilović.  —  U  naše  vrijeme.  Grigorije 
Kirilović.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  650  (među  prenu- 
merantima). Sofronijo  Kirilović.  Šem.  prav.  1878. 
13.  09.     Aleksandar  Kirilović.    94. 

KIRILOVSKI,  adj.  cyrillicus,  cyrillianus,  kažt 
w  o  slovima  i  o  bukvici  što  se  misli  da  je  načinio 
sceti  Ćiril.  —  U  naše  vrijeme.  Ostavili  kirilovski 
alfa\'it.    Vuk,  dan.  1,  98. 

1.  kIrLN,  Kirina,  m.  Quirinus,  ime  muško,  pa 
i  nadimak  i  prezime. 


a.  ime  muško.  —  Od  xiii  vijeka.  Iz  Grobnika 
Kirin  plovan.  Zak.  vinod.  55.  Valentin  i  Kirin. 
Mon.  croat.  11.  (1275).  Domin  Kirin  Vranić. 
65.  (1445).  Kirin  Štefulinić.  125.  (1486).  Selo 
Kirina  Vrbanića.  270.  (1572).  Od  mene  Kirina. 
Starine.  11,  143.  (oko  1679—1688). 

h.  nadimak,  u  hrvatskoj  krajini,  V.  Arseni- 
jević. 

e.  prezime,  —  Od  xvii  vijeka.  Ivan  Kirin. 
Statut  trsat.  219.  (1640).  Kirin.  Schem.  zagr. 
1875.  228. 

2.  KIRIN,  m.  selo  u  Hrvatskoj  u  županiji  za- 
grebačkoj.   Razdijej.  87. 

KIRINA,  /.  Kvgi^vTj,  Cyreiie,  (grčka)  pokrajina 
u  sjevernoj  Africi,  —  Po  grčkom  obliku  u  Vuka. 
Nađoše  čovjeka  iz  Kirine  po  imenu  Simona.  Vuk, 
mat.  27,  32. 

KIRINAĆ,  Kirinća,  m,  mjesno  ime.  —  U  spo- 
meniku XIV  vijeka.  Do  Gaćnoga  i  do  Kirinća. 
Mon.  croat.  3.  (1321). 

KIRINCAK,  m.  itne  mjesno.  —  U  spomeniku 
XV  vijeka.  Od  Bukovja  u  Kirinćak  i  Kirinćakom 
u  Lipu.  (vidi  i  Bukov|e  pod  2).  Mon.  croat. 
170.  (1498). 

KIRINIĆI,  m.  f)l.  ime  plemenu  ili  selu.  —  IT 
spomeniku  xvi  vijeka.  Prekrižje  kud  hode  Kiri- 
nići.    Mon.  croat.  214.  (1525). 

KIRINOVIĆ,  m.  prezime.  —  U  spomeniku  xvi 
vijeka.  Petar  Kirinović  sudac.  Mon.  croat.  252. 
(1552). 

KIRIZMA,  m.  2)rezime.  —  Prije  našega  vre- 
mena. Kirizma  (prezime)  Nikodemb.  S.  Nova- 
kov ić,  pom.  70. 

KIRIŽGINICA,  /.  mjesto  u  Srbiji  u  okrugu 
ćuprijskom,  Niva  kod  Kirižginice.  Sr.  nov. 
1873.  508. 

KIRJAKOVIĆ,  m.  prezime,  —  U  naše  vrijeme. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  651.  655  (među  prenumeran- 
tima).   Šem.  prav.  1878.  53. 

KIRKA,  /.  kestenov  cvijet  (Vajavac).  B.  Šulek, 
im.  144. 

KIRKOVIĆ,  m.  prezime.  —  xvi  vijeka,  Mikula 
Kirković.  Mon.  croat.  272.  (1573).  —  I  u  naše 
vrijetne.  D,  Avramović  272. 

KIRLA,  /.  ratilo  kojim  kalafat  maže  brod,  vidi 
skuban.    M.  Pavlinovic. 

KIRMAN,  m.  ime  muško.  —  U  spomeniku  xvii 
vijeka.  Što  i  iza  tati  ostalo  ono  je  Kirman  uze\ 
Starine.  11,  125.  (1679). 

KERNA,  /.  vidi  kijerna.  —  U  naše  vrijeme  u 
Dalmaciji.    Časop.  čes.  muz.  1854.  2,  186. 

KIRŠIC,  m.  prezime.  —  xvi  vijeka.  Mate  Kir- 
Sić.  Mon.  croat.  335.  (1579).  Pusto  ćelo  selo 
jedno  Tomaša  Kiršića;  Blaž  Kiršić  drži  ćelo  selo 
jodno.    307.  (1598). 

1.  KIS,  glas  kojijem  se  zove  pas  (rjeđe  se  istijem 
glasom  goni  ča).  —  U  naše  vrijeme  u  Dubrovniku 
i  u  okolini,  a  između  rječnika  u  Stulićevu  (kis 
kis  ,vox  qua  canas  in  Illyrio  alliciuntur*).  Gdje 
mi  je  kučak?  kis  kis!  evo  ga  ol  F.  M.  Appen- 
dini,  gramm.  322. 

2.  KIS,  m.  oxydum,  (u  Itemiji)  što  postaje  kad 
se  koje  počelo  (elemenat)  spoji  s  kisikom,  —  Na- 
čiiu'no  u  naše  vrijeme.  Kis,  chem.  lat.  ,oxydum*, 
,oxyd',  tal.  ,ossido',  frc.  ,oxyde*,  egl.  oxyd*.  B. 
Sulek,  rječn.  znanstv.  naz. 

KISAC,  kisca,  m.  (u  Jiemiji)  od  dva  kiša  u 
kojima  je  iMi  elemenat  uz  kisik,  onaj  u  kojemu 
ifna  mane  kisika.  —  Načitieno  u  naše  vrijeme. 


Digitized  by 


^uogle 


KISAČ 


6 


KISELIČAR.  b. 


KliSAČ,  f/i.  srlo  u  protoprt'siHtenttH  nocnmdskom, 
Šern.  prav.   1878.  2i. 

KISAD,  /.  coll.  kao  da  je  množina  j)rcma  kiše, 
kiše  ta,  Što  bi  moglo  značiti  paŠČe,  stene  (postalo 
hi  od  1.  kifl)  ali  nije  potvrđeno.  —  V  Tlercrtfovini 
upotrebfava  se  kao  psovka  (kao  paš^ad,  štonad). 
Onda  ilirska  đeca  okupe  lirišoansku  kameiioiu 
vičući ;  ,Ko  vas  za  božić  pita,  kisadi  od  krmaka  ?' 
Nar.  prip.  vr6.  46. 

KIRA^jKA,  /.  mjesto  u  Srbiji  u  okrugu  kne- 
zevačk(rm.    Niva  kod  Kisajke.    Sr.  nov.  1875.  657. 

1.  KISAlifE,  n.  djelo  kojijnn  se  kiša  (vidi  1. 
kisati).  —  U  Bjelostjničrvu  rječniku. 

2.  kIsANE,  n.  djelo  kojijem  se  kiša  (vidi  2. 
kisati).  —  U  Vukovu  rječniku. 

KISAO,  ktftla,  adj.  vidi  kiseo.  —  Jiiječ  je  pra- 
.slavenska,  isporedi  stslov.  kj'sH,  rus.  KHCJiuft,  čcs. 
kysl^,  po}.  ki8ly.  jtremda  je  bila  običnija  ri:ječ 
nego  kiseli.,  u  našemu  se  jeziku  potvrđuje  intom 
u  jednom  primjeru  xviii  vijeka,  ali  kao  da  je 
narodna  riječ  u  JAci  (v-idi  kod  kiselovnicaV  — 
Između  rječnika  samo  u  Stuličevu  fkisli,  v.  kišio) 
s  dodatkom  da  je  riječ  ruska.  Naravni  otrov 
i'ie^v  kisli  jedno  objeta,  drugo  misli.  J.  Kavaiiin 
350»>. 

1.  KISATI,  kisam  i  kišem,  impf.  kininu  ti,  ^^a 
i  vreli  (u  Bjelostjenčevu  rječniku  i  kuhati).  — 
Hiječ  je  praslavenska,  isporedi  rus.  (o)KHcaTfc, 
češ,  kysati,  kysam  t  kj'Ši,  po\.  kisać.  —  U  jednoga 
pisea  Čakavca  xvii  vijeka  (gdje  je  metaforicki 
smisao),  a  između  rječnika  u  Bjelostjenčevu  (kišom, 
kisam  ,fermentesco'.  2.  ,ebullio'.  8.  v.  kuham)  i 
u  Stuličevu  (»fermentescore'  iz  Bjelostjenčeva). 
Pun  sržbo  i  bisa  tolik  broj  kad  vidi,  sreo  mu  li 
kiša,  stara  so  i  sidi.  Đ.  Baraković,  vil.  62.  Ki- 
sati, po  naj  vise  s  prijedlofcom  ,do'.  »Jeli  ti  kruh 
dokLsao?'  ,Nije  još',  u  Dobrosclu.    M.  Medi6. 

2.  KISATI,  kts&m,  impf.  kriviti  i  mijenati  licem 
kao  što  biva  kad  čelade  hoče  da  se  zaplače.  — 
isporedi  2.  kiseo.  —  U  Vukovu  rječniku :  ,(6sterr. 
raunzen)  sich  zum  weineu  anschicken^  ,os  ad 
fletum  diduco*. 

KJSE,  kiseta,  n.  vidi  kod  kisad. 

KISEL,  m.  ime  bifei.  —  Zečji  kiael,  OxaIis 
Acetosella  L.,  zečja  soca,  zečji  kupus,  kiso)ača, 
sočica,  slanica,  u  niskom  okrugu.  S.  I.  Peliva- 
nović.  javor.  1881.  123. 

KI8ELAC,  kiaelca,  m.  mjesno  ime.  —  Postaje 
od  kiseo,  isporedi  n.  p.  Kise|ak.  —  U  spomeniku 
XIV  vijeka  (pisano  Kiselbcb,  vidi  kod  kiseo),  vidi 
u  DaniČičevu  rječniku:  Kyselhka  i  Ky3elbcb,  selu 
je  ,TudorLČu*  u  Toplici  išla  moda  ,u  Kisclbku 
reku,  i  uzb  Kisolbcb  do  puti*  (Glasnik.  15,  3(.)6 
god.  1348?).  tu  su  dva  imena  istoj  rijeci,  mislim 
da  će  u  jednom  biti  pogijeŠka,  i  to  u  prvom 
gdje  može  biti  da  bi  trebalo  ,Kysolbsku'. 

KISEL AČA,  /.  vidi  kise|aČa,  b.  —  U  Stuličevu 
rječniku:  (s  -je-,  vidi  kod  kiseo)  kLsjelača,  trava 
,trifolium  acidum'. 

KISELICA,  /.  postaje  od  osnove  kisel  (vidi 
kiseo)  nastavkom  ica.  —  Može  biti  praslavenska 
riječ,  isporedi  rus.  KHce.tiii^a,  češ.  kvselice  sa  zna- 
čenem  kao  kod  a.  u  našemu  se  jeziku  jav\a  (kao 
mjesno  ime,  vidi  kod  f )  od  xiv  vijeka. 

n.  kisela  juha  (mdi  u  Vukovu  rječniku).  — 
Između  rječnika  u  Bjelostjenčevu  (kiselica,  juha 
ugrska  ,jus  1.  jusculum  furfiiraceum,  jus  acidum, 
jusculum  austerum  ex  furfuribus'),  u  Voltigijinu 
(kiselica,  kisjelica  ,brodo  acido'  ,saure  suppe'),  u 
Vukovu  (,saure  suppe'  jus  acidum';  kiselica  od 
rasola  ili  od   octa  ili   trična  kiselica  bto  obično 


u  Srijonju  grade  s  primjerom  i:  narodnr  pjesma : 
Teraj,  kume,  logova  preko  toga  korova:  daleko 
je  Mitrovica,  oladi  so  kiselica).  Ove  stvari  o<i 
svijeta  jesu  kakono  kiselica  koja  ne  nasić-a  nogo 
većma  razdražuje  jedene  i  čini  izjesti  veće.  M. 
Radnić  370*  (ne  znam  pripada  li  ovaj  primjer 
amo).  A  ti  uz  neg  kusaš  kiselicu.  J.  8.  Re)- 
ković  68.  Dobru  juhu  ter  pečenu  mužu  dili. 
kukuricu,  kiselicu  sebi  drži.  Jačke.  265.  —  S  ć 
u   Voltigijinu  rječniku  (kisjelica  kod  kiselica). 

b.  droždina  od  vina.  —  Od  xvii  rijeht,  a 
između  rječnika  u  Mikafinu  (kiselica  od  grozdja, 
droždje  ,feces*)  i  u  Vukovu  (,weinhefen'  ,faex, 
faeces'  s  primjerima:  Stoji  vino  još  na  kiselici. 
Dobrog  je  vina  i  kiselica  dobra  (vidi  i  Nar.  posl. 
60).  —  Dignuti  di-ožđe,  kiselicu  »defeco*.  J.  Mika]a, 
rjočn.  64*.  Rodan  jest  Moab,  počiva  svrhu  svo- 
jizijo  kiselica.  M.  Radnić  479*.  jer.  48,  11.  I 
obesi  jednu  kesicu  do  kiselice  (u  bure).  Z.  Orfelin, 
podr.  237.  Oci»t  dobro  uskisnut  sa  svojom  kise- 
licom pomešaj.    P.  Bolić,  vinodj.  2,  313. 

0.  M  ova  dva  jjrimjera  nešto  žitko  i  ki^selo  (u 
drugom  nešto  što  se  jfijf"),  »U  u  ostalom  nije  ja^tno 
značene.  Ne  ima  smrada  i  nečistoće  koju  so  on 
ne  uzda  da  neće  s  kiselicom  i  sirćetom  oprati. 
D.  Obradović^  sav.  58.  Od  jila  smiš  otprit  usta! 
Kiselica  ti  ni  grusna,  vino,  pivo  ino  žgano  uigdar 
t'  ni  bilo  proi-ano.    JaČke.  266. 

đ.  kiselo  voee.  —  Od  xviii  vijeka  (ali  oro  zim- 
čene  ima  i  u  ruskom  jeziku).  Kiselice,  dui'ie. 
kruške ...  J.  Kavanin  21*.  Kiselica,  suvi-st  ja- 
buke (Vajavat;).  B.  Šulek,  im.  144.  Kiselica, 
B|iva.    Bas  taj  i,  Daruvar. 

©.  ime  bifkama.  —  Između  rječnika  u  Bjelo- 
stjenčevu (kiselica,  trava  ,oxelis'),  u  Voltigijinu 
(kiseli(;a,  kisjelica  ,acetosa*  ,sauerampfer'),  u  Fm- 
kovu  (,dor  sauorampfer'  ,Rumex  acetosa  Linn.* ).  Ki- 
selica, Kisejača,  slov.  kiselca,  kislca,  rus.  kmcc.ik;*, 

KMC^HHKA,     KUCaeilHHi;/!,     KlIC^HI^a,     KMC^JIIIKH,    KH- 

cjiA^Kn,  KMciH^h,  KHC.1HHKH,  čoš.  kyseldč,  kyselak. 
luž.  kiselčk  (Rumex  acetosa),  oxalidos,  trifolium 
acutum,  lapacium,  acetosa,  acedula  (u  mletačkom 
rukopisu),  1.  Oxalis  acetosella  L.  (u  mletačkom 
rukopisu);  2.  Rumex  acetosa  L.  (Bjelostjonac). 
B.  Šulek,  im.  144.  —  S  d :  između  rječnika  u 
Belinu  (kiselica  »acetosa,  erba  nota*  ,oxelis*  26*»';. 
u  Voltigijinu  (kisjelica  kod  kiselica),  u  Stuličevu 
(,oxalis' ;  kisjelica  mala  ,oxalis  minor').  Kisjelica, 
oxalide^(S.  Budmani,  Dellabella),  Rumex  acetosa 
L.  B.  Šulek,  im.  144.  —  i  s  nekijem  pridjevima. 
Kisjelica  mana,  acetosa  minore  (Aquila-Buć). 
Rumox  acetosella  L.  KisjolicA  rimska,  acet-osa 
romana  (Kuzmić,  Aquila-Buć),  Rumex  scutatus 
L.  Kisjelica  veća,  kisjelica  velika  (Kuzmići. 
acetosa  maggiore  (Aquila-Buć),  Rumex  a(^etosa 
L.    R.  Šulek,  im.  141. 

f.  mjesno  ime  (samo  Kiselica  i  Kisjelica^ 

a)  prije  našega  vremena.  —  ii  jtrva  dva  jtri- 
fnjera  može  biti  ime  vodi  ili  izvoru.  Po  sre<lo 
dela  na  kami  koji  spada  u  Kiselicu  i  nizb  Kisć- 
licu  gde  pripada  u  reku.  Glasnik.  27,  291.  (1347). 
Preko  brbda  vvše  Kiselice  i  vyše  gradišta  na<lb 
Kiselicomb.  24,  2()8.  (1388).  Kyselica.  S.  No- 
vaković,  pom.  136. 

b)  selo  u  Crnoj  Gori.   Glasnik.  40,  21. 

p:.  kisela  roda,  vidi  kod  kiseo.  —  U  naše  vrijeme 
kod  pisaca.  Kiselica,  ggr.  ,sauerbrunuen,  sauerling', 
tal.  ,acidula',  frc.  ,eaux  acidules  ou  gazeuses*,  egl. 
,acidulous  spring'. 

KISELIČAR,  m. 

a.  zovu  po  srijemskim  selima  jude  koji  često 
jedu  kiselicu  (juhu).    M.  Medić. 

b.  posni  triod  iz  koga  se  za  vrijeme  Časnoga 
posta   poje   u   crkvi;   grašar.   Zovu  ga   pojx)vi    i 


Digitized  by 


Googlv 


KISELIČAIt,  b. 

ucite)i  u  tiali  tako,  jer  »e  za,  vrij  ome  ]K)Mta  naj 
vi^.e  jp*l<*  kiHelio«.  u  Bačkoj.    V.  Arscnijović. 

KISELirAST,  a(lj.  po  musfo  kiHeo.  —  U  naše 
nijnne.  Kiseličasto  jelo.  P.  Bolić,  vinodjel.  2, 
ml.     Kiseličast  vkus.'    2,  324. 

KISELIOKI,  adj.  koji  pripada  Kiaelici  (vidi 
druifi  primjer  kod  kiselica,  f,  a)),  —  5  6.  — 
fRk'kn  kLs^lićku.    Glasnik.  24,  208.  (1388). 

KISEIjIKA,  /.  vrsta  jabuke.  —  inporedi  kise- 
lica, (1.  kiselka.^  Kiselika,  kiselka,  iiuvrst  jabuke 
<Va|avac).    B.   Šulek,  im.  144. 

KISELINA,  /.  postaje  od  osnove  adj.  kiseo  na- 
st arkom  ina.  —  li^di  oblika  kisjelina  vidi  kod 
kiseo.  —  Mislim  da  se  akc.  mijena  u  dat.  »infj. 
kiselini,  u  acc.  sint).  kiselinu,  u  voc.  »ing.  kise- 
lino, u  nom.^  acc.y  voc.  pl.  kiseline.  —  Od  xviii 
rijeka  (vidi  kod  b),  a  iztnedu  rječnika  u  Vukovu 
(riđi  kod  a  i  c). 

n.  osobina  fukiis)  onoga  što  je  ki^sclo.  —  Između 
rječnika  u  Vukovu  (,(iie  saure'  ,acor,  aciclitas'). 
Ocetni  vkus  je  katkad  zbo^  svojo  jutine  i  kise- 
line vesma   ne[>rijatan.    P.  Bolić,  vinodj.   2,   356. 

b.  kras.  —  U  rukopisu  xviii  rijeka  (s  je).  Ki- 
sjelina .fennento'.    S.  Budinani  421 1>. 

r.  kiselo  mlijeko.  —  Od  xviii  vijeka^  a  između 
rječnika  a  Vukovu:  (u  Hrvatskoj)  kLselo  mlijeko 
(kao  slatko  varenika)  ,saure  milch*  ,oxyffala*. 
Mores  isti  prah  zamisati  u  kiselinu.  J.  Vladmi- 
rović  IH.  —  S  je.  I  mjesinu  mlijeka  kisjeline. 
Nar.  pjos.  herc.  vuk.  156.  Ne  hć^nu  me  mlijekom 
napojiti  nego  mi  pruže  pućeriou  kisjeline  (-Sj- 
zmičiglas  osobiti f  vidi  kod  1.  j,  2,  d,  a)  bb))  na  zloj 
cijeni.    S.   l^ubiša,  prič.  97. 

d.  kiselina.  sryeš,  striješ,  birsa.  u  Hrvatskoj. 
V.  Arsenijević.  8te|u  svojstvenom  zovemo  vin- 
skom kiselinom.    P.  Bolić,  vinodjel.  2,  35. 

e.  kisela  jabuka.   Nijemci  u  Srijemu. 

r.  acidum,  (u  herniji)  što  j^ostaje  kad  se  spoji 
}fOČeh  (elemenat)  8  vodikom^  te  je  obično  kisela 
ukt4r<a.  —  Načineno  prema  nem.  saure,  možebiti 
po  čeJi.  kjrselina.  —  U  naše  vrijetne  kod  pisaca. 
S(irapoi*na  kiselina  (koja  se  u  apateki  pod  imenom 
.ai'idmn  sulphuricum  concontratum*  dobiti  moŽe). 
Nov.  sr.  1835.  39.  Kiselina  ug)ena.  J.  Paučić, 
zoolog.  12.  Kiselina  ocatna.  23.  Kiselina  pruska. 
49.  Kiselina,  ehem.  ,8aure*,  tal.  ,acido*,  frc.  ,acide*, 
egl.  ,acid^.    B.  Šulek,  rjećn.  znanstv.  naz. 

KISELITI,  kiselim,  impf.  činiti  da  što  kišne, 
tte  samo  da  bude  kiselo  nego  da  se  i  skrasi  i  na- 
poji čega  žitka.  —  Akc.  se  ne  mijena  (aor.  2  »  3 
sing.  kiseli").  —  liudi  oblika  s  -je-  (kTsjeliti)  vidi 
kod  kiseo.  —  Od  xviii  vijeka  (naj  prije  u  Belinu 
rječniku,  vidi  kod  2). 

1.  aktirno. 

a.  činiti  da  što  postane  kiselo  (n.  p.  mlijeko , 
htpitSj  tijento  itd.).  —  Između  rječnika  u  Štuli- 
crvu  (kisj eliti,  vidi  kvasati)  i  u  Vuktrvu  (n.  p. 
jolo,  mlijeko  »sauern*  ,acidum  reddo*).  Dva  na- 
čina jesu  kupus  kiseliti.  ,J.  S.  Rejković  4()6.  Da 
-mirimo  i  da  kiselimo,  da  od  drugog  sira  ne  pro- 
simo.   F.  Krauss,  smailag.  meh.  160. 

b.  kvaaiti,  močiti.  —  U  Vukovu  rječniku:  n.  p. 
opanke,  kudo}u  ,einwoichen^  ,macero*. 

2.  Krt  se,  refleksirno  ili  pasivno.  —  Između 
rječnika  u  Belinu  (,fermentarsi  o  lievitarsi*  ,ter- 
niMitesco'  310*)  i  u  Voltigijinu  (,fermentarsi,  lie- 
vitarsi*  ,gahren*).  Još  se  inač  krastavac  kiseli. 
J.  S.  BeJkovićv,S21.  Kože  se  u  boji  kisele  ili 
vriju.  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji.  F.  Hofelo.  —  ki- 
>\ieliti.  Nekakva  baba  umuze  mlijeka,  pa  da  joj 
•<e  prije  ukisjeli  reče;  (kao  što  se  obično  govori 
kad  se  kišjeli)  (-sj-  značH  osobiti  glas,  riđi  kod  1.  j, 
2,  d,  a)  bb))^  Nar.  prip.  vrć.  15. 


KISE^iAK,  b. 

KISELKA,  /. 

u.  vrsta  jabuke.  —  isporedi  kiselac,  d.  Ki- 
selka,  suvrst  jabuke  (Va)avac,  Stubica).  B.  Šulek, 
im.  144. 

b.  vidi  kise]ača.  Kiselka,  sauerampfer  (Va- 
|avac),  Kumex   acetosella  L.    B.  Sulek,  im.  486. 

c.  vidi  Kiselac. 

KISEL6(^'A,  /.  vidi  kiselina,  a.  —  U  Jambre- 
šičevu  rječniku:  ,aciditas*. 

KISELOST,  /.  vidi  kiselina,  a.  —  U  jednoga 
puHca  XVIII  injtka.  Visneva  kiselost.  Z.  Orfelin, 
podr.  371.  Kiselost,  chem.  ,aciditat',  tal.  ,acidita^ 
B.  Sulek,  rje&n.  znanstv.  naz. 

KISELOVNICA,  /.  kisao  kruh  bud  kakova 
brašna  zovu  kiselovnicom.  ,Donio,  brate,  ili  iznio, 
brate,  proda  nas  cijelu  kiselovnicu  nama'  od  po 
nogo  debelu*.  —  u  iiaše  vrijeme  u  Lici.  J.  Bog- 
danović. 

KISK^iAČA,  /.  postaje  od  kiseo.  —  p<poredi 
kiselica.  —   U  naše  vrijeme. 

n.  vrsta  (kisele)  jaJmJce.  —  Iznađu  rječnika  u 
Vukovu:  (u  užićkoj  nahiji)  ,art  apfel*  ,pomi  gen  us*. 
Kise]aĆa,  suvrst  jabuke  (Vuka,  može  biti  da  treba 
čitati  Vuk,  ali  vidi  da{e).  B.  Šulek,  im.  141.  — 
/  s  pridjevmn.  Kise^ača  bijela,  kisela,  bjelkasta 
jabuka  (Vuka).    B.  Šulek,  im.  144. 

b.  bi^ka.  —  Između  rječnika  u  Vukovu:  (u  Du- 
brovniku) ,sauerklee'  ,Oxalis  acetosella  Liun'.  — 
Kise}aĆa,  rus.  KHcaeivb,  KHc^iMi^a,  snHHH  Kiic.iMua, 
alleluja,  trifoglio  acetoso  (Skurla),  draba  (Du- 
rante),  1.  Oxalis  acetosella  L.  (Danilo) ;  2.  Rumox 
acetosa  L.  (Lambl,  Visiani);  3.  Rumex  acetosella 
L.  (Gospić,  u  omiškom  rukopisu).  B.  Šulek,  im. 
144.  ~  I  8  i)ridj€vima.  Kisejaća  mana,  acetosa 
minore  (Durante),  Rumex  acetosella  L.  Kisejaća 
veća,  acidula  vel  acetosa  (Durante),  (Rumex)  ace- 
tosa L.  B.  Šulek,  im.  144.  —  S  -je-.  Kisjejafea 
(KisjelaČa  Skurla,  Stulli),  1.  trifoglio  acetoso,  alle- 
luja (Pizzelli,  Aquila-Buć,  Kuzmić),  Oxalis  ace- 
tosella L.;  2.  acetosa  maggiore  (Anselmo  da  Ca- 
nali),  Kumex  acetosa  L.    B.  Šulek,  im.  144. 

e.  ime  n^jestima. 

a)  liiva  u  Virju  kod  Vinice  u  Hrvatskoj. 

b)  zemla  u  Srbiji  u  okrugu  valevskom.  Sr.  nov. 
1874.  85. 

KISĆ^iAJA,  /.  vrsta  jabuke.  I.  Pavlović.  — 
isporedi  kise|ača,  a. 

KISŽ^iAK,  kisejdka,  m.  postaje  od  osnove  adj. 
kiseo.  —  Akc.  kakt  je  u  gen.  sing.  taki  je  u  osta- 
lijem  padežima,  osim  nom.  i  acc.  sing.  i  voc. :  ki- 
še] ače,  klsejaci. 

a.  kisela  voda  (rudna).  —  Između  rječnika  u 
Vukovu  (vide  kisela  voda)  s  dodatkom  da  se  go- 
vori u  Bosni. 

a)  sama  voda.  Vode  rudne  .  .  .  nahode  se  na 
više  mjesta  i  to  prvo:  kisejaci  iliti  kisele  vodo, 
naj  glasovitiji  u  Lepenici.  F.  Jukić,  zem).  7.  Ova 
se  voda  tamo  zove  kisejakom,  jerbo  je  kisela,  i 
prodaje  se  na  oke  u  Travniku  i  u  Sarajevu.  Đ. 
Popović,  poznav.  robe.  128. 

6)  mjesto,  izv^or  kisele  vode.  aa)  uopče.  Na 
ovome  drumu  još  imadu  tri  kisojaka.  F.  Jukić, 
opis.  7.  Lepenica,  naj  boji  kise)ak  u  cijeloj  Bosni. 
36.  —  hb)  kao  mjesno  ime  u  Bosni,  aaa)  selo 
u  okrugu  sarajevskom.  Statist,  bosn.  13.  —  bbb) 
mjesto  u  okrugu  Đone  Tuzle.  Kisejak,  2  sata  od 
Soli  Done,  blizu  sela  Pojane.    F.  Jukić,  zem|.  43. 

b.  ime  bifkamn,  isporedi  kiselica,  e.  —  Između 
rječnika  u  Mikajinu  (kisejak,  kiselica,  trava  ,oxa- 
lis,  acetosa*)  i  u  Vukovu  (vide  kiselica).  LiSće 
od  ove  trave  skoro  jest  prikla/lno  divjemu  kise- 
jaku.    I.  Jablanci    173.     Kisejak,   1.  Rumex   ace- 


Digitized  by 


>^uogle 


kise:i;.ak,  b. 

to«a  L.  (Pauci/".,  u  omiškom  rukopisu,  Lazić);  2. 
Oxalis  aoGtoaolla  L.  (Orfelin).  B.  Šulek,  im.  144. 
Kiselak,  Kumex  acotosolla  ot  patientia  L.  (Brla- 
kovic).  486.  —  I  8  pridjetntna.  Kisojak  pitomi, 
Kumex  scutatu«  L.  (Bolić).  B.  Šulek,  im.  144.  — 
KiHejak  cnii,  auvrst  vinove  lozo  (Dragosavlović). 
144.  —  I  8  -je-.  —  između  rječnika  u  Stulićevu 
(UZ  kisjelica).  Kisjo]ak,  acetosa,  oxalia  (Stulli), 
Kamex  acotosa  L.   B.  Šulek,  im.  145. 

e.  kiseo  8ir.  —  U  Bjelostjenčevu  rječnika:  ki- 
se]ak  (scilicet)  sir  ,oxigalacteus  casous,  oxigalac- 
tius  1.  oxigalactium*. 

d.  kiselo  vino,  —  U  jednoga  pisca  našega  vre- 
mena, Pirot  noma  kud  izvoziti  svojega  krasnoga 
vina,  a  Sofija  mora  po  skupo  novce  piti  mahom 
svakojaki  kise^ak.    M.  Đ.  Alilićević,  s  duu.  54. 

C.  u  Lici  slaba  rakija,  koja  na  pos}etku  curi 
iz  rakijinskoga  kotla.  cf.  veća,  pa  toka.  u  Dobro- 
solu.    M.  Medić. 

KISE^iAKOV,  adj.  koji  pripada  ki^cfaku.  Ki- 
še) ako  v  koren  dobiva  se  od  kise]aka,  Kumex  ace- 
tosa  L.    Đ.  Popović,  poznav.  robo.  227. 

KlSE](jiAST,  adj.  koji  je  ponešto  kiseo,  —  U 
naše  vrijeme.  U  kisejastim  bijuim  organima.  J. 
Panfcić,  botan.  10. 

KlSE^iENE,  n.  djelo  kojijem  se  kiseli.  —  U  Stu- 
lićevu  rječniku:  kisjejene  »fermontum*,  i  u  Vu- 
komt:  1.  ,das  sauern*  ,fermentatio*.  2.  ,das  oin- 
woichon'  ,macoratio'. 

KISE^ilCA,  /.  Rumex  acot<jsa  L.  —  U  naše 
crijetm  u  Dalmaciji.  Kisejica  uz  kisejača.  Čas. 
6os.  muz.  1852.  2,  52. 

KISELKA,  /.  mjesno  ime  u  Srbiji  u  okrugu 
kfieževačhom,  iSfiva  kod  Elisejko.  Sr.  nov.  1872. 
645. 

K[SE^i6ĆA,  /.  vidi  kiselina,  a.  —  U  jednoga 
pisca  xvni  vijeka.  Ova  ki8e|oća  .  .  .  opet  se  ra- 
stopi.   I.  Jablanci  215. 

KISEO,  kisela,  adj.  acidus,  u  kojega  je  ukus 
kao  u  octa.  —  Korijen  je  isti  što  i  kod  glagola 
kišnu  ti  (kys).  —  Osnova  je  kysol,  ali  se  dovofno 
ne  moie  znati,  jeli  nastavak  ol  ili  cl,  po  kojemu 
je  zadnemu  oblik  u  južnom  govoru  kisio,  ktsjola 
itd.y  u  zajjadnom  bi  bio  kLsio,  kišila,  ali  mu 
nemam  potvrde ;  u  istočnom  je  u  oba  slučaja  jednak 
oblik :  kIseo,  kisela,  oblik  se  s  -e-  potvrđuje  tijem 
što  je  običniji  u  južnijem  krajevima  i  u  starijim 
spomenicima  [nsanima  crkvenijem  jezikom,  i  što 
je  u  bugarskom  jeziku  oblik  klsAl  i  u  gorno- 
lužičkom  kisa}y,  i  u  pofskom  ima  riječ  nieklsialo^ć 
(češ.  kysely  ništa  ne  dokazuje,  jer  -se-  može  po- 
stati i  od  se  i  od  se,  kao  ni  ru.ske  riječi  KMceat, 
Kiice.4HHa  itd.  Što  postaju  od  ov>e  osnove,  i  to 
8  istoga  razloga);  oblici  se  s  -e-  potvrđuju  tijem 
Što  ga  imaju  na  sjeveru  našega  naroda  i  jekavci 
i  ikavci,  pa  amo  pripada  i  novoslov.  kisel.  Ni 
po  postanu  ne  može  se  za  cijelo  znati  kako  bi 
trebalo  da  je :  moglo  bi  u  našem  jeziku  e  postati 
od  e  kao  u  obite),  ali  se  opet  ne  poznaje  sufiksa 
cl'j,,  fiego  samo  u  part.  pra^t.  act.  glagola  tre- 
ćega reda  (na  eti),  a  glagol  kyseti  nije  potvrđfn 
kao  jpTOslavenftka  riječ  (vidi  kod  kisjeti).  —  Vafa 
da  je  praslavefiska  riječ  (isporedi  češki  i  gortio- 
lužički  oblik),  ali  kao  da  je  običniji  bio  oblik 
kysl'b  (vidi  kisao).  lit.  kiselius  ca(a  da  je  uzeto 
iz  jmfskoga  jezika  u  kojemu  ima  klsiel.  —  U  na- 
šemu se  jeziku  jarla  od  proijeh  vremena,  a  između 
rječnika  u  Mikafinu  (kiselo,  Juto  ,agro'  ,acris'; 
kiselo  kako  kvas  ,fermentatus' ;  kiselo,  uskisnuto, 
kako  ti  kruh  kiseo  ,fermentatU8'),  u  Bjelostjenčevu 
(kisel,  usklsnut  ,fermentatus'.  2.  prekisel  ,nimis 
fermentatus^  3.  kisol,  octen,  }ut)  oster,  jak,  žestok 


KISEO,  1,  d. 

,acerbus,  acidus,  accidus,  austerus,  acer,  itiucidus'). 
u  Jambrešičevu  (kisel  ,acidus*),  u  Voltigijinu 
(kisel  ,acido,  acetoso'  ,8auer*),  u  Stulićevu  (kisol 
iz  HabdcUćeva),  u  Vukovu:  (comp.  kiseliji)  ,sauer, 
acidus';  a  s  -6-  u  Belinu  (klsio,  kisjela  ,fonnen- 
tato  o  lievitato'  ,fermentatus'  310«;  ,ina^ito* 
,acrem  esse*  388*;  i  s  oba  oblika:  kišio,  kisela 
,acetito,  del  latte'  26a),  u  Stulić^^u  (kišio,  kisjela 
,formentatus,  acer,  acerbus^),  u  Daničičevu  (kyselb 
,acidus;  fermentatus^. 

1 .  adj,  —  Komp. :  kisMiji  (u  Vukovu  rječniku) 
ili  kisj^liji. 

«.  uopče.  n)  u  pravom  smislu.  (Pića)  bise 
drugim  kisela,  žlhka  i  uepodnosna.  Korizm.  H2*>. 
Pića,  ima  dva  kraja:  žuliko  i  slatko,  med  kimi 
jest  treto,  kako  ono  kiselo  Oi  slano.  F.  Glaviuić, 
cvit.  10 — 11.  Ar  ne  vaja  već  kisela  (hran<iL 
V.  Došen  167*.  Knige  su  kao  i  jeđeci,  niki 
sladki,  niki  kiseli.  M.  A.  Rejković,  sat.  Blb. 
Kiselo  kao  vist.  Nar.  posl.  vuk.  133.  Kiselo  ka4> 
sirce.  134.  Kiselo  vino  leciti.  P.  Bolić,  viuod. 
2,  17.  —  h)  u  metaforičkom  smislu,  kao  neveseo, 
neugodan.  Lice  mu  je  neveselo;  tilo  mu  je  sve 
kiselo.  V.  Došen  176^.  Trčati  za  taštom  i  ki- 
selom gostbom  tila  i  svita.  A.  Tomiković,  gov. 
163.  To  je  ni  kiselo  ni  veselo  (ni  zlo  ni  dobro, 
običajno  govori  se  o  jezbini  ,insipido*).  M.  Pavli- 
nović. 

b.  0  voću.  (Jablka)  jedno  malo  kisela.  Korizm. 
11b.  —  Q  grožđu,  kad  se  kaže,  znači  i  da  nije 
zrelo.  Otci  su  naši  zobali  grozdje  kiselo.  Bor- 
nardin  31.  L  Baudulavić  37^.  ezech.  18,  2.  Ki- 
selo grožđe,  ne  va|a,  trnu  zubi  od  iiega.  (Kazala 
lisica  kad  nije  mogla  da  ga  dohvati).  Nar.  posl. 
vuk.  133.  Oci  jedoše  kiselo  grožđe  a  sinovima 
trnu  zubi.  Đ.  Daničić,  jer.  31,  29.  jezek.  18,  2. 
—  8  -e-.  Otci  naši  zobali  su  grozdje  kisjelo.  N. 
Kanina  45b.  ezech.  18,  2. 

c.  0  čemu  (žitku  ili  tvrdu)  Što  nekijem  djelovanem 
postaje  kiselo,  u)  o  mlijeku.  Da  jastb  že  i  kiselo 
mloko  gusto.  Sredovječn.  lijek.  jag.  star.  10,  101*. 
Mlijeko  kiselo.  J.  Mikaja,  rječn.  pod  mlijeko. 
Traži  u  Ciganke  kisela  mlijeka.  Nar.  posl.  vuk. 
320.  —  8  -e-.  Mleku  kiselu.  Domentijanb  115. 
Kisjela  mlijeka  trbuhe  naliti.  M.  Vetranić  2,  32H. 
Lijepa  li  je  vruća  pogača  u  kišjelu  (-šj-  znači 
osobiti  glas,  vidi  1.  j  pod  2,  d,  a)  bb))  mlijeku. 
Nar.  prip.  vrft.  215.  —  h)  o  hlebu,  kruhu  (kaže  se  i 
u  kiselo  i  u  kiselu).  Kruh  ima  biti  prešan,  a  no 
kisel.  Naručn.  20*.  Posvetiti  u  kiselo  ali  ti  presno. 
K.  Pejkić  66.  Kruh  . . .  kiseo  to  jest  s  kvasom 
učinen.  L  Grlićić  110.  Nije  dobro  posvećeno  u 
prijesnu  zašto  je  Isukrst  u  kiselu  posvetio.  A. 
Baćić  297.  Koji  godir  uzjede  u  kiselo  poginućo. 
299.  Da  je  blagovao  jaganca  s  prisnim  kruhom 
a  ne  8  kiselim,  i  u  prisnu  posvetio  a  no  u  kisolu. 
299.  Da  nije  kisela  kruha.  299.  Da  ne  ima 
kruha  u  kiselo  u  svemu  Izraelu.  301.  Niti  so 
u  kiselu  čini  (kruh)  da  je  svršen.  J.  Banovac, 
razg.  224.  Kruli  kiseo  i  liti  zakuvan  s  kvasom. 
A.  Kanižlić,  kam.  -458.  U  kruhu  kiselu,  to  josi 
u  kruhu  s  kvasom.  486.  Kruh  kiseo.  L  Veli- 
kanović,  uput.  1,  60.  Da  bi  blagovali  kruh  u 
sladko  a  ne  u  kiselo  pečen.  1,  60.  Crkva  la- 
tinska služi  se  samo  kruhom  u  prisno  a  grčka 
crkva  samo  u  kiselo.  3,  42.  Uz  hjobove  kiselo. 
Đ.  Daničić,  2mojs.  3^1,  25.  Ne  jedi  s  nom  h]eba 
kiseloga.  5mojs.  16,  3.  —  s  -e-.  Da  se  daje 
klselb  hlebK  vsemb  jednaki..  Glasnik.  15,  3(Hi. 
(1348?).      Ki'uh   kisjeli   trijebiti.     S.   Rosa   1'40»». 

d.  0  rodi.  u)  uopće,  —  u  jedinom  primjeru  (s 
-e-)  mctaforički.  Deveta  voda  kisjela.  (Daleka 
rodbina  kao  da  nije  već  rodbina,  radi  deveta 
vidi  deveti   pod  c)).    (D).   Pošlo v.  danič.    —    0) 


Digitized  by 


Google 


KISEO,  1,  d. 


9 


KISNUTI 


rodn  Hto  iz  zemle  izvire,  te  je  vuilo  kisela  (radi 
ntffirur.  kiseline  štit  Je  u  nitj)y  pa  i  voda  koja  se 
ovako  naeini;  zove  .se  kisela  vo<la  i  izvor  i  mje.sto 
ilfl.k  ./<'  in^i**'-,  isporedi  kisojak  pod  a.  —  između 
vjernika  u  Vukova:  kisela  voda,  1.  ,der  saiier- 
bruiiiien*  ,fons  a<juae  acidae^  s  primjerom :  Otišao 
na  kiselu  vodu.  2.  ,dor  sauerbruniien  (wasser)' 
,a4uae  acidae'  .s  primjerima:  Pije  kiselu  vodu. 
pomogla  mu  kisela  voda.  cf.  kisejak.  —  Na  četvrt 
sata  od  Palanke  kraj  same  reko  Jasonice  izvire 
mlavno  poznata  kisela  voda.  M.  Đ.  Milićević, 
srb.  180.  —  amo  može  pripadati  i  ovo:  Osim 
ovi  mineralni  izvora  ima  .  .  .  jedan  kiseo  kod 
Asan-pasine  palanke,  jedan,  oix»t  kiseo,  u  Buko- 
viku.  Vuk,  dan.  2,  29.  —  i  kao  mjesno  ime.  Ima 
jedna  »Kisela  Voda'  na  putu  kud  se  ide  u  Gnilan, 
kad  se  j^rode  selo  Dobričane  s  desna  .  .  .  Ovo 
mesto  zove  se  ,Kisola  Voda',  kao  što  se  vidi,  vrlo 
bi  mogućno  bilo  zamišjati  da  se  ovo  mesto  misli 
pod  ,Kislinom',  ali  ja  opet  ostavjam  pitane  ne- 
rešeno.  8.  Novaković,  novo  brdo.  89.  isporedi 
kiblina,  c. 

©.  kod  imena  nekijeh  bi\aka  kao  pridjev. 

u)  kisela  djetelina,  vidi  kod  djett^lina. 

f>)  kiselo  drvo,  Rus  tvpliina  L.  —  Između 
rjeenika  u  Vukova :  kiselo  drvo  ,der  essigbaum' 
.Rus  tvphinum'.  —  Drvo  kiselo,  Rus  typhina  L. 
(Lazić).     B.    Šulek,    im.    76. 

c)  kiseli  trn,  vidi  kod  trn. 

2.  adv.  kiselo.  Kada  dosta  kiselo  udara.  J. 
S.  Relković  348. 

KISEONIK,  m.  vidi  kisik.  —  Načiiieno  u  naše 
vrijeme.  Kisoonik,  oxigen.  J.  Pančić,  zoolog. 
25.  86  delova  kiseonika.  Đ.  Popović,  poznav. 
robe.  156. 

KISIC,  m.  prezime.  —  U  miše  vrijeme  u  Da- 
hroimiku.    P.  Budmaui. 

KISIDO,  Kisidola,  m.  mjesto  u  Srbiji  u  oknuju 
požarevackom.  Niva  u  Kisidolu.  8r.  nov.  1866. 
155. 

KISIK,  m.  oxygonium,  (u  Ihemiji)  elemenat  ko- 
je  f/a  ima  u  vazduhuj  te  bez  iietja  fte  bi  motjle  ži- 
vjeti životinc  i  bifke,  niti  bi  što  motjlo  gorjeti.  — 
isporedi  klseonik.  —  Načineno  u  nose  vrijeme 
(jer  se  mislilo  da  je  ijlavni  elemenat  kod  kiseline) 
prema  oxygonium  i  iiem.  sauerstoff.  KLsik,  chem. 
lat.  ,oxygenium'  ,sauerstofl",  oxygen',  tal.  ,ossi- 
geno',  fre.  ,oxygeno*,  egl.  ,oxygen'.  B.  Šulek, 
rjočn.  znanstv.  naz. 

KI8I^EVAČKI,  ad^j.  koji  jtripada  Kisifevu. 
Kisijevačka  (opština).    K.  Jovanović  14<). 

KISHiEVO,  n.  selo  u  Srbiji  u  okrugu  požare- 
vaek(tm.  K.  Jovanović  110.  —  Može  biti  da  je 
isto  mjesto  što  se  pomine  xiv  vijeka,  vidi  u  Da- 
nićićevu  rječniku :  Kysi|evo,  selo  koje  je  car  Lazar 
dao  crkvi  bogoro<iičinoj  u  Ždrijelu  braniče vskom  : 
.Adujevo  sb  Kisijevomb*  (Mon.  serb.  191  god. 
i:-)HO).  nominativu  nema  [)otvrde.  i  sad  ima  blizu 
rmoga  Ždrijela  selo  Kiši) evo. 

KIŠIO,  vidi  kiseo. 

1.  idsiTI,  vidi  kisjeti. 

2.  KIŠITI,  kišim,  impf.  (u  herniji)  činiti  da  se 
što  (kakav  elemenat)  spoji  s  kisikom.  —  Načineno 
a  naše  vrijeme.  Kišiti,  chem.  okisiti  ,oxydiren*, 
tal.  ,ossidare',  frc.  ,oxyder*,  egl.  ,to  oxydate'.  B. 
Sulek,  rječu.  znanstv.  naz. 

KISJEL-,  vidi  kis(d-. 

KISJETI,  kisim,  impf.  postaje  od  korijena  gla- 
gola kLsnuti.  —  Akcenat  se  ne  mijena.  —  Nalazi 
se  pisano  gotovo  svagda  kišiti,  ali  sam  čuo  u  Du- 
brovniku  kisjeti,  i   mislim   da  je  to  pravi  oblik, 


kao  što  se  vidi  po  (neprelaznom)  značenu  i  po 
akcentu. 

n.  biti  po  malo  kisela  ukusa.  —  Od  xviii  vijeka, 
a  između  rječnika  u  Vukovu  (kišiti,  kisim  ,sauerlich 
schmeckou'  ,subacidulas  sum').  Ako  bi  .  .  .  vino 
kišiti  počelo.    Z.  Orfelin,  j)odr.  2U^. 

H.  po  malo  i  tiho  padati  (o  kiši),  po  malo  i 
tiho  da  zdjeli.  —  U  Stulićevu  rječniku:  kišiti  ,le- 
viter  pluere*  s  dodatkom  da  se  nalazi  u  pisca 
Lastrića  (?) ;  kisjeti,  vidi  kišiti.  —  I  u  naše  vri,jemc 
u  Dufjrovniku.  ,Počelo  je  nešto  kisjeti'.  ,Kisi  ix) 
malo'.    P.  Budmani.  —  isporedi  kisjeti. 

1.  KISKANE,    n.  djelo   kojijem  se   kiska  (vidi 

1.  kiskati).  —   U  Vukovu  rječniku. 

2.  KISKANE,    n.   djelo   kojijem  se   kioska  (vidi 

2.  kiskati).  —  Stariji  je  oblik  klskanje.  —  U  Jie- 
linu  rječniku:  klskanje  ,il  chiamaro  qualche  ani- 
raale,  cane  o  simile*  , voćare'  188»»,  i  u  Stulićevu  : 
.il  chiamar  i  cani'  ,vocare  canes'. 

1.  KISKATI,  kTskam,  impf.  dem.  2.  kisati.  — 
I!  Vukovu  rječniku. 

2.  KISKATI,  ktskam,  impf.  zvati  psa  govoreći 
kis  kis.  —  U  Jielinu  rječniku:  ,chiamar  i  cani' 
1881>,  i  u  Stulićevu:  , voćare  canes'. 

KISLICA,  /.  u  Vukovu  rječniku:  na  sukni  po- 
stava odozdo  iznutra  (oko  jedno  podlanice  široka), 
cf.  singef  s  dodatkom  da  se  govori  u  Srijemu.  — 
Vaja  da  je  od  maj.  kiszelni,  izrezati,  istr  ići. 

KISLIna,  /.  postaje  od  osnove  adj.  kisao,  kao 
kiselina  od  kiseo. 

a.  vidi  kiselina,  a.  —  f/"  Voltigijinu  rječniku : 
,aoetosita,  acerbezza'  ,saurigkeit'. 

b.  vidi  kiselina,  f.  Kislina  praskajuća,  (knall- 
saure)  ocarinuje  se  u  prometu.  Zbornik  zak.  1858. 
1081.  Kislina  sičanasta  spada  među  tvari  ke- 
mičke.    1865.  1(54. 

f».  ime  mjestu  prije  našega  vremena.  —  U  jednom 
je  rukopisu  u  jednini :  Basa  pleni  Kislinu  i  Sko- 
balića  Nikolu  uhvati.  Archiv  fiir  slav.  philog. 
2,  96.  u  drugome  u  množini,  i  otale  u  Daničićevu 
rječniku:  Kj'sline,  1454  ,Skobalić'.  ubi  Turke  u 
Bane.  po  tomi.  priđe  basa  na  Kisline  i  Skobalića 
uhvati'  (Okdz.  pam.  šaf.  78).  —  vidi  i:  Iz  toga 
se  .  .  .  jasno  vidi  da  je  ,Trepana'  uprav  onde  gde 
se  put  Kumanova  za  Novo  Brdo  razdvajati  može. 
p^)  beleškama  izvora  jedva  može  biti  šumne  da 
je  tu  negde  i  ,Kislina',  ali  se  za  nu  ne  mogaše 
do  sad  ništa  pouzdano  razabrati.  S.  Novaković, 
novo  brdo.  89.  vidi  i  kod  kiseo  na  kraju. 

KISLOROD,  m.  vidi  kisik.  —  Načineno  po  la- 
tinskom (grčkom)  imenu.  —  U  jednoga  pi^sca  na- 
šega vremena.  Voda  se  iz  dve  sastavne  ČAsti,  t.  j. 
iz  v<xloroda  i  kisloroda  slaže.  P.  Bolić,  vinod. 
2,  9.     Koje  telo   s  kislorodom   složeno  ...    2,  21. 

KISLOST,  /.  vidi  kiselina,  a.  —  Od  osnove 
adj.  klsao  kao  kiselost  od  kiseo.  —  (J  istoga 
pisca  XVIII  vi^jeka  u  kojega  ima  i  kiselost.  Saču- 
vati vino  od  kislosti.    Z.  Orfelin,  podr.  218. 

KISLOTA,  /.  vidi  kiselina,  a.  —  isporedi  ki- 
seloć^a.  —  U  jednoga  pisca  našega  vremena.  Kad 
malo  primi  (čingir)  kislotu  i  miris  ot  vina,  ono 
se  otoci.    S.  Tekelija.  letopis  mat.  sr.   119.  72. 

KISNUCE,  n.  djelo  kojijem  se  kišne.  —  St<iriji 
je  oblik  kisuutje.  —  f/  Mikafinu  rječniku:  kis- 
nutje,  raskisnutje  ,infusio';  u  Belinu:  kisnutje 
,macerazione,  il  macerare,  far  molle'  ,maceratio' 
449a;   u  Stulićevu:  kisnutje  ,infusio,  mador'. 

KISNUTI,  klsncm,  imjtf.  postajati  kiselijem, 
misli  se  o  (hsobitoj  (hemičkoj)  promjeni  što  se  zbira ^ 
n.  p.  kod  vina  ili  drugoga  pića,  kad  postane  ocat, 
kod  mlijeka,  kod  hfeba  ili  tijesta  itd.  —  Ako.  se 


Digitized  by 


>^uogIe 


KISNTJTI 


10 


1.  KIŠA.  a. 


tie  mijeva  fnor.  2  i  H  shtff.  ktsnu).  —  -i-  stoji 
luj.  nr.gd(i.šnfi(fa  y.  —  Riječ  je  priuilaoennkii  (vo^a 
da  je  Isprra  bio  pei'fektirni  tjluffoljj  isporedi  stslor. 
kysiii)ti,  rtis.  kmi-h^tl,  ćeš.  kyanoiiti,  jfo^.  kianj^i?'. 

—  Korijen  je  kyrt,  te  se  -y-  može  promijeniti  na 
va  (vidi  kvas,  kvasiti) ;  nije  pot orden  kao  indo- 
evropski korijen  (kus  ?) ;  rijeci  .što  bi  od  ifmfa  po- 
stale u  litavskom  jeziku  (vidi  kod  kiseo  i  kvas) 
jamačno  su  uzete  iz  slavenskoga  jezika.  —  Oblici 
prošloija  vremena  (osim  impf.)  moffu  postajati  i 
od  satna  korijena ;  aor.  kisnuli  t  klsoh,  (fer.  praet. 
kisnuvši  i  klsavši,  part.  praet.  act.  kišimo  *  ktsao ; 
ali  nemn  potvrde  u  primjerima  već  samo  za  part. 
praet.  art. :  Klso  čoban  kišnu  struku  suši.  Osvetn. 

1,  18.  (radi  značeua  vidi  b,  b)}.  —  Između  rječ- 
nika u  lielinu  (,e3ser  ba^uato  dalla  piogft^ia'  ,ma- 
(lofiori  pluvia*  5Gt)*'),  a  Bjelostjenčevu  (kisnem, 
v.  okisuujoui ;  ove  riječi  nema  napose  u  istom 
rječniku),  u  Voltifjijinu  (v.  kiseliti  se),  u  Stuli- 
ćevu  (1.  ,ad  i)luviam  moram  trahere*.  2.  ,formen- 
toscore^ ;  za  ovo  značem  ima  dodatak  da  je  po 
riuskftm  jeziku),  u  Vukova  (1.  ,sauer  wordon' 
,acosco'.  2.  ,vom  rog^en  benotzt  werdon'  ,pluvia 
madosco') 

a.  sa  značeiiem  sprijeda  kazan ijem.  Tako  kišno 
(sirce)  budući  na  vruću.  J.  S.  Rojković  249.  Za- 
kisolila  žena  u  sobi  lonac  mlijeka,  pa  ^a  pokrila 
i  ix)vezala  torbom,  da  bi  se  u  toplini  prijo  uki- 
selilo.  kad  to  sve  svrši,  onda  reče:  , Kisni,  no  misli, 
sti^^lo  me  do  vrdta'  (t.  j.  da  se  mlijeko  ukiseli 
dok  ona  bude  do  vrata).  Vuk,  i)oslov.  IB-l.  Vino 
kišno.  P.  Bolić,  vinodj.  2,  340.  ovako  se  kaže  i: 
tijesto,  h|eb,  kruh  kišne  itd. 

b.  madescero,  madefieri,  po  svoj  prilici  s  toffa 
što  tijesto,  kad  kišne,  nahuja  kao  sunder  u  vodi, 
postalo  je  i  drutjo  znaćene  u  našem  jeziku:  pro- 
makati  se,  napajati  se,  (jreznuti,  isporedi  kvasiti. 

—  i  u  bunarskom  jeziku  ima  slično  značene. 

a)  uopće.  —  Od  xv  vijeka  (vidi  F.  Miklošić, 
lox.  palaeoslov.-  kod  kvsm^ti),  a  između  rječnika 
u  Belinu:  staviti  da  klsne  ,macerare,  toner  una 
cosa  in  ac<^ua  tanto  che  vouga  molle'  ,mac'ero' 
449«. 

h)  često  se  kaže  kad  što  (može  biti  i  če(ade) 
stoji   nepokriveno  i  nezaštičeno   na   daždu  (kiši). 

—  Od  XVIII  vijeka.  Svoju  hranu  jer  čuvati  znadu 
da  ne  kišne.  J.  S.  Rejković  299.  Pa  joj  kišnu 
krsti  i  ikone.  Nar.  pjes.  petr.  2,  578.  Niti  kišno, 
nit'  ga  sunce  žeže,  nego  uzuri,  jede  i  pije.  (Kad 
so  ka/e  za  koga  da  dobro  živi).  Nar.  ix)sl.  vuk. 
228.  Cim  se  čarak  od  puško  pokriva  da  ne  kišne. 
u  Nar.  pjes.  herc.  vuk.  3r)H. 

e)  po  predašnemu  zn^čenu  kaže  se  i  o  kuri  ili 
o  sobi  (i  o  krovu)  kad  krov  n^  brani  od  kiše  neifo 
kapi.  Mi,  ako  nam  je  jedna  kuća.  dim) iva,  ako 
nije  dobro  pokrivena,  ili  je  ostavimo,  ili  nasto- 
jimo napravit  da  ne  dimi  i  da  ne  kišne.  J.  Fi- 
lipović  1,  108'**.  Kuću  samo  opravjati  može  da 
ne  kišne.  Glasnik,  ii,  1.  4.  (1808).  I  sve  su 
(kuće)  {X)krivene  crijei)om,  ...  da  se  svake  go- 
dino moraju  prekrivati,  pa  oi^et  kišnu.    Vuk,  dan. 

2,  4r4.  Ponavjao  sam  dvije  kelije  i  jednu  malu 
crkvu  kojo  su  bile  bez  podova  ostale,  i  nemalo 
sve  propale  kisnući.    G.  Zelić  419. 

d)  po  znamenu  kod  b)  ili  prema  riječi  kiša, 
jedan  pisac  xviii  vijeka  upotreb^ava  ovu  riječ  u 
značenu:  daždjeti^  puštati  iz  sebe  kišu.  Bocr  nobo 
zatvori,  da  ne  kišne,  A.  Kanižlić,  utoč.  125.  — 
/  s  instrumentalom  (u  pravom  ili  prenesenom 
smislu).  Vi,  oblaci,  kisnito  suzami.  uzr.  13.  Ki- 
smiti  će  nebo  žestokim  ogiiem.  bogojubn.  33.  Eto 
nebo  s  krizi  kišne!    fran.  130. 

KlJSONK^,  m.  prezime  vhisteoske  porodice  u  Du- 
brovniku;  I  at.    i   tal.  (^Lsana   (^(Jhisagnaj.    Annal. 


rag.  anoii.  nod.  150.  1H2.  —  U  Daničićevu  rječ- 
niku: Ky8onići,,  vlastelin  dubrovački  ,Marinb  Ki- 
sonićh'  u  vejem  vijeću  1253  (Mon.  serb.  10).  — 
Može  biti  da  treba  čitati  Kisonić. 

KIST,  m.  penicillus,  oruđe  za  sUkatw^  tMČinciw 
od  dlaka  ili  struna  što  su  tvrdo  vezatu'  na  pali- 
čici  ili  u  cijevi.  —  vidi  i  kiščica.  —  I^ijc  na- 
rodna riječ,  nego  su  je  u  naše  vrijeme  uzeli  pisci 
iz  ruskoga  jezika.  —  Upofreblava  se  u  muškom 
rodu,  premda  je  ženskoga  roda  u  ostalijem  sla- 
venskijem  jezicima.  —  lliječ  je  praslaven^ska,  i-sy>o- 
redi  rus.  khcti.,  slovački  ky8f,  pof.  km:  —  Iz- 
među rječnika  u  Stulićevu:  (nije  zabUežen  rod) 
v.  pernik  s  dodatkom  da  je  riječ  ruska.  Kist. 
art.  .pinselS  tal.  ,pennello',  frc.  .piusoau*,  o;(l. 
,pencil':  kist  od  vlavsa,  art.  .haarpinselS  tal.^,i»eii- 
nello  di  peli';  bot.  kist,  lat.  ,pennicillus*.  B.  Sulek, 
rjočn.  znanst.  naz.  —  Ima  i  u  Šulekovu  rječniku 
(kod  pinsel)  gdje  nije  zabi(ežen  rod  i  u  Parčićitvu 
gdje  je  zabifežen  muški  rod. 

KI8TAĆA,  /.  os  sacrum,  tanka  kost  (nnHno 
kičmenice).  —  II  pisaca  našega  vremena  (rafa  da 
je  riječ  načinena).  KistaČA,  zool.  ,das  heili^e 
bein',  tal.  ,sacro  osso*,  v.  ,kreuzboin'.  B.  Hulek, 
rječn.  znanst v.  naz. 

KISTAČKA,  /.  mjesto  u  Srbiji  u  okrugu  po- 
žarecačkom.  Livada  u  KistaČki.  Sr.  nov.  1872. 
GIB. 

KiSTANE,  n.  trgovište  u  Dalmacije  u  kotaru 
benkovačkom.    Repert.  dalm.  1872.  (>. 

KISTEN,  m.  samo  u  Stulićevu  rječniku:  v. 
koštan. 

1.  KIŠA,  /.  pluvia,  voda  što  pada  na  zem{a 
iz  oblaka  i  vrijeme  kad  to  biva.  —  ispitredi  dažd. 
—  Postaje  od  korijena  glagola  kisnuti  (u  znact^nu 
kod  b)  nastavkom  ja,  te  se  -sj-  mijena  na  š.  — 
Samo  u  našemu  jeziku:  potvrđeno  je  od  xvii 
vijeka,  ali  je  kod  većina  naroda  zamijenilo  stariju 
riječ  dažd  koja  ostaje  samo  po  zapadnijem  kra- 
jevima. —  Između  rječnika  u  Mikafinu  (kod 
daž,  vidi  dažd),  u  Belinu  (^,pioggia,  acqua  che 
viene  dal  cielo'  ,imbor'  56(5^),  u  Bjelostjenčevu 
(v.  godina),  w  Voltigijinu  (»pioggia'  ,regen'),  u 
Stulićevu  (v.  dažd),  u  Vukovu  (Aer  regen'  ,pluvia-, 
cf.  dažd). 

n.  uopće.  Poslije  kiše  bude  ajer  vedar.  M. 
Radnić  112«.  Neka  raste  kakono  kiša  moj  nauk. 
429«.  Zapovidajući  nobesom  da  kiše  ne  da<hi. 
S.  Margitić,  fal.  40.  Voda  bila  iz  mora  ili  od 
kiše.  A.  Baćić  280.  Daću  vama  kišu  na  vrime 
svoje.  J.  Banovac,  pripov.  139.  Kada  je  ići  tražit 
i  isprosit  divojku  za  oženiti  se,  niti  se  gleda  kiša 
ni  snig,  ni  zima,  ni  vrućina.  F.  Lastrić,  od'  23(). 
Ilija  zapovida  nebesom,  da  ne  spušćaju  kiše  dok 
im  on  ne  reče.  343.  Doći  će  nam,  veli.  kako  rosa 
iliti  kiša  vrimenita  i  ugodna,  ned.  33.  Svojom 
molitvom  zatvori  nebo  i  ustavi  kišu.  217.  Kako 
zemja  brez  kiše  i  roso  neplodna  jest,  onako  je 
svaka  duša  brez  r(3se  od  darova  dulia  s.  utišit^|a. 
250.  ZemJa,  koju  kiša  ne  natapa.  251.  Led  iliti 
tuča  s  kišom  i  vatra  iliti  gromovi  i  mune  pro- 
si|)aju  se  i  iz  tog  oblaka.  391.  Podnosio  sam 
zimu,  vrućinu,  kišu,  putujući  gladan  i  žedan. 
A.  Kanižlić,  bogo|ubn.  19.  Srito  ga  velika  kiša. 
M.  Zorićić,  zrc.  88.  Dođoše  k  jednom  potoku 
koji  poradi  kiše  bijaše  velik  ustao.  204.  Kiša 
odkud  dolazi.  ^V.  Došen  v.  Oblak  visok  malo 
kiše  dade.  vi.  Sto  jo  kiša  to  je  jela  viša.  And. 
Kačić,  razg.  G4l>.  No  izlažaše  is  kuće  kad  je 
kiša.  N.  Palikuća  9.  Molitvom  nebo  zatvorio  jo, 
da  zemji  kiše  nije  dalo  za  tri  godine.  L  Veli- 
kanović,  uput.  1,  93.     Jedan  išt*^  kišu  a  dnigi  u 


Digitized  by 


Google 


1.  KISa,  a. 


11 


KIŠČICA 


isti  par  ište  vedro.  J.  Kajic*,  fioiit.  1,  100.  Kao 
kiša  niz  jelovo  ^rane.  Nar.  pjes.  petr.  2,  274. 
I^i^raju  se  magarci,  bić<3  kiše.  Nar.  posl.  vuk.  14. 
Sipa  znievle  iz  pušaka  kao  kiša.  Vuk,  nar.  pjas. 
1.  1<>2.  Mno^i  bi  stali  pred  vratijera  na  dvoru 
i  na  kiši  i  snijegu.  G.  Zelić  501.  Da  se  ne  bi 
kišama  izlag:ale  duge.  P.  Bolić,  vinodjel.  2,  108. 
Kiša  kao  iz  niješine.  V.  Vrčević,  niz.  188.  Niti 
žalim  pijeska  niz  vrleti,  što  će  kiša  u  ravan 
snijeti.  Osvetn.  2,  126.  Zemjieu  će  oprat  kiša 
crnu.    3,  164. 

b.  o  kiši  se  kaže  ('isporedi  dažd  pod  d)):  o) 
da  pada.  Da  kiša  ne  pada.  A.  Baćić  500.  Kiša 
ka<l  pade,  ne  ustavja  se  voda  na  visoki  planina. 
F.  Lastrić,  ned.  34.  Pane  kiša.  J.  Banovac,  pred. 
52.  Preni  ako  je  dažd  iliti  kiša  padala.  A.  Ka- 
nižlić.  kam.  28J3.  Ko  kad  s'  vere  ptić  kad  pada 
kiša.  I.  Zaničić  215.  Ne  može  načiniti  da  kiša 
l>a<la.  M.  A.  Re|ković,  sabr.  56.  Kiša  jmde, 
medna  rosa  u  poju.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  153. 
Sunce  sjaše,  a  kiša  padaše.  Nar.  pjas.  petr.  1, 
161.  Bog  će  dati  pa  će  kiša  pasti.  1,  284.  Kiša 
kad  hoće  da  i^adne,  naj  prije  poćne  kapati.  Kiša 
im^la  kap|icama,  pak  napada  lokvicama.  Nar. 
ix)sl.  vuk.  134.  Jedan  dan  padala  kiša.  Nar.  prip. 
vrč.  2(X).  vidi  i:  Kadano  za  3  godine  i  6  miseci 
ne  pade  kap  kiše.  F.  Lastrić,  od'  203.  I  zatvo- 
ri vse  se  tako,  da  za  3  godine  i  šest  miseci  kap 
kiše  na  zemju  ne  pade.  343.  —  ide.  Da  no  ide 
kiša.  A.  Baćić  435.  Kiša  ide.  A.  Kanižlić,  rož. 
61.  Kiša  ide,  javoriiia  trune.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  288.  Kiša  ide  i  pomalo  sn'jega.  1,  463.  Kiša 
ide,  gonge  rumenije.  Nar.  pjesm.  petr.  1.  2()4. 
Ide  kiša  i  iz  neba  i  iz  zemje  (vrlo).  Ide  kiša 
kao  iz  rukava.  Nar.  posl.  vuk.  96.  —  dolazi^ 
hodi.  Jesi  li  vidio,  kad  plaho  kiša  dođe,  da  za 
malo  dura.  J.  Banovac,  razg.  33.  Kad  bi  kiša 
hodila.  P.  Knežević,  osm.  140.  —  nalazi.  Koja 
(kuća)  kad  kiša  nade  i  počmu  vitri  puhati.  M. 
Zoričić,  osm.  23.  —  daždi.  Dažđi  kiša  od  krvi 
•V  junačko  (u  neprarom  smislu,  vidi  kod  d).  Osvetn. 
3.  140.  —  b)  da  udara.  Udari  kiša.  F.  Lastrić, 
ned.  310.  Na  sve  strane  udariše  kiše.  Nadod. 
43.  S  večera  je  kiša  udarila.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  352.  Udri,  kiša,  al'  na  brata  moga,  samo 
nemoj  na  švalera  moga.  1,  (>37.  Kad  kiša  hoće 
da  udari,  naj  prije  počne  prokap|ivati.  Nar.  posl. 
vuk.  117.  Udarila  kiša.  Nar.  prip.  vuk.  204. 
Nekoliko  djevojaka,  kad  je  suša,  idu  po  selu  od 
kuće  do  kuće  te  pjevaju  i  slute  da  udari  kiša. 
Vuk,  živ.  61.  —  lije.  Lije  kiša  kao  iz  kabla. 
Nar.  posl.  vuk.  169.  —  pfušti.  Zapjušti  kiša  kao 
iz  mjehova.  S.  ^ubiša,  prip.  268.  —  sti>>^ne  se. 
Dok  se  kiša  malo  stisne.  V.  Došen  205».  —  e) 
(o  maloj  kiši)  da  kapfe.  Kiša  kapje,  trava  raste, 
.lačke.  10.  —  rosi.  Nek  ti  rosoć  sitna  kiša  zrak 
proladi.  A.  Kanižlić,  rož.  2.  —  đ)  (kad  prestaje) 
da  mane.  Jelica  je  prozaplela  grane  i  da  ishar 
i  da  kiša  mane.    Osvetn.  2,  33. 

e.  iiekijem  se  pridjevima  kaže  kakva  je  kiša, 
n.  p.  može  biti:  iifia.  Iz  oblaka  tiha  kiša  pade. 
Nar.  pjes.  petr.  1,  24.  —  sitna.  Sitna  kiša  udari. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  511.  —  rosna.  Da  udari  rosna 
kiša.  1,  111.  —  burna,  (frozna,  nagla,  plaha. 
Kano  buma  kiša  iz  oblaka.  4,  374.  Magluština 
slaba  biše  rodna  majka  grozne  kiše.  V.  Došen 
260b.  Vedro  nebo,  grozna  kiša  }mda.  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  369.  Kano  grozna  kiša  iz  oblaka.  4, 
257.  Pusti  Bog  naglu  kišu.  E.  Pavić,  ogl.  16. 
Posli  nagle  kiše.  20.  Plahe  kiše.  A.  Kanižlić, 
fran.  10.  Da  iz  neba  plaha  kiša  padne.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  313.  —  dobra  (jaka).  Jednom  |eti 
poslije  tolike  suše  pane  dobi-a  kiša.  Nar.  prip. 
vrč.  49.  —  pa  i  po  koristi  koju  čini,  lijepa,  obi-  \ 


tata,  zlatna.  Zen»|a  zasušona  \TUĆinom  i  vitr 
ne  more  većega  blaga  imati,  negoli  vrinienitu, 
lipu,  obilatu  kišu.  F.  Lastrić,  ned.  33.  To  da 
mane  lijie  kiše  (oblak).  V.  Došen  19».  Zlatnu 
kišu  dok  donose  (oblak),  gdi  je  triba  da  iz  trese. 
261«. 

d.  u  nrpravom  smislu. 

a)  vidi  dažd,  b).  Kada  iznevironi  gra<i  s  mu- 
nami,  lužnom  kišom  usilova  da  se  pridade.  A. 
Kanižlić,  fran.  53.  Leptir  kad  iz  čaurice  izmili 
pušta  po  lišću  crvene  kao  krv  kap|ice,  otuda: 
krvava  kiša.    K.  Crnogorac,  zool.  146. 

b)  vidi  dažd,  c).  Dažđi  kiša  od  krvi  junačke. 
Osvetn.  3,  140.  Kišu  milosrđa  slabim.  Bos.  vila. 
1886.  86. 

e)  uhititi  kišu,  okisnuti,  biti  pijan,  opiti  se. 
Dubrovnik.  1868.  211.  —  isporedi  okisnuti. 

2.  KiŠA,  /.  surla,  rilo  (u  svine).  —  U  Vukova 
rječniku:  ,der  riissel'  ,rostriuu  suis',  cf.  ćuša,  surla, 
rilo. 

3.  KIŠA,  /.  vidi  kist.  —  U  jednoga  pi^sca  \\\\\ 
vijeka.  Tu  vidiš  starom  slikovane  kišouj  rat(\ 
tu  slavnog  pokolena  hodilo,  način,  oružjo.  M. 
Katančić  62. 

KIŠAN,  kišna,  adj.  koji  pripada  kiši  uopće  i 
u  osobitom  smislu,  —  Od  xvii  vijeka,  a  između 
rječnika  u  Vukova :  kišan,  vide  kišovit ;  kišni, 
n.  p.  voda  ,regen-  (z.  b.  wasser)'  ,pluvius'. 

».  koji  donosi  kišu,  koji  je  obilat  kišom  (vrijeme, 
oblak  itd.).  Vrijeme  kišno.  M.  Racbiić  109«. 
Sije  te/^k  po  Jutoj  zimi  i  kišnoj.  476*.  U  vrime 
zimno  i  kišno.  I.  Velikanović,  uput.  1,  522.  Proz 
dimove  sijevaju  vlake,  kA  svjetlice  proz  kišne 
oblake.  Osvetn.  3,  156.  —  Amo  može  pripadati 
i  ovaj  primjer  u  kojem  je  značene :  pun  vode 
(kišna).  KTso  čoban  kišnu  struku  suši.  Osvetn. 
1,  18. 

b.  koji  postaje  od  kiše  (voda,  vlaga,  kapfa  itd.). 
Voda  kišna  ili  snižna.  J.  Fili|)ović  3,  17**.  Voda 
daždi va  iliti  kišna.  I.  Velikanović,  uput.  3,  20. 
Snižna  voda,  kišna,  od  živadi  krv  i  s  drugom 
pomišana,  mladi.  J.  S.  Rejković  90.  Da  jim 
kišna  prispit  more  vlaga.  141.  No  se  primi  iza 
kišne  škropi.  305.  I  vrime  ti  kišnom  duhom 
stene.  310.  Voda  kišna.  |B.  Leaković,  nauk.  163. 
Kišnim  kapjama  razmekšavaš  je.  D.  Daničić, 
psal.  (>5,  10. 

e.  koji  se  upotreblava  kad  je  kiša.  Kišni  plašt 
,regenmantel*.    Hajdeuak,  naziv.   33. 

d.  kao  .pridjev  kod  imena  bifke.  Kišni  neven  (Ca- 
lendula  pluvialis  L.).    K.  Crnogorac,  bot.  93—91. 

KISANE,  n.  djelo  kojijem  se  kiša.  —  Između 
rječnika  u  Vukova  (,das  einweichen'  .maceratio*) 
8  dodatkom  da  se  govori  u  Dubrovniku  (vidi  kod 
kišati).  Uslijed  dugog  kišana  u  moru.  L.  Zore, 
rib.  ark.  10,  329. 

KISATI,  klšam,  impf.  greznuti,  namakati  si'. 
—  Ako.  se  ne  mijena.  —  U  naše  vrijeme  u  Du- 
brovniku, a  između  rječnika  u  Stulićevu  (,immer- 
som  esse').  ,Košule  va|a  da  kišaju  nekoliko  u 
vodi'.  ,Skvasi  beškot,  ma  nemoj  ga  ostavit  da 
kiša^  ,Dosta  si  se  kupo,  ne  kišaj  više  u  moru'. 
P.  Budmani.  —  Ima  i  u  Vukovu  rječniku:  kišati, 
kiseliti  što,  u.  p.  košuje  u  vodi  ,einweichen*  ,ma- 
cero*,  i  kišati  se,  jK>kiseliti  se,  raspasti  se  u  vo<li 
,eingoweicht  wcrden'  ,macerari'  s  primjerom :  Da 
vidimo  hoće  li  se  beškot  dobro  kišati  i  s  do- 
datkom da  se  oboje  govori  u  Dubrovniku ;  ali  ja  u 
ovakom  prelaznom  i  rejleksivnom  znače  nu  ni  jesam 
čuo  u  Did)rovniku,  premda  to  biva  kad  je  ovaj 
glagol  s  prijedlozima,  vidi  n.  p.  iskišati,  raski- 
šati,  zakišati. 

KIŠCKJA,  /.  oruđe  za  šara  ne ^  vidi  kist.   —   U 


Digitized  by 


^uogle 


KIACICA 


12 


2.  KIT 


Vukova  rječniku:  vide  garajka^  ali  otJe,  riječi  nema 
na, svom  mjeMu.  vidi  i:  Kiscica,  bot.  art.  lat.  ,pen- 
nicillus*  ,pinsol',  tal.  ,peiiuelliiio'.  cf.  kist.  B. 
Sulek,  rje6.  znanstv.  naz.  —  Jamačno  je  dem.  od 
ki»t,  Još  bofe  od  deminutiva  ki4(t)ka.  zaŠto  je 
ženskoga  roda  vidi  kod  kist. 

KIŠEVAC,  Kigevca,  m.  mjesto  u  Srbiji  u  okrugu 
kruševačkom.  Livadu  u  Kiževcu.  Sr.  nov.  1875. 
339. 

KIŠEV  BRUEG,  m.  seoce  u  Urcatskoj  Misu 
Novoga  Čiča  u  županiji  zagrebačkoj,  (kajkavski) 
Kisevbre^.    Schem.  za^r.  1875.  194. 

KISEVIĆ,  m.  prezime.  —  xvi  rijeka.  Mihal 
Kiscvić  de  Lomuica.   Mon.  croat.  252.  0)ko  1552). 

KISEVIT,  adj.  vidi  kiSovit.  —  U  naše  vrijeme. 
Godina  kiševita  i  prilično  rodna.  M.  Đ.  Mili- 
ćović,  živ.  srb.  2,  27. 

KIŠEVO,  n.  seoce  u  Hercegovini.  Schem.  rajL5:us. 
187(5.  58. 

KIŠK^A,  /.  d4.'m.  1.  kiša.  —  Od  xviii  vijeku,  a 
između  rječnika  u  Voltigijinu  (.piovuccia'  ,kloiner 
n^fi^on,  riost^ln')  i  u  Vukovu  (dim.  v.  kiša\  Da 
bi  se  Bog  dostojao  ^žednu  zom|u  razladiti.  A.  Ka- 
nižlić,  utoč.  124.  ŠuSkajuća  kišica.  M.  A.  ReJ- 
ković,  sat.  L8«.  Do  ^od  dobije  kišicu  plodnu. 
(t.  Poštalić  121.  Ja  sam,  majko,  Đurđovska  ki- 
šica. Nar.  pjes.  [x^tr.  1,  8.  Iz  noba  vam  kišica 
padala.  2,  112.  Oblak  kaza  kisici,  a  kišica  tra- 
vici, a  travica  ovcama,  belo  stado  čobanu.  Nar. 
pjos.  srem.  60. 

1.  KIŠIĆ,  m.  prezime.  —  U  jednoga  pisca  xviii 
vijeka.  Bujslav,  Kišić,  Šimonoti.  J.  Kavanin 
1I()'>. 

2.  KISIĆ,  VI.  selo  u  Bosni  u  okrugu  Done  Tuzle. 
Statist,  bosn.  83. 

kIŠITI,  vide  kišjoti. 

K {sjeti,  kišim,  itnpf.  daždjeti,  padati  (samo 
ti  kiši).  —  ^lA;c.  se  ne  mijena.  —  Postaje  od  kiša 
nastavkom  jo  u  inf.,  i  u  pracs.  —  Od  xviii  vijeka^ 
a  između  rječnika  u  Voltigijinu  (,piovero,  dilu- 
viaro'  ,ro^neu'}  /  u  Vukovu  (kišiti,  kiši,  vido  ki- 
šjoti; kišjeti.  kiši  ,re^en'  ,pluere',  cf.  daždjeti 
s  dodatkom  kod  oboga  da  se  govori  u  Boci).  Ako 
im  ne  kiši  oz^or  s  neba.  M.  Radnić  54*.  Dokle 
ne  kiši  svrhu  zem]e.  62*>.  Ako  zaištu  da  ne  kiši, 
ne<^e  kišiti.  234**.  Jela,  ako  se  stavi  na  zom]u  u 
vodu  koja  kiši,  izagnije.  257**.  Ilija  učini  da 
no  daždi  a  da  kiši  kad  on  hoti.  529^»;  Svrhu 
gradova  od  So<lome  čini  kišiti  o^ai'i.  S.  Mar- 
tr'Mu',  fal.  68.  —  Vidi  daždjeti,  II,  b,  a).  Bog 
kiši  svrhu  pravednije  i  svrhu  nepravednije.  M. 
Radiiić  77^>. 

KIŠKATI  SE,  ktSkam  se.  impf.  (recipročno) 
svađati  se,  dražiti  se  s  kim,  ali  često  od  igre  i 
šale.  —  U  iJubrorniku  od  xvi  rijeka.  Namjeri 
ino  tuj  čes  moja  gdi  gizdava  taj  gos|)oja  s  ^jU- 
bavi  se  razgovara,  gdi  se  kara  i  tiječe  i  š  iiim 
(s  Ijubaci)  kiška  gorska  vila,  i  smjejući  iiomu 
roče:  ,Sad  ti  oskuboh  zlata  krila*.    A.  Sasin  124. 

—  /  u  naše  vrijeme:  , Djeco,  nemojte  se  kiškati*. 
P.  Budinani. 

KIŠLEGINA,  I«,  mag.  kis  legeny,  mali  momak. 

—  U  rukopisu  xviii  rijeka  (može  hiti  i  prezime). 
PriiK)ininu  da  imat  voska  17  oka  na  Stojanu  kiš- 
logii'iu  2  Ibr.  i  3()  kr.    (Hasnik.  56,  135.'(l733j. 

Kis:^iIV,  adj.  vidi  kišovit.  —  U  Vukovu  rječ- 
niku s  dodatkom  da  se  govori  u  Boci. 

KIŠNICA,  /.  (uz  voda),  kišna  voda.  —  isjwredi 
daždevica,  bj.  —  U  naše  vrijeme,  a  između  rječ- 
nika u  Vukovu  (vide  daždevica  s  dodatkom  da 


se  govori  u  Bačkoj).  Da  odvratiš  kišnicu  vodn 
s  tvoje  strehe.    V.  Bogišić,  zakon.  293. 

kIŠNA,  /.  greblo  kovačko,  kao  ono  kojim  le- 
bari  čiste  svoje  peći,  t.  j.  vade  ni  me  žar  iz  peći. 
M.  Đurović. 

KIŠNAK,  m.  ime  nekijem  životinama.  —  Po- 
štede od  1.  kiša. 

II.  Salamandra  maculata  Laur.  u  Đakovu.  — 
isporedi  duždevnak. 

I».  puž  balavac.  u  Daruvaru. 

KIŠNABA,  /.  Kana  viridis  L.,  žaba.  u  Gracu 
u  Slavoniji. 

KIŠNICA,  /.  vidi  kiSnica.  —  U  naše  vrijenw. 
Jama  u  kojoj  se  ustav[a  voda  kišnica.  M.  Đ.  Mi- 
lićović,  omor.  103. 

KIŠOBRAN,  m.  štit  od  kiše.  —  isporedi  ambrol. 

—  Načiiieno  u  naše  vrijeme  prema  nem.  regeii- 
schirm*.   —  U  ^ulekovu  rječniku:  ,regenschirm*. 

KIŠOVICA,  /.  vidi  kišnara.  —  U  Božjakovini. 

KIŠOVIT,  adj.  vidi  kišan,  a  »  daždiv,  a).  — 
isporedi  kišovit.  —  Od  xviii  vijeka,  a  izmvđu 
rječnika  u  Stuličeru  (v.  daždiv)  t  u  Vukovu  (n.  p. 
godina  .reguerisch'  .pluviosus').  Kada  jest  kišo- 
vito vrijeme.  I.  Jablanci  59.  Vromo  kišovito. 
J.  Rajić,  pouč.  3,  138.  U  vrime  kišovito  satii  se. 
J.  S.  Rejković  220.  Kišovito  vrijeme.  Vuk,  po- 
slov.  170.  Biće  nami  Jeto  kišovito.  Magaz.  18<>H. 
65.  Onaj  će  mesec  biti  kišovit.  M.  Đ.  Milićević, 
živ.  srb.  2,  27. 

KISOVITAN,  kiš6vitna,  adj.  ,vidi  kišovit.  — 
U  jednoga  pisca  xvin  vijeka.  Ne  zaktiva  kišo- 
vitno  vrime.    J.  S.  Re|ković  212. 

kIŠPATIĆ,  m.  prezime.  —   U  naše  vrijeme. 

KIŠPATOVA  DOLINA,  /.  mjesto  u  Srbiji  u 
okrugu  požarevačkom.  iSriva  u  Kišpatovoj  Do- 
lini.   Sr.  nov.  1873.  795. 

1.  KIT,  glas  kojijem  se  tjeraju  jagaikci  od  ovaca 
da  se  zaluče.  —  isporedi  kit  luč.  —  U  Vukovu 
rječniku:  ,ruft  man  don  lammem  zu,  indem  mau 
sie  von  don  miittern  abtreibt*  ,vox  sei>arantis  ad 
tempus  agnos  a  matribus'. 

2.  KIT,  m.  Balaena  mysticetus  L.,  naj  veća  i*- 
votina  što  sad  ima  na  svijetu,  pošto  živi  u  nujru, 
če.sto  se  kaže  da  je  riba,  premda  riba  nije,  jer  je 
vruće  krvi,  diše  plućom  i  doji  nUdde.  istijem  sr 
imenom  zovu  i  druge  slične  vrste.  —  isjmredi  ba- 
lina  (ovako  je  akcenat,  ne  bal  ina).  —  Of/  grčk. 
xtjio^,  —  Drukčije  je  zabifežen  akcenat  u  Vukoru 
rječniku,  ali  to  nije  pouzdano:  Vuk  kaže  da  je 
čuo  ovu  riječ  u  Dubrovniku,  ali  Jamačno  ko  mu  Je 
akcenat  kiizao  nije  znao  kako  treba  da  bude,  Jer 
ni  u  Dubrovniku  ova  riJeč  nije  narodnfi.  ovdje 
je  akcenat  zafniežen  po  Mikafinu^  Belinu,  BJelo- 
stjenčevu  rječniku  i  po  dva  naj  starija  primjera. 

—  Nalazi  se  i  u  stslovenskom:  kiti*  (ne  kvtT.,  po 
čemu  se  vidi  da  nije  davno  primfeno  iz  grčkoga 
jezika)  i  u  ruskome,:  khti,,  (češki  Je  krt  tMČiik' no 
u  naše  doba  po  krivoj  analogiji),  a  Jamačno 
nije  nigdje  narodna  riječ  nego  uzeta  iz  crkvenoga 
Jezika.  —  Između  rječnika  u  Mikafinu  (kit.  ba- 
lina,  riba  ,cetus,  ćete,  balena,  pistrix'),  u  Belinu 
(^kit  ,balena,  pesce  mai'iuo  noto*  ,balona*  125**),  u 
BJelostJenčevu  (kit  ,cetus,  pistrix,  balena*),  u  Vol- 
tigijinu  (»balona*  ,walltisch*).  u  Stulićevu  (.balaena. 
cetus'),  u  Vukovu  (k!t  ,der  wallfisch'  ,balaena 
mysticetus').    Strahovita  i  velika  riba  kit  (,kijt*). 

A.  Gučetić,  roz.  jez.  174.  Blagosiv|ajte,  kiti 
(.kijti*)  i  sfa   koja   se  kreću  u  vodah.  Gospodina. 

B.  Kašić,  rit.  237.  dan.  3,  79.  Blagoslovite,  kiti 
i  sva  koja  se  podvižut  u  vodah.  Gospodina.  I. 
Kra}ić  40.    Stvori  Bog  kitove  velike  i  sve  Žive 


Digitized  by  VjOOV  IC 


2.  KIT 


13 


1.  KITA,  b,  a). 


duSe  Sto  so  miču.  Đ.  Daničić,  Imojs.  1,  21.  Ki- 
tovi, cetacea.    J.  Paučić,  zoolog.  185. 

3.  KIT,  m.  nidi  kitina.  —  Samo  u  Bjelostjen- 
čevu  rječniku:  kit,  vele  se  svrži  z  suogom  obtr- 
šene  ,g7*avatne  nivibu«  frondes,  frondes  nivibus 
depra<wae'. 

4.  KIT,  m.  vidi  1.  kita.  —  U  dva  piaca  xvii 
i  XVIII  vijeka.  U  livu  nakiti  mirisna  evića  kit. 
D.  Baraković,  vil.  280.  O  svem  kitu  našijeh  sina 
kojih  pravi  djela  jaka  činoja-avla  Foskarina.  J. 
Kavani  u  20r>*. 

5.  KIT,  m.  mjesno  ime  u  Srbiji,  a)  u  okrugu 
smederevskom.     Niva  u  Kitu.    Sr.  nov.  1871.  84(). 

—  h)  u  okrugu  užičkom.  Zabran  sa  nešto  nive 
u  Kitu.    Sr.  nov.  18i>9.  2m. 

1.  KITA,  /.  frons  (frondis);  fasciculus,  gran- 
vica  a  lišćem;  Hvežan.  uz  ova  dva  značena  ima 
ih  još  hekoliko  drugijeh,  ali  su  sva  slična  medu 
sohom  i  potječu  iz  jednoga  od  ova  dva.  koje  je 
od  ovijeh  starije  7ie  fnože  se  razaznati:  čini  se 
po  smislu  da  je  prvo,  ali  ga  opet  neina  u  po\skom 
jeziku  a  gotovo  ni  u  češkom,  kao  ni  u  litavskom. 

—  -i-  stoji  mj.  mgdašnega  y.  —  Riječ  je  pra- 
šta venska,  isporedi  stslov.  kyta,  rus.  kut«,  češ. 
kyta  (sad  samo  dem.:  kytka),  po(.  kita,  ;>a  i 
litav.ski  kuta  ,qiuistG'  (i'iem.  kaute,  snopak  lana 
ili  k4mopa}a,  vafa  da  je  uzeto  iz  litavskoga  ili  iz 
kojega  slavenskoga  jezika).  —  Nepoznata  poslana; 
mitze  hiti  da  je  korijen  kyt  (kut)  srodan  s  ko- 
rijenom   kvit   riječi  cvijet   (pra,slavenski   kvSti.). 

—  Tzniedu  rječnika  u  Vrančićevu  (frons,  frondis'), 
u  Mika(inu  (kita  od  evijetja  ,fasciculus  florum'; 
kita  bisera  ,linea  margaritarum*),  u  Belinu  (,mazzo, 
fascetto  di  che  che  sia'  , fasciculus'  407'» ;  ,festonc' 
,sertum'  .S12»;  kita  svilna  ,fio<!Co  di  seta*  ,floccus 
sericus'  .818*1),  u  Bjelostjenčevu  (v.  ^ana.  2.  kita, 
veja  stara  ,draco'.  3.  kita  spleteni  ženski  lasi 
,capilli  compti'.  4.  kita  ili  i-ozgva  trsova  ,duramen, 
duramentum,  brachium  seu  raroiis  vitis,  palmes, 
saruientum  vitis,  flagellum  vitis,  colis  etc.'),  u 
Jamhrešićcvu  (,frons,  ramus'),  u  Voltigijinu  (,chio- 
ma;  fiocco;  mazzo  di  fiori'  ,langes  koptliaar; 
flocke;  blumenstrauss'),  u  Stulićevu  (,flocciLs,  fasci- 
culus; ramus';  kita  cvitja  ,fiorum  fa.sciculu8' ; 
biserna   kita   ,margaritarum   series'),    u    Vukovu: 

1 .  .tler  strauss,  buschen'  ,sertum'  s  primjerima : 
kito  cvijeća.  —  Po  kitu  ružice,  po  drug^u  |ubice. 

2.  (stojaće)  kito  i  svatovi,  t.  j.  kićeni  svatovi 
,wie  im  Vir^il':  ,arma  virumque*.  3.  ,die  quaste' 
.cirrus,  fimbria':  kito  na  fesu.  na  barjaku.  4.  kita 
,und'  kito  ,das  mannlicho  glied  der  kinder'. 

a.  frons,  termes,  grančica  s  lišćem  (a  i  s  cvije- 
ćem i  s  voćem),  hvoja. 

aj  u  pravom  smislu.  Od  ovo;3:a  zlo^a  korena 
ishaja  7  zlih  kit.  Naručn.  8.5'*.  Na  zelenoj 
kiti  masline.  Korizm.  r>lh.  Na  vsakoj  kiti  tri 
phKli.  91»'.  Ona  (golubica)  priđe  k  nemu  no- 
seći kitu  masline  u  k)unu.  N.  Kanina  11(5». 
^en.  8,  11.  Priđu  ptice  nebeske  i  giiizda  čine 
na  kitoh  negovih.  Anton  Dalra.,  nov.  test.  20. 
inatth.  13,  32.  Kad  kito  heje  mehka  bude. 
72.  mar.  13,  28.  Vazese  kite  od  palam.  152. 
joann.  12,  13.  Na  naj  vise  kite  od  dubaca  penući 
se.  P.  Zoranić  ;M)^K  I  ptičice  zube  rite  pojuć  mej 
ztdene  kite.  42^.  Kite  palam.  Nauk  brn.  42. 
Kite  i  granje  krAahu  od  dubja.  M.  Divković,  bes. 
34()'».  Uzmi  u  ruku  ti,  Marine,  ovu  kitu  od 
masline,  kat.  1(X>.  Ovaj  dub  prignuvsi  grane 
i  kite  svoje  ...  B.  Kasić,  is.  15.  Že[a  me  ponuka 
da  vidim  tri  kite  od  storoga  struka  zelene  rak  i  te. 
D.  Baraković,  vil.  20.  Ne  osto  dubof  j>an,  ni 
grane,  ni  kite.  57.  Crv  zalize  s  stobla  u  grane, 
z  gran  u  kite.    I.  Ivanisović  178.    Neg  sodi  ovoga 


hrasto  na  koj  kiti.  P.  Vitezovič,  odil.  51.  Pri- 
kazujem jednu  kitu  ne  samo  voćem  naresonu. 
A.  Vite)i6,  ost.  ix.  Kitu  od  lovorike  u  ruci  bi 
nosio.  S.  Margitić,  fal.  211.  Donese  kitu  od 
palme  iliti  pome.  A.  Kanižlić,  utoč.  57(>.  Među 
dičnijem  dubja  kitom.  S.  Kosa  130'\  Opet  carsko 
oko  ja.<»no  zaviruje,  riječi  čite:  , Poznaje  se'  reče 
,lasno,  slavonske  je  gore  kite'.  .7.  Knnpotić, 
kat.  73.  Bjehu  gore  snježno  čelo  promijenile  u 
zelene  kite.  N.  Marci  31.  Donijefte  domaćinu 
kitu  masline.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  10.  Pruži  mi 
kitu  lozovu  lijepa  grožđa  vinova.  Nar.  pjes.  petr. 
1,  120.  Zrasla  mi  je  kito  lužmarina.  Nar.  pjes. 
istr.  2,  5.  NaranČA  se  vetru  moli  da  joj  kitu  ne 
sprelomi.  2,  28.  Daj  mi  jednu  kitu  graha.  2, 
48.  Kito  rakitova,  to  je  steja  moja.  .Tačke.  .38. 
Kito,  grana  obična  u  Primorju.    F.  Hefele. 

b)  u  prenesenom  ili  metaforičkom  smislu,  au) 
kao  dio  ili  vrsta  čega.  Ki  grih  ima  14  kit,  ke 
kite  su  ove  . . .  Storine.  23,  1.35.  (1490).  —  bb) 
u  rodu,  porodici,  dio.  Kite  krvna  i  koliko  je 
kit  i  koliko  je  kolen.  Naručn.  63«.  Kite  je  pravo 
akup|enje  v  osobstvih  skup)enih  a  prijazanju  krvnu. 
63*.  Kite  jesu  tri,  jedna  gori  gredući,  druga 
doli,  treto  poprik.  63b.  —  cc)  čast,  slava,  va(a 
da  je  po  lat.  i  tal.  palma,  grana  (uprav  list) 
paotne  stoje  Ino  znak  pobjede  i  slave.  Ova  krepost 
daje  kitu  mučenikom  i  okruna  divice.  M.  Hadnić 
519b.  M.  Zoričić,  osm.  132.  Učite) u  Jurišiću,  i 
tva  mudros  bi  vremena,  tvoju  kitu  cijeniti  ću. 
J.  Kavanin  152'».  Da  u  ovom  slavnom  cvitu  sva 
starina  steče  kitu.  V.  Došen  36*'.  I  s  kog'  kitu 
od  svetosti  on  ukido  po  bludnosti.  112^.  Uresio 
ga  je  s  kitom  od  mučenika.  A.  d.  Costo  1,  20. 
—  nositi  kitu  znači:  biti  nnj  bo(i,  predtiačiti, 
po  latinskome  palmam  ferro,  tal.  portor  la  palma. 
Ova  krepost . . .  nosi  kitu  i  privodi  brodnika  u 
pristonište  od  spaseiia.  M.  Radnić  519«.  Ova 
kripost  nosi  kitu  i  privodi  brodara  u  zavitorje. 
M.  Zoričić,  osm.  132. 

b.  fasciculus,  snop  ili  svezan  u  koji  je  skupjeno 
mnogo  stvari  jednakijeh  ili  sUčnijeh  među  sohom 
(misli  se  obično  o  stvarima  tankijem  i  dugijem, 
kao  n.  p.  0  stapkama,  što  se  naslonaju  jedna  uz 
drugu  pa  se  onda  vežu  zajedno),  često  se  uz  to 
mmi  da  je  nešto  ugodno  vidjeti. 

a)  fasciculus  florum,  kad  se  ovako  zajedno 
veže  cvijeće  vite  ili  različne  vrste  tako  da  cvjetom 
ostaju  jedan  uz  druffi.  —  vrlo  često.  Ter  kite 
pak  viješ  od  evijetja  svakoga,  kako  toj,  kruno, 
smiješ  činiti  od  Boga?  N.  Naješković  2,  ^>4.  Da 
vjerenica  vjereniku  kitu  svije.  M.  Držić  144). 
Sad  me  je  poslala  s  ovom  kitom  da  nađem  Pje- 
rina  i  da  mu  je  dam.  406.  Od  bijelijeh  ću  ja 
ružica  lijopw  kitu  darovati.  G.  Palmotić  1,  97. 
Cijeć  veselja  podsmjehuje  od  ružicii  skladna  kito. 
J.  Kavanin  37*.  Urešen  s  ovezijem  rajskijem 
krunam  i  kitom.  V.  M.  Gučetić  '208.  Vije  vijence 
i  lijepe  kite  Lsukrstu.  212.  U  ruci  drži  od  ru- 
žica kitu.  A.  Kanižlić,  rož.  16.  Kra)  pako  na 
štitu  svomu  imao  je  kitu  od  sviju  cvitova.  uzr. 
9.  Stade  ti  ga  buditi  kitom  cv'jeĆA  bosiokova. 
Nar.  pjes.  mi  kl.  beitr.  1,  31.  Trej)eću  jim  krila 
pozlaćena,  za  kal|mkom  kito  vesliđena.  And. 
Kačić,  razg.  314*>.  Barem  kitu  cvito  ponesavSi. 
Đ.  Rapić  255.  Uzmite  ovu  kitu  i  nakitite  vaša 
prsa.  A.  T.  Blagojević,  khin.  78.  Ruže  prez  i 
ružmarina  nit'  je  kite  nit'  je  lipe.  M.  Katončić 
65.  Oko  tebe  loza  vito  i  gorica  kano  kito.  75. 
Koja  kito  prv'jenčeva,  te  je  kito  svilom  vito. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  19.  S  večera  je  bosijak  nikao... 
a  u  zoru  u  kite  se  vio . . .  Svakom  svatu  }k> 
kito  bosijka.  1,  22.  Po  kitu  ružice,  po  drugu 
jubice.    1,  102.     Iduć   s  vode  cvijeĆ43  sam  brala, 


Digitized  by 


Google 


1.  KITA,  b,  a). 


14 


1.  KITA,  b,  i). 


savila  sam  do  četiri  kit<^.  1.  2H2.  V'joiico  viju, 
kito  vežu.  1,  2'dL  Oko  grada  cvijeće  |K>braia^ 
a  uaj  vitio  cvijecMi  ]ubidra^a,  oiia  uii  ga  u  kitu 
savija.  1,  234 — 2B5.  Pa  se  vije  ruža  oko  bora, 
kao  svila  oko  kito  8mi)a.  1,  24().  Nosi  kitu  sit- 
noga bosijka.  1,  246.  U'  ću  brati  kitu  cvijeća? 
1,  HiM.  Audelina  ružu  brala,  divini  kitu  nakitila. 
1,  B.S*».  iMima  dajo  do  tri  kite:  jodna  kita  jergo- 
vana,  druga  kita  od  jablana,  troća  kita  bosioka. 
Nar.  pjes.  potr.  1,  95.  Pa  djevojke  kite  viju  i 
za  glave  diju.  Osvetn.  .%  4.  —  Amo  pripadaju 
i  ovi  primjeri  (po  svetom  pismu) :  Zato  ga  zovu 
kitom  od  mire.  iS.  Margitić,  fal.  122.  Uzimaše 
kitu  aipanta.  I.  Đorđić,  salt.  168.  Uzmit-e  kitu 
isopa  i  zamoeite  je  u  krv.  Đ.  Baničić,  2mojs. 
12,  22.  —  Kaže  se  ce^adetu  od  mila.  Ali  livala 
Gospod-Bogu,  moja  kito  od  ružice,  jur  ć^š  parjat 
sve  tužice.  A.  Čubranović  143.  Moja  kito  peri- 
voj na,  zlatom  žicom  svita!  D.  Raiiina  105*>.  Zač 
bi  rad'ja.  moja  kito,  tebi  za  har  paslužiti  neg 
za  drago  druzijem  mito.  S.  Bobajević  208.  Ajme  1 
dite,  kud  te  riniUhj  lipu  kitu  materinu?  V.  DoSen 
1<»7*».  Ej  Momire,  lepa  kito  cveća,!  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  1(>2.  O  devojko,  kito  naša!  Nar.  pjes. 
potr.  1,  83.  Đeverovi,  kite  moje !  1,  98.  O  sva- 
tovi, kite  naše!    1,  105. 

b)  kad  je  sastavfeno  ili  »vezano  što  drugo  (ne 
cvijeće  ili  ne  samo  cpijeće),  n.  p.:  aa)  voće. 
Obilna  i  sita  svega  za  dovo|e,  kako  voća  kita, 
gdi  je  rodno  poje.  P.  Hektorović  57.  Kitu  mi 
njoki  dan  jabuk  da  gubica,  da  joj  hvalim  pram 
zlatan  i  ures  od  lica,.  I.  (fundulić  140.  Kite 
zlatne  i  rumene  vise  o  dubju  voća  zrela.  319. 
Bog  uresi  kitam^  voća,  cvijeća  i  trave  po|a.  I. 
Đordić,  uzd.  14.  —  bb)  klasje.  Kita,  rukovet 
konopje.  u  Lici.  F.  Hefele.  —  ccj  perje  (u  perja- 
Ilici).  Vrh  kamen  ka  svim  bogata  siva  perja  trepti 
kita.  I.  Gundulić  299.  Na  glavi  mu  jes  bogata 
žuta  od  perja  i  zelena  kita.  P.  Kanavelić,  iv.  JiO. 
Za  klobukom  bela  kita  perja.  Nar.  pjes.  vuk.  2, 
302.  Dovati  mi  jednu  kitu  porja,  jednu  pojja, 
drugu  perjanice.  Pjev.  crn.  19(><*.  —  prema  ovome 
tnože  znaci  ti  i  klas  u  pšenice  i  metlicu^  resu 
(muški  cvijet)  na  kukuruzu.  Jak  blagoga  od 
vjetrića  ka<l  krenuta  ljetno  u  vrijeme  zrela  u  kiti 
jur  pšenični  Sušili  mahom  jednacijeme...  P.  Sor- 
koćović  586*.  Kita,  resa,  metlica  kuruze.  Goveđe 
po|o  kod  Daruvara.  —  đđ)  zlato  (možebiti  zlatne 
niti,  ali  nije  jasno  jeli  ovo  znaćehe  u  svakom 
primjeru,  te  može  biti  da  je  gdjegod  znacene  kao 
kod  c)).  Oni  su  meii  }uđi  veuac  kićen  zlatom,  . . . 
oni  zlatna  kita,  oni  cvit,  oni  ćast,  oni  miris  svita. 
Đ.  Baraković,  vil.  115.  Procvitaše  toko  kako 
zlata  kita.  jar.  74.  Nosi  kitu  zlata,  da  pozlati 
vrata.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  117.  —  ee)  kod  kita 
mira  u  narodnijem  pjesmama  vafa  da  se  misli 
ujedno  na  miro  (isporedi  i  kita  od  mire  kod  a)) 
i  na  mir.  A  u  ruke  dvije  kite  mira,  da  je  mirna 
jedna  i  druga  banda.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  16.  A 
koja  je  svijeh  svata,  ta  je  kita  mirom  svita,  mir 
donijeli!  mir  ponijeli!  1,  203.  —  ff)  u  prene- 
senom smislu,  pjesme,  molitve  itd.  zajedno  skupfene. 
Pjesmo  u  kitu  složeno.  I.  Đordić,  uzd.  vii.  Sve- 
kolike (molitve)  u  kiti  prinosi  i  prikazuje  prid 
pristoje  svemogućega.  I.  Đordić,  ben.  181.  — 
OO)  ^^f>  drugo  ujedno  složeno  (samo  u  pjesničkom 
govoru).  Tuj  ruci  obidvi  i  ličce  i  grlo  na  moj 
skut  kitom  svL    Š.  Menčetić  298. 

c)  nakit  na  odijelu  (svagda  na  fesu),  na  po- 
kućstvu (n.  p.  na  zavjesu,  na  sagu  itd.),  na  ba- 
rjaku itd.,  što  se  sastoji  iz  mnogo  niti  ili  resa 
svilenijeh  ili  vunenijeh  itd.  (2)a  i  iz  zlatnijeh  ili 
srehrnijth)  koje  su  obično  iste  dufine  te  su  na 
jednom  kraju  (na  gornemu)  zajedno  sjdetene  ili 


drukčije  sastavft'ne  i  tako  rise  (k-ao  kita  cvijeća  ili 
drugoga  ćega  kad  se  izvrne).  —  Od  xviji  vijeku  (trio 
često).  £pitraila  4  .  .  .  na  nih  po  4  kite  svilene. 
Glasnik.  56,  205.  (^1733).  Kite  i  zastore  viseće 
oko  obloka  i  vrata.  F.  Lastrić,  test.  352«.  Indi 
samo  diram  kite  kojo  liogov  kaljmk  kite.  V.  D<išen 
161^».  Na  kal  paku  perjanica  vije.  po  rameni  kita 
bije  zlatna.  M.  KatanČić  68.  Kite  kiti,  jkkIvc- 
zice  plete,  svaka  kita  od  dukata  zlata.  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  158.  Pokriću  te  (koiia)  svilom  do  kolona, 
od  kolona  kito  do  kopita.  2,  217.  I  opasa  sabju 
dimiskiju,  zlatne  kite  biju  po  zemlici.  2,  224.  Od 
krstova  zlatne  kite  vise.  2,  290.  Zelen  ga  jo 
barjak  oklopio,  ajamaka  kita  od  barjaka.  3,  194. 
Ali  kida  kite  na  pojasu.  3,  397.  I  baš  viju  kito 
od  barjaka.  3,  421.  A  na  glavu  fesa  finofesii,  na 
kome  je  kita  od  bisera.  .3,  535.  S  kape  bješe 
kita  opanula.  Nar.  pjes.  herc.  vuk.  511.  Razvišo 
se  kit43  i  barjaci.  Nar.  pjes.  potr.  2,  289.  A  za 
liinia  udriše  kočije  pokrivene  dibom  do  zoma)a, 
sva  ibrišim-kitom  potkićena.  Smailag.  meh.  11. 
Svilene  kape  kićenke  od  kojijeh  .su  svilene  kito 
visite  s  jedne  strane  niz  prsi.  Vuk,  živ.  2(>8.  To 
se  (,kvaste')  srpski  zove  kita,  n.  pr.  na  fasu.  pism. 
25.  Po  crjenoj  kapi  oštrujici  i  po  struci  kita 
kostretnijeh.  (5svetn.  2,  6.  —  Amo  može  pripa- 
dati i  ovaj  primjer,  ako  nije  u  nemu  šire  zna- 
cene kao  kod  b) :  Kosa  joj  je  kita  ibriŠima.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  157.  —  Va(a  da  amo  pripada  i  ovaj 
primjer  u  kojemu  se  zrake  sunčane  shvaćaju  u 
pretiesenom  smislu  kao  da  su  niti  ili  rese  za  kitu : 
Sunce  trakov  kite  nadvisiv  odzgara.  H.  Lučić 
238.  —  U  ovom  pHmjeru  stoji  u  metaforičkom 
smislu  0  tjelesnom  osjećanu:  Meni  slane  kite  po 
obrazu  biju  od  negova  stida.   S.  ^ubiša,  prip.  218. 

đ)  kita  od  bisera,  biserna,  biser-kita  zn/tči 
obično  što  i  niz,  struka  bisera  (vidi  u  Mikafinu 
i  u  Stulićevu  rječniku).  Ni  biserna  kita  koju 
Zadar  uni .  .  .  Đ.  Baraković,  vil.  41.  A  na  prsih 
kolajne  nišani,  biser-kite  i  kamena  draga.  Osvetn. 
2,  145.  —  U  ovom  je  primjeru  značene  kao  kod 
c):  Ja  sam  biser  prosula,  pomozi  mi  nizati  i  u 
kitu  kititi.    Nar.  pjes.  vuk.  1,  180. 

e)  kao  što  se  kita  cvijeća  uopće  poklana  žen- 
skom čefadetu,  tako  se  zove  kita  i  drugo  što  se 
prikazuje  mladoj  u  svečanoj  prigodi  kao  dar. 
Drugi  sastanak  ženidbeni  zove  se  ,uprosi',  ka<lno 
idu  mati  i  otac,  il',  ne  ima  li  nih,  drugi  rođaci 
i  kućani  na  uprose  devojci,  noseći  joj  kitu,  t.  j.  ja- 
buku nakićenu  novcem,  svilom  i  navozom,  koja 
je  omotana  u  rubac  ili  šarenu  maramu  koju  dc- 
vojka  iz  nihovih  ruku  uzme  u  znak  da  jo  vjora 
sklop) ona.  (u  Zumlterku).  V.  Bogišić,  zborn.  l(i<) 
—161. 

fj  u  prenesenom  smislu,  kao  nukit,  ures  uopće. 
aa)  u  pravom  smislu,  n.  p.  kod  odijela.  I  kad 
na  se  kite  meću  (mlade)  da  se  svitlo ...  V.  Došen 
104*.  —  kod  pjesme.  Što  sam  reko  od  Nei-eida, 
Teti  i  Netuna,  sve  su  to  kite  pjesničke.  N.  Marci 
7.  —  bb)  u  pretiesenom  smislu,  kao  n.  p.  što  je 
koje  Čejade  kojemu  mjestu.  (Starešine)  koji  sad 
su  srića  svita,  potle  nebu  lipa  kita.  V.  Došon 
250«. 

g)  duffa  kosa  spletena,  pletenica.  —  Po  sjevero- 
zapadnijem  krajevima  (vidi  i  u  Bjelostjenćevu  i 
u  Voltigijinu  rječniku).  Jedna  (divojka)  čošo 
žute  kite  svoje.  Nar.  pjes.  istr.  6,  27.  Kita  ,ca- 
pilli  nexi'.  D.  Nemanić,  čak.  kroat.  stud.  iftg.  19. 
Kita,  ime  pletenici  kosi  djevojačkoj,  u  Prigorju. 
F.  Hefele. 

h)  penis  (puori,  verecundiae  causa  dicitur).  — 
U  Vukovu  rječniku. 

i)  skup,  mnoštvo  če\adi,  ali  svagda  u  pohval- 
nom značenu.    K  bijelomu  Smodorovu  pošji  kitu 


Digitized  by 


Google 


1.  KITA,  hy  i). 


15 


KITALI 


tvih  junaka.  I.  Gundnlić  120.  S  dru^o  (stranr) 
vojaka  tni  Pi))aka  svijoui  sf»  kažo  lijopa  kita  od 
luubreuijeh  svu  juiiaka  po  izboru  skladuo  svita. 
4wit.  Bižo  u  onoj  vojski  kita  jedna  od  oetrdoset 
soldatov  kršćenikov.  F.  Glavinir,  cvit.  7()».  Vi- 
doi''i  onu  kitu  mladih  bratov  smili  se  na  no. 
2V2^K  Ter  se  S  nome  radovaše  i  neljeska  ta  kra- 
jica  i  š  nom  kita  svi  divioa.  S.  Mar;|fitić,  ispov. 
IH'2.  Kanunikov  da  se  kita  stavi  u  vaš  grad.  ,1. 
Kavanin  UU^.  Tu  tisni  kitu  tvojih  junaka.  220*. 
Kon  riih  kola  iz^HJvijedac  i  biskupa  kita  vrvi.  522b. 
Kita  svojijeh  )ubovnica.  I.  Đordio,  salt.  147.  Xa 
ilvi  strane  mučenika  kite.  A.  ,1.  Knezović  276. 
Nije  ono  jato  sokolova  već  bosanski  kita  vite- 
zova. And.  Kaćić,  razg.  245«,  Lipi  koi'ia  a  lipši 
jmiaka  kano  jedina  kita  divojaka.  Bl4b.  Naj  izvr- 
<<itija  kita  društva  gosposkoga.  I.  J.  P.  Lučić, 
mz^.  .3.  Otišla  je  ona  plemenita  kita  Moskova 
II  Kim.  A.  Tomiković,  živ.  OL  Prinoćio  je  svojom 
kiU)m  vojnika  po<l  golim  nebom.  1H3.  Divnu 
kitu  svojte  svoje.  Nar.  pjos.  vuk.  1,  93.  A  za 
ninia  po  dvjesta  Srbina  .  .  .  Bože  mili,  da  lijejM^ 
kito!  4,  ISH.  I  lijepe  kite  Jugovića.  P.  Petrović, 
j^or.  vijen.  10.  One  kite  }udi  što  mi  zovemo  izu- 
iiiite|im.  M.  Pavlinović,  rad.  28.  Imamo  lijepu 
kitu  braće  i  u  liih  svijetla  oružja.  Pravdonoša. 
IH.')1.  21.  Pa  premda  je  gozba  uzorita  lijepa 
druga  ubranijeh  kita.  Osvotn.  1,  4<).  —  JI  ovom 
primjeru  sUiji  potive  meiaforicki  prema  znaćenu 
kod  c) :  Sve  šost  posla  u  zemju  slovinsku,  glavnu 
kitu  od  kadife  rimsku.  Nadod.  138.  —  Po  Belinu 
rjvčmku  znači  ne  satno  mnostro  ćefadi  nego  i 
»urin  kako  .su  će(ad  poređena,  t.  j.  naokolo,  vidi : 
kita  judi  jcertdiio  d*  huomini.  vale  radunanza 
il'laiomini  posta  in  giro*  ,oorona*  18G*.  kao  da 
je  orakoro  značene  i  n  ovom  primjeru  našega 
rremena :  Nud*  pogledaj,  mlada  Mare,  okolo  sebe, 
divan  ti  se  sabor  bere  okolo  tebe :  jedna  kita  roda 
tvoga,  druga  od  doma.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  25. 
isporedi  pod  c. 

r.  cesto  se  (osobito  u  narodnijem  pjesmama) 
kate  kita  i  svatovi,  vidi  n.  p. :  Da  (xlvedem  kitu 
i  svatove.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  (>5.  Spromišo  se 
kita  i  svatovi.  2,  151.  Azurala,  kita  i  svatovi! 
2.  334.  Podiže  se  kita  i  svatovi.  2,  339.  Da  po- 
kupim kitu  i  svatove.  2,  593.  Neka  kupi  kitu  i 
svat4ive.  Nar.  pjes.  horm.  1,  6.  A  za  nimo  kita 
i  svatovi.  Hos.  vila.  1892.  205.  Vuk  tumači  ovo 
ti  srom  rječniku  (vidi  sprijeda)  kao  da  znači  isto 
što  kićeni  svatovi  (vidi  kititi,  2,  b,  a))y  po  čemu 
hi  hilft  retorička  ili  gramatička  jignra  u  kojoj  od 
drn  supstant iva  jedan  bi  bio  drugome  kao  adjektiv 
ili  pridjev  (Vuk  isporednje  tat.  arma  virumque 
što  bi  po  negovu  shvaćana  značilo  isto  što  virum 
annatum) ;  ali  da  bi  u  ovom  slučaju  kita  bilo  isto 
štu  nakit  teško  mi  je  vjerovati.  i.stinay  često  se 
bi:e  i  kićeni  svatovi,  ali  bi  opet  ovo  moglo  po- 
atati  nd  kita  i  svatovi  bez  obzira  na  značene  što 
je  isprva  imala  riječ  kita.  ipak  je  teško  razabrati, 
prtmda  se.  nekoliko  puta  pomii'ie  kita  uz  riječ 
svatovi  na  drugi  način,  u  noj  starijem  primjeru: 
Prilijei«.  djevojka  od  roda  pribjegla,  a  za  iiom 
za  iiomo  na  kite  svatove.  Nar.  pjos.  u  Š.  Men- 
iVtić— G.  Držić  511  kao  da  znači  isto  .što  kita  pod 
b,  i),  tako  bi  bilo  i  ovdje:  Ode  Komnen  za  kitom 
svatova.  Nar.  pjes.  juk.  88.  moglo  hi  biti  i  uže 
zmu-ene  (vidi  b,  i)  pri  kraju),  isporedi  i:  Ljopo 
ti  je  iK>gIedati  kako  svati  kitom  sjede.  Nar.  pjos. 
vuk.  1,  iiiy.  —  po  primjerinui:  Pokupiše  na  kitu 
><vatove.  Nar.  pjes.  petr.  2,  444i.  I  pokupim  na 
kitu  svatove.  2,  522.  Nar.  pjes.  juk.  99.  Poče 
kupit  na  kitu  svatove.  343.  Nar.  pjes.  petr.  3,  450 
može  se  pomisliti  da  se  misli  na  kitu  što  je  na 
barjaku  i  na  sam  barjak,  a  isporedi  i:  Douijc^še 


domaćinu  kitu  masline.  (Pripovijeda  so  da  je  u 
Hisnu  otju'ije  bio  običaj  u  svatove  mjesto  ba- 
ijaka  nositi  granu  masline;  no  sad  se  to  samo 
onda  čini,  kad  je  mladožei'iina  ili  djevojačka  kuća 
u  žalosti.  Vuk).  Nar.  pjes.  vuk.  1,  10.  a  moglo 
bi  biti  da  se  misli  i  na  značene  pod  b,  e). 
il.  ime  bi(kama. 

a)  rafa  da  je  ij<to  što  raki  ta  u  ovom  primjeru : 
AV  im  kućo  biše  splite  od  ševara  i  ml  kito.  .1. 
Kavanin  28b.  ortt  bi  .se  potvrdilo  i  riječima  kita 
rakita  u  naše  vrijeme:  Široka  kita  rakita  zeleno 
poje  prekrila.  Nar.  pjes.  hore.  vuk.  297.  Kita 
rakita  i  u  Aoj  dvanest  stupova  .  .  .  (odgonetaj : 
godina).  S.  Novaković,  nar.  zag.  31.  Na  i*akiti 
kiti  dvoji  troji  ptići...  (odgonetfaj:  grebeni).  33. 

b)  u  jednom  primjeru  xvii  vijeka  može  biti  da 
znači  kakav  cvijet  (ako  nije  značene  kao  kod  b, 
a)).  Naredbe  i  urehe  od  cvitja  i  ružo,  kita  i 
}ubičic.    M.  .lerković   KK). 

c)  Kita  pasja,  Ruscus  aculeatus  L.  (Lambl). 
B.   Sulek,  im.   145. 

2.  KITA,  /.  itne  žensko.  —  r  Vukovu  rječniku: 
,frauennamo'  ,nomen  feminae'.  —  vidi:  Toči  vino 
Kita  Cetinija...  Koji  pije  svaki  noj  napija.  Nar. 
pjos.  istr.  2,  73. 

3.  KITA,  /.  ime  planinama.  —  V  naše  vrijeme. 

a.  planina  u  Hercegovini.  —  Između  rječnika 
u  V'tucovu  (planina  u  Hercegovini).  Ja  zapadoli 
u  Kitu  planinu.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  320.  Na 
Rudine  u  Kitu  planinu.  4,  519.  Doklon  dođeš 
pod  Kitu  planinu.    Ogled.  sr.  404. 

b.  j)laninski  vrh  u  Srbiji  u  okrugu  niskom. 
M.  D.  Milić^vić,  kra].  srb.  3. 

4.  kITA,  /.  hyj).  1.  kita.  —  vidi  1.  kita  pod 
b,  h). 

5.  kItA,  /.  ime  domaćijem  život  ina  nm.  —  Vprav 
je  ipokoristik. 

«.  ime  kravi.  F.  Kurelac,  dom.  živ.  24. 

b.  ime  ovci  —  u  Bruvnu. 

c.  ime  kozi.  —  u  Bosni. 

6.  KITA,  m.  ime  muško.  —  U  naše  vrijenu'  u 
Srbiji  u  okrugu  aleksitiačkom.  Sr.  nov.  18(>f>.  591. 

7.  kItA,  m.  vidi  kito. 

KItAB,  kitdba,  m.  vidi  ćitab,  arap.  kitab.  — 
U  jednoga  jmca  našega  vremena.  Der  Afi/.o, 
sveznalico  stara,  štono  znadeš  sve  sedam  kitaba ! 
Osvet.  1,  21. 

KITArA,  /.  ime  pra.<iici.  F.  Kurelao,  dom. 
živ.  41. 

KITAJ,  w*.  vidi  Kina.  —  Jz  ruskoga  jezika. 
—  n  naše  vrijeme  u  pisaca.  —  U  Šulekovu  rječ- 
niku: ,China'. 

KITAJ  AC,  Ki  tajca,  m.  čovjek  iz  Kita  ja.  —  V 
pisaca  našega  vremena.  —  J^  Šulekovu  rječniku: 
jChineser*. 

KITAJKA,  /.  žensko  čefade  iz  Kitaja.  —  U 
pi^saca  našega  vretnena.  —  U  Šulekovu  rječniku: 
,Chineserin'. 

KITAJ  LIJE,  vidi  kitali  i  kitalija.  --  U  jedinom 
primjeru  kao  da  stoji  u  srednem  rodu  uz  ćebe. 
Na  nga  moću  ćebe  kitajlije.    Bos.  vila.  1892.  174. 

KITAJSKL  adj.  koji  pripada  Kitaju,  —  Od 
XVII  vijeka  i  u  naše  vrijeme  (samo  u ,  piAaca). 
Na  Kitajsko  blato  hodili  u  Tatare.  I.  T.  Mruavić, 
osm.  142.  i  u  Šulekovu  rječniku:  jChinc^HiAM  gdje 
ima  i  adv.  kitajski. 

KITALI,  a(ij.  narešen  kitom  ili  kitama  (vidi 
1.  kita,  b,  c)).  —  ye  mijena  se  po  padežima.  — 
Po.staje  od  kita  turskijem  nastavkom  li.  —  isporedi 
kitalij.%  kitajlije.  —  (I  naše  vvijeme  u  Bosni.  I 
kitali  fesa  tunajliju.    Nar.  pjos.  \\otv.  3,  584. 


Digitized  by 


Google 


KITALIJA 


ir> 


KITA  RA 


KITALIJA,  /.  (struka)  «  kitanm.  —  isporedi 
kitali.  —  U  naše  rrijeme  u  Bosni.  A  proturi 
struku   kitaliju.    Nar.    pjos.   j)otr.  2,  5(>H.    3,  5K3. 

KITA^i,  m.  zovu  u  Istri  kod  nošiie  onu  opravu, 
koja  dolazi  izinod  goriie  opravo  i  koKUJo.  TJ  Klani 
(u   Lstri).    F.  Simcić. 

1.  KITAN,  kTfcna,  nd^j.  frondo<;us,  ornatua,  na 
kojemu  je  mnoffo  kita  (vidi  1.  kita),  kitnast,  kićen. 

—  Od  XVII  rije)ca,  a  između  rječnika  u  Voltigijinn 
(kitan,  kitaiia!  ,froiido^o*  ,laubif.h,  bolaubt'),  «  Stu- 
iićevH  f,frondescons.  frondifor,  frondosns*),  u  Vn- 
koru  (I.  vido  kitnast  s  primjerom  iz  narodne 
pjesme:  Modu  kitnim  goricama.  2.  kićen  ,ge- 
schmuckt*  »ornatus*  s  primjerom  iz  narodne 
pjesme:  Pa  ulivati  kitnu  Crnogorku). 

1.  adj.  —  Komp.  kitniji  (J.  Kavanin  520*«). 

a.  frondoaus,  foliatus,  densus,  kitnastj  o  drretUj 
drveću f  o  sumi  gdje  je  mnogo  kita  (riđi  1.  kita, 
a),  pa  i  o  grani  na  kojoj  je  gusto  Ušće  i  o  gustom 
lisću.  kod  toga  se  cesto  ima  u  misli  i  dnufo  zna- 
će  ne  (kićen). 

u)  na  kojemu  je  mnogo  kita,  granćicd.  aa)  o 
drvetUj  drveću.  Kitni  javor,  vita  jela. ^..  I.  Gun- 
dulić  4<)2.     Lijepi  hrasti,  kitni  bori.    G.  Palmotić 

1,  KM).      Kitna   dubja.    2,   425.     Na   kitnoj  jeli. 

2,  4ft9.  Sin  dobi-oga  Noa  koji  kitnu  lozu  prvi 
usadi.  3,  17*'.  Kitna  dubja  grane.  P.  Kana  volić, 
iv.  522.  (Marija)  od  lopena  uzoritija,  kitnija 
maslin,  cedra  vitija.  J.  Kavanin  520«.  Zeleno 
dubovima  kitnijem  gore.  I.  Đorđić,  bon.  199. 
Sotnico  dubjom  kitnijem  u  du]inu  tja  daleko 
uprav|one.  B.  Zuzeri  24().  Dub  ovi  granat  i 
kitan,  oni  nag  i  kršjav.  A.  Kalić  24(i.  —  u  ora- 
korom  je  primjeru  uprav  znače  ne:  kićen,  nakićen- 
Gdi  veselijem  plodom  kitno  sveđ  maslino  zelene 
so.  D.  Palmotić  3,  53*.  —  bb)  0  šumi,  goriy  j)a 
i  uopće  0  mjestu  gdje  je  gusto  drreće.  aaa)  o 
dubravi,  gori.  ^Kitnijoh  dubrav  sjeni  mile  bjehu 
nomu  omilile.  G.  Palmotić  3,  fU)«.  S  Bogom,  kitne 
o  dubrave!  A.  Gleđović  7».  —  O  prilipa  goro 
kitna !  P.  Knežević,  osm.  303.  Tu  se  vide  kitne 
gore.  N.  Marci  11.  —  Kitni  Liban  i  ugodni.  I. 
Dordić,  salt.  87.  Kitni  Tabor.  303.  Jordan  iz 
Libana  kitna  iz  vira.  N.  Marci  76.  —  bbh)  o 
perivoju.  Koji  perivoj?  kako  kitan?  kako  raz- 
bludan?   A.    Kalić   75.      Ko  kitni  perivoj.     359. 

—  ccc)  0  strani,  državi.  Usred  kitnijoh  tozijeh 
strana  jodnoj  lijepoj  u  prodoli  velika  se  svijora 
(jo)ana  u  ravnini  svoj  oholi.  J.  Palmotić  313. 
Plrxlne  i  kitne  države.  A.  Kalić  35.  —  đdđ)  o 
po(u,  zemfi,  mjestu  (u  sva  tri  primjera  značene 
je:  kićen,  nakićen).  U  cvijeću  kitno  poje.  I. 
Dordić,  uzd.  178.  KoA  se  zem)a  s  mnogom  slavom 
plodna  ukaza  i  zelena,  zračna  cvijetjem,  kitna 
travom  ...  G.  Palmotić  3,  24b.  Dubjem  kitno  i 
i^skosno  koje  mjestoce.    B.  Zuzeri  155. 

b)  0  hvojama,  granama,  grančicama  na  kojima 
je  mnogo  lišća.  Grm  ih  spleten,  dubjo  cesto 
gustim  gajom  jur  obstrije,  paČo  kitnim  hvojam 
mjesto  nebesom  ih  istim  krije.    L  Gundulić  402. 

—  Vidiš  oni  dub,  gdi  kitne  gi*ane  svoje  svud 
prostira.  G.  Palmotić  1,  87.  Druži  nosoć  grane 
kitne.  P.  Kanavelić,  iv.  372.  A  priprosni  od 
naroda  kitno  grane  svi  nosahu.  P.  Knežević,  živ. 
19.  —  U  tebi  je,  baščica,  grančica  kitna  zelena. 
M.  Katančić  75. 

cj  kojega  je  mnogo  zajedno,  gust,  o  Ušću,  roć^i, 
crijeću.  Sušicom  zviždi  i  žubori  kitno  listjo  čim 
trepoće.  G.  Palmotić  2,  476.  —  Sladko  voće, 
kitno  (tvijoće.  I.  Dordić,  salt.  1.  Obilnos  i  kitna 
cvijeća  i  zrela  voća.    B.  Zuzeri  129. 

fl)  prema  znače  im  kod  h),  o  sanwj  sjeni  stoje 
čini  gusto  Ušće.  Pod  di*ag  žubor  od  slavica  kitnu 
u  sjencu  biše  pala.    I.  Dordić,  pjesn.  11. 


b.  omatus,  oxomatus,  kićen,  nakićen,  urešen, 
narešen,  u  naše  rrijeme  mij  češće  o  ženskima  i 
o  svatovimn.  —  Kad  se  pomine  i  ono  čim  jr  ko 
kićen  ili  .što  kićeno,  stoji  u  instrumentalu,  jedan 
put  u  genetiru  (vidi  prvi  primjer  kod  a)). 

a)  o  čefadetu.  Djedi  su  mi  svi  oči  ni  čari 
istočni  privisoci ;  smorni  gorštaci  u  planini  ma- 
tere su  moje  oci . . .  Dvorili  su  kitni  zlata  jo<lnijoh 
plemići  usred  grada;  druzijem  grad  je  bio  pojata, 
a  dvorani  drobna  stada.  I.  Gundulić  304 — 3^>5. 
Ali  čas  neumrlu  tvoji  djedi,  slavom  kitni,  u  po- 
žušnu  boju  vrlu  dobivahu  nodobitni.  277.  Sva 
ga  Gora  Crna  izabrala  za  svojega  gospodara. 
Osvetn.  3,  64.  —  o  barjaktaru.  Da  mi  bude 
kitan  barjaktare.  Nar.  pjes.  potr.  3,  348.  A  zi 
nima  kitni  barjaktari.  Nar.  pjes.  magaz.  18<')7. 
95.  Perjaničkog  kitna  barjaktara.  Osvetn.  2. 
159.  —  0  ženskima  i  o  svatovima,  vidi  kititi,  2. 
b.  Tvoje  seke  kitno  Anđolije.  Nar.  pjos.  pi>tr. 
2,  195.  Mlado  momke  i  kitne  djevojko.  3,  155. 
Po  imenu  kitna  Vasilija.  3,  340.  Vidiš  Jane 
kitne  čobanice.  3,  429.  Do  gospode  kitne  Maksi- 
mije.  Nar.  pjos.  stojad.  1,  117.  A  kod  iiega 
nide  nikog  nema  nego  ćerca,  kitna  Anđolija. 
Nar.  pjos.  u  Banićima.  D.  Šurmin.  No  govori 
kitna  Crnogorka.  Oglod.  sr.  501.  —  U  kaura  kit- 
nijeh  svatova.  Nar.  pjes.  potr.  3,  354.  Kitni  svati 
Mirčeto  vojvode.  3,  4(51.  Kad  se  kitni  svati  sa- 
kupile. 3,  631.  Opraviše  haber  Ćupriliću,  da 
mu  kažu  za  kitne  svatove.    Nar.  pjos.  horm.  1,  16. 

b)  0  životihi  (o  kpnu).  Ate,  svilom  kitno. 
srebrom  pokovate.  Osvet.  4,  49. 

c)  o  udu  fudskoga  tijela  (u  jedinom  primjeru 
0  glavi).  Glava  kitna  i  puna  uresa,  a  misli? 
Da  nije  medu  tezijom  cvijetjem  koja  zmija?  B. 
Zuzeri  4. 

d)  0  kipu  (vidi  1.  kip,  5).  S  drugo  strane 
prv'i  u  redu  kip  se  kaže  plijenim  kitan.  T.  Gun- 
dulić 429. 

^  e)  0  odijelu  i  uopće  o  čemu  što  se  na  sebi  nosi. 
Nihove  se  bane  kćeri  u  bogatom  kitnu  un»su. 
I.  Dordić,  salt.  480.  I  dala  mu  kitno  obi|ožjo. 
Nar.  pjos.  petr.  3,  223.  A  kitne  so  perjanice 
nisu.    Osvetn.  2,  99. 

f)  0  pokućstvu.  Crno  mu  so  oči  otrgoso  do 
banova  kitna  čiviluka.  Nar.  pjos.  horm.  1,  2S0. 
Doskočio  kitnu  čiviluku.    2,  7.  (56. 

g)  o  kući,  stanu,  o  čaršiji.  I  bijasmo  na  kitnu 
bijardu.  Nar.  pjos.  vuk.  5,  405.  No  izlogoli  iz 
kitno  bijarde.  5,  4(K).  —  Ode  M.ando  u  kitnu 
čarSiju.    Nar.  pjes.  juk.  466, 

h)  0  gradu.  Egra,  Ostrogon,  Biograd  stoj  ni  i 
Kaniža,  gradi  kitni.    (i.  Palmotić  2,  31(5. 

i)  u  prenesenom  smislu,  o  govoru  (kad  govornik 
traži  i  izabire  riječi  da  govor  bude  nekako  kao 
nakićen),  oratio  ornata.  U  cvijeću  kitna  govo- 
rena kriju  se  zmije.    B.  Zuzeri  38. 

Z,  adv.  kttno.  Kitno  majci  n  visine  nisto. 
Nar.  pjes.  petr.  3,  256.  U  čokoće  lozu  kitno 
veže.    Srp.  zora.  1876.  br.  4,  str.  84. 

2.  KITAN,  kitana,  m.  postaje  od  1.  kita. 

II.  kaže  se  od  mila  djetetu.  —  U  naše  vrijeme 
u  Lici.  ,Kitane  moj!^  I  velikom  .se  čojku  pre- 
vare žene  reći:  ,Kako  ti  stoji  kitan?' 

b.  ime  prascu.  F.  Kurolac,  dom.  živ.  41. 

C,  ime  jarcu.  F.  Kurolac,  dom.  živ.  38. 

KITANA,  /.  ime  žensko.  Zem)ak.  1871.  2. 

kItaNOVA  ĐUMURANA,  /.  ime  mjestu  u 
Srbiji  u  okrugu  biogradskom.   Glasnik.   19,  171. 

KITANOVK*',  m.  preziine.  —  U  naše  rrijeme. 
Dimi  tri  je  Kitan  ovi  ć.    Rat.  176. 

KITARA,  /.  tal.  chitarra  (frane.  guitare),  mu- 
zikalna sprava  (slična  tamburi)  sa  šest  žica  što 


Digitized  by 


^uogle 


KITARA 


17 


KITIČICA 


ac  prstinui  tržii  kod  udara i'tn.  —  U  dva  pluća 
XV  i  XVIII  vijeka,  ali  J(t  znavcne  prema  grč.  xt- 
&đQn^  lat.  cithara.  Pridav^«i  jos  u  broj  8  kitarom 
Apola.  M.  Mariilić  7.  U  svoje  vijoline,  kitare 
i  tamburo  zazvone.  And.  Kačić,'kor.  2G2.  —  U 
na^e  vrijeme  u  Dubrovniku  ima  znaveue  kan  i  u 
talijanskom  jeziku.  P.  Biidmani. 

KITARC'IJA,  m.  čovjek  sto  udara  u  kita r u.  — 
Načineno  od  kitara  turski jem  nastavkom  či.  — 
U  jednoga  pisca  xvni  vijeka.  Čini  doći  jednoga 
tamburčiju  aliti  kitarčiju.    And.  Kačić,  kor.  160. 

KITAST,  adj.  u  Vukovu  rječniku:  vide  kitnast. 

KITAŠ,  m.  vidi  sijerak.  —  U  na^e  vrijeme  u 
Dalmaciji.  Kitaš,  Sorghum  vulgare  Pers.  (Lambl, 
VLsiani).    B.  Šulek,  im.  145. 

KITA  VA,/.  Une  kravi.  F.  Kurelac,  dom.  živ.  24. 

KITEŠ,  m.  im^;  jarcu.  F.  Kurelac,  dom.  živ.  B8. 

KITE Š A,  /.  ime  domaći jem  život inama. 

a.  kravi.  F.  Kurelac,  dom.  živ.  24. 

b.  kozi.  F.  Kurelac,  dom.  živ.  38. 

C.  prasici.  F.  Kurelac,  dom.  živ.  41. 

KITEŽ,  m.  ime  volu.  —  U  na.se  vrijeme  u  Istri. 
Volić  kitež.  Nar.  pjes.  istr.  4,  4.  Pisac  tumači 
ovu  riječ  u  bifešci:  rogovi  na  kite. 

KITICA,  /.  (lem.  1.  kita.  —  Od  xvi  vijeka,  a 
između  rječnika  u  Mikafinu  (,fiocco  dello  corone^ 
jlemnisci'),  u  Belinu  (,fiocchetto,  fiocco  piccolo* 
,flocculus'  318»;  kitica  cvijetja  ,fascotto  di  fiori* 
,tasciculus  florum'  3()4a),  u  Voltigijinu  (,fiocchetto, 
mazzetto  di  fiori'  ,blumonstrausschen'),  u  Stuli- 
ćeru  (,flocculus'),  u  Vukovu  (dim.  v.  kita). 

a.  vidi  1.  kita,  a.  Ovo  je  onih  sedam  koreni 
sa  svojimi  kiticami.  NaruŽn.  85*>.  Žila  se  ma- 
sline prostrla  niz  dola,  a  po  noj  kitica  svudi  tud 
pronikla.  H.  Lučić  217.  Za  že|u  slatkoga  mirisa 
utrgnu  kiticu  jednu.  P.  Zoranić  35*>.  Kako  u 
je<lnom  stablu  dvi  kitice  različitoga  sada  mogu 
se  ucipiti.  F.  Glavinić,  cvit.  420.  Da  iman  ro- 
žicu, kiticu  bo§i}ka.    Nar.  pjes.  istr.  2,  78. 

b.  vidi  1.  kitica,  b. 

a)  indi  1.  kitica,  b,  a).  Kitice  povita,  pokli 
mi  ti  dođe,  od  one  svita  jedine  gospode  ...  N. 
Naješković  2,  9.  Kaži  mi,  kitice,  zelena  vijek 
bila,  što  je  od  krunice,  ka  mi  te  posila?  2,  02. 
Tvoj  gospodar  s  kiticom  Seta  i  djevojke  snahodi. 
M.  Držić  210.  Ako  li  joj  (dadeš)  kiticu  ali  vinac 
od  cvića,  A.  Kanižlić,  utoč.  243.  Komu  voćku, 
kom  cvita  kiticu.  M.  A.  Kejković,  sat.  L2l>.  Baš 
kiticu  lijepu  sakupili  đurđica  jućcri.  M.  Katančić 
50.  Pa  savija  cv  joće  u  kitice  .  .  .  ,Što  ja  kitim 
cv  joće  u  kitice  .  .  .'  Nar.  pjes.  vuk.  1,  40.  U 
svakoga  po  kitica  cv'jeća.  1,  399.  Ujegoše  dva 
Božja  anđela,  zaklaše  joj  u  bešici  sina,  pokupiše 
krvcu  u  kiticu,  poštrapaše  njeme  i  slijepe.  Nar. 
pjes.  herc.  vuk.  317.  —  Kaže  se  ženskom  čefadetu 
od  mila  (isporedi  kod  1.  kita).  Oto  t'  sam  molio 
svaki  dan,  kitice.  Š.  Menčetić— G.  Držić  495.  Na 
svi  tlo,  ugodna  kitice  moja,  poj.  I.  Ivanišević  3. 
O  kitice  Jano  čobanice  !  Nar.  pjas.  petr.  1,  270. 
Hćerčice  moja,  rožice  moja,  kitice  moja !  Nar. 
pjes.  istr.  5,  3. 

b)  o  klasju,  vidi  1.  kita,  b,  b)  bb).  Povezi  nih 
(klasove)  na  kitice.  Z.  Orfelin,  podr.  IGH.  Svezi 
u  tri  kitice.    217. 

e)  cvijeće  što  raste  ujedno  na  nekijem  bi f kama, 
te  je  nalik  na  kitu  cvijeća  ili  na  perjanicu,  ispo- 
redi 1.  kita,  b,  b)  cc).  Kitica  ,mappa,  qual  h 
(|uella  del  finocchio,  aniso,  e  siraili'  ,petasus'.  A. 
d.  Bella,  rječn.  4<)1*».  Kitica  .panocchia,  nome 
gonorico  di  tutti  (juelli  somi  a  guisa  di  (;hioraa 
nolla  cima  dolio  pianto'  ,panus-  538l>.  Kitica 
,thyrsus'.    J.  Pančić,  bot.  57. 


ti)  vidi  1.  kita,  b,  c).  Tobolac  sa  zlatni  jem 
kiticama.    Vuk,  kovč.  90. 

e)  vidi  1.  kita,  b,  b)  ff).  Složiti  kakono  u  ki- 
ticu ona  čudesa.  B.  Kašić,  in.  101.  Ugodno  će 
ti  s  toga  biti  iznaći  pri  svrsi  lijepu  kiticu  pjesni 
na  čas  srca  Jezusova.    I.  M.  Mattei   xviii. 

f)  stropha,  nekoliko  stihova  koji  mogu  tneđu 
sobom  biti  različni  u  metru,  a  sačinavaju  jedninu 
nuttrom  i  smislom,  nnj  češće  je  kitica  dio  pjesme 
koja  se  onda  obično  dijeli  u  kitice  jednake  po 
metru.  —  U  pisaca  našega  vremena.  Kitica,  stil. 
,stropho',  tal.  ,sti*ofa* ;  dvoredna  kitica  ,zweizeilige 
strophe' ;  od  jodne  kitice  ,einstrophig' ;  članak  ki- 
tice jcolon,  strophenglied".  B.  Šulek,  rječn.  znanstv. 
naz.  —  Inui  takovo  značene  i  arapska  riječ  qi^a 
(tur.  qyta),  ali  je  jamačno  kitica  dobila  ovo  zna- 
čene po  predašnemu  (kod  e)). 

g)  vidi  1.  kita,  b,  g).  Na  glavi  joj  zakvrčeni 
vlasi   a  kitice   narosene  iglam.    M.  KatanČić  67. 

c.  purin  nos.  Đakovo.  —  Jamačno  po  ztmčeiku 
kod  b,  d). 

d.  vidi  kiČica  pod  c.  —  U  Vukovcu  rječniku: 
vide  kičica  s  primjerom  iz  narodnijeh  pjesama : 
A  zafuzda  jednom  žicom  zlatnom,  okiti  mu  kitu 
do  kiticah.  —  Te  joj  jube  ruke  i  ko]ena,  šarca 
koiia  doje  u  kitice. 

e.  u  apozici-ji  kod  mjesnoga  imena  ističe  kra- 
sotu  onoga  mjesta.  —  Između  rječnika  u  Vukovu : 
(stajaće)  ,die  zierliche*  ,omata'  s  primjerom  iz 
narodne  pjesme:  Odovle  ću  preseliti,  kado,  u  ki- 
ticu varoš  Podgoricu.  —  Veseli  se,  Punte,  nad 
morem  kitice,  od  ovog  otoka  naj  lipša  rožico ! 
Nar.  pjes.  istr.  2,  138. 

f.  ime  žensko.  —  U  jedinom  je  primjeru  izmi- 
šleno  od  satna  pisca.  Jednojzi  Perlica,  drugojzi 
Kitica  .  .  .  bješe  ime.    M.  Držić  51. 

g.  bUka.  —  Između  rječnika  u  Mikafinu  (cr- 
Jena  kitica,  trava  ,centaurium*),  u  Belinu  (cr|ena 
kitic^i  ,centaurea,  herba  medicinale'  ,centaurea' 
184h),  u  Stulićevu  (,centaurea' ;  kitica  zlatna  ,cen- 
taurea  minor' ;  kitica  velika  ,centaurea  magor* ; 
kitica  crjena  ,herba  febrim  depellens*),  u  Vukotm 
(,das  tauseiidgiildenkraut'  ,Gentiana  centaurium 
Linn.'.  cf.  kičica  s  dodatkom  da  se  govori  u  Du- 
brovniku). —  Kitica,  rus.  kutka  (Zea  mais),  gra- 
nula,  sol  terre,  centaurea  (u  sinskom  rukopisu), 
Erythraea  centaurium  Pers.  (Vodopić),  v.  Kičica. 
B.  Šulek,  im.  145.  ^  I  s  pridjevima  (za  istu 
bifku  i  za  druge).  Kitica  crjena,  amortella  (Aquila- 
Buć,  Pizzelli,  Skurla),  febrifuga  (Pizzelli,  Kuzmić, 
Aquila-Buć),  Erythraea  centaurium  Pers.  (Lambl, 
Vuk).  Kitica  gorka  (mala,  u  rukopisu  visovačkom), 
Kitica  mala  (Pizzelli),  Kitica  mana  gorka  (Du- 
rante),  centaurea  minore  (viaovački  rukopis,  Piz- 
zelli, Durante),  Erythraea  centaurium  Pers.  Ki- 
tica zlatna,  centaurea  minore  (Kuzmić,  Anselmo 
da  Canali,  StuUi),  Erythraea  centaurium  Pers.  — 
Kitica  veća,  velika  (u  visovačkom  rukopisu),  cen- 
taurium magnum  (Durante),  Centaurea  centau- 
rium L.  Kitica  žuta,  centaurea  major  (Lambl), 
Centaurea  centaurium  L.  —  Kitica  srčana,  tor- 
mentiUa  (Aquila-Buć),  Tormentilla  erecta  L.  B. 
Šulek,  im.  145. 

h.  ime  mjestima. 

a)  selo  u  Crnoj  Gori.  Od  Kitice  sela  Marti- 
nićah.    Nar.  pjes.  vuk.  4,  84. 

b)  planina  u  Srbiji.  Na  čijem  (Platova)  gre- 
benu izdižu  se  lepa,  jedno  uz  drugo  tri  vrha  Ki- 
tice.„  Glasnik.  43,  332. 

KITIĆICA,  /.  dem.  kitica.  —  Od  xviii  vijeka, 
a  između  rječnika  u  Belinu  (,panocchietta,  dira. 
di  panocchia*  ,panicula'  538b)  gdje  se  n<tj  prije 
nahodi  i  u  Stulićevu  (,parvus  fiocculus').  Čuda  'e 
V  lozi  driva  ko  kitičic  nima.    Jačke.  92. 


Digitized  by 


>JbogIe 


KITIĆ 


18 


KITITI,  1,  b,  b). 


KITIĆ,  m.  preeime.  —  U  naše  vrijeme.  Bat 
872.^ 

KITILAG,  kltioca,  m.  čovjek  koji  kiti.  —  U 
jednom  primjeru  nečega  vremena  u  kome  ima  gen. 
pL  griješkam  kitioca.  Ter  boji  se  da  nestane 
gvožđa  i  u  Skadra  srebrom  kitioca.  Osvetn. 
2,  102. 

KITIN,  m.  preeime,  —  U  naše  vrijeme.  D. 
Avramovid  248. 

KITINA,  /.  snijeg  što  ostaje  na  drveću.  —  Po- 
staje od  1.  kita.  —  U  naše  vrijeme,  a  iztneđu 
rječnika  u  Vukovu  (,die  schneebuschen  auf  den 
baumen  nach  frischge&llenem  schnee*  ,nives  in 
arboribus^  s  primjerom :  Kitina  u  planini,  ne  možo 
se  ništa  sjeći).  List  opane,  kitina  napane.  Nar. 
pjes.  petr.  3,  530.  Kad  sa  gore  opane  kitina.  V. 
Bogišić,  zbom.  612.  Pod  jelom  zelenom  smo  sta- 
jali a  kitina  nam  je  za  vrat  sipala.  Bos.  vila. 
1887.  306. 

KITINČIĆ,  m.  prezime.  —  xvi  vijeka.  Ive  Ki- 
tinčić.    Mon.  croat.  308.  (1598). 

KITIŠANCI,  KitiŠanaca,  m.  pl  pusta  u  Sla- 
voniji u  iupaniji  virovitičkoj.   Razdije}.  13a 

KITIŠANSKI,  ac^j.  koji  pripada  Kitišanima. 
KitiSanske  nive.  u  Valpovu. 

KITITI,  klt£m,  impf.  omare,  exomare,  prida- 
vati čemu  (oljektu)  što  Čim  ono  biva  [epše,  ugod- 
nije, resiti.  —  Postade  od  1.  kita,  te  bi  uprav 
značei^  bilo :  pridavati  čemu  kite  (osobito  u  zna- 
čenu  kod  1.  kita,  b,  a),  b)  itd.).  —  Ako.  se  ne 
mijena  (aor.  2  t  3  sing.  kiti).  —  Od  xiv  vijeka 
(vidi  kod  2,  c),  a  između  rječnika  u  Mikafinu 
(kititi,  nakititi  ,omo,  exomo,  condecoro,  insignio, 
como'),  u  Belinu  (kititi  cvijetje  ,fiBur  fascetti  di 
iiori*  ,fiores  in  fesciculos  oolligare^  304*),  u  Vol- 
tigijinu  (,omare,  abbellire^  ,au8zieren*),  u  btuli' 
ćevu  (,omare,  exomare,  polire,  expolire'),  u  Vu- 
kovu (,zieren,  schmacken*  ,exorno^). 

].  aktivno. 
'  a.  subjekat  je  čefade  (a  u  prenesenom  smislu  i 
dnigo  što,  vidi  drugi  primjer  kod  a)  cc))  što  pri- 
daje kome  Hi  čemu  drugome  nakit,  ures;  ovaj, 
kad  se  izriče,  stoji  u  instrumentalu. 

a)  objekat  je  drugo  če\ade  ili  životina  ili  što 
neživo,  ua)  u  pravom  smislu.  Težak  popije vajać 
za  volovi  teško  ralo  cvijetjem  kiti.  I.  G^undulić 
126.  Ono  što  tratiš  kiteći  stvorena  nerazložita. 
M.  Hadnić  359l>.  UČite  od  mene  ne  nebesa  zviz- 
dama  kititi,  niti  travam  i  c vicem  zemju.  F.  La- 
strić,  test.  328^.  Pohodi  liezine  crkve,  kiti  pri- 
like i  kipove.  A.  Kanižlić,  fran.  209.  Ne  kitimo 
cvitom  zlata.  V.  Bošen  37*.  Bijaše  običajan  kitit 
cvitjem  jednu  priliku  iste  divice.  F.  Kadman  57. 
Jer  doista,  tko  god  crkvu  kiti,  on  od  srčbe  dragog 
Boga  miti.  M.  A.  Kejković,  sat.  Cl^.  Kitite 
me  cv'jećem  karanfi)em,  čim  je  mene  Merima 
kitila.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  257.  Nabrati  ću  po 
poju  rožica  pa  ću  kitit  brata  i  nevestu.  Nar.  pjes. 
istr.  1,  52.  Turskim  glavam  goru  kitim.  B.  Jia- 
dičević  (1880)  18.  —  60)  u  prenesenom  smisla, 
hvaliti.  Protresujući  ovu  falu  kojom  Menijata 
kiti  Focija.  A.  Kanižlić,  kam.  45.  On  kiti  falom 
I)apu.  271.  Ovako  te,  o  holiti !  lažorično  jato 
kiti,  dok  iz  tebe  što  iztrese,  dok  izmami  i  odnese. 
V.  Došen  36^.  —  cc)  u  metaforićkom  smislu. 
^ubi  te  duh  sveti  tebe  posvećujući,  kiteći  i  pro- 
svitjujući.  M.  Zoričić,  osm.  118.  —  amo  može 
pripadati  i  ovaj  primjer.  Jer  je  ispovidi  oružje 
koje  pridobiva  sve  oblasti  paklene,  true  sržbu 
Božju  i  kiti  dušu  svim  kripostima.  M.  Zorićić, 
zrc.  137—138. 

b)  objekat  je  samo  tijelo  ili  dio  tijela  u  su- 
bjekta, aa)  u  pravom  smislu.    Oni  gušteri  muče 


glavu  moju  zašto  ju  sam  savišo  rosUa.  M.  I>iv- 
ković,  bes.  184*.  (Bog)  zore  mile  zlate  pr&me, 
prsi  bile  sved  rumenom  ružom  kitL  L  Gundulić 
212.  (Vojvode)  bijelim  perjem  glavu  kite.  444. 
Kiteći  tijelo  s  razUkijem  iznašastjami.  M.  Hadnić 
287*.  Ua  imaš  jošter  što  kititi,  bila  bi  i  u  glavi 
i  na  glavi  sva  prijašua  tvoja  taština.  B.  Zuzeri 
119.  Glave  kititi  (ubicom.  F.  Lastrić,  test.  ad. 
82^.  One  pletu  ruse  pletenice  i  kite  ih  žutim 
magarijam.  Nar.  pjes.  herc.  vuk.  219.  Smijem 
svoja  kitile  nedarca.  Osvetn.  2,  99.  —  Ob)  mogao 
bi  amo  pripadati  i  ovaj  priit^jer  u  kojemu  su- 
bjekat hvali  (isporedi  a)  boj)  koju  svoju  osobinu : 
Pripovidke  od  starina  prid  hijadu  još  godina  kaže 
kan^  da  b'  lani  bile  i  š  nime  se  dogodile,  s  voj- 
skom negda  još  od  Trtjje  on  junaštvo  kiti  svoja 
V.  Došen  39*. 

c)  objekat  je  govor  (može  se  itnati  u  misli)  ili 
pisnw.  —  u  prenesenom  smislu,  aa)  činiti  da 
bude  (epši  govor  retoričkijem  naćitu}m.  Kititi  ste- 
zavnijeh  razložoha.  S.  Kosa  173^.  —  bb)  objekat 
je  kniga,  pismo.  —  tieuki  narod  shvaća  pisane 
kao  slika fle  i  rešehe.  —  U  narodnijem  pjesma fna. 
Da  ja  kitim  jodnu  sitnu  knigu.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  382.  Donese  mu  divit  i  hartiju,  te  je  sitnu 
knigu  nakitio,  ne  kiti  je  kud  je  j&ojzi  kaže,  no 
je  kiti  preko  mora  siiieg,  preko  mora  do  grada 
Soluna.  2,  382.  —  s  istijetn  značenem:  kititi  što 
u  knizi.  Šta  je  paša  u  nojzi  (knizij  kitio?  Nar. 
pjes.  horm.  1,  310.  —  cc)  govoriti  lijepo,  a  brzo 
i  lako.  —  objekat  se  ne  izriče.  Smijah  se  od  mi- 
line, đe  ti  tako  lijepo  kitiš.  S.  Matavu},  novo 
oružje.  126.  —  često  o  naricanu.  Ona  što  naj 
[epše  zna  kititi  sjede  mu  više  glave  a  ostale  svo 
redom.  Vuk,  živ.  186.  Kako  (tužbarica)  kiti  i 
nariče  mrtvoga.    Y.  Bogišić,  zbom.  30l. 

b.  subjekat  je  ono  što  se  pridaje  kotne  ili  čemu 
(objektu)  da  bude  (epše,  te  kititi  znači:  biti  ures 
objektu. 

a)  u  pravom  smislu,  ali  se  riječi  kruna,  vijenac, 
lovor  itd.  mogu  shvatiti  i  u  tnetaforičkom  zna- 
čehu  (kao  slava,  slava  rajska  itd.).  Kim  neumrla 
svej  zelena  do  tri  vijenca  čela  kite.  J.  Kavaiiin 
298 1>.  (Carsku)  glavu  kruna  kiti.  A.  Kanižlić, 
kam.  319.  Toliko  te  kruna  na  nebosih  kitL  fran. 
140.  Koga  slave  vičiie  puua  jasna  kiti  sada  kruna. 
bogo|ubn.  393.  Indi  samo  diram  kite  koje  liegov 
kalpak  kite.  V.  Došen  161^.  Naše  prame  kiti 
lovor.  N.  Marci  12.  1  iieg  kite  dva  nišana  sjajna. 
Osvetn.  3,  152.  —  Mogla  bi  amo  pripadati  i  ova 
dva  pritnjera  u  kojima  je  saJjjekat  jopota,  jepost: 
Er  dobivši,  tvo  pustoši  voć  ljepota  kitila  bi.  J. 
Kavaiiin  66^.  Koje  (lice)  taka  lipost  kiti.  P.  Kne- 
žević, pism.  174. 

b)  u  prenesenom  smislu,  aa)  objekat  je  cerade. 
aaa)  subjekat  su  duševiie  (moralne  ili  umnej  oso- 
bine, (dobra)  djela  itd.,  te  se  kićene  shvaća  u  mo- 
ralnom smislu.  U  tebi  je  redovniška  poniznost, 
ustrpjeiio  i  svaka  druga  dobra  prilika,  koja  to 
kito  prid  Bogom  i  prid  judma.  J.  Banovac,  prisv. 
obit.  5.  Pram  ubogim  prostrano  blagodarstvo 
tvoje,  izgled  dobra  živ|ena,  sladki  način  općenja 
sa  svakim,  nauka  tvoji  iiotakmonost,  i  sve  oso- 
bitosti koje  te  kito  ...  J.  Filipović  3,  vii.  Ktvl 
kriposti  jasne  gazi  koje  dično  naš  svit  kite.  V. 
Došen  213*.  One  (kriposti)  dušu  kite,  pamet 
rasvitjuju  a  svijest  umiruju.  B.  Leaković,  nauk. 
479.  —  Sveta  mudi-os  kiti,  resi  Tomasa.  V.  M. 
Gućetić  135.  liazum  koji  jude  kiti.  V.  Došen 
21*.  —  Ovo  su  dila  koja  ga  kite.  J.  Banovac, 
pred.  VI.  —  bbb)  subjekat  Je  spofašha  čast,  po- 
čast. Diploma,  koja  liega  i  svo  druge  od  vaše 
kuće  i  plemena  poštenoga  kiti.  L.  Vladmirović 
5.  —  hb)  obJcJcat  Je  mje.sto ;  su/jjekat  su  čefad  ili 


Digitized  by 


Googlv 


KITITI,  1,  b,  h). 


10 


1.  KITKA 


mana  mjesta  (n,  p.  gradovi^  varoši)  što  su  u 
objektu.  Još  varose  brojiS  plemenito  koji  tebe 
sa  svih  strana  kite.  M.  A.  Kejković,  sat.  B2^. 
Grad  veliki  imade  i  čo}adi  plemenite  koja  takva 
mista  kite.  V.  Dosen  31b.  _  cc)  objekat  je  što 
umno.  Znadijau  navlastito  stari  mudri  Grci  da 
različnost  crkvenih  običaja  ne  dvostrufti  viru,  ne 
kvari  jedinstvo  svete  crkve,  da  paĆe  Aezino  ve- 
ličanstvo još  lipše  resi  i  kiti.  A.  KaniŽlić,  kam. 
IV.  —  tako  je  i  u  ovom  primjeru  u  kojem  premda 
je  subjekat  Čefade,  smisao  je  da  je  on  sam  ures, 
nakit:  Rekla  je  neka  prosta  žena  o  velikašu  na- 
šega naroda:  , On  kiti  svoje  gospodstvo*  ,er  be- 
legt  seine  wurde  mit  thaten,  bedeckt  sie  mit 
ruhm*.    F.  Kurelac,  rad.  20,  89. 

e.  kad  je  objekat  kita,  vijenac  itd.,  ili  ono  od 
čega  je  kita,  vijenac  itd.,  značene  je  od  prilike : 
graditi,  nadiAati,  savijati  (uprav:  činiti  kitu). 

a)  objekat  je  kita,  vijenac  itd.  Lijepa  kita, 
ima  bit  da  ju  je  i  lijepa  ruka  kitila.  M.  Bržić 
406.     Kite  kiti,  podvezice  plete.    Nar.  pjes.  vuk. 

1,  158.  —  Vijence  kiti,  beri  cvijede.  I.  Đordić, 
uzd.  61.  Vide  po)a  sva  u  cvijetju  kitit  vijenac 
primalitju.  N.  Marci  38.  —  A  Boga  ti,  siv  zelen 
sokole!  ko  ti  žuti  noge  do  ko)ena?  ko  ti  zlati 
krila  do  ramena?  ko  ti  kiti  krunu  nad  očima? 
Nar.  pjes.  petr.  1,  157. 

b)  objekat  je  cvijeće,  biser  i  drugo  od  Čega  se 
može  načiniti  kita  ili  vijenac,  €UM)  uopče.  Za  me 
rodno  ljetne  vrime  zlatnim  klasjem  i&ive  puni;  za 
me  zrela  jesen  paka  kiti  o  dubju  voća  svaka.  I. 
Gundulić  245.  —  Pjevalico  divna,  ti  koja  si  pra- 
tila i  Marka,  i  kitila  za  kalpakom  perje.   Osvetn. 

2,  13.  —  Ob)  često  se  kaže:  kititi  u  kitu,  u  kite, 
u  vijenac.  Svako  u  vijenČac  cvijeće  kite.  P.  Ka- 
navelić,  iv.  84.  Što  ja  kitim  cv  jeće  u  kitice  . .  . 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  40.  Ja  sam  biser  prosula,  po- 
mozi  mi  nizati  i  u  kitu  kititi.  1,  180.  Pod  na- 
rančom cvijet  otpadaše,  devojka  ga  u  kite  kićaše. 
Nar.  pjes.  herc.  vuk.  199. 

t.  pasivno.  —  part.  praet.  pass.  kićen  često 
se  nalazi  i  kao  adj.,  te  može  značiti  i  lijep, 
hrcLMn. 

a.  uopče.  Kićene  biserom.  M.  Marulić  14. 
Kićeno  poje.  M.  Vetranić  2,  392.  Ter  ti  pri- 
kazuiu  vence  zelene,  peUnom  kićene.  P.  Hekto- 
rović  62.  I  naranču  biserom  kićenu.  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  390.  I  dva  fesa  biserom  kićena.  1,  "446. 
Za  klobukom  bela  kita  perja,  u  dnu  perje  srebrom 
zaliveno,  a  po  sredi  zlatom  prepleteno,  i  po  vioi 
biserom  kićeno.    2,  302.     Cijepaše  kićene  darove. 

3,  34.  ^ubi  daše  kićena  zelenka.  3,  37.  Od 
glave  mu  skide  kićen  kalpak.  3,  507.  Koja 
cijena  robu  kićenomu?  Nar.  pjes.  juk.  78.  Pa 
ti  uzmi  kićenu  bukliju.  Nar.  pjes.  petr.  2,  621. 
Od  šumovite  Bavarske,  od  kićenoga  Wirtemberga. 
M.  PavUnović,  rad.  7.  Beograd  slobodni,  na- 
predni, lepi  i  kićeni  setio  se  zmaja.  M.  Đ.  Mi- 
lice vi(^  pomenik.  5,  817. 

b.  u  narodnijem  pjesmama  dodaje  se  i  bez  po- 
trebe (epithetum  perpetuum)  nekijem  supstanti- 
vima  što  znače  če\ad,  a)  o  svatovima  ^t  čavlima, 
vidi  čauS,  b)).  —  tu  Vukovu  fječnihu:  kićeni 
svatovi  (i  čauši)  s  dodatkom  da  je  stajaća  riječ 
,das  stehende  epitheton  der  hochzoitgaste^  — 
vidi  i  1.  kita,  c.  Ona  kupi  kićene  svatove.  Nar. 
pjo8.  vuk.  1,  156.  Večeraše  kićeni  svatovi  1, 
255.  Hazur  da  ste,  kićeni  svatovi !  2,  57.  Nema 
brata  ni  kićena  svata.  2,  546.  Povikaše  kićeni 
čausi:  ,8premajte  se,  kićeni  svatovi!*  2,  151.  — 
0)  o  djevojci  %li  uopće  o  mladom  ženskom,  kod 
čega  može  biti  da  se  i  ne  misli  na  nakit  nego 
na  (epotu.  Te  otim)e  kićeno  dovojke.  Nar.  pjes. 
vuk.  3,    14.     Kad   to   zaČu   kićena   Hajkuna.    3, 


381.  Iz  dvora  ih  niko  ne  gledaše  nego  dookan 
kićena  kaduna,  ona  mlada  gola  izlazila.  4^  889. 
Kad  to  čuje  kićena  Anđuša.  Nar.  pjes.  juk.  187. 
1  s  nim  ide  kićena  djevojka.  Nar.  pjes.  marj.  28. 
I  povesti  kićene  Latinke.  Nar.  pjes.  hdrm.  2,  78. 
e.  kod  mjesnijeh  imena. 

a)  Kićeno  Drijevce,  vidi  drijevce  pod  a)  cc). 

b)  Kićeni  Dub.  —  u  Daničičevu  rječniku: 
Kyćenb,  mede  su  Stjepanovoj  crkvi  s  Cabićem 
išle  ,podb  Kićeni  Dubb*  (Mon.  serb.  93  god,  1330). 

3.  sa  se. 

a.  u  pravom  refleksivnom  značenu,  kcul  radna 
prelazi  od  subjekta  na  iiega  sama.  a)  uopće. 
Svaki  pelikom  svojim  se  kiti.  J.  Kavanin  309b. 
Da  sam  se  tuđim  perjem  kitio.  A.  Kanižlić, 
bogo)ubn.  XII.  Kuzmica  Aim  se  (durđicem)  kiti. 
M.  Katančić  50.  Koje  mlado  prođe,  nek  se  ružom 
kiti.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  898.  —  i  metaforički. 
^ubo  moja,  pitoma  ružice !  l'jepo  ti  mi  bješe  pro- 
cvatila,  ar  zaludu,  kad  s^  ne  kitih  tobom!  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  406.  —  b)  Često  u  nedobrom  smislu, 
kad  se  če]clde  (noj  Češće  žensko)  bavi  svojijem 
odijelom  pa  %  ostalijem  (n.  p.  pleteiHem  kose)  tako 
da  bude  fepše  vidjeti.  Ako  se  i  ne  kitiš  sa  sdom 
svrhom.  M.  Badnić  72b.  Ako  sam  se  kitio  ali 
činio  koja  veličanstva  veće  nego  sam  jaki  za 
taštu  slavu.  P.  Posilović,  nasl.  111b.  Ovo  je 
pokaraAe  što  sam  se  kitila.  S.  Margitić,  ispov. 
79.  Već  se  počeše  kititi  i  resiti.  J.  Banovac, 
pripov.  106.  Što  se  žensko  vrlo  kiti.  V.  Došen 
104*.  Da  bi  se  pošteno  i  stidjivo  odivale,  niti 
se  kitile  zlatom,  srebrom ...  B.  Leaković,  nauk. 
247.  Kitila  si  se  nakitom.  Đ.  Daničić,  jezek. 
23,  40. 

b.  značene  se  može  shvatiti  kao  pasivno  jer 
djelo  ne  postelje  od  sama  subjekta,  ali  ipak  ne 
misli  se  ni  na  koga  od  koga  bi  postalo,  a)  u 
pravom  smislu.  Nut^  onoga,  kom  kaciga  snie- 
žanijem  se  perjem  kiti  I.  Gundulić  440.  (Pasa) 
kom  se  po)a  rese  i  kite.  I.  Đorđić,  salt.  481. 
Vidićete  u  napridak  obraz  svega  okoliša  koga  je 
mraz  zimiiii  bio  pogrubio,  kako  se  promh&uje  i 
kiti  lipotom.  F.  Lastrić,  ned.  137.  Nije  lasno 
poznat  kojim  se  (cvitjem  cvitnaJc)  lipše  kitL  svet. 
46«.  A  kad  dođe  bijel  danak  Đurdev  . . .  planine 
se  kitiše  jablanom.  Nar.  pjes.  vuk.  4^  212.  Kiti 
se  nebo  zvjezdama,  zeleno  po}e  ovcama.  Nar. 
pjes.  petr.  1,  5.  —  b)  u  prenesenom  ili  meta- 
foričkom  smislu.  Lovorikom  ter  se  kiti  (mlajih 
vlastelina  skup),  J.  KavaAin  176b.  Sveti  Marko 
medu  ostalim  kripostima  svetim,  kojim  je  sjao 
i  kitio  se.  F.  Lastrić,  od^  322.  Odkud  učini  red 
serafinski,  iz  koga  izađoše  tolike  i  tolike  glave 
glasovite  u  nauku  i  u  svetini,  kojim  se  kiti  i 
prosvit|uje  s.  crkva  katoličanska.  365.  Da  se  krune 
ceseu*ske  milosrdjem  od  oproštenja  većma  kite  i 
gizdaju.  test.  122b.  Stvari  sobom  plemenite  neće 
da  se  lažma  kite.  V.  Došen  40*.  Prokleto  grlo 
tvoje  koje  je  od  oholosti  i  izpraznosti  biserom 
se  kitilo.  D.  Bapić  4.  Pa  poslije  (pjesma)  idući 
od  usta  do  usta  raste  i  kiti  se.  Vuk^  nar.  pjes. 
1824.  1,  32.  —  amo  pripada  i  ovao  primjer  u 
kojemu  je  subjekat  prema  ol^ektu  kod  1,  c:  I  ako 
vam  8  druge  strane  visoke  se  česti  kito,  i  velika 
dobra  hrane,  kad  mir  s  carom  učinito ...  L  Gun- 
duUć  454. 

1.  kItKA,  /.  dem,  1.  kita.  (Veridbentk)  sa- 
stanaka bude  obično  tri:  kitka,  lom}e]&e  h}eba  i 
glavna  prosidba.  kad  koji  domaćin  hoće  sinu 
devojku  da  isprosi,  onda  naj  prije  pošle  jednoga 
svoga  provoda)^ija  sa  kitkom  od  bosiJKa  u  kojoj 
itna  po  nekoliko  parica ...  (u  Srbiji  u  kneževač- 
kom  okrugu).    V.  BogiŠić,  zbom.  166. 


Digitized  by 


Google 


2.  KITKA 


20 


KIVAN 


2.  KITKA,  /.  iskićena  kapa  što  žemke  nose  na 
glavi  u  Srbiji  u  okrttgu  niskom.  Žensko  nose  na 
glavi  srebrne  kitke  okićene  srebrnim  lančićima 
i  podnizane  paricama.  M.  Đ.  Milićević,  kraj.  srb. 
13(3. 

8.  KITKA,  /.  dem.  kituja,  ime  krari.  F.  Ku- 
rola<%  dom.  živ.  24. 

4.  KITKA,  /.  mjesno  ime  u  Srbiji,  a)  u  okrugu 
aleksinačkom.     Niva  n  Kitke.    Sr.  nov.  1875.  293. 

—  b)  u  okrugu  kneževnčkom.  iSfiva  u  Kitku.  Sr. 
nov.  1875.  657.  —  c)  planina  u  okrugu  kruM'- 
raćkom.  M.  Đ.  Milićević,  arb.  723.  —  fl)  gra- 
nična straža  u  okrugu  vranskom.  M.  Đ.  Mili- 
ćević, kraj.  srb.  272.  i  u  okrugu  topličkom.    336. 

KITKANE,  n.  djelo  kojijem  se  kitka.  —  U  Vu- 
kom rječniku. 

KITKATI,  kitkam,  impf.  govoriti  kit  kit.  — 
r  V^ukovu  rječniku:  ,kit  kit  sagen*  ,dico  kit'. 

KIT  LUČ,  tndi  1.  kit.  —  Radi  luć  riđi  zalu- 
ćiti.  —  U  Vukoru  rječniku. 

KITNA  BARA,/,  itne  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
biogradskom.  7a  <lana  orana  u  Kitnoj  Bari.  »Sr. 
nov.  1863.  416. 

KITNAST,  adj.  vidi  1.  kitan,  1,  a.  —  U  Vu- 
koru rječniku:   ,buschig*   ,densus*,   n.  p.  bosi}ak. 

KITNICA,  /.  omatus,  mundus,  Hogod  čim  se 
čefade  (noj  češče)  ili  odijelo  kiti.  —  Načii^eno  u 
naše  vrijeme.  —  U  Šulekoru  rječniku :  ,galanterie- 
waare;  putzgegenstand ;  putzsache;  putzwaare; 
selimuck'. 

kItNIČAR,  m.  čmjek  koji  (po  svom  zanatu) 
gradi  ili  prodaje  kitnice.  —  Načiiieno  u  naše 
vrijeme.  —  IJ  Šulekovu  rječniku:  ,galanteriear- 
beiter ;  galanteriehandler ;  putzhandler ;  putz- 
waarenhandler*. 

KITNIČARICA,  /.  žensko  čefade  što  (po  svom 
zanatu)  gradi  kitnice  za  žensko  odijelo.  —  Nači- 
neno  u  naše  vrijeme.  —  U  Šulekovu  rječniku: 
,putzmacherin'. 

KITNIČARNICA,  /.  mjesto  (dućan)  gdje  se 
prodaju  kitnice.  —  Načineno  u  naše  vrijeme.  — 
U  Šulekovu  rječniku:  ,galanteriehandlung;  putz- 
ladon ;  putzwaarenhandlung'. 

KITNIČARSTVO,  n.  prodaja  kitnica.  —  Na- 
ći nenft  u  naše  vrijeme.  —  U  Šulekovu  rječniku: 
,^aIantoriehandel ;  pntzhandel*. 

KITNA,  /.  kičene  (osobito  žensko).  —  U  naše 
rrijf'inf.  Si)avaćc  sobo,  sobo  za  kitAu  žensku  . . . 
Nov.  sr.  1834.  131.  Sa  ukrašenom  brilijantima 
ženskom  kitnom.  1834.  203.  —  U  Šulekovu  rječ- 
niku: .oralanterie  (putz);  pntz  (das  anfputzon) ; 
selimuck  ;  schmuokon*. 

kItNAČA,  /.  vrsta  jagode.  Kitnaća,  Fra^^aiia 
olatior  Ehrh.  i^Pančić).     B.  »*^ulok,  im.   145. 

KITNAK,  wi.  vidi  1.  gorun.  Kitnak,  Quercus 
|)odunculata  L.  (PanČić).    B.  Šulek,  im.  145. 

KITNAST,  adj.  vidi  1.  kitan  i  kitnast.  —  U 
naše  vrijeme. 

a.  vidi  1.  kitan,  a,  i  kitnast.  ,Vido  re,  kako  'e 
onaj  ogranak  rodan  i  kiti^ast'.    J.  Bogdanović. 

h.  vidi  1.  kitan,  b. 

a)  adj.  Ovo  nije  samo  kitnasto  po  istočnom 
običaju,  nego  i  dobro  proračuneno.  M.  Đ.  Mili- 
ćević, kra).  srb.  101.  Lijepo  li  bijaše  pogledati 
tu  lijepu  kitnastu  družinu.  Srp.  zora.  god.  2,  sv. 
7,  str.  159. 

b)  adv.  kTtnasto.  Posa<^li  se  do  mene  pa  kazi- 
vaSe    prosto    i    kitnast«>.    M.  P.    Šaj>čanin   1,   118. 

—  Ima  i  kom]). :   kitnastijo.     A    lo|^>a   (irkinn    ««e 


naj  kitnastije  obukla .  .  .  Srp.  zora.  god.  1,  sv.  5, 
str.  101. 

KiTO,  m.  ime  volu  (vafa  da  je  hgp.  kitoua). 
—  U  jedinom  primjeru  ima  voc.  kito,  što  može 
biti  i  od  nom.  kita.  Kad  Judi  oru,  pa  mu  jedan 
gore  od  drugoga  oteže,  onda  viknu  na  n:  ,U.<*tu 
mrko !  ustu  plavo !  ustu  kito  !*   Nar.  prip.  vrč.  184. 

KtTOG,  Kit6ga,  m.  itne  šumi  u  Srbiji  u  okrugu 
šabačkom.  —  U  naše  vrijeme,  a  između  rječnika  u 
Vukovu :  ,oin  grosser  wald  in  der  Mačva,  zwischen 
der  Drina  und  der  festung  Šabac'  s  primjerima  : 
Pogubi  ga  pope  Smi)amću  u  Kitogu  lugu  zele- 
nome. (Nar.  pjes.  vuk.  4,  207).  Kitog  prođi  i  u 
Šabac  dođi.  (4,  260.  262).  —  O  Kitože,  ne  zele- 
nio se !  Nar.  pjes.  vuk.  4,  209.  Eto  Kara  iz  luga 
Kitoga.  4,  290.  Mačva  je  pre  nekoliko  desetina 
go<Iina  bila  sva  obrasla  gustom  rastovom  gorom 
i  upravo  nenu  sredinu  činio  je  onaj  čuveni  Kitog 
koji  je  i  pesma  obesmrtila,  ali  je  sad  gora  tako 
proređena,  da  je  putnik  leti  od  ^pca  do  Drine 
že|an  debeloga  hlada.    M.  D.  Milićević,  srb.  421. 

KITONOŠA,  m.  i  f.  čefade  što  nosi  kitu.  —  V 
jednoga  pi^ca  našega  vremena.  Žena  mlada  ili 
đevojka  načini  kitu  od  kakva  mu  drago  cvijeća, 
pa  s  kitom  stane  u  sredini  društva  .  .  .  Kitonosa 
udari  ga  malo  po  obrazu  .  .  .  Ako  ovu  kitu  nosi 
muški  ...    V.  Vrčević,  igre.  14 — 15. 

KITONA,  m.  ime  dofnačijem  životinama. 

a.  ime  volu.  F.  Kurelac,  dom.  živ.  24.  D.  Tr- 
stefiak.  —  Između  rječnika  u  Vukovu.  (Vo  reče 
kravi:)  ,Pak  se  spomeni  đegoć  tvojega  staroga 
kitone^  Nar.  prip.  vrč.  184.  Kitona,  belorep  vo. 
u  užičkom  okrugu.    S.  I.  Pelivanović. 

b.  ime  jarcu  C^.  —  u  Bosni. 

kItORES,  m.  ures  od  kita.  —  U  jednoga  pisca 
XVI n  vijeka  koji  će  biti  sam  ovu  riječ  načinio. 
Drvje,  šuma  i  šikare  ukazu  različiti  kitoras.  M. 
A.  Rejković,  sat.  L7a. 

KITORESA,  /.  itne  kozi.  F.  Kurelac,  dom. 
živ.  38. 

KITOŠA,  /.  ime  prasici.    Bastaja,  Daruvar. 

KITOŠČK^  m.  zove  se  dio  Kitoga  (kod  Šapca) 
do  sela  Majura  na  južnoj  strani.    M.  RužiČić. 

KITOV,  adj.  koji  pripada  kitu  (vidi  2.  kit). 
Ijuna  V  Čreve  kitove  tri  dni  i  tri  noći  .  .  .  Pril. 
jag.  ark.  9,  107.  (14()8).  Kako  si  oslobodil  .Tonu 
iz  utrobe  kitove.  M.  Alberti  435.  Kao  što  je 
Jona  bio  u  trbuhu  kitovom  tri  dana.  Vuk,  mat. 
12,  40.  (Vuk  u  izdanu  Novoga  Zavjeta  god.  1847 
na  strani  vi  kaže  da  je  kitov  ^riječ  koju  je  uzeo 
iz  crkvenoga  jezika).  —  U  Šulekovu  rječniku: 
kitov  us  ,schwarzes  lischbein*  (kod  ,bein*);  ,wall- 
fischbarte';  kitova  kost  ,wallfischbein';  kitov  tuk 
,wallfischspeck*. 

KITOV  BOR,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
požarevačkom.  Livadu  u  Kitovu  Boru.  Sr.  nov. 
1864.  40<). 

KITOVir,  m.  prezime.  —  IJ  narodnoj  pjesmi 
našega  vremena.  Eto  ide  Kitović-Osmane.  Pjev. 
crn.  45». 

KITOVNICA,  /.  selo  u  Bosni  u  okrugu  Done 
Tuzle.    Statist,  bosn.  101. 

kItUJ^jA,  /.  ime  kratn.  F.  Kurelac,  dom.  živ.  24. 

KIT  UŠ  A,  /.  inui  domačijem  životinama. 

a.  ime  kozi.    F.  Kurelac,  dom.  živ.  38. 

b.  ime  pramci.    F.  Kurelac,  dom.  živ.  41. 
KIVAN,  kivna,   adj.  cj[ui  succenset,  (jui  odium 

occultum  gerit,  u  kojega  je  na  srcu  mržna,  pizma 
na  koaa.  —  Biječ  nepoznata  postana.  vafa  da 
nije  od  korijena  glagola  kovati  (isporedi  kovaran); 


Digitized  by 


Google 


KIVAN 


21 


KLAONICA 


ako  je  tuđa  riječ,  mogla  bi  postati  od  nMfjar. 
kivanni,  žefetij  ili  od  pers.  kin,  tur.  kin,  mržita, 
piznia,  neprijatefstvo.  —  U  naše  vrijeme,  a  iz- 
među rječnika  u  Vukovu  (na  koga  ,der  etwas 
wider  einen  auf  dem  herze  hat*  ,iratu3  alicui*)* 
Kadiji  se  zadrijemje,  a  Hero  ga  gledaše  onako 
debela  zavratka,  a  kivan  na  kadiju,  pa  udari  ga 
rukom  po  zatilku.  Nar.  prip.  vrč.  90.  Varme- 
đaši  kivni  su  na  mene.  S.  Tekelija.  letopis  mat. 
sr.  120,  71.  Maćuha  je  na  tebe  kivna.  S.  ^iU- 
biša,  prip.  71.  Providnik  i  pasa  bili  su  kruti  i 
na  raju  kivni.  173.  Osman,  kivan  popu.  M.  B. 
Milice  vic,  jur.  44.  A  ti  vižle  i  sokole,  vi  ostaste 
i  ijedni  i  kivni.  Osvetn.  4,  21.  ,Nešto  sam  na  n 
kivan,  sve  bi  ga  zubi  grizao^  J.  Bogdanović.  — 
U  jednoga  jmca  ^mmja  vremena  i  o  čemu  ne- 
živom; značene  može  hiti  i  mrzak.  Pa  te  kivne 
zakobismo  klance.  Osvetn.  1,  2.  Da  se  sužiii 
oproste  sužanstva,  a  vas,  kivne  ojađene  ziđe, 
s  vedra  neba  trijes  ne  obiđe!  1,  40.  Vile  hamu 
sreću  nima  navijeŠtale :  Jute  nože  da  u  krvi  kale, 
dokle  kivne  ne  iskale  jale.  4,  30.  A  ni  ped|a 
zem}e  ne  dobili  čim  bi  štete  naknađali  kivne. 
5,  105. 

KiVOT,  m.  vidi  ćivot.  —  U  naše  vrijeme,  a 
između  rječnika  u  Stulićeou  (,arca,  capsa'  s  do- 
datkotn  da  je  uzeto  iz  misala ;  kivot  uvjetni  ,arca 
quam  juxta  caerimonias  a  lege  praescriptas  Judaei 
circumferebant,  vel  in  templo  asservabant*  8  do- 
datkom da  je  uzeto  iz  brevijara).  Tu  celiva  sve- 
toga u  kivotu  i  staru  arapsku  ikonu.  M.  P.  Sap- 
čanin  1,  33. 

KiVOTIĆ,  m.  dem.  kivot.  —  U  rukojmu  xviii 
rijeka  pisanom  crkvenijem  jezikom.  Imeždu  sve- 
štenika  kivotić  stojit  jerusalimski.  Glasnik.  56,  204. 
(1733). 

kIzLAR-AGA,  m.  naj  glavniji  hadum  u  dvoru 
turskoga  cara,  zapovjednik  nad  hadumima.  — 
Tur.  qyzlar  aghasj,  zapovjednik  nad  djevojkama. 
—  Od  XVII  vijeka  (u  Gundulićevu  Osmanu  dosta 
često,  i  shvaćeno  je  kao  ime  muško:  u  starijim 
rukopiifima  stoji  Kazlaraga,  što  je  poslije  pro- 
mijetietio  nu  Kizlaraga).  Kazlar-aga  u  istok  zore 
na  korabju  zlatnu  uzide.  I.  Gundulić  362.  Kazlar- 
aga (ču)  glas  pun  slave  od  neizmerne  svim  liposti 
Sunčanice  prigizdave.  372.  Kizlar  Aga  opazi  ju 
(Sunčanicu).  J.  KavaAin  235b.  Ali  u  to  crnci 
uzdani  Kazlar  aga  kijem  naredi,  djevojčica  cvijet 
izbrani  iskat  s  carske  zapovijedi ...  P.  Sorko- 
čević  575*.  I  svojega  agu  kizlar-agu.  Nar.  pjes. 
vuk.  3,  85. 

KIŽDOBRA,  f.  ime  mjestu.  — -  Prije  našega 
vremena.    Kiždobraa.   S.  Novaković,  pom.  134. 

KLABUČIĆ,  m.  dem.  klabuk.  —  U  naše  vrijeme 
u  Istri.  Naša  sloga,  god.  14,  br.  14,  str.  61. 

KLABUK,  klabuka,  m.  vidi  klobuk.  —  U  Vol- 
tigijinu  rječniku:  ,cappello*  ,hut'  i  u  7uiše  vrijeme 
u  Istri.  Naša  sloga,  god.  12,  br.  8,  str.  31. 

KLAČAN,  klačna,  a^.  koji  je  građen  klakom, 
capnen.  —  U  naše  vrijeme.  Opet  će  me  nagnati 
da  mu  na  zor  donesem  kamen,  pržinu  i  šjaku 
da  mu  majstor  Košta  gradi  klaČni  grob.  Nar. 
prip.  vrč.  87.  Zagradi  klačnim  zidom  granicu. 
V.  Bogišić,  zbom.  402. 

KLAČENE,  n.  djelo  kojijem  se  klači.  —  U  Vu- 
kovu rječniku. 

KLAČEVICA,  /.  selo  u  Srbiji  u  okrugu  ću- 
prijskom.  K.  Jovanović  179. 

KLAĆINA,  /.  postaje  od  klak. 

H.  vidi  krečana.  —  Od  xvii  vijeka,  a  između 
rječnika  u  Belinu  (,fomace  di  calcina^  ,fomax 


calcaria'  158b),  u  Stuličevu  (,fomax  calcaria*),  u 
Vukovu  (vide  krečana  s  dodatkom  da  se  govori 
u  Crnoj  Gori).  Pri  jednoj  gorućoj  peći  ali  kla- 
čini.  V.  Andrijašević,  put.  51.  Naša  slama  jaka 
je  u  klaČini  iliti  japnenici  raztopiti  stanac  kami. 
A.  d.  Bella,  razgov.  217.  Svake  peći  i  klačine 
vruće.  L.  ^ubuški  21.  Baci  ga  u  klačinu  go- 
reću.  M.  Pavišić  19.  U  isto  vrime  pa)aše  klačinu. 
M.  Zoričić,  zrc.  209.  Neki  gradi  klačinu,  neki 
vadi  i  đe|i  kamene.  Nar.  prip.  vrč.  153.  Hćaše 
se  Bogom  zakleti,  da  je  klačina  progorela.  Srp. 
zora,  god.  2,  sv.  2,  str.  26.  ,Juče  smo  dozidali 
klačinu,  a  danas  ćemo  je  zapaliti',  u  Dobroselu. 
M.  Medić. 

b.  augm.  klak,  a  znači  Što  i  klak.  Kamene  i 
klačina  od  koji  se  čini  oli  gradi  kuĆA.  M.  Do- 
bretić  190.  Ako  klačinom  zid  ogradi.  V.  Bogišić, 
zbom.  442. 

C.  i^ne  mjestu  u  Nikšiću.  —  I  u  množini: 
Klačine.  Vir  Kastovac  sa  sjeverne  strane,  most 
Klačine  sa  jugova  puta.    Osvetn.  5,  107. 

KLAČINAC,  Klačinca,  m.  pusta  u  Slavoniji  u 
županiji  požeškoj.  Razdije}.  123. 

KLAČINAR,  m.  čmjek  što  pali  klačinu.  —  U 
jednoga  pisca  xviii  vijeka,  a  između  rječnika  u 
Belinu  (,fornaciajo  di  calce'  ,calciarius*  158b), 
*  u  Stuličevu  (,colui  che  fa  cuocer  la  calcina* 
,calcarius').  Jedan  Žudija  klačinar  , . .  baci  ga  u 
klačinu  goreću.    M.  Pavišić  19. 

KLAČINARA,  /.  komad  ili  komadi  ili  prah 
od  vapna  (klaka)  što  otpada  iz  starijeh  zidina. 
—  Oblik  je  talijanski  i  načinen  je  od  tal.  calcina, 
vapno  talijanskijem  nastavkom  ara  (riječ  je  tali- 
janska calcinaccio).  —  U  Belinu  rječniku:  ,cal- 
cinaccio,  pezzo  di  calcina  di  muraglie  rovinate' 
,rudus*  158b,  %  u  Stuličevu:  ,calciiiaccio,  pezzo  di 
calcina  di  muraglie  rovinate'  ,rudus*.  i  u  naše 
vrijeme  u  Dubrovniku.  P.  Budmani. 

KLAČINCA,  vidi  klačnica. 

KLAČISTA,  izrađena  obuča  (u  Srbiji  u  okrugu 
vramkom).  M.  Đ.  Milićević,  kra}.  srb.  314. 

KLAČITI,  klaČim,  impf.  lijejnti  zid  vapnom 
(klakom),  uprav  imperfektivni  glagol  prema  okla- 
čiti  i  zaklačiti,  nije  svagda  isto  .što  krečiti.  — 
Od  XVII  vijeka,  a  između  rječnika  u  Belinu  (kla- 
čiti  zid  debelo  ,arricciare  il  muro,  dargli  la  prima 
crosta  rozza  di  calcina*  ,murum  incmstare*  103b), 
u  Voltigijinu  (,arricciare  muro,  incrostare'  ,don 
mortel  aufwerfen*),  u  Stuličevu  (,incrostare,  into- 
nacAre*  ,crustare,  crusta  vel  calce  obducere*),  u 
Vukovu  (vide  krečiti). 

a.  aktivno.  U  bjaku  kom  klače  i  kartaju  obraze 
(metaforički)  otrovi  najače  i  gnusobe  ulaze.  I. 
Gundulić  145.  Meti,  peri,  a  klači  odaje.  Nar. 
pjes.  horm.  1,  86. 

b.  2)a8ivno.  ,Ovo  je  platno  klačeno*,  t.  j.  skro- 
bjeno,  ima  mnogo  škroba  ili  štirke  u  nemu,  pa 
je  tvrdo;  za  to  ga  malko  pokvase  žene  jezikom, 
pa  odmah  vide,  jeli  rijetko  ili  gusto,  u  Dobro- 
selu.   M.  Medić. 

C.  sa  se.  ,01azi  od  klaka,  nemoj  se  klačiti^ 
J.  Bogdanović. 

KLAČKAONICA,  /.  u  Vukovu  rječniku:  vide 
ka|uža.  —  Kao  da  je  onomatopejska  riječ. 

KLAČNICA,  /.  vidi  klačina,  a.  —  Od  xvii 
vijeka,  a  između  rječnika  u  Mikafinu  (klačnica, 
japiieiiica  ,calcaria  fomax,  calcatorium*)  gdje  se 
naj  prije  nahodi,  i  u  Stuličevu  (v.  klačina).  Da 
ova  klačnica  bude  oslobodjena  od  svake  protiv- 
KĆine.  L.  Torzić  224.  Dopusti  nami  prijati  žu- 
djeni  dospitak  i  korisni  konac  ove  klačnico  tako 
da  koja  godi  zgrada  bude  s  ne  klakom  združena... 


Digitized  by 


^uogle 


KLAČNIOA 


22 


1.  KLADA,  b. 


224.  Kakono  Čine  đoar  od  kameAa  u  klačnici 
sažežena.  S.  Margitdć,  fiEkl.  282.  —  U  knisi  iz 
koje  8U  prva  dva  primjera  uzeta  ima:  Blagoslov 
japlenice  ali  kladince.  L.  Terzić  221.  ali  je  ja- 
mačno klaćince  sama  štamparska  pogreška,  premda 
se  nalazi  i  u  drugome  izdanu  (god,  1747  prire- 
đenu od  B.  Pavloviča)  gdje  opet  na  dva  mjesta 
stoji  klačnica. 

KLl.ČNiK,  m.  selo  između  srpske  suhe  gra- 
nice, Drine  i  Višegrada.    J^,  Stojanović. 

KlAĆ,  m.  čovjek  koji  se  klatari.  —  Postaje  od 
osnove  glagola  klatiti  —  U  naše  vrijeme  u  Istri. 
Klać  jhomo  vagos^  D.  Nemanić,  čak.  kroat.  stud. 
18.  |Ter  sam  ćeli  dan  klatila  kako  i  klač  po 
grade.   Nar.  slog.  god.  9,  br.  24^  str.  95. 

KLAĆE,  n.  vidi  kla^e.  —  Poštede  od  part 
praet.  pass.  klat  (glagola  klati)  kao  klane  od  klan. 
—  U  jednoga  ptsca  našega  vremena.  Napokon 
dodijalo  im  klaće,  pa  ga  prekinu  i  na  miru  ostanu. 
S.  l^ubiša,  prip.  156. 

KLAĆŽI^'E,  n.  djelo  kojijem  se  ko  klati.  J. 
Bo^anović.  —  U  JambreŠičevu  rječniku  ima 
grijeSkom  klateiie,  klatarija  ^vagatio';  u  Volti- 
gijinu  klateAe  ,yagamento^  ,da8  herumschw&rmen^ 

KLAĆI,  m.  pl.  selo  u  Bosni  u  okrugu  trav- 
ničkom. Statist,  bosn.  59. 

ElAĆ^H,  m.  vidi  klač.  —  U  naŠe  vrijeme  u 
Istri.  Klaćuh  ,liomo  vagus^  D.  Nemanić,  Čak. 
kroat  stud.  41. 

KlAĆUŠA,  /.  žensko  cerade  što  se  klatari.  — 
isporedi  klač  i  klačuh.  —  U  naše  vrijeme  u  Istri. 
Klačuša  ,femina  va^^  D.  Nemanič,  čak.  kroat. 
stud.  ifortsg.  48. 

KlilĆIJŠiNA,  /.  augm.  klačuSa.  Klačufiina 
,mulier  vaga^  D.  Nemanič,  čak.  kroat.  stud. 
iftsg.  68. 

KliAD,  m.  thesauros,  blago  zakopano  u  zemju 
ili  drukč^e  siikriveno.  —  Postaje  od  korijena 
glagola  (1.)  klasti.  —  Biječ  je  praslavenska,  ispo- 
redi rus.  icjia^i  i  pol.  klad,  kod  našega  je  naroda 
nema^  nego  je  u  naše  doha  uzeta  iz  ruskoga  je- 
zika. —  U  SuUkovu  rječniku:  ,ein  verborgener 
sohate'  kod  ,schats'. 

1.  KLAdA,  f.  oaadeX|  codez,  dva  su  glavna 
značena  (od  kojijeh  je  jamačno  drugo  postalo  od 
prvoga) :  jedno  je  pan^  a  drugo  kao  puto,  negve, 

bukctgije. la-  postaje  od  praslavensko^a  ol.  — 

Biječ  je  praslavenska  (s  oba  dva  znaČena),  ispo- 
redi stslov.  klada,  rus.  KOJio^a,  češ.  kldda,  ^o/. 
ktoda:  lit.  kalada  (samo  s  drugijem  značenem) 
moie  hiti  uzeto  iz  ruskoga  jezika.  —  Jamačno  je 
ista  riječ  Sto  i  u  stnora.  i  u  aglsaks.  holt,  šuma, 
a  u  stvnem.  i  novavnem.  holz ;  isto  6e  hiti  i  irski 
caill,  coill,  šuma.  sumniva  je  srodnost  s  grč. 
xlddos^  oranica,  miadica. 

m.  pan  u  drveta,  cUi  svagda  koji  je  već  suh  ili 
po^ečen,  pa  i  miUo  otesan,  i  uopče  veliki  debeli 
komad  drva.  —  Između  rječnika  u  BjelosljenČevu 
(klada,  trup^  kladina  ,truncus,  arida  arbor  in 
terram  prostrata*)}  t«  JambreŠičevu  (klada,  kladina 
,tnmous'),  u  Volti^jinu  {ftronco^  ,klotz^),  u  Stu- 
ličevu  Gtrabs,  trabes'),  u  Vukovu  (,der  klotz,  block' 
,trab8,  truncus'). 

a)  uopče.  Za  tim  dojde  treta,  Lađa,  blida, 
suha  kako  klada.  M.  Marulič  261.  Još  vidjeL 
a  gori  gdje  med'vjed  od  klade  tudijer  se  satvori. 
M.  Vetranić  2,  84.  (Vila  popade)  jedan  stup  od 
klade,  od  suhoga  pluta ...  a  pak  mi  vrh  pleći 
taj  trupao  naprti.  2,  111.  Kisiko  g]!iila  klada 
tnhiiftam  u  sebi.  2,  844.  Gdi  je  kako  klada  od 
ped}a  mu  (zubateu)  rilo.   P.  Hektorović  6.    Ležeć 


kako  klade.  Đ.  Baraković,  jar.  20.  Jaše  siči 
guste  jele,  udilade  klade  vele,  u  more  ih  navališe, 
drag.  877.  Paklene  klada  peči.  V.  Došen  23*. 
Pak  u  klupko  sebe  savre  i  pod  kladu  glavu  zavro. 
122b.  Vajsda  iver  što  odpada  maAe  va|a  nego 
klada.  208b.  Ar  znam  svitlost  trule  klade,  samti 
obnoč  fiu  imade.  288l>.  Jeste  li  kadgod  obnoć 
hodeči  vidili  niku  od  drveta  trulad  koja  se  u 
mraku  kako  dragi  kamen  svitli  i  sja?  a  ob«lau 
gledajte  i  viditi  hočete  da  nije  drugo  nego  trulo 
klade  komadič.  Đ.  Rapič  272.  Pod  nom  sjedi 
stara  baba,  ja  m)ah  da  je  klada.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  847.  Pa  se  Ivo  vere  oko  klada  Vo  sugava 
koza  od  obada.  8,  197.  Iza  klade  upali  šešanom. 
8,  840.  Kud  če  iver  od  klade?  Nar.  posl.  vuk. 
168.  Došavši  je£  do  jedne  klade,  uvuče  se  pod 
im  u  bukovo  lišče.  Vuk,  poslov.  182.  Jakov]evci 
sjednu  sa  Simom  na  nekakoj  kladi.  dan.  8,  206. 
Ko  cvrčak  na  suvoj  kladi.  M.  Pavlinovič,  razl. 
spisi.  816. 

b)  metaforički  (s  pridjevima  stara,  truhla,  lijena) 
kaše  se  o  starom  ili  nevafalom  če}adetu,  i  to  katt 
pogrdna  rijeČ.  Stara  se  je  klada  užegla.  M. 
DrŽič  368.  Dal'  kad  kucni  ćaća  grune,  kućna 
mama  da  š  iiim  trune,  da  obedvi  trule  klado 
većma  skupa  brlog  smrade.  V.  Došen  207*.  Kad 
k  Aoj  dođe  koja  druga,  ne  diže  se  tad  od  ruga 
(ako  li  se  pouzdjgne,  pram  drugom  se  gola  prigno\ 
i  premda  je  klada  lina,  sažme  ruke  i  kolina,  da 
svog  ruga  vidit  ne  da.  208*.  Ne  mogu  bo  trule 
klade,  da  izlegu  g}ive  mlade  u  kojim  bi  kripost 
bila  koje  nejma  klada  gnila . . .  nitko  ne  da  šta 
ne  ima.  Što  će  otac,  što  će  mati,  trule  klade, 
dići  dati,  nego  da  su  maAe  čine  nego  oci,  kla<le 
line  ?  208l>.  Na  poslove  mlade  budi  da  ne  trunu 
kano  klade.  216*.  Da  su  linci  trule  klade,  i  tako 
se  to  već  znade.    238^. 

c)  u  jednom  primjeru,  metaforički  o  mrtvom 
fudskom  tijelu  s  preziranem.  Tila  tvoga  klada 
gdi  jošte  prebiva.    L  T.  Mmavić,  osm.  17. 

b.  drvena  sprava  u  koju  se  meču  noge  suznu 
za  pedejpsu  i  da  ne  može  bježati,  često  samo  plur, 
klade,  jer  su  uprav  dva  teška  komada  drveta 
otesana  Što  se  uz  đufinu  priftibfuju  a  izduhenn 
su  gdje  se  noge  polažu  te  se  zajedno  vežu  iii 
drukčije  tvrdo  sklapaju  (vidi  i  kod  a)  dva  naj 
krajna  primjera).  —  U  svijem  je  rječnicima  (u 
jednini  ili  u  množini) :  u  Vrančićevu :  klada 
(dalmatice),  kaloda  (ungarice)  119^;  u  M%ka\inu 
klade  ,compedes,  cipus,  pedicae';  u  Belinu:  klado 
,ceppi,  istrumento  che  si  mette  a'  piedi  de'  carcerati, 
accič  non  fuggano*  ,compede3*  185*;  ,ferri  da 
piedi  o  ceppi'  ,compede8*  311*;  u  Bjelostjenčevu: 
klada  vu  koju  se  }udi  polažu  za  kaŠtigu  ,cypus 
compes,  compedes,  pedicae,  catasta';  u  JanShre- 
Šičevu:  klada  za  kaštigu  ,cipu8';  u  Voltigijinu: 
klada  ,ceppi'  ,holzerne  fesseln';  u  Stulićcvu:  klado 
,compede8,  cippi*;  u  Vukovu:  klade  ,dor  block* 
,oodex,  carcer*  s  primjerom:  Metni  ga  u  klade; 
u  Daničićevu:  klada  ,pedica  lignea^  a)  u  jednini. 
Vb  kladS  nozd  jego  obbjemahu  se  |uto.  Glasnik. 
11,  89.  Vulčen  dlgo  po  Bimu  s  kladoju.  Š. 
Kožičić  34^.  Noge  im  postavi  v  kladu.  Anton 
Dalm.,  nov.  test.  198.  act.  apost.  16,  24.  Po- 
stavio si  u  kladu  nogu  moju.  B.  KaŠić,  rit 
202.  Klada  noge  mu  zapihe.  Đ.  Baraković, 
vil.  232.  Ćemo  ga  u  kladu  zapriti.  Jačke.  240. 
Ako  nećeš  sidit  sis  kozlom  na  kladi.  256.  Što 
se  klade  tičo,  to  je  ona  stojala  na  pijaci  kod 
crkve  a  sastojala  so  iz  dviju  komada  drva 
(klada)  ali  sa  rupama  gdje  su  noge  osuđenika 
metali  (u  stubiČkoj  župi  i  hrvatskom  zagorju). 
V.  Bogisić,  zbom.  572.  Što  se  klade  tiče,  krivcu 
su  metali  i  zatvarali  obje  noge  medu^dva  ,trama* 


Digitized  by  VjUUV  IC 


1.  KLADA,  b. 


23 


KLADATI,  a. 


(u  hrvatskom  zagorju).  572—578.  —  h)  u  mno- 
Hniy  0  jednome.  U  klade  bi  ti  sidila.  M.  Mamlić 
263.  Klad^  (dual)  zlomil.  Anton  Balm.,  nov. 
test.  55.  mare.  5,  4.  Čini  da  ja  krvnici  u  klade 
stave.  B.  Kašić,  per.  49.  Zločest  sam  i  kladami 
otei^kan.  nasl.  144.  Ignatiju  metnuta  n  klade 
zatvoriSe.  A.  Kanižlić,  kam.  57.  Bi  u  klade 
metnut.  And.  Ka^ić,  kor.  365.  Zgodno  kao  Ci- 
ganinu u  kladama.  Nar.  posl.  vuk.  88.  Ili  ga 
samo  bace  u  tamnica  i  metnu  sin^  na  vrat  a 
noge  u  klade.  Vuk,  živ.  265.  Mećeš  noge  moje 
u  klade.  Đ.  Danifiić,  jov.  13,  27.  —  e)  u  mrM- 
Zini,  ali  ne  o  jednome.  Nastupe  ti  druži  na  laže 
ki  svađe,  ter  6ine  u  uzi  stati  i  u  klade.  M.  Ma- 
rulić  158.  I  (budu)  Judi  privazati  pod  kra}estvo 
Isukrstovo  a  ne  šibami  ni  s  kladami.  Postila.  Kkl>. 
Otidoše  hitrim  minom  s  stola  u  palaS  i  u  klade. 
J.  Kavai^in  259^.  Da  me  čuju  iz  svojijeh  klada 
i  veriga  žalostivi  tamničari.  B.  Zuzeri  419.  Ovo 
sn  razlozi  za  prikazat  na  ogled  sviju  šćule,  klade, 
ruke  i  noge  od  voska  i  ovakove  stvari,  to  jest 
za  uzdržat  živu  uspomenu  od  čudesa  Što  Bog 
dilova.  Blago  turi.  2,  72.  Da  ih  mećeš  u  tamnicu 
i  u  klade.  Đ.  Daničid,  jer.  29,  26.  —  d)  u  ovijem 
je  primjerima  smisao  metaforičhi.  Oružja  razlika 
vezana  u  klade  (topova  u  svojim  stanovima)  gdi 
je  veća  prilika,  veći  ga  broj  klade.  D.  Baraković, 
vil.  108.  Želiš  grijeh  i  Aegove  klade,  gvozdja  i 
pokoru.  V.  M.  O-učetić  54.  To  će  reći  da  se 
vaši  zakleti  zaklinaju  da  zanate  okuju  u  klade 
od  svake  vrsti.  A.  T.  Blagojević,  khin.  45.  Ne 
ima  li  ni  jednoga  koji  bi  bio  slobodan  od  sviju 
tih  klada?   77. 

!•.  U  jednom  primjeru  xviii  vijeka  množina 
klade  znači  veliki  kamen  ili  otočić  usred  mora. 
Plivajući  on  (kraf  Radoslav)  dođe  na  klade  i  na 
nima  opoĆivat  stade ;  kad  na  klada  opočivat  pode, 
al'  evo  ti  jedna  lađa  dođe.  Nadod.  147.  vidi 
Duk}anin  27.  M.  Orbini,  regno  degli  slavi.  214. 
isporedi:  (Kra}  Radoslav)  viteški  plivajući  na 
jeidan  ško}ic  izpliva;  hoti  tako  srića  iliegova  da 
blizu  toga  ško}ica  jedna  mala  brodica  izjedri... 
And.  Kaćić,  razg.  25.  U  sifie  je  more  uplivao, 
na  studenu  stinu  izplivao  .  . .  Ormanica  šajka 
izjedrila...  26l>. 

đ.  mjesno  ime. 

a)  u  Daničićevu  rječniku:  selima  koja  je  car 
Lazar  dao  Bavanici  išla  je  meda  ,niz  Moravu  u 
bregu  u  Morave  protivu  Koprivnoj  i  otb  Klade 
na  Koprivnu*  (Mon.  serb.  197  god.  1381). 

b)  voda  (?)  u  Crnoj  Gori  (?).  Tu  dođoše  na 
Kladu  na  vodu,  dokle  Bajo  u  Goliju  dođe.  Pjev. 
cm.  27h. 

c)  Klada  do^a  i  gon&a,  dva  sela  u  Hrvatskoj 
u  Županiji  liČko-krhavskoj.  BazdijeJ.  38. 

đ)  pl.  Klade,  dva  mjesta  u  Srbifi.  aa)  u  okrugu 
požarevačkom,  l5[ivu  pod  Kladama  zvanu.  Sr. 
nov.  1875.  35.  —  bb)  u  okrugu  smederevskom. 
Livada  u  Kladama.   1871.  11. 

2.  KLADA,  /.  samo  u  narodnoj  pjesmi  crno- 
gorskoj našega  vremena^  kao  da  je  značehe:  blago, 
isporedi  klad.  —  Postaje  od  osnove  glagola  klasti. 
,Tri  ste  srpske  kl&de  zauzeli :  alajbarjak  slavnoga 
Lazara,  i  odeždu  svetoga  Jovana,  zlatnu  š}aku 
Despotova  Đura . . .'  ,Kiade  su  ti  u  zemju  tatarsku 
u  onoga  tatarskoga  hana,  han  ie  srpske  zauzeo 
klade.    Pjev.  cm.  32a. 

KLADAČIĆ,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
cmoriječkom.  Niva  kod  Kladačića.  Sr.  nov.  1873. 
299. 

KLADALAC,  Kladalca,,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji 
u  okrugu  kneŽevačkom.  ]S[iva  kod  Kladalca.  Sr. 
nov.  1869.  127. 


KLADANCI,  Kladanaca,  m.  pl.  vis  u  Srbiji  u 
okrugu  kneževačkom.   Glasnik.  19,  299. 

KLADANIŠTE,  n.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
kneževačkom.  Niva  u  E^ladaništu.  Sr.  nov.  1875. 
675. 

1.  KL  A  DAN,  Kl&diia,  m.  grad  u  Bosni  u  okrugu 
sarajevskom.  Statist,  bosn.  18.  —  U  narodnoj 
pjesmi  našega  vremena.  A  od  Kladiia  Bamo  ba- 
rjaktare.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  565. 

2.  KLIdAJ^,  Kl^kdAa,  m.  vidi  kladfia,  krstina. 

—  U  naše  vrijeme  u  Lici.  KlkčAs.  ,der  garben- 
schober*.   J.  Bogdanović. 

3.  KLIdAJ^,  kl&d£a,  m.  kladenac.  Znaš  li  sele 
kladaA  vode  hladne?  Nar.  pjes.  iz  Dalmacije.  Đ. 
Surmin. 

KLIdAJStSk!,  adj.  koji  pripada  Kladhu.  Kla- 
dailiska  nahija.   F.  Juki^  zem].  33. 

KLADAB,  m.  ime  dvjema  selima  u  Bosni,  a) 
u  okrugu  baiiolučkom.  Statist,  bosn.  39.  —  b)  u 
okrugu  Done  Tuzle.   90. 

KLADABA,  /.  vodenica  na  kladama,  u  Posa- 
vini.  F.  Hefele.  —  vidi  kladarica. 

KLADABČICA,  /.  Motacilla  alba  L.  Prhovci 
kod  Vinkovaca.  —  vidi  pliska,  potokuŠa. 

KLADABE, /.  pj.  selo  u  Hrvatskoj  u  županiji 
bjelovarskO'kriŽevaČkoj.   Bazdije|.  111. 

KLADABI,  m.  pl.  ime  dvjema  selima  u  Bosni. 

a)  u  okrugu  banolttČkom.    Statist,  bosn.  88.  — 

b)  u  okrugu  Done  Tuzle.   91. 

1.  KLIdABICA,  f.  u  Vukovu  rječniku:  na  ne- 
kijem  vodama  vodenica  koja  ne  stoji  na  lađi  nego 
na  izdubenim  kladama. 

2.  KLADABICA,  /.  nekakva  g}iva.  Kladarica, 
vrst  glive  (Oraovica).   B.  Šulek,  im.  145. 

KLADATI,  kiad&m,  impf,  vidi  1.  klasti,  od  čega 
postaje  kao  imperfekiivni  glagol  od  perfektivnoga. 

—  Akc.  kaki  je  u  inf.  taki  je  u  praes.  8  pl.  klA- 
dajii,  u  aor.  klddah,  u  ger.  praes.  klddajfići,  u 
ger.  praet.  klAdftvši,  u  part.  praet.  act.  klidao; 
u  ostalijem  je  oblicima  onaki  kaki  je  u  praes.  1 
sina.  —  Riječ  je  praslavenska,  cUi  se  nalazi  samo 
složena  s  prijedlozima,  isporedi  stslov.  -kladati, 
rus.  'isjiEfl^RTh,  češ.  -klidati,  po},  -kladać.  —  U 
našemu  se  jeziku  nahodi  od  xv  vijeka,  ali  samo 
u  čakavaca:  između  rječnika  u  Voltigijinu  (praes. 
kladam  kod  klasti)  i  u  SttUičevu  Gponere,  locare, 
coUocare')  s  dodatkom  da  se  nalazi  u  pisca  La- 
strica  (?). 

a.  aktivno,  u  pravom  i  u  prenesenom  smislu  (o 
Čemu  umnom).  Na  fie  kladajući  po  srići  ždribove. 
M.  Marulić  186.  Kladaju  na  jednu  trst  spugu. 
A.  Komulović  68.  Svitli  ga  (kapitana  velikoga 
od  grada)  duž  klada  izbrana  umića  kakono  od 
grada  pravoga  didića.  Đ.  Baraković,  vil.  110. 
Pasuć  ofce  svoje,  za  inh  dušu  klada.  116.  Ka- 
menom na  kami  svršeno  i  vreda  i  dubje  z  gra- 
nami  kladahu  poreda,  jar.  17.  Ja  kladati  u  po- 
štenje i  }ubiti  Danijela.  71.  Na  me  nepravde  ne- 
moj ponmu  kladat.  A.  G^eorgiceo,  nasl.  848.  Što 
gre  s  desna  kladaš  livo.  J.  Armolufiić  9.  U 
spomen  ću  sved  kladati  odkupnika  moga  tebe. 
J.  Kavai^in  33«.  Pravdu  neprav  s  mene  tlači, 
žena  mužu  vijenac  klada.  44^.  Eto  t'  kladam 
za  svjedoke  nebo,  zemju . . .  60*.  Dobro  *e  svakom, 
kad  iz  mlada  jaram  na  se  klada.  76«.  Nek  oholas 
turska  klada  u  svom  štitu  mač  dvobodi.  292«. 
Kad  naglavnik  i  područnik,  p&s  i  stolu  na  se 
klada.  459^.  Kladati,  sUgati  (po  otocima).  M. 
Pavlinović.  —  Može  značiti  i  pripovijedati,  do- 
kazivati (navoditi).  1  razloge  klada  sprida  od 
začetja  Zadra  grada.  Đ.  Baraković,  viL  125.  Svom 


Digitized  by 


Google 


KLADATI,  a. 


24 


KLADENAC 


je   £apa  viru  dala  što   nim  Sinun  naprid  klada. 

1.  Zanotti,  en.  15.  Li  on  isti  mnozijein  klada  da 
je  Solin  prvostola.  J.  Kavanin  117^.  Kladam 
Pavla  i  državjane  apostole  zem]e  utrške,  kipo- 
klance  ki  Kumane  i  odpadnike  ki  Abarske  obra- 
tile. 307l>.  —  Nejasno  je  u  ovom  primjeru  (uspo- 
redi c,  b)  bhjj:  Grdi  ognenim  koiiem  vije,  svitao 
u  slavi  brže  klada,  zmiju  otrovnu  da  probije.  J. 
Kavanin  269». 

b.  pasivno.  Pod  Aim  su  (pod  gradom  Vene- 
cijom) kladani   pali   od  lantića.    Nar.   pjes.    iatr. 

2,  99. 

e.  sa  se. 

a)  pasivno.  Svaki  dan  to  bo)e  klada  se  lipsi 
red.  Đ.  Baraković,  vil.  107.  Tako  gre,  kad  slip 
sebe  vlada^  kada  se  starijih  svet  pod  noge  klada. 
M.  Kuhače vić  77.  —  Prema  znače nu:  pripovije- 
dati. Nij'  Kostanca  ki  se  klada  velog  otac  Kon- 
stantina.  J.  Kavanin  271h.  Bi)ežnica  Iliride  i 
inih  držav  pak  se  klada.  277b.  Kvirin,  Julij, 
Filipov  sin  ki  se  klada.    298^. 

b)  refleksivno,  aa)  uopće.  Prid  Fedrigoni  zlo- 
tvor preda, -ki  se  protiv  fiemu  klada.  Đ.  Bara- 
ković, vil.  180.  —  bb)  s  infinitioom,  kao  da  znači 
namjeravati.  Hrvoe  kad  se  kraje  varat  klada. 
J.  Kavanin  229b.  Keću  gledat  ni  ^rjed  ada,  ko 
se  sa  mnom  pecat  klada.    449b. 

KLADEĆE,  n.  oklady  opklad,  opklada.  —  U 
nnše  vrijefne  u  sjevernoj  Dalmaciji.  , Sinoć  smo 
bili  na  kladeću*.    J.  Grupković. 

KLADE^jE,  n.  u  Daničićevu  rječniku:  selo  koje 
je  car  Lazar  dao  Bavanici,  bilo  je  negdje  između 
Kućajine  i   Morave  (Mon.  serb.  197  god.  1381). 

KLADENAC,  kladenca,  w.  puteus;  fons,  indi 
studenac.  —  isporedi  hladenac.  —  Akc.  kaki  je 
u  gen.  sing.  taki  je  u  ostalijem  padežima,  osim 
nam.  i  acc.  sing.,  i  (fen.  pl.  kladenaca.  —  Riječ 
je  stara  i  stariji  je  oblik  bio  klad^zb  (vidi  kladez), 
ali  se  davno  javfa  i  mlađi  oblik  kladenbcb  (vala 
da  je  po  afuilogiji  pretna  studenbcb),  isporedi 
stslov.  klad^zb  i  kladenbcb,  bug.  kladenec,  rus. 
i£OA0j^BBhf  isAAAlBBhf  KAa^esL,  Kcao^esK  i  KAa^enei^'h, 
Ko^o^ei^'b.  —  Biječ  je  tuda,  po  svoj  prilici  iz 
germanskoga  jezika  od  riječi  (kojoj  nema  po- 
tvrde) *kaldingas,  što  bi  postala  od  got.  kalds 
(novovnetn.  kalt),  hladan.  —  Između  rječnika 
u  Mikafinu  (kladenac,  vrjelo,  studenac  ,fons'; 
kladenac,  bunar,  pu6  ,puteus'),  u  Belinu  (»fon- 
tana, fonte,  luogo  dove  scaturiscono  le  acque^ 
,fons' ;  kladenac  izhitreni  ,fontana  artificiosa'  ,fons 
artefactus' ;  liječni  kladenci  ,fonti  medicinali' 
,fontes  medicati*  323a),  u  Voltigijinu  (,fontana, 
fonte*  ,brunn*),  u  Stulićevu  {,fons,  puteus*),  u 
Vukovu  (vide  studenac  s  dodatkom  da  je  stajaća 
riječ),  u  Daničićevu  (kladenbcb  ,puteus').  —  U 
naše  vrijeme  samo  u  pjesmama.  —  Na  dva  mjesta 
XVI  vijeka  ima  nom.  sing.  kladenc  (samo  radi 
stiha) :  Milija  neg  li  bor  uz  kladenc  studeni.  N. 
Dimitrović  45.  Oda  ckla  jedan  sud  ki  često  pu- 
tuje na  kladenc  studeni,  brzo  se  jur  skuje.  D. 
BaAina  97.  a)  u  pravom  smislu,  izvor ^  ali  uprav 
koji  je  u  uskoj  i  dubokoj  jami  što  može  biti  izdu- 
bena  i  ograđena  fudskoin  rukom,  |>a  se  iz  iie  voda 
zahvata  (vidi  primjer  iz  Stefanita  i  Ihnilata  i 
Vukov);  ali  često  znači  i  vodu  što  izvire  uopće 
iz  zemfe  (vidi  Gundulićeve  primjere),  ili  koja  u 
zgradi  za  to  načinenoj  izlijeva  se  ili  baca  u  vis 
(vidi  Zuzcrićev  primjer).  U  carev  kladencb. 
Glasnik.  11,  134.  Livada  na  starymb  kladeiibci. 
11,  135.  Na  izvorb  kladentcb.  13,  371.  Na  sredny 
Kablarcb  na  izmaku  na  kladencb.  Sr.  letop. 
1847.  4,  53.  I  povede  jego  zajecb  vt  noky  kla- 
denacb  glbbokb  i5elo.    Stefanit.  danič.  star.  2,  274. 


U  i'iemu  (lugu)  tuj  vode  ix)  bistrijeh  kladencijeh. 
N.  Na|e§ković  1,  174.  Od  svud  nam  izviru  kla- 
denci od  vode.  1,  225.  Koji  ti  prikaza  muža  na 
kladencu  vrh  gore  Parnasa.  1,  300.  Pristupi 
k  jednomu  bistru  kladencu.  D.  Banina  ix^.  Straž- 
niče  ki  gledaš  i  b)udeš  studeni  kladenac.  28>*. 
Učiniv  na  sridi  kladenac  jedan  lip,  da  bude  gojit 
ga  (dubje)  .  .  .  87*.  Na  vrilu  vuk  pije,  a  paka 
govori:  ,Ovca  mi  kladenac  vas  mutan  satvori'. 
88b.  Ovdi  vila  satira  ohodi  pri  kladencu.  A. 
Sasin  132.  Iza  kladenca  i  vrela  živoga  vodu 
crpe.  B.  Kašič,  nasl.  117.  Polak  Garamanta  ,j(^s 
jedan  kladenac;  vode.  M.  Orbin  167.  I  one  (rilr) 
koje  posred  gora  vode  o  zori  tančac  mili  pri  kla- 
dencu u  dubravi.  I.  Gundulić  13.  Tih  kladenac*. 
romoneći  zove  svitlos  dana  draga.  28 — 29.  Pri 
kladencu  gdi  bistromu  vazda  zone  trava  mlada. 
80.  Sred  dubrave  gdi  kladenac  tih  izlazi  vrh 
cvjetića  i  vrh  trave.  350.  Svak  pod  dubjem  sretl 
livada  pri  kladencih  vjetrić  ište.  403.  Košuta 
ga  (jelena)  slidom  slidi  gdje  kladenac  bistri  vidi. 
554.  Nije  kladenca  gdi  u  )uvezni  ne  vode  sc» 
tanci  izbrani.  G.  Palmotić  1,  30.  Iskat  lokvo 
ostaviv  kladenac.  (D).  Kladenci  žedaju.  iD?- 
Poslov.  danič.  Raskošna  i  pitna  kladenca.  A.  d. 
Bella,  razgov.  74.  Umiva  se  u  kladencu  od  pe- 
rivoja. I.  Đorđič,  salt.  xiv.  Jelin  ište  drag  kla- 
denac. 135.  Gdi  vlaga  od  kladenca  skrovena 
bijaše,  ben.  113.  Trudan  putnik  ljeti  hode  nać 
kladenac  bistri  uživa,  pjesn.  57.  Velik  kladenac 
meće  u  visinu  rijeku  vode.  B.  Zuzeri  210.  Ne 
hrli  tako  žedna  košuta  na  svoj  kladenac.  V.  31. 
Gučetić  120.  Na  kladenac  hladne  vode.  Nar. 
pjes.  bog.  14.  Kad  prohode  donijeti  sa  kladenca 
vode  hladne.  16.  Izvadio  si  iz  kamena  kladenac 
žive  vode.  L.  Badić  5.  ](je}en  hlepi  put  kladenca 
hladne  vode.  108.  Kladenci,  to  jest  bunarovi. 
I.  Velikanović,  uput.  3,  508.  Uze  glavu  svetoga 
Lazara,  pa  je  nosi  do  vode  kladenca,  spušta  glavu 
u  vodu  kladenac.  stajala  je  glava  u  kladencu  lopo 
vreme  četrdeset  leta.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  321. 
, Studenac'  i  , kladenac'  je  ,bunar'  (gdje  se  voda 
zahvata  ili  vuče).  Vuk,  pism.  42.  Sine  gore,  no 
žaFte  mu  hlada  bukovoga,  ni  kladenca  vrela  stu- 
denoga. Oavetn.  2,  8.  Išće  hladna  u  gori  kla- 
denca. 2,  32.  Obadva  mladenca  do  bijurna  do- 
skaČu  kladenca.  4,  30.  Pa  onda  (vidiš)  kladenac 
pored  koga  jadi  kakva  tužna  jadika.  M.  Đ.  Mi- 
ličević,  međudnev.  46.  —  b)  metaforički.  Živ 
kladence  od  jubavi.  M.  Vetranič  1,  25.  Učenik 
kladenac  proli  od  suza.  1,  398.  Od  svake  mi- 
losti kladenac  ti  jesi.  N.  NaJeŠković  1,  114.  Kla- 
denac bi  u  gizdavih  tvojijeh  očiju  bio  meni, 
brašno  samo  u  s|)omeni  tvojoj,  ljepša  vdl  oda 
svih.  S.  Boba|ović  20(>.  Iz  ovoga  kladenca  i 
vrjela  iziđoše  različna  progonstva.  B.  Kašić,  in. 
45.  Ima  se  čestokrat  svak  utjecati  k  kladencu 
i  k  vrelu  od  milosti,  nasl.  270.  Da  sam  dobrotu 
tvoju,  kladenac  od  svake  milosti  i  dobra,  pogrdio. 
M.  Orbin  .3,35.  KladonČe  od  milosrdja.  I.  Akvi- 
lini  334.  Isukrs  je  kladenac  od  svijeh  dobara. 
I.  Đordić,  salt.  59.  Pet  kladenac  pusti  s  križa 
po  tvojemu  cvijetju  i  travi.  uzd.  65.  Ovi  kla- 
denac svijeh  milosti.  B.  Zuzeri  14.  Uljezi  u  kla- 
denac krvi  Isukrstove.  D.  Bašić  194.  Vrelo  mi- 
losti, kladence  života.  L.  Radić  15.  Ti  si  živi 
kladenac  vode  one  koje  sam  žedan.  I.  M.  Matt^ji 
18.  Moje  čame  oČi,  dva  bistra  kladenca.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  171.  —  e)  kao  ime  n\jesno  (može 
biti  da  je  ovako  i  u  prva  četiri  primjera  kod  a)), 
aa)  Koju  od  Dikla  razrediše  do  Kladenca.  P. 
Kanavelić,  iv.  149.  —  bb)  u  Srbiji,  n.  p.  u  okrugu 
nleksinačkom.  Niva  kod  Kladenca.  Sr.  nov.  1865. 
578.   —    izvor  u   okrugu   biogradskom.    Glasnik. 


Digitized  by 


Google 


KLADENAC 


25 


KLADNIK 


19,  171.  —  u  okrugu  jagodint^kom.  Niva  kod 
Kladenca.  Sr.  ^nov.  18<i(i.  200.  —  u  okruga  po- 
žnrcračkom.  Niva  kod  Kladenca.  18G5.  34(>.  — 
Tri  Kladenca,  karaula  u  okrugu  alehsinačkom. 
M.  Đ.  Milićević,  srb.  725.  Iduii  uz  vrlo  strmu 
i  u  početku  odveć  uzanu  kosu  maloga  crnoga 
vrha,  dospeva  taj  put  na  ovo  bilo  kod  Kladenca 
babo  Roman  ice.  Glasnik.  48,  296.  Na  jedan  sabat 
odatle  ima  još  jedan  kladenac  Antonijev.  297. 
KLADENČAC,    kladenčca,    m.   mdi   kladen6ić. 

—  U  Stnlićevu  rječniku:  ,fonticulus,    parvus  pu- 
teus*.  —  nepouzdano. 

KLADENCAN,  kladončna,  adj.  koji  pripada 
kladencu.  —  V  Stulićevu  rječniku:  ,fontanus'.  — 
nepouzdano. 

KLADENČIĆ,  m.  dem.  kladenac.  —  U  Belinu 
rječniku:  ,fonticello,  fontanella^  ,fonticulus'  323*; 
u  Voltigijinu:  ,fontinello,  fonticella'  »briinnchen*; 
u  Stulićevu:  v.  kladenčac.  —  U  naše  vrijetne  kao 
mjesno  ime  u  Srbiji  u  okrugu  požarevačkom.  Niva 
u  Kladenčiću.    Sr.  nov.  1868.  421. 

KLADENČINA,  /.  augm.  kladenac.  —  U  naše 
crijeme  kao  mjesno  ime  u  Srbiji:  a)  u  okrugu 
jagodinskom.  Vinograd  u  Kladenčini.  Sr.  nov. 
1864.  210.  —  h)  u  okrugu  kragujevačkom.  l^iva 
u  Kladenčini.    Sr.  nov.  1874.  433. 

KLADEN8KI,  adj.  koji  pripada  kladencu,  kla- 
dencima. —  U  Sttdićevu  rječniku:  ,putealis*.  — 
nepouzd<ino. 

KLAdENE,  n.  c{jelo  kojijem  se  klade  (ndi  1. 
klasti).  —  Stariji  je  oblik  klađenje.  —  Između 
rječnika  u  Stulićevu  (,positio,  collocatio*).  —  U 
ovom  2>f^mjeru  iz  crkvene  pjesme  (,dies  irae')  kao 
da  znači:  računane  (polagane  računa).  Ne  krati 
mi  jur  prosćenja,  daruj  milost  odrisenja,  razlog 
Bogu  prav  klađenja.  Bemardin  181.  M.  Div- 
ković,  nauk.  190.  (,Ju8te  judex  ultionis,  donum 
fac  remissionis  ante  diem  rationis'). 

KLADĆTINA,  /.  augm.  1.  klada.  —  U  naše 
vrijeme,  a  između  rječnika  u  Vukovu.  Junak  misli 
da  je  kladetina;  kad  se  trže,  ali  babetina.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  848. 

KLADE V^jE,  ,  n.  i^ne  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
jagodinskom.  Niva  u  Kladevju.  Sr.  nov.  1875. 
967. 

KLADEZ,  m.  vidi  kladenac.  —  -e-  stoji  mj. 
negdašiiega  ^.  —  U  kiiizi  pisanoj  crkvenijem  je- 
zikom XIII  vijeka.  Uglbbilb  jesi  kladezb.  Zbornik 
drag.  sreć.  8.  Jestb  na  meste  tomb  kladezb  dvo- 
ustb.    11. 

KLADICA,  /.  d4'm.  1.  klada.  —  U  Vukovu 
rječniku.  —  Množina  kladice  može  imati  i  oso- 
bito značehe.  Kladice,  1.  čini  mi  se  da  su  dva  obla 
drva  ozgo  po  pruću  od  brane,  i  to  blizu  sipaka. 
2.  kad  se  tara  meće,  onda  se  obje  stative  utvrde 
na  dvjema  kladicama  i  zaglavcima  dobro  zaglave, 
u  Dobroselu.  M.  Medić.  Kladice  na  čekrku.  I. 
Kršnavi,  list.  62. 

KLADIĆ,  m.  dem.  1.  klada.  —  U  Vukovu  rječ- 
niku. 

KLADIJE,  vidi  2.  Klade. 

KLADIK,  m.  predio  kraj  Save  u  bosanskoj 
krajini  pod  planinom  Grosarom.    M.  Ružičić. 

KLADILA C,  kladioca,  m.  čoijek  koji  se  kladi. 

—  U  naše  vrijeme.     Uzajmi  jednome  od  igrača 
ili  kladilaca.    V.  Bogisić,  zakon.  158. 

KLADINA,  /.  augm.  1.  klada.  —  U  jednoga 
2}isca  XVI  rijeka,  a  između  rječnika  u  Jambreki- 
ćevu  kod  klada.  U  kladinu  giiilu  stvori  so  nebog 
vas.    M.  Vetranić  2,  119. 


KLADITE^i,  m.  čovjek  koji  klade.  —  Najednom 
mjestu  XVII  rijeka.  Jero  sam  dobrih  čiiieuji  na- 
prida  kladite).    A.  Georgiceo,  nasl.  224. 

KLADITI,  kladim,  impf.  vidi  2.  klasti.  —  Samo 
u  Mikafinu  rječniku:  kladiti,  klasti  ,menestrare' 
,tudiculo'. 

KLADITI  SE,  kladim  se,  imjjf.  pignore  cer- 
tare,  vidi  okladiti  se,  opkladiti  se,  od  čega  po- 
stelje kao  imperfektivni  glagol.  —  Akc.  se  ne 
mijena  (aor.  2  i  3  sing.  kl&di).  —  U  naše  vrijenie, 
a  između  rječnika  u  Stulićevu  (v.  okladiti  se)  i 
u  Vukovu  (,wetten*  , pignore  certo').  Kad  sam  se 
jučer  kladio  sa  onim  mladim  Lauš-ban  o  moga 
kona  dorata  ...  da  te  ja  ne  smem  poslati.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  589.  Kladila  se  vila  i  đevojka:  vila 
dava  silnovito  blago,  a  đevojka  sa  ramena  glave 
koja  ć'  prije  uranit  na  vodu.  Nar.  pjes.  herc. 
vuk.  196.  Ar  ne  klana  mali  Radojica,  van  se 
kladi  mali  Radojica  da  će  lipu  objubit  divojku. 
Nar.  pjes.  mari.  186.  Divojka  se  s  koAari  kla- 
dila da  im  hoće  vsim  koua  ukrasti.  Jačke.  149. 
Evo  se  ja  kladim  u  vino  za  svu  ovu  družinu. 
Nar.  prip.  vrč.  206.  Gđe  sudbina  izvojeva  vojna, 
o  štono  se  nigda  ne  kladasmo,  mi  se  bismo  za 
četiri  vijeka.    Osvetu.  5,  114. 

KLADIV,  adj.  u  Stulićevu  rječniku:  v.  nakladiv. 
—  nepouzdano. 

KLADIVAC,  kladivca,  m.  dem.  kladivo.  —  Sattu) 
u  Bjelostjenčevu  rječniku :  kajkavski  kladivec, 
mlatac,  majičić  ,malleolus'  čekićić;  u  Jauhbreši- 
ćevu:  kladivec  ,malleolus';  u  Stulićevu:  kladivec, 
V.  koračić  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  Bjelostjen- 
čeva. 

KLADIVO,  n.  čekič,  malic.  —  Može  biti  riječ 
praslavenska,  isporedi  stslov.,  novoslov.,  češ.  kla- 
divo. —  Ne  može  se  znati,  postaje  li  od  1.  klada 
ili  od  1.  klasti;  veća  je  prilika  da  postaje  od 
prvoga.  —  Samo  u  Bjelos^enčevu  rječniku:  kla- 
divo kovačko,  korać,  mlat,  čekić  ,malleus,  mar- 
culus,  malleus  fabrilis,  pyrobola,  martulus^  2. 
kladivo  dreveno  ,tudes*.  3.  kladivo  veliko,  veliki 
mlat  ,marcus' ;  u  Voltigijinu :  ,martello'  ,hammer' ; 
u  Stulićevu:  v.  korać  8  dodatkom  daje  uzeto  iz 
Bjelostjenčeva. 

1.  KLADNICA,  /.  vidi  kladna,  krstina.  —  ispo- 
redi kladnica.  —  U  naše  vrijeme  u  ugarskijeh 
Hrvata.  Da  b^  dal  snopak  po  kabal  pšenice,  a 
kladnica  (zastava,  križić,  po  onih  stranah  20 
snopov.  F.  Kurelac)  po  tri  po  četiri.    Jačke.  295. 

2.  KLADNICA,  /.  list,  cedufa  kojom  država 
javfa  da  će  platiti  neku  svotu  novaca  iz  svoje 
blagajnice.  —  Načiiieno  u  naše  vrijeme  (od  1.  klasti 
ili  od  klad).  —  U  Šulekovu  rječniku  (,cassaschein ; 
schatzkammerschein ;  schatzschein'). 

3.  KLADNICA,  /.  ime  vodi  i  mjestu  u  Srbiji 
u  okrugu  va}evskom.  Livadu  graniči  reka  Klad- 
nica. Sr.  nov.  1869.  7.  ISTiva  zovoma  Kladnica. 
1863.  514.  —  I  kao  ime  selu.  Od  Vodice  do  sela 
Kladnice.    Nar.  pjes.  vuk.  4,  359. 

KLADNIC,  m.  prezime.  —  Pomine  se  xviii 
rijeka.  Todor  Kladnić  rečen  Latinin,  slavni  mej- 
danžija.    And.  Kačić,  kor.  486. 

KLADNI  DIO  (DIJEL),  m.  ime  brdu  u  Srbiji 
u  okrugu  knežeračkom.    Glasnik.  19,  298. 

KLADNIK,  m.  mjesno  ime. 

a.  roda  u  Hrvatskoj.  —  U  latinskom  spome- 
niku XIII  rijeka.  ,Ad  rivum  nomine  Kladnik^ 
Mon.  ep.  zagr.  tkale.  1,  19.  (1209). 

b.  Kladnikb.    S[)om.  stoj.  184. 

c.  selo  u  Hrvatskoj  u  županiji  varaždinskoj. 
Razdije}.  94. 


Digitized  by 


Google 


BXADNUTI  26 

KLAdNUTI,  kladnom,  pf.  vidi  2.  klasti.  Klađ- 
nuti,  izvaditi  jela  iz  zdjele.  ,Kladni  mi  graha  u 
zdjeku^  u  Lici.  V.  Arsenijević. 

KLAdNA,  /.  acervus;  meta  manipulorum.  — 
Akc.  se  mijena  u  voc:  kladAo,  kladne,  i  u  gen. 
pl.  kladana.  —  Postaje  od  1.  klasti.  —  Od  xviii 
vijeka. 

H.  uopće f  gomila,  rpa.  Tilo  okrenuvši  se  u 
šaku  ucrvaiia  smrdjiva  gliba  i  u  kladim  crni 
uglibani  kostiju.  I.  J.  P.  Lučić,  doct.  40.  Na- 
složio  golemu  kladiiu  drva.  M.  Pavlinović,  rad. 
23.  Kladila,  svaka  stvar  naslagana  ,meta^;  go- 
mila drva.  ,Nanio  sam  veliku  kladiiu  drva'. 
jMetui  prid  kuću  na  kladAu^    M.  Pavlinović. 

h.  vidi  krstina.  —  Jztneđu  rječnika  u  Vnkotm 
(,ein  garbenschober*  ,meta  mergitum',  cf.  krstina). 
Šego  goda  1795  paša  ot  Beligi'ada  bjaše  posija' 
mnogu  pšenicu,  pootima  )udma  iiive  i  sobra  u 
kladne.  Glasnik.  21,  21.  Gdje  požeo  i  skolio 
snopjo,  Čini  mu  se  nikog  na  nih  nema,  nije  age 
da  mu  kladne  mrsi.  Osvetn.  5,  9.  Kladna,  kr- 
stina.   M.  Pavlinović. 

KLADlifAČA,  /. 

a.  Kladnača,  vrst  gjive.    B,  Šulek,  im.  145. 

b.  KladnaČA,  vrst  ribe.    Jasenovac. 

KLADNE,  n.  u  Vukova  rječniku:  u  Bosni  ili 
u  Hercegovini  nekako  mjesto  s  j^rimjerom  iz  na- 
rodne pjesme:  A  od  Kladna  Ramo  barjaktare. 

KLADiSriCA,  /.  vidi  kladiia,  b.  —  Jamačno  je 
deminutiv,  a  isporedi  i  1.  kladnica.  —  U  naše 
vrijeme  u  ugarskijeh  Hrvata.  Dok  pod  kladnicom 
(križevi  ili  rastave  žetelaćke,  20  snopov.  F.  Ku- 
relac)  vzdihuje.    Jačke.  264. 

KLADlillCE,  /.  selo  u  Dalmaciji  u  kotaru 
spfetskom.    Repert.  dalm.  1872.  34. 

KLADOKUB,  m.  selo  u  Srbiji  (istočnoj).  —  Po- 
mine  se  xv  vijeka.  U  Braničevu  selo  Kladorubb. 
Spom.  stoj.  3.  (1428—1429). 

KLADORUBA,  /.  itne  vodi  i  mjestu  u  Srbiji 
u  okrugu  ušičkom.  U  Skrapež  se  ulivaju  rećice: 
Sjećica,  Kladoruba  ...  M.  Đ.  Milice vić,  srb.  581. 
liriva  u  Kladorubi.    Sr.  nov.  1871.  61. 

KLADORUBI,  m.  pl.  mjesno  itne.  —  U  Dani- 
čićevu  rječniku :  Kladoruby,  manastir  je  Treskavac 
imao  zemje  ,odb  pute  vlaškogo  gredušte  vh  Kla- 
doruby  i  vb  Klbbasicu*  (Glasnik.  11,  135.  13,  373). 
to  će  selo  biti  i  sada  od  Bito]a  na  jug  kod  mjesta 
Florine,  samo  što  ga  ,Hahn,  reise  49*  i  na  karti 
piše  ,Kladorop'. 

KL  ADO  VIT  A,  /.  seoce  u  Bosni  blizu  Sasine  (u 
okrugu  bihaćkom).    Schem.  bosn.  1864.  88. 

KLADOVtiE,  n.  mjesto  u  Srbiji  u  okrugu  ja- 
godinskom.     l!riva  u  Kladovju.   Sr.  nov.  1866.  355. 

KLADOVO,  n.  ime  maloj  varoši  u  Srbiji  u 
okrugu  krajinskom.  —  Između  rječnika  u  Vu- 
kovu  (,stadt  und  festung  an  der  Donau,  ostlich 
von  Orschova.  einen  kanonenschiLss  ostlicher  sind 
die  ruinen  der  briicke  Trajans'.  cf.  K|uć).  Kla- 
dovo,  varošica.  K.  Jovanović  124.  Kladovo,  na 
10  sata  severo-zapadno  od  Negotiiia,  na  Dunavu, 
glavna  je  varoš  sreza  k)u6koga  koji  je  po  veli- 
čini drugi  u  krajinskom  okrugu,  odmah  više  Kla- 
dova  na  obali  Dunavskoj  stoji  grad  Fetislam. 
varoš  je  Kladovo  deo  toga  grada.  M.  D.  Mili- 
ćević,  srb.  986. 

KLADOVSKI,  adj.  koji  pripada  Kladovu.  — 
Između  rječnika  u  Vtikovu.  Kladf)vska  (opHina). 
K.  Jovanović  124. 

KLADURINA,  /.  auam.  1.  klada.  —  U  naše 
vrijeme f  a  između  rječnika  u  Vukovu.  Devojkama 


2.  KLADE,  a.   * 

perjano  jastuke  a  momcima  trule  kladurine.  Nar. 
pjes.  vil.  1866.  238. 

KLADUROVO,  n.  itne  selu  u  Srbiji  u  okrugu 
pozarevaČkom.    K.  Jovanović  142. 

KLADUROVSKI,  adj.  koji  pripada  Kladurovu. 
Blladurovska  (opština).   K.  Jovanović  142. 

1.  KLAdUŠA,  /.  mjesno  ime. 

a.  Kladuša  velika,  trgovište;  Kladuša  mala, 
selo  u  Bosni  u  okrugu  bihaćkom.  Statist,  bosu. 
48.  —  Naj  prije  u  knizi  xvii  vijeka  (ali  vidi  i 
b),  a  između  rječnika  u  Vukovu  (,stadt  in  Tiirkisch- 
Kroatien*  s  primjerom  iz  narodne  pjesme:  Sad 
sam  pošo  u  kršnu  Kladušu,  da  ja  prosim  Mujinu 
Hajkunu).  (1577)  uzeše  Turci  veliku  Kladušu. 
P.  Vitezović,  kron.  163.  Te  je  šale  u  kršnu  Kla- 
dušu. Nar.  pjes.  vuk.  3,  107.  Al'  eto  ti  od  Kla- 
duše  Muja.  3,  108.  Nađe  Todor  sa  Kladuše 
Muja.  3,  160.  Te  je  ša)e  na  tursku  Kladušu. 
3,  149.  Četa  se  je  mala  podignula  od  Kladuše 
od  grada  bijela.  Pjev.  crn.  175*.  Ishodio  na  ešći- 
Kladušu.  Nar.  pjes.  juk.  127.  Na  Kladuši  kla- 
duškoga  Muju.    127. 

b.  u  spomeniku  latinskom  xv  vijeka  pomiiie  se 
gradac  Kladuša  što  možebiti  nije  isto  mjesto  što 
je  kod  a.  ,Mathias  rex  castra  Scrad,  Bwsin,  Kla- 
dwsa,  Ostervicza  vocata  et  castella  Gradecz  et 
Komogoyna  appellata  .  .  .  Martino  de  Frangepa- 
nibus  iiovae  donationis  titulo  confert'.  Starine. 
5,  117.  (14(>4).  —  isporedi  i  kladuški,  b. 

2.  KLADUŠA,  /.  vidi  kladara,  u  Posavini.  F. 
Hefele. 

KLADUŠANIN,  m.  čovjek  iz  Kladuše,  e^.  — 
Množina :  Klidušani.  (1644)  ban  Drašković  razbi 
Kladušane.  P.  Vitezović,  kron.  190.  Razbi  Turke 
Kladušane.  And.  Kačić,  kor.  480.  Od  Kladuše 
Kladušanin-Zuka.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  263.  Svi  za 
nima  Turci  Kladušani.  Pjev.  crn.  175*.  Eto  ide 
sila  Kladušana.  Nar.  pjes.  juk,  203.  Kiiigu  gleda 
Kladušanin  Mujo.  226.  Hej  !  polako,  Kladušanin- 
Mujo!    430. 

KLADUŠICA,  /.  iteka  gfiva.  Kladušica,  Spa- 
rassis  Fr.  (Janda,  Marinković).   B.  Šulek,  im.  145. 

KLIdUŠKI,  adj.  koji  pripada  Kladuši. 

H.  vidi  1.  Kladuša,  a.  O  Mujago,  kladuški  so- 
kole! Nar.  pjas.  juk.  202.  I  pred  liima  kladuš- 
koga  Muju.  319.  Izletila  kladuška  gospoda.  Nar. 
pjes.  marj.  97. 

b.  koji  pripada  možebiti  drugome  mjeMu  Kla- 
duši. —  isporedi  1.  Kladuša,  b.  —  U  spomeniku 
XVI  vijeka.  Od  meje  kladuške.  Mon.  croat.  335. 
(1579). 

KLADUŠNICA,  /.  itne  selu  u  Srbiji  u  okrugu 
krajitiskom.    K.  Jovanović  124. 

KLAĐAR,  m.  itne  tnjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
kragujevačkom.  Niva  u  Kladaru.  Sr.  nov.  1861. 
316.  —  Biče  isto  tnjesto  i  Kladari.  Niva  u  Kla- 
đarima.    Sr.  nov.  1863.  462.  —  isporedi  i  Klađer. 

KLAĐATI,  klađam,  impf.  vidi  kladati.  —  Sa 
se  (refleksivno)  u  poslovici  dubrovačkoj  xvii  vijeka 
gdje  se,  jatnačtio  krivo,  tumači:  klati.  Bog  Judi 
stvara,  a  sami  se  kladaju  (ko|u).  (D).  Poslov. 
daniČ. 

1.  KLADE,  n.  vidi  sloga.  —  U  Stulićevu  rječ- 
niku: (sa  starijim  oblikom)  kladje  ,concordia, 
junctio'.  —  nepouzdano. 

2.  KLADE,  n.  ime  tnjestima. 
a.  sa  starijitn  oblikom  Kladije   u    Daničićcvu 

rječniku:  Kladije,  selo  ,Kladie*  (ako  je  dobro  pre- 
pisano) s  gradom  K)učem  kra}  bosanski  Tomaš 
Ostojić  dade  sinovima  vojvode  Ivaniša  Dragišića 
1446  (Mon.  aerb.  439). 


Digitized  by 


Google 


2.  KLADE,  b. 


27 


KLAKOVIT 


b.  selo  u  Hrvatskoj  u  županiji  zaifrehackoj. 
Bazdije).  81.  —  Može  hiti  da  je  isto  što  se  po- 
tniiie  xvi  vijeka  (sa  starijim  oblikom  Kladje).  U 
Kladjii.    Mon.  croat.  327.  (1555). 

I*.  Klade  novo  i  staro,  diHje  puste  u  Slavoniji 
u  županiji  virovitičkoj.    Razdijej.  184. 

đ.  n^jesto  u  Srbiji  u  okrugu  knezevačkom.  Branik 
u  Kladu.    Sr.  nov.  1872.  656. 

KLAĐŽNE,  n.  djelo  kojijem  se  ko  kladi.  —  U 
Vukova  rječniku. 

KLAĐE&,  m.  ime  i^jtstu  u  Srbiji  u  okrugu 
kragujevačkom.  Livada  u  Kladom.  Sr.  nov.  1875. 
6-19.  —  Može  biti  da  je  isto  što  je  na  drugom 
mjestu  pisano  Kladur.  iSfiva  u  Kladuru.  Sr.  nov. 
1863.  113.  —  isporedi  Kladar. 

KLAĐUE,  m.  vidi  Klader. 

KLAI'RATI,  klafram,  impf.  brbfatij  bUbetati^ 
stucati.  —  isporedi  klafuriti,  klaprnati.  —  U  naše 
vrijeme  u  Istri.  Pak  moraju  doca  klafrat  tali- 
janski. Naša  sloga.  god.  10,  br.  4,  str.  15.  — 
Ima  i  u  novoslovenskom  klafrati  i  klafar,  brbfalo ; 
ovo  će  biti  od  novoslov.  klafati  koje  je  opet  od 
iiem.  (u  bavarskom  govoru)  klaifen  (isporedi  i 
nefn.  klaffen,  štektati,  i  klappem,  klopotati). 

KLAFTAE,  klaftra,  m.  hvat,  iiem.  klafter.  — 
isporedi  klafter.  —  U  naše  vrijeme  u  Istri. 
Klaftar,  hvat.  Naša  sloga.  god.  5,  br.  5,  str.  15. 
i  u  Šulekovu  rječniku:  ,klafter'. 

KLAFTER,  m.  vidi  klaftar.  —  U  Bjelostjen- 
cevu  rječniku:  klafter,  sežen  ,orgia',  gdje  može 
biti  da  e  stoji  po  kajkavskom  govoru  mj,  štokav- 
skoga a;  ali  se  i  drugdje  kaže  klafter,  klaftera. 

KLAFUBA,  m.  čovjek  koji  klafuri.  ■—  U  Bje- 
lostjenčevu  rječniku:  klafura,  tlapa,  sprdalo,  go- 
vorko  ,blatero,  locutulio,  loquax,  archita,  crepi- 
taculom,  citeria  loquacior*,  v.  rečjiv;  u  Jambre- 
šićevu:  u  latinskom  djelu  kod  r(ječi  blatero;  u 
Stuličevu :  v.  govorko  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz 
Bjelostjenčeva.  —  Ima  ista  riječ  i  u  novosloven- 
skom jeziku. 

KLAFURENSKE  TRATINE,  /.  pl.  poje  u 
Lomnici. 

KLAFURITI,  klafurim,  impf.  vidi  klafrati.  — 
U  Bjelosijenčevu  rječniku  im^:  cakolim,  v.  kla- 
furim i  onde  ostala,  ali  riječi  klafurim  nema  na 
svom  mjestu,  i  u  Jambrešićevu:  u  latinskom  dijelu 
klafurim  kod  blactero. 

KLAFUR^IV,  adj.  brbjav.  —  isporedi  klafura, 
klafuriti.  —  U  Bjelostjenčeva  rječniku:  klafur- 
)iva  žena,  krakor}iva,  zaprdaća  ,linguacula,  gar- 
rulaS  i  u  Stuličevu:  klafurjiva  žena,  v. govoruša 
s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  Bjelostjenčeva. 

KLAIĆ,  m.  prezime  (vaja  da  bi  trebalo  pisati 
Klajić).  —  Vrlo  obično  u  naše  vrijeme.  D.  Avra- 
mović  263—264.  Marko  Klaić.  Rat.  325.  —  Vrlo 
obično  i  u  Dubrovniku  (gdje  se  kaže  i  KJajić)  i 
u  Hrvatskoj. 

BJjAJ,  adj.(?),  kad  djeca  nijesu  dobra,  a  naiđe 
kakav  stranac,  odmah  straši  djecu,  da  će  ih  za- 
klati, pa  izvadi  nož  iza  pasa  ih  pasdače,  pa  otvo- 
rivši ga  tare  liime  o  dlan  kao  da  ga  oštri,  a  pri 
tome  govori:  ,Oštar  bio,  klaj  bio,  klao  djecu  kao 
i  do  sada!^  u  Dobroselu.  M.  Medić.  —  Načiiieno 
od  klati. 

KLAjIĆ,  vidi  Klaić. 

KLAJIĆI,  m.  pl.  selo  u  Srbiji  u  okrugu  to- 
pličkom.    M.  Đ.  Milićevio,  kra}.  srb.  387. 

1.  £XAK,  m.  vidi  vapno.  —  Miklošič  misli  da 
je  postalo  od  stvnem.  chalch  (novovnem.  kalk), 
kako  i  jest  bez  šumne  goriiolui.  i  donoluž.  kalk. 


i  lit.  kalkis;  ali  za  naš  jezik  mislim  da  je  su- 
mnivo.  pošto  se  ova  riječ  nalazi  u  našega  naroda 
osobito  na  zapadu,  vafa  da  je  romanska  riječ  od 
lat.  calx  (uprav  od  acc.  calcem),  vidi  kod  ke- 
lomna;  radi  drugoga  k  vidi  kimak.  —  Od  xvi 
vijeka  (vafa  da  i  primjeri  u  F.  Miklošić,  lex. 
palaeoslov.*  nijesu  stariji),  a  između  rječnika  u 
Mikafinu  (klak,  japno  ,calx,  caementum'),  u  Be- 
linu  (,calce  o  calcina,  materia  nota  per  fabricare* 
,calx*  158l>),  u  Stuličevu  (,calxO,  u  Vukovu  (,der 
kalk'  ,calx',  cf.  kreč  s  dodatkom  da  se  govori  u 
Crnoj  Gori  i  s  primjerom  iz  narodne  pjesme :  Bis6 
grada  tri  godine  danah,  ne  odbiše  klaka  od  ka- 
mena). Nosite  klak  i  kami  i  drevje  i  pržinu. 
Pril.  jag.  ark.  9,  146.  (1520).  Zida  ni  klaka  još 
nitkor  ne  znaše.  M.  Vetranić  1,  7.  Da  ie  naj 
veća  muka  naći  japna  ili  klaka.  B.  Kašic,  per. 
12.  Ukopano  u  klaku  i  japnu.  fran.-  207.  Spra- 
vivSi  klak  i  japno.  rit.  276.  Put  snježana  neka 
jo  meni,  vas  se  izmazah  klakom  bijelim.  I.  Gun- 
dulić  156.  Grade  kuću  brez  klaka.  M.  Radnić 
54b.  OborivŠa  kuću.  što  ostaje  nego  rasuti  klak 
i  svezana  od  zidova?  316^.  Bez  klaka  stijena 
čini  medu  a  ne  mir.  (D).  Poslov.  danič.  Da  ko- 
ja godi  zgrada  bude  s  ne  klakom  združena  i  po- 
mazana. L.  Terzić  224.  Luci  (na  nebu)  vrh  kih 
stere  bulta  jaka  drobnijeh  stinčić,  zlatna  klaka. 
J.  Kavanin  481 ».  Počivaše  na  oštru  sagu  pro- 
strtu vrh  tvrda  naloga  od  klaka.  I.  Đorđić,  ben. 
30.  Zapovidi  da  se  Jura  baci  u  jednu  peć  uže- 
ženu  za  klak  činiti.  F.  Radman  16.  S  vodom..., 
klakom  iliti  vapnom,  to  jest  krečom  i  s  piskom 
učini  maltu.  I.  Velikanović,  uput.  3,  486.  Ra- 
botnici  pripravjaju  kamene,  klak,  drvja.  J.  Ma- 
tović  183.  Ni  odbiše  klaka  od  kamena.  Pjev. 
cm.  126b.  Udariše  u  gradsku  kapiju,  ne  odbiše 
klaka  od  kamena.  Nar.  pjes.  horm.  1,  127.  Ne- 
kakav vaš  dušman  prošle  noći  došao  pa  mi  za- 
mazao  klakom  ozgo  moje  pismo.  Nar.  prip.  vrč. 
132.  Gonio  se)ak  magare  i  na  nemu  klak.  Bos. 
vila.  1892.  75.  Razvaline  i  gomile  kamena  u 
klaku.  S.  Lubiša,  prip.  29.  Kaže  se  i  u  Lici.  M. 
Medić.  —  jRadi  ovijeh  primjera  vidi  živ,  gasiti, 
peći:  I  svrhu  rana  metnut  klak  živi  s  vodom 
soli.  P.  Posilović,  nasl.  129«.  Klak  živi  ,calce 
viva'  ,calx  viva'.  A.  d.  Bella,  rječn.  158b.  Mrtva 
su  ga  položili  u  jednu  skrinu  življem  klakom 
napućenu.  B.  Zuzeri  406.  Skrinu  živoga  klaka 
nasuše.  J.  Banovac,  pred.  142.  Metni  u  vino 
malo  živoga  klaka.  J.  Vladmirović  25.  Va|a  ga 
spaliti  živijem  klakom.  vS.  !^ybiša,  prip.  238.  — 
Klak  ugašen  ,calce  smorzata'  ,calx  temperata'. 
Klak  neugašen  ,calce  viva'  ,calx  viva*.  —  Klak 
pečen  ,calce  ben  cotta'  ,calx  cocta*.  A.  d.  Bella, 
rječn.  158b.  —  Neobična  je  množina  što  se  na- 
lazi u  jednom  primjeru :  (Ogan)  da  im  peče,  da 
im  kuha  klake,  lonce,  smoke,  kruha.  J.  Kavanin 
567'«.  —  Ne  posve  u  i^tom  smislu.  Klak,  ime 
lijepu,  što  se  pravi  od  ilovače  i  primiješane  p|evo 
za  zidane  peći  i  pećnaka.  u  Prigorju.  F.  Hefele. 

2.  KLAK,  m.  selo  u  Bosni  u  okrugu  sarajev- 
skom.   Statist,  bosn.  18.  ^ 

KLAKAR,  m.  selo  u  Bosni  u  okrugu  bano- 
lučkom.    Statist,  bosn.  41. 

KLAKARJE,  n.  selo  u  Slavoniji  u  županiji 
požeškoj.    Razdije|.  122. 

KLAKE,  /.  pl.  selo   u  Hrvatskoj  u  žujjaniji 
zagrebačkoj.    Razdije|.  82. 
KLAKNUTI,  vidi  kleknuti. 

KLAKOVIT,  adj.  (kamen)  od  kojega  se  čini 
klak.  —  Načineno  u  na^e  vrijeme.  Klakovito  ka- 
meAe  G^alkstein').    Zbornik  zak.  1853.  897. 


Digitized  by 


>JoogIe 


KLALAC 


28 


1.  KLANAC,  a. 


KLALAC,  klaoca,  m.  onaj  (u  jedinom  primjeni 
vuk)  koji  ko\c,  —  xvii  vijeka.  Vuk  je  živina 
prjevar|iva,  drugo  klalac,  tretje  poždrlac.  M.  Điv- 
ković,  bes.  467^. 

KLAMA,  /.  nejasna  i  sumniva  riječ  u  sporne- 
meniku  xvii  ili  xviii  vijeka,  moglo  bi  biti  i  mjesno 
im^j  ali  drug^e  nije  potvrđeno.  Đo  Slabine  su 
Mrazovci,  to  je  as  careva^  zem^e  su  KostajniČana 
koji  su  u  Banoj  Luci,  a  Mlečanica,  to  je  as  carev, 
a  moja  klama  (ili  Klama?).  Starine.  12,  24.  (oko 
(jod.  1696—1703). 

KLAmALICA,  m.  i  f.  čefade  (muško  i  žensko) 
kao  klatnalo.  —  U  tuiše  vrijeme  u  Lici.  ,Cuti, 
seoska  klamalico,  nikad  u  kući  nijesi^  J.  Bogda- 
nović. 

KLAMALO,  m.  ša|iv  naziv  za  čovjeka  koji 
vavije  nekud  klama  (ide  klamićući).  —  U  naše 
vrijeme  u  Lici.    J.  Bogdanović. 

KLAMANE,  n.  djelo  kojijem  se  klatna.  J.  Bog- 
danović. 

KLAMATI,  kl&mam,  impf.  vidi  klamitati.  — 
U  naše  vrijeme  u  Lici. 

n,  vidi  klamitati,  a.  ,Klama  mi  žitia  na  jednom 
kolu,  moram  je  presjeći*.  ,Vidi  se  da  e  omrša', 
kad  onako  sva  roba  na  nem  klama'. 

b.  vidi  klamitati,  b.  ,Edva  evo  po  ovom  vre- 
menu klamam^    J.  Bogdanović. 

KLAMA V,  a(ij.  koji  klama.  —  U  naše  vrijeme. 

—  U  Šulekovu  rječniku:  (kod  locker)  klama vo 
uže  ,ein  lockeres  seil';  (kod  los)  klamav  klinac 
(čavao,  ekser)  ,ein  loser  nageP. 

KLAMFAE,  m.  vidi  klampar.  —  U  Bjelostjen- 
Čevu  rječniku:  ,bractearius,  bracteator,  bractea- 
rius  1.  laminarius  faber*,  i  u  Stulićevu:  ,battiloro* 
(zlo  tuinačeno  po  latinskoj  riječi),  ,bractearius* 
s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  Bjelostjenčeva. 

KLAMItAJStE,  n.  <ijelo  kojijem  se  klamiće.  — 
U  Vukovu  rječnika. 

KLAMItATI,  klimfčem,  impf.  vacillare;  nu- 
tare.  —  viporedi  klamati,  klimati.  — -  U  naše 
vrijeme,  a  između  rjeaiika  u  Vukovu  (1.  ,wackeln' 
,nuto'.  2.  ,wackeln'  ,agito'). 

a.  vacillare,  moveri,  labare,  fufati  se,  micati 
se,  kad  što  nije  zabodeno  ili  uopće  pričvršćetio  n^ 
svom  mjestu  kao  što  treba,  n.  p.  klinac  (Čavao)  u 
svojoj  rupi,  zubi  u  desnima,  pa  i  klobuk  na  glavi 
(kad  je  preširok),  crevfa  na  nozi  itd.  Kao  ba- 
bini zubi.  (Kad  je  što  slabo  i  klamić«).  Nar.  posl. 
vuk.  129.  —  U  Vukovu  rječniku  stoji  (u  svijem 
izdanima) :  ,agito*  2)o  Čemu  bi  bio  prelazni  glagol 
ali  vafa  da  je  štamparskom  griješkom  mj.  ,agitor^ 

b.  nutare,  klimati,  n.  p.  glavom,  ili  fulati  se 
cijelijem  tijelom  (kao  pijan),  pa  i  hoditi  tako  kli- 
majući. 

KLAMItAV,  adj.  koji  klamiće,  vidi  2.  klapati, 
a  na  kraju. 

KLAMKATI,  klamkam,  itnj)/.  u  zagotieci  na- 
šega vremena,  vala  da  je  dem.  klamati.  Turska 
kapa  iza  brda  klamka  (i  klapka,  od  klapkati). 
odgonetaj:  mjesec.    Nar.  zag.  nov.  129. 

KLAMPAR,  m.  vidi  limar.  —  usporedi  klamfar, 
klanfar.  —  Od  nem.  klempner  (srvnem.  klampfer). 

—  U  naše  vrijeme  u  Lici.  Klamparom  zove  narod 
onog  zanagiju,  koji  od  lima,  ili  inog  bleha  razne 
stvari  i  posuđe  izrađuje,  kao:  zaklopce,  kante, 
lućerde,  limice  itd.    J.  Bogdanović. 

1.  KLANAC,  kldnca,  m.  angustiae,  fauces,  tijesni 
put  (ili  uopće  tijesni  prolazak)  medu  dva  brda, 
dvi^je  visine,  ždrijelo,  gudura;  noj  češće  se  upo- 
trebiava  kao  strategična  riječ  za  mjesto  kuda 
vojska  nikako  ne  može  ili  jedva  može  ^irnći  kad 


8u  neprijatefi  na  visinaina  sa  strana,  u  Mtkafinu, 
u  Belinu,  a  i  u  Voltigijinu  rječniku  ima  zna- 
čene:  maleni  uski  put  ili  stranputica,  ali  se  ovo 
dosta  ne  potvrđuje  pri^njerima.  —  isporedi  klanac. 
—  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing.  taki  je  u  ostalijem 
padežima,  osim  nom.  i  acc.  sing,  kldnac,  voc: 
klance,  kl&nci,  gen.  pL  klanaca.  —  V.  J(igič  (archiv 
fur  slav.  philolog.  2,  397)  pa  i  F.  Miklošić  (tret 
und  trat.  24;  etymol.  w6rterb.  117)  misle  da  je 
srodno  s  lit.  kalnas,  let.  kalns,  brdo ;  onda  bi 
mogla  biti  i  indoevropska  riječ,  isporedi  grč.  xo- 
lavTj.  xol(ji}p6s,  brežufak,  lat.  coUis  (n\j.  colnis, 
vidi  K.  Brugmann,  vergl.  gramm.  der  indogerm. 
sprachen.  1*,  368),  got.  hallus,  hrid.  samo  je  kod 
toga  čudnovato  što  ove  riječi  nema  u  drugijem 
slavenskijem  jezicima,  već  samo  u  našemu  i  u 
novoslovenskom  (klanec),  a  ne  znam  ima  li  je  u 
bugarskom.  —  Od  xv  vijeka,  a  između  rječnika 
u  Mikafinu  (klanac,  uličica  ,callis,  semita^  i  kod 
stranputica),  u  Belinu  (,calle,  via  stretta'  ,semita' 
160* ;  ,8entiere*  ,trame8*  668*;  ,8tradella*  ,semita* 
711»;  ,viottolo,  via  stretta  e  non  maestra*  »se- 
mita^  768b),  u  Bjelostjenčevu  (v.  klanec),  u  Vol- 
tigijinu (,sentiero,  viottolo,  coUe,  stradella'  ,fus8- 
steig,  fusspfad'),  u  Stulićevu  (klanac  ,passo  stretto' 
,semita*),  **  Vukovu  (,der  engpass'  ,angusta  via' 
8  primjerima  iz  narodnijeh  pjesama:  Od  kuda 
su  klanci  po  naj  tješni.  Da  uhodi  klance  i  bo- 
gaze). 

a.  u  pravom  smislu.  Ner  da  bjudu  droma  i 
klance  zaskoče,  i  gdi  je  proloma  da  zavale  ploče. 
M.  Marulić  19.  Postavi  se  stati  na  nikom  klancu, 
V  kom  razbijahu  vsakoga.  Transit.  262.  Da  boje 
obajdu  kamenu  onu  )ut,  jeda  si  iznajdu  ki  klanac 
ali  put.  H.  Lučić  217.  Eto  ju  (košutu)  pak  sritih 
u  klancu  srićom  mom.  P.  Zoranić  11».  Spije, 
klanci,  luzi.  Đ.  Baraković,  jar.  13.  Da  se  ne  ide 
tukući,  obijući  klance,  sela,  župe,  gradove  i  mnoge 
razlike  strane.  M.  Alberti  iii..  Na  sve  klance, 
na  sve  pute  straže  uzmnoži.  G.  Palmotić  2,  23. 
I  da  za  to  kraćijem  puti  potrebno  je  otrčati,  da 
na  klancu  neke  od  juti  moć  budu  ih  pričekati. 
J.  Palmotić  190.  Eliakim  čini  čuvati  klance 
tijesne  od  planina.  M.  Radnić  362*>.  Nugle  i 
klance  iskah  svuda.  I.  Zanotti,  en.  50.  Pak  se 
napuniše  ravnice  i  klanci.  skaz.  21.  Putnici... 
većma  se  paze  i  obziraju  kada  su  u  klanci.  S. 
Margitić,  fal.  153.  Svim  da  otvora  bez  pjeneza 
klanac  klijeski.  J.  Kavanin  87».  U  stine  i  za 
klance  sakriveni.  135b.  KlAnac  ,insidia,  passo 
cattivo'.  S.  Budmani  418h.  Vraćajući  se  veseli 
natrag,  dočekaše  ji  neprijateji  među  jednim  pla- 
ninam  u  tisnim  klancim,  i  na  ne  iz  busije  uda- 
rivši  razbiše  ji.  And.  Kačić,  razg.  81—82.  Po- 
znajući dobro,  da  Amega  za  sve  arbanaške  klance, 
busije,  zaside  i  privare  znadise.  117.  ^ute  klance 
Turci  prijezdise.  262*.  Prez  lumbarde  zapri  klance. 
M.  KuhaČević  147.  Stupi  na  jedan  klanac.  L  J. 
P.  Lučić,  razg.  45.  Dobro  znadeš  klance  i  bo- 
gaze.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  50.  Od  kuda  su  po  naj 
tješni  klanci.  4,  254.  Tu  su  Turci  klance  pova- 
tali.  4,  338.  Teno  klance  čuva  od  hajduka. 
4,  389.  I  na  klance  stavio  pandure.  4,  498.  A 
na  tvrdi  klanac  naćeraše.  Ogled.  sr.  54.  Jal' 
ćem'  oba  klanac  zavaliti.  Nar.  pjes.  juk.  234. 
Doći  će  vranac  u  tijesan  klanac.  Nar.  posl.  vuk. 
69.  Kim  se  društvo  pohvali,  brže  klanac  zavali. 
133.  Tvoja  raja  može  da  te  hrani,  pa  stalo  je 
za  hajdučke  klance.  Osvetn.  1,  14.  A  sa  mnom 
će  polovina  poći,  da  uskočke  pregledamo  klance. 
1,  29.  Pa  i  mene  Muja  srazit  šĆAŠe,  pa  zavali 
negdje  klanac  Muja.  2,  11.  A  oni  su  prisjednuli 
klance.  2,  55.  Jer  su  turski  vardali  ulaci  da  su 
vlasi  zavrnuli  klance,   2,  112.    U  nerodnu  klancu 


Digitized  by 


Google 


1.  KLANAC,  a. 


29 


KLAl^ALAC 


litiČevu.  3,  34.  Drž'  se  klanca  po  više  Nosdara. 
3,  100.  Gdje  god  znadeš  za  ubojne  klance.  3,  123. 
Eno  kneza  Evgenija  kojeg  još  danas  klanci  i 
mostovi  uz  Bosnu  spominu.  M.  Pavlinović,  razg. 
2.5.  Ban  Derenčin,  začuv  da  se  Jakub  paša  vraća, 
zakrči  mu  klance.  38.  —  vidi  i  jadikov  i  jadi- 
kovac. 

b.  u  metaforiikom  stni^lu.  A  hudobe  će  sve 
klance  zasjesti  mu  da  ne  uteĆe.  B.  Zuzeri  37. 
Prid  paklom  stoji  Božija  pravda  oružana  čeka- 
jući na  klancu  ondi  grešnike.  337.  Zatvoriće 
(đjavao)  sve  pute  i  klance,  kud  ste  mu  utekli. 
J.  Banovac,  razg.  186.  Piša  svomu  sinu:  ,Ti  si 
sad  doprao  na  klanac  života,  s  kojega  va}a  na 
desnu  ol'  na  lijevu^  M.  Pavlinović,  rad.  84.  Tr- 
govini propita  Tegetov  klance.    86. 

e.  ti  prenesenom  smialUj  stane  u  kojemu  čefa4e 
nema  kud  kamo  da  pobjegne,  i  takovo  duševno 
stane,  osobito  čas  smrti.  Ako  si  kad  vidil  človika 
umriti,  pomisli  da  ć  i  ti  na  ta  klanac  priti.  A. 
Georgiceo,  nasl.  57.  Ne  more  se  reći  zaisto  da 
ostavlaju  grihe,  nego  veoma  većma  da  grihe  (sic) 
oata.y\&(ju)  iiih  zašto  jesu  na  taki  klanac  došli. 
P.  Posilović,  nasl.  3b.  Doveden  je  do  klanca. 
(D).  Poslov.  danić. 

2.  KLAnAC,  klinca,  m.  blato,  kao,  glib.  — 
Akc.  je  kao  kod  1.  klanac.  *~  Va}a  da  je  ista 
riječ  što  1.  klanac  (jer  je  često  u  ovakovome  klancu 
mnogo  blata).  —  U  Vukovu rječniku:  ,koth*  ,lutum' 
s  primjerom:  Klanac  do  kojena. 

3.  KLANAC,  Kldnca,  m.  mjesno  ime.  —  Biće 
ista  riječ  što  1.  klanac. 

a.  u  Hrvatskoj,  a)  u  županiji  ličko-krbavskoj. 
aa)  selo.  Bazdije}.  37.  —  bb)  tri  zaseoka.  31. 
34.  37.  —  b)  u  županiji  tnodruško-rijei!koj.  aa) 
dva  sela.    59.  62.  —  bb)  Bijeli  Klanac,  selo.  58. 

b.  pusta  u  Slavoniji  u  županiji  virovitičkoj. 
Bazdije}.  135. 

4.  KLANAC,  Klanca,  m.  ime  muško.  —  U  na- 
rodnoj 2)jesmi  našega  vremena.  Brže  sitnu  ki^igu 
napisali  staru  Klancu  sivome  sokolu.  Pjev.  cm. 
312*.     I  star  Klanac  poskoči  na  noge.   dl2b. 

KLAnCAJStE,  n.  (Ujelo  kojijem  se  klanca,  —  U 
Vukovu  rječniku. 

KLANCATI,  kl&ncam,  impf.  moriti  se  idući. 
—  Može  biti  da  je  dem.  klamati.  —  isporedi 
klančati.  —  U  Vukovu  rječniku:  ,sich  mude  ge- 
hen'  ,fatigari  eundo^ 

KLAnCOŠ,  m.  vidi  tancoš.    M.  Medić. 

KLANČAC,  klanČca,  m.  dem.  1.  klanac.  — 
Satno  u  Bjelostjenčevu  rječniku  (vidi  kod  klaAčac) 
i  u  Stulićevu:  ,parva  semita'. 

KLANČATI,  klančam,  impf.  idući  klapati  ži- 
votom :  mlavo  če)ade  klanca ;  u  mraku  se  klanČA. 
M.  Pavlinović.  —  isporedi  klančati. 

KLANČEV,  adj.  koji  pripada  Klancu  (vidi 
4.  Klanac).  Svako  pozna  Klančeve  topove.  Pjev. 
cm.  312b. 

KLANČICA,  /.  vidi  1.  klanica  (uprav  je  de- 
minutiv, isporedi  klaničica).  —  U  naše  vrijetne. 
Čim  će  pregraditi  kuću  perdom  ili  pleterom,  ili 
avliju  ili  obor  medom,  ili  klančicu  zidom,  (u 
Hercegovini,  u  Crnoj  Gori,  u  Boci  kotorskoj). 
V.  Bogišić,  zbom.  342. 

KLANČIĆ,  m.  dem.  1.  klanac.  —  U  naše  vrijeme, 
a  između  rječnika  u  Stulićevu  (uz  klančac).  ,Lako 
'e  pro  ovog  klančića  prijeći,  ali  treba  junak  koji 
će  se  uz  onu  veliku  klanČinu  uzvući^  J.  Bogda- 
nović. 

KLAnČINA,  /.  augm.  1.  klanac.  --  U  naše 
vrijeme,     Neš  se   pro  ove   klančine  prevući.    J. 


Bogdanović.  —  vidi  i  kod  klančić.  Ovako  se  zove 
i  vrh  kod  Lica. 

KLANFAB,  m.  vidi  klamfar.  —  U  Šulekoru 
rječniku :  ,klempner'. 

KLANFAEI,  m.  pl.  ime  Selu  u  Hrvatskoj  u 
županiji  modruško-riječkoj.   Bazdije).  48. 

KLAnFATI,  klinfam,  impf^  vidi  klafati.  —  U 
naše  vrijeme  u  Istri.  Klanf&t  ili  frfjat,  n.  p.  pak 
ćeš  poć  to  klanfat  okole.  u  Voloskome.    F.  Simčić. 

1.  KLANICA,  /.  stabulum,  vidi  košara.  —  Akc. 
se  mijena  u  gen.  pl.  klanica.  —  Može  biti  da 
postaje  od  korijena  glagola  klasti.  —  U  naše 
vrijeme  (ali  vidi  i  klaničica)  u  Bosni,  a  između 
rječnika  u  Stulićevu  (,foenile',  isporedi  pojata)  t 
u  Vukovu  (vide  košara  s  dodatkom  da  se  govori 
u  Bosni).  Kabanica  kuća  i  klanica.  Nar.  pjes. 
petr.  3,  268.  Tavnica  mi  kuća  i  klanica.  3,  417. 
Iz  toga  čardaka  naprav)ene  su  današi^e  kuće  i 
klanice.  Bos.  vila.  1887.  316.  A  ovce  su  blečale 
u  klanicama.    1892.  293. 

2.  KLAnICA,  /.  domaća  životina  (ovca  ili  koza) 
što  se  hrani  da  se  zakofe.  —  Postaje  od  j^art. 
praet.  pass.  klan  glagola  klati.  —  U  naše  viijeme, 
a  između  rječfUka  u  Vukovu  (ovca  koja  će  da 
se  koje  ,das  stechschaf  ,ovis  ad  cultrum  desti- 
nata'  s  dodatkom  da  se  govori  u  Dubrovniku). 
S  nama  postupaju  kao  s  ovcama  klanicama.  Đ. 
Daničić,  psal.  44,  22.  Ovako  veli  Gospod  Bog 
moj;  ,Pasi  ovce  klanice'.    zah.  11,  4. 

3.  KLANICA,  /.  vidi  pokoj.  —  Postaje  kao  2. 
klanica.  —  U  jednoga  pisca  našega  vremena.  Tu 
je  tada  bila  strašna  klanica  između  Huna  koji 
napadahu  i  NiŠev)ana  koji  grad  brai^ahu.  M.  Đ. 
Milićević,  kra).  srb.  88. 

4.  KLANICA,  /.  itne  selu  u  Srbiji  u  okrugu 
vafevskom.   K.  Jovanović  100. 

KLANIČICA,  /.  dem.  1.  klanica.  —  U  jednoga 
pisca  (Bošnaka)  xviii  vijeka.  Potribito  im  bi 
savrijeti  se  prid  gradom  u  jednoj  špi|ici,  da  rečem 
klaničici,  gdi  običavaše  imaAe  plandovati.  F. 
Lastrić,  od'  384. 

KLANOVAC,  Klanovca,  m.  mjesno  ime  u  Sr- 
biji u  okrugu  kragujevačkom.  Livada  u  Kla- 
novcu.    Sr.  nov.  1861.  316. 

KLAlSr,  m.  vidi  klaiiane.  —  U  jednoga  pisca 
XVIII  vijeka.  Merkur  s  Gracijama  u  istom  templu 
klan  primaju.  J.  KavaAin  357».  Svjet  naš  uči 
ih  riječi  hitat,  i  Isus,  Mariju  klaAem  čitat.  5051*. 

KLAli^A,  /.  vidi  klai^ane.  —  U  jednoga  pisca 
XVIII  vijeka.  Kada  Aman  bijaše  pomilovan  od 
kra)a  Ašuera,  bijaše  klaiia  i  svak  mu  prigibaše 
kolina.    M.  Radnić  202h. 

KLAiStAC,  klduca,  m.  vidi  1.  klanac.  —  Samo 
s  kajkavskijem  oblikom  klanec  u  Bjelostjenčevu 
rječniku :  klaAec,  klanac  ,vallis,  valles',  v.  dolica. 
2.  ,semita.  augusta,  clivosa,  via  clivia* ;  u  Jam- 
brešićevu:  ,callis,  angiportus*;  u  Stulićevu:  v. 
klanac  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  Habdelićeva. 
—  I  kao  mjesno  ime.  Klanec,  trgovište  u  Hrvat- 
skoj u  županiji  varaždifiskoj.   Bazdije).  93. 

KLANAČNO,  n.  mjesno  ime.  —  Vdfa  da  bi 
ovako  glasilo  po  štokavskom  govoru,  nalazi  se 
satno  kajkavski  oblik  Klaiiečno,  selo  u  Hrvatskoj 
u  županiji  varaždinskoj.   Bazdije).  100. 

KL  ANAL  AC,  klanaoca,  m.  čovjek  koji  klana 
ili  se  klana.  —  Od  xviii  vijeka,  a  između  rječ- 
nika u  Belinu  (,adoratore,  colui  che  adora'  ,ado- 
rans*  .S7»;  klai^alac  od  nebogova,  klaAalac  kri- 
vijeh  bogova  ,idolatra  e  idolatro,  adoratore  d'idoli* 
,idoloram  cultor'    374*)  g(ije  se  naj  prije  nahodi, 


Digitized  by 


Google 


klaiStalac 


30 


KLAPATI,  1,  b,  b). 


u  BjeloH^jenčevu  (vidi  kod  klanavac),  u  Stulićevu 
(kla&alac  i  griješkom  klanaoc  ^rovereii^,  adorans, 
colens'). 

•.  uop6e.  Ulizaoci  i  klanaoc  i  pape  rimskoga. 
A.  Kanižlić,  kam.  270. 

b.  0  vjeri.  Budući  toliki  kipa  ovoga  klanaoci. 
F.  Lastrić,  test.  ad.  36*.  Krivih  bogova  klaAa- 
oce  obraćajući.  A.  KaniŽlić,  fran.  220.  Klaiiaoci 
Jesusovi.  S.  Kosa  34^.  Pravi  klanaoci  klanaće 
oca  duševno.  57^.  Klaualac  kipa.  158*>.  Stari 
Bim}ani,  lUhovi  (satira)  klanaoci.  M.  A.  ReJ- 
ković,  sat.  A5l>.  Da  je  ovaj  obićaj  od  ovih  krivih 
bogova  i  od  Aihovih  klanaoca  svoj  početak  dobio. 
A7*.  Klanaoci  Boga  nebeskoga.  A.  T.  Blago- 
jević,  khin.  57.  Nazivamo  se  pravi  klaAaoci 
Božji.    B.  Leaković,  gov.  201. 

1.  KLAIStALICA,  /.  žensko  čefade  što  klana  ili 
se  klana.  —  U  Belinu  rječniku :  .adoratrioe,  colei 
che  adora'  ,adorans*  37»,  i  u  Stulićevu  (uz  kla- 
nalac). 

2.  KLAISTALICA,/.  vidi  dale.  —  Unane  vrijemej 
a  između  rječnika  u  Vukovu  (,eine  art  lieder  der 
blinden,  mit  denen  sie  auf  der  erde  sitzen  und 
almosen  bitten'  ,cantus  quidam  coecorum  eleemo- 
synam  mendicantium*).  U  Srijemu,  u  Slavoniji, 
u  Bačkoj  i  u  Banatu  slijepci  naši  slabo  znadu 
junačkijeh  pjesama,  nego  pred  kućama  stojeći 
pjevaju  pjesmice  pobožne  da  bi  nima  ]ude  na 
podjelu  pobudili,  a  na  saborima  (kako  kod  crkava 
i  kod  manastira,  tako  i  po  varošima  i  po  selima 
na  panađurima  i  o  praznicima)  posjedaju  na  zemju, 
pa  kao  pjevajući  uz  gusle  mole  da  im  se  što 
udijeli,  prve  ove  pjesmice  zovu  oni  ,pretkućnice' 
(ili  ,pretkuti\ice',  što  se  pjevaju  pred  kućama),  a 
druge  ,klanalice'  (kojima  se  Judima  ,klana^  i  moli). 
Vuk,  nar.  pies.  1,  127. 

KLAIStaNE,  n.  cijelo  kojijem  ko  klana  ili  se 
klana.  —  Stariji  su  oblici  klaAanije  i  klaname. 
—  Između  rječnika  u  Mikafinu  (klaAanje),  u  Be- 
linu (klai^anje  ,adoratione,  Tadorare'  ,adoratio^ 
37»^,  u  Bjelos^jenČevUf  u  Jambrešićevu,  u  Volti- 
gijtnUf  u  Stulićevu,  u  Vukovu,  u  Daničičevu  (kla- 
nanije  ,inclinatio'). 

II .  uopće.  MnožbstvomB  klananija  padajuštee 
udy.  Domentijanh  44.  (Farizeji)  jube  prva  po- 
sajenja  na  večerah  i  prva  sidinja  u  crikvah  i 
klananja  na  trgu.  Bemardin  37.  matth.  23,  6—7. 
Ona  klai^anja  i  prignutja  kolin.  P.  Badovčić,  nač. 
418.  Gospojam  od  klai\anja  harač  daju.  P.  Ka- 
na velić,  iv.  419.  Za  ukloniti  se  od  mlogih  po- 
zdrava i  klanai^a.  A.  Tomiković,  živ.  28o.  A 
puci  im  zasluge  priznaju  sa  klananem  i  sa  po- 
šti vanem.    Osvetn.  2,  25. 

b.  0  vjeri.  Da  je  u  Jerusalemi  misto  od  kla- 
nanja. Bernardin  49.  joann.  4,  21.  Ne  primke 
Bog  tvojego  klai^nija.  Pril.  jag.  ark.  9,  147. 
(14<)8).  Idolatrija  aliti  klauanje  stupom.  M.  Orbin 
28.  Lakomost  jest  kakono  jedno  klauanje  idolsko. 
I.  T.  Mmavić,  ist.  168.  Gdi  god  je  Isukrst,  do- 
stojno jest,  da  mu  se  klanane  čini.  I.  Velikanović, 
uput.  3,  53.  Od  klanaiia  Božjega.  J.  Matović 
XVI*.  Da  sama  crkva  ima  pravo  klaAane  posve- 
tilista.  91.  Obratili  bi  se  svi  )udi  na  klanane  i 
častene  pravoga  Boga.  325.  Zazivauem  svetijeh 
i  s  klaAanem  relikvija.  331.  —  U  Turaka.  Kad 
svrše  klanane  i  iziđu  pred  ^miju  svi  ga  jedno- 
glasice  zapitaju.  Nar.  prip.  vrč.  90.  Više  vaja 
dan  klai^ana  jedan.    P.  Petrović,  gor.  vijen.  34. 

KLATStARIC,  m.  mjesto  u  Srbiji  u  okrugu  kra- 
jinskom. Vinograd  u  BUaAariću.  Sr.  nov.  1875. 
134. 

KLAl^AŠ,  m.  vidi  klanalac,  b  (s  nekijem  pre- 
ziranem).    Ne  kla^a  se  ujedno  Bogu  i  vragu,  ah 


jao!  ovakovi  klanaša  jest  danas  pun  krstjaiiliik. 
D.  Kapić  68. 

KLAI^ATE^i,  m.  vidi  klanalac.  —  U  Stulićevu 
rječniku. 

KLAl^TATE^ilCA,  /.  vidi  klanalica.  —  U  Stu- 
lićevu rječniku. 

KLA&ATE^iNICA,  /.  na  dva  mjesta  u  ruko- 
pisu XV  vijeka  s  razliČitijem  značenem :  na  prvom 
mjestu  znači  što  klanane,  b,  na  drugom  što  kla- 
nalica. ,Ča  to  činiš?'  ,Ovo  klaiiatejnicu  Bogu 
činu*.  .  .  .  , Lukava  Bogu  klaAateJnice,  ne  primje 
Bog  tvojego  klai^anja^  PrU.  jag.  ark.  9,  147. 
(1468). 


KLAIStATI,  klaii&m,  impf,  iterativni  glagol 
prema  kloniti;-  oblik  je  aktivni  po  svcj  prilici 
mlađi  od  refleksivnoga  klanati  se  koji  je  obićfiiji 


i  u  drugijem  slavenskijem  jejsicima.  —  Akc.  se  tte 
mijena  (aor.  2*3  sing,  kl&iia).  —  EijeČ  je  pra- 
slavenska,  isporedi  stslav.  klanati  i  klanati  s^ 
rtis,  KaaHATkCfl,  pof.  ktaniać  i  klaniać  si^;  nije 
posve  isto  češ.  Idančti  (praes.  klanim)  i  klaneti 
se,  gori/ioluz.  kloi^eć,  doikoluž,  kloniš  se. 

1 .  aktivno.  —  Iznađu  rječnika  u  Belinu  (kla- 
nati tkoga  ,adorare,  far  atto  di  riverenza^  ,adoro' ; 
Božjom  časti  klai^ati  ili  poštovati  tkoga  ,adorare 
uno  come  Dio'  ,divino  quempiam  honore  colero* 
37*;  klanati  lažive  bogove  ,idolatrare,  adorare 
gV  idoli*  ,idola  colere*  374*),  u  Stulićevu  (klanati 
koga  uz  klanati  se),  u  Vukovu :  n.  p.  podne,  akšam, 
ićindiju  ,beten  (von  den  tiirkischen  serben)*  ,oro'. 

n.  inclinare,  flectere,  pogiiliati,  naprijed  pregi- 
hati;  objekat  je  glava,  gonM  dio  tijela;  to  se 
shvaća  (u  prvom  i  trećem  primjeru)  kao  znak 
štovaikif  radi  toga  u  trećem  primjeru  ima  dativ 
onoga  sto  se  štt^e  (isporedi  c,  *  3,  h).  —  rijetko 
(može  biti  da  se  shvaća  kao  imperfektivni  glagol 
prema  nakloniti,  prekloniti).  (Anđeli)  klA^a^u 
lišća,  steru  krila  oko  ogleda  svoga  mila.  J.  Ka- 
vaAin  499^.  Prij',  utroba  ih  (djecu)  nag'  izgana, 
kod  liih  oči  naše  bdiju,  rodnijem  {ubav  krilo 
klaAa,  ruke  hode  im  ukrjep}iju.  505^.  Koji  glavu 
klana  prisvetomu  imenu  Isusa.   Ant.  Kadčić  374. 

b.  znaČene  je  kao  kod  klanati  se,  vidi  3,  b; 
objekat  je  stoje  ondje  dativ.  —  xvii  i  zviii  vijeka. 

a)  vidi  3,  b,  a).  San  ovi  prikazivaše  Jozefu 
da  ga  sunce,  mjesec  i  jedanefjt)  zvijezda  . . .  kla- 
naju . . .  Erbo  Jozefa  uzpeta  na  pristoje  edipatsko 
klano  je  Aegov  otac  i  jedanestina  i^egove  bratćo, 
to  jest  sunce  i  jedanes  zvijezda.    S.  Bosa  51^. 

0)  vidi  3,  b,  b).  Drži  da  ona  sva  je  sreća  i 
božanstvo  koje  Jdana.  I.  Gundulić  330.  Boga . . . 
štujte,  )ubite,  klanajte,  Častite  i  bojte  ga  se.  A. 
Vita(ić,  ist  195.  Svi  se  od  svita  kraji  sgrbe 
s  pnklonstvom  ga  hteć  klanati.  218b.  Prilike 
od  zlata  narod  klaAa.  481*.  Sama  Boga  tu  kla- 
iiajuć.  J.  Kavanin  307*.  Ne  klajiaše  V  rimski 
puci  Priapa,  Volupa  i  Smradesa?  443*.  Nego 
Čini  tvom  milosti  da  te  vijemo  svi  služimo,  duše 
i  naše  da  te  klaAa^  hvale,  slave,  blagosliv)a^u. 
574*.  On  je  Bog  koga  svak  klaiiat  će.  L  Đorđić, 
salt.  147.  Klanajući  junca  od  zlata.  268.  Poni- 
ženo klai&am  Boga  očita  i  skrovena.  nzd.  129. 
Tebe  u  trojstvu,  Bože  jedan,  svak  pripijeva,  klana 
i  štuje.  ben.  200.  Sa  svijem  srcem  i  pameti 
klaiiam  nebo  lica  tvoga,  pjesn.  24.  Slično  bilo 
naj  veće  bi  klaiiat  vrijeme  n\ješte  Boga.  59.  Tebe 
klapamo,  o  blaženo  trojstvo.  J.  Banovac,  blagosov. 
286.  Mješte  Boga  svoga  stvorite}a  klaiiaŠe  stvo- 
rene. S.  Bosa  21h.  Tuj  nađoše  Jezusa  s  Marijom 
i  vidiuŠi  ga  metnuše  se  nica  na  zem]u  prida  n 
klaiiajuć  ga.  36*.  Klanaćeš  Gospodina  Boga 
tvoga.  48*.  Nemoj  klai^ati  bogove  druge  prida 
mnom.    J.   Matović   16.     Bogo{ubno  bi   i  sveto 


Digitized  by 


Google 


KLAlirATI,'!,  b,  b). 


31 


KLAIStATI,  3,  a. 


klai^li  Boga.  88.  Da  bi  klaiiali  i  Sastili  Boga. 
287.  Klauati  6es  mene  pravoga  Boga.  828.  Prid 
uvjetnijem  ovijem  zaklopjem  klana t  ću  i  hvalit 
ću  ime  Gospodinovo.  I.  M.  Mattei  17.  Kla- 
lia^jf^te  me:  božica  sam.  N.  Marci  12.  Pafo  i 
Ćerig  klana  mene.  28.  Šta  u  kuli  beg  po  noći 
kavi?  il'  se  mije  i  klana  Alaha?    Osvetn.  4,  16. 

c)  vidi  8,  b,  ej.  I  svakomu  Čini  znati«  da  grob 
sveca  Muhameta  na  Meci  će  poć  klai^ati.  I.  Gun- 
dulić  296.  Idoh  klanat  tempao  sveti.  J.  Kavaiiin 
542^.  Svetijeh  mučenika  kojijeh  u  ovoj  crkvi 
klanamo.  I.  Đorđić,  ben.  141.  Marija  koju  pri- 
povijedamo i  klanamo  za  istinitu  majku  Božju. 
J.  Matović  89.  Pa  je  ovo  pravi  sakramenat  i 
jedan  od  onijeh  sedam  kojijeh  je  crkva  sveta 
vazda  klanala  i  poštovala.  192.  Pak  k6  svetu 
klaiiat  će  te.    N.  Marci  85. 

tlj  vidi  3,  b,  d).  Tri  robine.  tri  carice  ki  po- 
stavi na  sto  uza  se,  i  klanajuć  žensko  lice,  rob 
pritvori  od  cara  se.  L  Gundulić  516.  Sve  tvoje 
kuće  pris vitle  koju  meu  časti  ostale  klai^a  vas 
grad.  L  Ivanišević  259.  Klanam  mane,  klanam 
vele,  moga  i  Vlaš-Božićevića.  J.  Kavanin  99l>. 
BratuČedi  kih  dobrotu  svi  klanaju.  103a.  Bis- 
kupa nih  Jakova  grede  klaiiat  pero  moje.  120. 
Za  nim  klanam  pak  Fedrika.  124^.  Katoličanska 
crkva  vazda  je  klanala  rimskoga  vladaoca  papu. 
J.  Matović  299. 

c.  značene  je  posve  kao  kod  b  (osobito  kod 
b)),  ali  je  razlika  u  tome  što  ima  dativ  a  ne  aku- 
zativ kao  kod  b.  -^  xvii  i  xvni  vijeka,  a  i  xvi 
po  noj  prvam  primjeru,  ali  može  biti  da  se  stoji 
i  za  bri^u  i  za  klanam,  ili  samo  za  drugo,  ispo- 
redi  brinuti,  I,  1,  c)  (zledi  može  biti  instrumental). 
1  za  sve  er  brinu  zledi  se  koj  klanam,  vidu,  zlo 
er  činu,  a  od  zla  se  ne  uklanam.  Đ.  Banina  142«. 
Kxa|a  komu  podniženo  sve  klana  ti  zemje  imaju, 
(i.  Palmotić  8,  84».  Manases ....  balvanom  je 
klanal.  P.  Vitezović,  kron.  14.  Tom^  svak  klana 
zem|i  niče  kipu  obetnom^  od  božice.  J.  Kavanin 
45^.  Pogansko  je  kipočašće  s  kim  klanamo  zlatu 
u  tašće.  55^.  Za  ljetni  mu  harač  stavi,  da  svojem' 
vijeću  uzvišenu  klana.  184l>.  Nek  sva  zem(a 
klaiia  tebi.  227*.  Svijet  prevarjiv  i  himbeni,  što 
svim  može  pak  klaiiatL  362*.  Tim  otajstvom  od 
čudesa  kojim  tabor  od  nebesa  i  oružje  i  kolina 
vazda  klana  do  dubina.    V.  Došen  112ab. 

d.  moliti  se  Bogu  klanajući  se  (glavom  i  gor- 
iiijem  tijelom  put  zemfe),  samo  o  Turcima,  (u 
jednom  primjeru  tiašega  vremena  o  Urisćanima: 
Patrijara  je  pred  ikonam  klanao.  S.  ^ubiša,  prip. 
146.  u  drugome  xvii  vijeka  o  poganima,  ali  može 
biti  (ia  se  u  poklone  se  stoji  i  za  klaiiaju:  Ovdi 
se  ima  ustati  cesar  sa  svom  družbom,  i  pojdu 
k  idolom  i  ondi  došavši  klanaju  i  poklone  se. 
P.  Hektorović  (?)  84).  —  Od  xviii  vijeka,  a)  kao 
neprelazni  glagol  bez  objekta.  Ulami  ne  klanaju, 
neg'  mu  prvi  odmeću  se.  J.  Kavanin  270*.  Kako 
bi  ono  vrime  došlo  u  koje  Turci  klanaju,  udij 
bi  klanali.  J.  Filipović  1,  22l>.  Niti  klana  nit' 
abdest  uzimje.  And.  KaČić,  razg.  109^.  Kad  ja 
pođem  u  ^amiju  klanati.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  286. 
Ko  će  klanat,  nek  id'  u  gamiju.  2,  518.  Gospo- 
daru, care  Sulemane!  hodi  dođi  ka  Jerusalimu, 
te  ti  klanaj  za  neđe|u  dana^  da  ti  padne  vatra 
iz  nebesa.  8,  58.  Te  (Turci)  klanaju  i  Bogu  se 
mole.  8,  269.  Niti  klana  ni  avdes  uzima.  4,  79. 
Turski  klanam,  srpski  Boga  molim.  4,  168.  Na 
sviusku  kožu  ne  klaiiao!  Pjev.  cm.  80l>.  Tako 
ne  klanao  de  Turci  klanaju.  Nar.  posl.  vuk.  808. 
,§ta  ti  čini  otac?'  ,Klana^  ,Šta  ti  čini  mati?' 
,Krsti  se*.  858.  Pošto  TuiČin  uzme  avdes  da 
klaiia.  Vuk,  poslov.  76.  A  to  kleto  od\jelo  za 
Turčina  ni  pristalo  nge,  jer  se  miti  i  klaiiati 


smeta.  Osvetn.  2,  51.  Tako  vele  age  Trebiiiani) 
a  miju  se  i  klanaju  često.  2,  77.  Jednijem  je  u 
zakonu  dano,  poraz  dina  gonit  dušmanina,  ne 
klanali  kao  oni  sami.  8,  82.  —  b)  objekat  može 
biti  molitva  ili  vrijeme  u  koje  biva  molitva  po 
musulmanskom  zakonu.  Te  klanaju  turskoga  na- 
maza, klanaše  ga  za  nede|u  dana.  Nar.  pjes.  vuk. 
8,  59.  Večeraše  i  akmaš  klauaŠe.  3,  84<).  Asan 
aga  ićindiju  klana.  Nar.  pjes.  petr.  1,  159.  Ali 
beže  ikindiju  klana.  Bos.  prij.  1,  38.  Ona  sabah 
klana  u  odaji.  Nar.  pjes.  horm.  1,  4.  I  narodu 
klano  ramazane  i  učio  djecu  knigovane.  Osvetn. 
6,  8. 

e.  kao  poklaiiati,  imperfektivni  je  glagol  prema 
pokloniti.  —  U  tri  pisca  xvin  vijeka.  Gdi  jim 
klanaš  oborite  sve  jestojske  plemenite.  J.  Ka- 
vanin 23*  Orlanda  uegovaste  klanajuć  mu  t6ke 
dare.  1911>.  Djevojčica  sramna  'e  svaka,  bježi  a 
želi  bit  )ub}ena,  ako  se  odkrije,  brani,  a  paka 
klaiia,  kad  je  uzmo|ena.  2531>.  Neka  klana  stavna 
vira  što  poznaiie  ne  dopira.  I.  Đordić,  salt.  464. 
Čim  klanam  male  ove  knige  na  svjetlost  izve- 
dene tvomu  gospodstvu,  krepcijeh  imam  uzroka 
radovati  se.  I.  M.  Mattei  v.  Tot  su  dužni  pri- 
svetomu  srcu  Jezusovu  klanati .  svoje  srce  čisto. 
10.  čast  koju  mi  Bogu  klanamo.  12.  Komu  si 
tvoju  }ubav  klanala  dosada?  22.  Izaberi  koju- 
god  službu  koju  ćeš  mu  svaki  dan  klaiiati.  140. 
Božiiemu  srcu  klanati  haraČ  sveudijni  (ubavi.  157. 
Klanati  G.  Bogu  naše  molitve.  169.  Drugu  službu 
još  postav)am  koju  .  .  .  koriš tno  ćeš  klaiiati  pri- 
svetomu  trojstvu.    Štit.  23. 

r.  kao  uklanati,  imperfektivni  glagol  prema 
ukloniti.  —  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Sveto 
ponmzanje  ne  brzi  smrt,  ali  je  klaiia.  Blago  tur. 
2,  304.  —  U  jednoj  narodnoj  pjesmi  našega  vre- 
mena ima  primjer:  Sve  se  cure  uklonile  s  puta, 
a  ne  klana  Velibegovica.  Nar.  pjes.  herc.  vuk. 
141,  gdje  klana  znači:  uklana  se,  kao  da  je  ne- 
prelazni glagol,  ali  se  po  svoj  prilici  ima  u  misli 
se  po  predaŠnemu  glagolu. 

Z,  pasivno.  —  prema  značenu  kod  1,  b.  Vbsemi 
klanajemu.  Sava,  sim.  pam.  šaf.  11.  Hudobe... 
jesu  bile  .  .  .  klaiiane  i  prigrjene.  A.  Gučetić, 
roz.  mar.  143.  I  u  duha  sfetoga . . .  koji  je  s  ocem 
i  sinom  zajedno  klanan  i  proslav^en.  B.  Kašić, 
rit.  74.  Da  on  sam  tote  bude  klanan,  štovan  i 
hvajen.  A.  Vitajić,  ist.  254.  Tilo  Isukrsta  vazda 
budi  klanano.  F.  Parčić  73.  Da  i  on  klanan 
tuti  bude.  J.  Kavanin  4211>.  Bog  bješe  čađtien 
i  klaiian.  I.  Dordić,  salt.  7.  S  toga  on  (Beneaik) 
bi  klanan,  čaštjen  i  slavjen  ne  samo  od  talijanske 
nu  od  inostrane  gospode,  ben.  158.  Jeda  li  u 
svemu  klanani  Isukrst  imade  u  sebi  Štogodire 
sramotno?  I.  P.  Marki  46.  Odi  je  govor  o  Go- 
spodinu Bogu  pravomu,  Bogu  Abraama,  Isaaka 
i  Jakoba  klaiianu  od  Žudjela.  S.  Bosa  7^.  Ovi 
djetići  iliti  mladjenci  klanani  su  u  hristjanstvu 
ko  mučenicL  87  b.  Počeše  kipi  bit  klaiiani  pravo 
kakono  bogovi.  Blago  turi.  2,  82.  Ja  jesam  Go- 
spodin Bog  tvoj,  to  jest  jedin  i  sam  i  klaiian  i 
služen  u  samomu  i  pravomu  zakonu  katoličan- 
skomu.    2,  30. 

3.  sa  se. 

II.  pasivno.  —  prema  značenu  kod  1,  b.  Tko 
na  cara  (car  zavika)  zgar  od  Boga  posvećena 
stav|a  ruke,  koga  slika  od  svijeta  se  klaiia  i  sjena? 
I.  Gundulić  560.  Da  se  klaiia  u  svijeh  mjestih 
Jesusa  ima  preblaženo.  I.  Dražić  21.  Nek  se 
klaiia  svet'  trojica  od  pukova.  J.  Kavanin  225*. 
Taj  kami  još  i  sada  se  klana  od  pravovjernijeh 
putnika.  I.  Đordić,  ben.  114.  Da  se  ne  ima  kla- 
iiati drugi  bog.  A.  Baćić  42.  Sveto  tilo  liegovo 
prinošeno  bi  u  Mletke  gdi  s  velikim  devocijonom 


Digitized  by 


>^uogIe 


KLANATI,  3,  a. 


32 


KLATsfATL  8.  b,  r). 


i  )ubodi|om  klaiia  se  i  poštuje  od  oiiizije  gra- 
đana. F.  Lastrio,  od'  321.  Koji  so  s  ocem  i 
ninom  zajedno  klana  i  slavi.  J.  Matović  x.  Da 
se  imaju  klanati  i  zazivati  svetL  xi.  I  iiegova 
uspomena  da  bi  se  klanala  svaki  dan.    227. 

b.  refleksivno,  uprav  poginati  se,  ili  pregibati 
glavu  ili  goriM  dio  tijela  pred  kim  ili  pred  čim 
za  znak  poniznosti  i  štovana,  pa  i  drukčije  po- 
kazivati poniznost  i  štovane,  kad  se  izriče  pred 
kim  se  ovako  čini,  to  biva  oHčno  dativom,  iz 
ovoga  se  razvijaju  i  druga  značena,  ali  nije  svagda 
lako  razlikovati  jedno  od  drugoga.  —  Vrlo  često. 
—  U  svijem  je  rječnicima:  u  Vrančičevu  ,ado- 
rare*;  u  Mikafinu  klanati  se,  pokloniti  se  ,colo, 
veneror,  adoro,  tribuere  cultum  religionis' ;  u  Be- 
linu  ,chinarsi  per  riverenza'  ,inclinare  se  reve- 
rentiae  causa'  190*;  »rispettare,  portar  rispetto* 
,vereor*  626*;  ,riverire' , veneror*  (529»;'  ,adorare, 
far  atto  di  riverenza*  ,adoro*  37'*;  u  Bjelostjen- 
čevu  klanam  se,  6ast  dajem,  častim  ,adoro,  colo, 
veneror,  religione  plaćo,  religionis  cultum  tribuo, 
reverentiam  praesto,  exhibeo,  reverenter  saluto^ 

2.  v.  poklanam  se;  u  JambreHčevu  klaiiam  se 
,adoro*;  u  Voltigijinu  jvenerskve,  inchinarsi,  com- 
plimentare'  ,anbeten,  verehren,  sich  verneigen*; 
u  Stuličevt$  klaAati  se  komu  ,adorare,  venerare, 
venerari,  colere,  revereri,  ad  pedes  alicujus  pro- 
cidere'j  u  Vukovu  ,8ich  verneigen'  ,incUnor*;  u 
Daničičevu  ,caput  inclinare^ 

a)  caput  inclinare,  acclinis  salutare,  dolazeći 
pred  koga  ili  sretajuči  ga  pozdravfati  ga  pregi- 
banem  tijela,  pa  i  uopće  stojeći  pred  kim  poka- 
zivati mu  svoju  poniznost  i  štovane  prema  nemu. 
Pripadaju  klaAaje  se.  Sava,  sim.  pam.  šaf.  10. 
I  pozdrav^ahu  i  klaiiahu  jej  se.  Starine.  23,  87. 
(1496).  Na  kolina  padaše  klanajući  so  kako  no 
da  bi  prošćenje  pita'  od  griha.  Živ.  jer.  star. 
1,  233.  Klaiiam  se  tebi,  Dariju  caru,  služiti  hoću 
tomu  ki    nami   život  darova.     Aleks.   jag.   star. 

3,  265.  Padahu  na  kolina  ter  mu  se  klaiiahu. 
Tondal.  star.  4,  116.  U  to  Venera  božica  iziđe, 
a  vile  joj  se  klaiiaju.  M.  Držić  35.  Nu  milos 
tva  velja  sminje  mi  toj  daje,  da  idu  k  liemu  ja, 
snižno  se  klaiiaje.  D.  Banma  148».  Ah  prikor, 
u  dugu  tamnilu  neznana  cić  zlata  drug  drugu 
k'o  rob  se  da  klaiia !  I.  Gimdulić  108.  Posmijeh 
mu  je  sveđ  sred  usti,  svakomu  se  smerno  klaiia. 
311.  Na  lie  štitu  zvijer  je  ona,  proć  mjesecu 
jasnom  s  nebi  ka  se  klaiia  svim  priklona.  344. 
Koga  kad  vijaše  Anton,  do  zem}e  mu  se  klaiiase. 
F.  Glavinić,  cvit.  183».  Tvoi  svjetlosti  ja  se 
snižen  klanam  odi.  G.  Palmotić  2,  16.  Svak  mu 
se  klaiiaše  priklone  s  pošteiiem.  B.  Krnarutić 
10.  Ovo  promiš}a  misnik  kada  se  klaiia.  I.  Ančić, 
svit.  151.  A  svi  oni  ki  ga  vide  klaiia'u  mu  se, 
a  on  muči.  J.  Kavaiiin  53b.  Vrata  ohola  kim 
se  klana  vas  svijet  nica.  216*.  Da  se  zem|i  istom 
klaiia,  po  zemji  se  da  i  poteže.  436*.  Knezi, 
bani  .  .  .  klaiiat  će  se  zem]i  niče.  568b.  Lubeći 
ruke  vašemu  gospodstvu  klanam  se  osobito.  I. 
Đorđić,  uzd.  iv.  Kudio  je  mrtva  komu  se  je  živu 
ulizivao  i  klaiiao.  A.  Kanižlić,  kam.  142.  Drug 
se  vimu  drugu  klaiia.  V.  Došon  137*.  Klanajuć 
se  do  nizina.  140b.  Va}a  da  se  sirom  tare,  i  do 
crne  zem)e  klaiia,  srcom  gdino  kripost  plaiia. 
228b.  \idi(h)  čudo  i  nagleda^/^  ga  se,  di  se 
klaiia  misecu  danica.  And.  Kačić,  razg.  47*.  Kla- 
Aajući  se  do  zemje.  kor.  35.  Duboko  prignut 
klaAa  se.  I.  Volikanović,  uput.  3,  457.  Klanaju 
se  liemu  svi  po  redu.  .1.  Krmpotić,  mal.  12.  No 
se  rodu  licem  klaiia.  Nar,  pjos.  vuk.  1,  6.  Pak 
se  klaiia  do  zemjice  crne.  2,  311.  Klanam  vam 
se !  (Kad  se  ko  s  kim  sastaje  ili  rastaje  —  mjesto : 
,Pomozi   Bog!*   ili:   ,S  Bogom   ostaj*.    U  Dubrov- 


niku). Nar.  posl.  vuk.  134.  Pristupi  k  nemu 
covjok  klaiiajući  mu  se.  Vuk,  mat.  17,  14.  Ko- 
jima se  [udima  klaiia  i  moli.  nar.  pjes.  1,  127. 
Svi  grknuše  iz  jednoga  glasa,  a  ponice  i  zelena 
trava,  ter  se  klana  Nikolici  knezu.  Osvetn.  3,  151. 
—  U  ovijem  se  primjerima  ima  u  misli  drugo 
so :  Traže  da  im  se  klaiia  po  ulicama.  Vuk,  mat. 
23,  7.  Tražite  da  vam  se  klaiia  po  ulicama,  luk. 
11,  43.  —  Mješte  dativa  može  biti  i  instr.  s  prijed- 
logom pred.  Pred  kim  se  na  ko|enih  klaiiaju 
vsi.  Transit.  24.  Klaiiati  će  se  prid  tobom.  B. 
Kašić,  rit.  108.  Klana  se  prid  liime.  Đ.  Bara- 
ković,  vil.  13.  I  pred  liira  se  do  zemjice  klaiia. 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  628. 

b)  adorare,  pokazivati  naj  veće  štovane  bogu 
ili  kome  ili  čemu  što  se  drži  kao  bog,  pa  i  uopće 
postupati  8  kim  ili  s  čim  kao  s  bogom.  Kako 
poznal  budeš  nega  Gospodina  i  da  ne  moreš  naj  ti 
drugoga  nemu  takmena,  nega  štuj,  liemu  se  klaiiaj. 
Živ.  kat.  star.  1,  219.  I  budu  se  klanati  liemu 
fsi  anjeli  Božji.  Bemardin  9.  paul.  hebr.  1,  6. 
Kipu  zlatomu  ki  si  uzdvigal  ne  klaiiaju  se.  101. 
dan.  3,  12.  Klanati  se  idolom.  Naručn.  85*. 
Imamo  se  bojati  Boga  i  klaiiati  se  liemu.  Korizm. 
30*.  Klaiiahu  se  telcu.  56b.  l  klaiiati  se  će 
nemu  svi  anđeli  Božiji.  N.  Ranina  22*.  paul. 
hebr.  1,  6.  Klanamo  se  Lsukrstu.  Š.  Budinić, 
sum.  7b.  Ov^m  načinom  svetim  klaiiaj e  se  kako 
bogom.  32*.  Gdi  se  dvije  živinice  nerazložite, 
volak  i  tovarac,  lie  sinku  Isusu  vele  umi)eno  i 
poniženo  klaiiahu.  M.  Divković,  bos.  80b.  Klaiiaj 
se  jednomu  Bogu.  B.  Kašić,  zrc.  33.  Sin  od  po- 
gubjenja  koji  je  suprotivnik  i  dviže  se  sfrhu  svega 
što  se  Bog  zove,  ali  komu  se  judi  klaiiaju.  M. 
Orbin  194.  Gdje  mole  i  gdje  se  klanaju  anjeli. 
273.  Isukrstu  z  molitvom  i  srcem  klanam  se. 
F.  Glavinić,  cvit.  383*.  Pripros  bojnik  u  necijeni 
ukopan  ćeš  odi  stati  i  bludnoj  se  jednoj  ženi  ko 
i  božici  tvoj  klaiiati.  G.  Palmotić  2,  33.  I  ko 
otaru  od  božice  Ijeposti  se  ne  klaiiahu.  I.  V. 
Bcmić,  mand.  4.  Dobra  kojim  se  svit,  kako 
idolom,  klaiia.  P.  Badovčić,  nač.  53.  Ja  se  klaiia 
idolom.  P.  Macukat  72.  Bogu  s'  klaiiam.  J. 
Kavaiiin  80*>.  Na  isti  način  klanamo  se  tilu  Isu- 
krstovu.  A.  Baćić  50.  Bog  zapovida  da  mu  se 
čovik  klana,  a  čovik  Jubeći  sebe  veće  nego  Boga, 
Boga  ostavi  i  stvorenu  na  misto  Boga  klaiia  se. 
J.  Filipovi ć  1,  411*.  Sagriši  puk  obrani  klaiia- 
jući se  onom  teliću  zlatnome  u  pustiiii.  J.  Ba- 
novac, razg.  28.  Oni  božanstveni  sakramenat  tila 
Isusova  komu  se  mi  klanamo  na  otaru.  41.  Kla- 
iiam ti  se,  moj  Isukrste.  prisv.  obit.  46.  Neka 
mu  se  klanaju  svi  anđeli.  F.  Lastrić,  test.  232b. 
Koji  se  idolom  klaiiaše.  svet.  50*.  Klanam  ti 
se  ponizno,  o  spasite|u  moj !  A.  KaniŽlić,  bogo- 
}ubn.  170.  Idole  kojizim  so  otac  liezin  i  sva  kuća 
klaAašo.  And.  KaČić,  kor.  32.  Boga  nisu  pozna- 
vali, nego  su  se  kipovom  klaiiali.  Nadod.  7.  Ne 
štijete  li  da  su  se  neznabožci  Moabite  liemu 
(Baalu)  klanali?  M.  A.  Rejković,  sat.  A6b.  Kla- 
Aati  se  Bogu.  sabr.  6.  Zapovidi  da  se  sinovi 
Izraelski  liima  (teocima)  imaju  klanati.  30.  Da 
se  Judi  klaiiaju  kruhu  na  misto  svoga  spasiteja. 
Ant.  Kadčić  154.  i  ovaj  primjer  pripada  amo, 
jer  se  stoji  i  za  ima  i  za  klanati :  Kojom  vrstom 
štovana  ima  se  klanati  Isukrstu  u  oukaristij i?  I. 
Velikanović,  uput.  3,  53. 

c)  venerari,  pokazivati  štovane  (mane  nego  Bogu) 
svetcem  licima,  stvarima,  mjestima  itd.  Mariji 
svaka  vrst  i  svi  |udi  se  klanaju.  M.  Jerković 
102.  Kolici  bani,  kra)i  i  cesari  klanaše  se  tvoj 
prilici.  J.  Kavaiiin  217*.  Vidiš  ko  so  lioj  kla- 
iiaju svi  dvorani  od  Siona.  520*.  Putnici  od 
dragosti  veselo  suze  prolivaju,  klaiiajući  se  onim 


Digitized  by 


Google 


KLANATI,  3,  b,  c). 


HH 


3.  KLAPA 


mistom  u  kojim  Isus  dilova  naŠe  spcisei^e.  J.  Ba- 
novac, razg.  44.  Ovo  je  jedan  poklon  koji  se  čini 
stvorenu  i  s  ovim  se  klanamo  divioi  Mariji  kao 
naj  većemu  stvoreiiu.  77.  Križu  sveti,  stijegu  ne- 
dobitni  moga  vojvode,  moga  Jezusa,  klaAam  ti 
se,  cijenim  te,  slijedim  te.  I.  M.  Mattei  336.  Ko 
nije  video  crkve  i  peći  se  klana.  Nar.  posl.  vuk. 
150. 

đ)  observare,  colere  et  observare,  uopće  imati 
i  pokazivati  štovane  kome,  podlagati  7nu  se,  pri- 
stajati na  negovu  vofu,  spoznavati  se  manijem  od 
nega  (i  u  metaforičkom  smislu  o  neživijem  stva- 
rima). Ja  se  klaiiam  vam  v  onom  v  Čem  ste  nas 
dobili.  Mon.  croat.  167.  (1497).  Vsi  se  klapamo 
pismom  i  listom  jedne  i  druge  strane.  191.  (1506). 
Pridaj  zemju  komu  moreš,  mi  mu  se  klai&amo. 
249.  (1549).  Ja  koji  sam  vazda  s  velioijem  pri- 
klonstvom  tvojima  se  kriposti  klaiiao.  M.  Đržić 
63.  Ke  se  (rike)  Krki  klaiiahu  i  vode  za  harač 
pridavahu.  P.  Zoranić  71*.  Tač  sto  krat  priko 
dne  rad  tebe  jedine  koj  vazda  klanam  se,  umiru, 
i  opet  na  život  vraćam  se.  Đ.  Baiiina  110*.  Ali 
ona  slavna  lica,  vidna  krepos  kijeh  naresi,  ko- 
jijem  zora  i  danica  klaiia&e  se  zgar  s  nebesi.  I. 
Uundulić  266.  Drugi  (car)  oholo  ki  pod  nebi 
vrh  cara  se  svijeh  ponosi,  samomu  se  klana  tebi. 
315.  Kra)u,  da  ti  je  sreća  u  ruci,  i  da  ti  ova 
mjesta  i  dajia  klanaju  se  i  svi  puci !  447.  Svijetli 
ures  liih  (^evojaka)  ljepote,  kijem  se^  klana  zrak 
sunčani,  naša  srca  i  živote  sveza.  G.  Palmotić 
1,  35.  Ne  Ijeposti  neg  kreposti  junačko  se  srce 
klana.  1,  139.  Od  snage  je  mudros  veća,  des- 
nica se  glavi  klaAa.  1,  227.  Jedna  ka  se  tebi 
klana  (\ubi  te).  2,  13.  Evo  plate  ka  se  od  blud- 
nijeh  vila  vadi  kijem  se  toli  vi  klaiiate.  2,  41. 
Predni  običaj  svak  uklaiia,  a  novom^  se  samo 
klana.  J.  Kavadin  173*.  Dubrovniče,  vazda  Spljet 
se  tebi  klaiia.  175b.  Istini,  kojoj  s^  klaAa'u  i 
poganci.  340b.  Ovo  li  su  stani  kijem  se  klano 
zrak  sunčani?  I.  Đordić,  uzd.  6.  Klaiiat  se  ,ri3- 
pettare^  S.  Budmani  418b.  Kom  se  tuđe  pero 
klaiia.  V.  Došen  lo^.  Da  se  smradu  uvik  klana. 
88*.  Niti  se  manemu  od  sebe  tko  klana  i  pod- 
laže.  M.  Dobretić  339,  (Cara  moskovskoga)  što 
no  mu  se  pola  klana  svijeta.  Osvetn.  2,  103. 
Jedna  druge  klanajuć  se  caru.  2,  104.  Ti  koj  ino 
klanaš  se  jedino  o  bedrici  ćordi.  3,  11.  A  pust 
junak  o  tom  i  ne  sana,  jer  se  svomu  otačastvu 
klaiia.  3,  47.  Nužda  jeste  naćerala  nasu  stoku 
povinovat  vuku,  pa  se  klauat  drvlu  i  kamenu. 
3,  58. 

e)  cedere,  u  prenesenom  smislu,  kao  popuštati, 
uzmicati,  uprav  biti  mane  vrijedan  od  drugoga 
(u  dativu).  —  U  jednom  pritnjeru  xviii  vijeka  o 
umnijem  stvarima.  Pokore  take,  da  se  ne  kla- 
i^aju  pokorama  jednog  Petra  od  Alkantare.  F. 
Lastrić,  test.  ad.  105*. 

f)  vidi  kod  1,  f. 

I!,  refleksivno,  ali  drukčije  nego  je  kod  b,  jer 
suifjekat  (glava,  kofeno,  sopra)  pregiba  satna  sebe, 
ali  ne  po  svojoj  voft.  I  često  se  glava  klana  svojem^ 
sudcu  u  polaču.  J,  Kavanin  573^.  Prid  nim 
svako  se  kolino  klaiia.  F.  Lastrić,  test.  228^. 
Danas  ima  jato  sluga,  sutra  ima  hrpu  duga;  danas 
mu  se  sopra  klana  (od  mnoge  hrane  klima),  sutra 
ga  se^svak  uklaAa.    V.  Dožen  152«. 

KLAZifAVAC,  klaiiavca,  m.  čovjek  koji  klana 
ili  se  klana.  —  isporedi  klaćalac.  —  Od  xv  vijeka, 
a  između  rječnika  u  Bjelostjenčevu  (kajkavski 
klai^vec,  klaiialac  ,adorator,  cultor,  venerator, 
adorans*)  i  u  Stuličevu  (klanavec,  v.  klaiialac  iz 
Bjelostjenceva).  Da  grede  vrime  i  sada  jest  kada 
pravi  klai^afci  budu  se  klai^ati  otcu  u  duhu  i  u 
prafdi*    Bemardin  49.  joann.  4^  23.    Ako  on  ki 


se  brat  zove  bude  bludnik,  ili  idolski  klaAavac. 
Anton  Dalm.,  ap.  32.  Ko  ne  vidi  ludost  ovih 
klanavac  i  napristojstvo  pridavati  takova  otajstva 
Bogu  pravomu.  P.  Radovčić,  nač.  152.  Židovi  i 
Krstjani  trpe  muke  gore  neg  klana vci  i  pogani. 
J.  KavaAin  452b.  Ustade  se  posU  toga  na  noge 
ponizni  klanavac.  Blago  turi.  2,  246.  Negovi 
klaiiavci  jesu  kipoklaAavci.    2,  272. 

KLANA  VICA,  /.  uprav  (ptica)  koja  se  klana, 
vidi  crvendać.  —  U  naŠe  vrijeme  u  Dalmaciji. 
Klanavica,  RuticLlla  phoenicura.  G.  Kolomba- 
tović,  progr.  spal.  1880.  20. 

KLANČAC,  klančca,  m.  dem.  klanac.  —  Samo 
u  Bjelostjenčevu  rječniku:  kajkavski  klafičec, 
klanČac  ,vallecula'.  2.  ,semita  acclivis*.  v.  ,clivus*. 

KLAnE,  n.  djelo  kojijem  se  kofe  ili  djelo  ko- 
jijem  se  ko  s  kim  ko}e.  —  Stariji  je  oblik  klanje. 

—  Između  rječnika  u  Belinu  (klanje  ,scanna- 
mento,  lo  scannare*  Jugulatio*  648b),  u  Bjelo- 
stjenčevu, u  Voltigijinu,  u  Stuličevu,  u  Vukovu 
(1.  ,das  schlachten^  ,mactatio^  2.  ,zwietracht*  ,rixa* 
s  primjerom:  U  liihovoj  je  kući  do  vijeka  klaAe 
među  ženama).  ,Hoće  me  zaklati  ,Brižno  ti  tvoje 
klanje!*  M.  Držić  218.  Ovi  mrniiiavci  jesu  oni 
koji  paze  stada  djavaoskoga  od  koga  neće  da  se 
izgubi  nijedna  ovca,  i  ako  se  odijeli  koja  od  krda 
djavaoskoga,  oni  ju  progone  s  lajanem  i  klaiiem 
govoreći  zlo  i  mrmljajući  ...  M.  Radnić  17*^. 
I  veće  ne  bi  boj  ono  nogo  klane  i  siječeno.  B. 
Zuzeri  401.  11'  od  klana  ako  ima  krvi.  J.  8. 
Bejković  273.  Toli  Mirko  i  Aegovi  druži,  žudni 
klaiia  a  i  puškara^.  Osvetn.  2,  123.  Ako  li  su 
se  na  klaiie  sabrali.    2,  126. 

KLANENAK,  m.  čovjek  koji  se  zaklao.  —  U 
jednom  primjeru  našega  vremena.  A  mnogi  su 
sami  sebe  ubili  u  Meki  kad  je  Muhamed  umro, 
te  je  tako  mnogo  svojijeh  klaiiei^aka  sobom  poveo. 
Nar.  prip.  vrč.  54. 

KLAOKA,  /.  cloaca,  podzemni  prokop  (u  gra- 
dovima) kroz  koji  se  izvodi  na  pofe  voda  i  nečist. 

—  U  Mikafinu  rječniku:  klaoka  od  grada  ,chia- 
vica'  ,cloaca,  colluviarium^  —  nije  štamparska 
pogreška  mj.  kloaka,  kako  bi  se  moglo  pomisliti, 
jer  stoji  među  klanac  i  klapati.  —  Jamačno  je 
riječ  romatiska  (vidi  kod  kelomna)  što  je  postala 
od  latinske,  isporedi  srlat.  clauaca,  tal.  chidvica. 

KLAONICA,  /.  mjesto  gdje  se  koju  domaće  ži- 
votine  (volovi,  bravi)  za  prodavane  mesa,  isporedi 
mesarnica,  komarda,  kasapnica.  —  Načif'ieno  u 
naše  vrijeme  od  glagola  klati.  —  U  Šulekovu 
rječniku:  ,schlachthaus^ 

KLAONIK,  m.  ime  klancu  (pisano  je  velikijem 
slovom).  —  Fostaje  od  klati.  —  U  jednoga  pisca 
našega  v^remena.  U  tijesnu  klancu  Klaoniku. 
Osvetn.  5,  40. 

KLAP,  kl&pa,  m.  mlijeko  na  smokvi  koje  se 
vidi  kad  se  otrgne  od  ne  ili  plod  ili  granica.  — 
U  naše  vrijeme  na  Trpnu :  ,Klap  mi  je  izio  usta*. 
M.  Milas.  —  isporedi  2.  klapao  i  1.  klapiti. 

1.  KLAPA,  /.  vidi  tlapna.  —  U  naše  vrijeme, 
a  između  rječnika  u  Vukovu  (,der  wahn*  ,vauitas'). 
San  je  klapa,  a  Bog  je  istina.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  45.  Jedna  vjerovala  je  da  tako  sve  može  biti, 
druga  nikako  nego  da  je  klapa.  M.  Vodopić, 
tužn.  jel.  dubrovn.  1868.  241.  Jednom  besedom 
sve  jedna  klapsu  (u  Istri).  Nača  sloga,  god.  15, 
br,  28. 

2.  KLAPA,  /.  hyp.  klapalica.  —  Akc.  se  mijeiia 
u  voc.  klapo.  —  U  naše  vrijeme  u  Lici.  J.  Bog- 
danović. 

3.  KLAPA,/,  ime  domačijem  životinama.  a)  kr- 
mači. F.  Kurelac,  dom.  živ.  41.  —  0)  kučki.    45. 


Digitized  by 


vjuogle 


1.  KLAPAO  U 


2.  KLAPAV 


1.  KLAFAG,  kldpca,  wi.  odrastao  momak.  — 
Vafa  da  je  ista  riječ  što  1.  hlapac  (drukčiji  je 
akcenat,  ali  vidi  kod  1.  hlap).  —  U  naše  vrijeme. 
Ja  sam  nakan  ovog  mog  dječaka  (klapca,  mom- 
čića) ženiti,  (u  Lici).  V.  Bogišić,  zborn.  168. 
Klapac,  vidi  japalak.  ^Veliki  klapao,  more  već 
blago  maum  čuvati^  J.  Bogdanović.  Kldpac, 
dečak.  ,Ima  dvije  cure  i  jednog  klapca'.  u  Lici. 
V.  Arsenijević.  Klapac,  porugjivo  ime  za  se- 
oskoga nežeiiu.  ^Sastao  je  klapac  i  rekao  joj : 
,Pazi  da  ti  ue  budem  ja  kriv^  u  Lici.   F.  Hefele. 

2.  KLAPAC,  klapca,  m.  o^mtina  od  »mokve^ 
isporedi  2.  hlajjac.  —  U  naše  vrijetne  u  Dalma- 
cijij  a  između  rječnika  u  Stulićevu  (,ficorum  cor- 
tex*).  Klapac,  ojužtina  s  glave  od  smokve.  M. 
Pavlinović.  ,Nasla  sam  toliko  klapaca  pod 
smokvom  što  mi  je  neko  pobro  smokve',  (u  Stonu). 
M.  Milas. 

3.  KLAPAC,  klapca,  m.  rascijepjeno  drvo  koje 
svaća  duge  kad  se  bačva  svodi.    M.  Pavlinović. 

KLAPAO,  m.  vrsta  pasufa.  Klapač,  suvrst  je- 
senskoga pasuja  (Vajavac).    B.  Šulek,  im.  145. 

KLAPAĆA,  /.  ime  krmači.  F.  Kurelac,  dom. 
živ.  41. 

KLAPALIOA,  /.  žensko  če\ade  klapavo.  — 
isporedi  2.  klapa.  —  U  naše  vrijeme  u  Lici. 
,MuČi,  klapalico,  du|i  ti  je  jezik  neg  kraviji  rep^ 
J.  Bogdanović. 

KLAPALO,  m.  klapav  čovjek.  —  isporedi  klapo, 
klapeša.  —  U  naše  vrijeme  u  Lici.  ,Ćuti,  ti  klapo 
(klapeša,  klapalo),  d\i\i  ti  je  jezik  neg  držak  od 
lopate^   J.  Bogdanović. 

KLAPAN,  m.  ime  krmku.  F.  Kurelac,  dom. 
živ.  41. 

1.  KLAPANE,  n.  djelo  kojijem  se  klapa  (vidi 
1.  klapati).  —  Stariji  je  oblik  klapanje.  —  U 
Mikafinu  rječniku :  ,klappanje'  kucanje  ,pulsatio' ; 
u  Belinu :  klapanje  ,il  battere  alla  porta'  ,pulsatio 
forium*  1321*;  u  Stulićevu:  ,klappaiye*  ,pul8atio, 
rumor*. 

2.  KLApANE,  n.  djelo  kojijem  se  klapa  (vidi  3. 
klapati).  —  Stariji  je  oblik  klapanje.  Što  govori 
Uospodin  Bog  na  ova  luda  klapanja?  A.  d.  Bella, 
razgov.  117.  Ja  govorim  otčenaš,  ako  moja  pamet 
ne  nastoji  i  ne  promišja  ono  sto  govorim,  ovo 
molitva  nije,  nego  jedno,  da  tako  rečem,  klapaiie 
usta.  J.  Filipović  1,  332*.  Klapane,  ogovarane. 
,Naj  gori  zanat  klapane*.    J.  Bogdanović. 

KLAPAT,  m.  buka^  zveka.  —  Postaje  od  1. 
klapati  (radi  drugoga  primjera  vidi  i  2.  klapati). 

—  U  dva  pi^ca  ćakavca  xvii  vijeka.  1  tolik  sta 
vapaj  po  vojski  i  buka  i  klapat  od  kopaj.  Đ. 
Bai-aković,  vil.  63.  Od  nikuda  klapat  čuju  čovi- 
časka  od  bojenja.    M.  Gazarović  67. 

1.  KLAPATI,  klapam  i  klaplem,  impf.  kucati 
(naj  češće  'na  vrata).  —  isporedi  2.  i  3.  klapati. 

—  Va^a  da  nije  isto  što  i  iiern.  klopfen,  nego  će 
obje  biti  onomatopejske  riječi^  te  je  ijedna  i  druga 
za  sebe  postala.  —  Od  xv  vijeka^  a  između  rječ- 
nika u  Vrančićevu  (,crepitare'),  u  Mikafinu  (,klap- 
pati*,  kucati  ,pulso,  pulsito*),  u  Belinu  (,klappati* 
na  vrata  , battere,  picchiare  alla  porta*  ,pulsare 
fores*  132l>),  u  Voltigijinu  {,picchiare*  ,anklopfen*), 
u  Stulićevu  (,klappati*  ,pulssu:e,  rumorem  edere'). 

u.  aktivno.  Svitila  ugašena  u  rukah  imahu,  za 
to  zatvorena  vrata  nahojahu;  klapati  ne  prudi, 
plačne  ostaše  van.  M.  Marulić  99.  Klapajuštemu 
otvorit  se.  Š.  Budinić,  simi.  172*.  Otvori  meni 
klapaj  ućemu  vrata.  Ivan  trog.  10.  Klapjući  mu 
sfakčas  na  stan.  M.  Gazarović  118.  Otvoraš  mi 
kada  klap]em.    I.  Ivanišević  135.     Klapajući  na 


vrata.  P.  Badovčić,  nač.  190.  Klapajte  i  otrori 
se  vam.  195.  (Isus)  mnokrat  pun  jubavi  klapa 
na  uliz  srca  moga.  J.  Kavanin  32^.  Neka  sječna 
i  ohola  po  bedrih  im  ćorda  klap}e.  292*.  Bu- 
iiave  uši  po  pleću  trepte,  klapahu  i  klepeću.  413*. 
Klapati,  klap&m,  kucati.  U  naše  vrijeme  na  Batu 
stonskomu.  »Vidi  ko  ono  klapa*.  M.  Milas.  — 
Može  biti  da  pripadaju  amo  i  ovi  primjeri, 
premda  bi  se  moglo  pomisliti  da  pripadaju  pod 
3.  klapati ;  protiv  toga  je  instrumental  usti,  ustmi. 
Tvoje  molitve,  Krstjanine,  kakve  su?  kao  i  ostali, 
klapat  usti  a  ne  znat  što  se  govori.  J.  Filipović 
1,  47l>.  Da  je  vidit  molitve  mnogi  i  mnogi  Kr- 
stjana,  strah  me  da  bi  se  vidile  učinene  ne  samo 
brez  ovoga  načina,  nego  tako  koliko  da  nije 
z  Bogom  ni  besidio,  budući  da  niti  se  spomenuo 
u  molitvi  od  Boga  koga  je  molio,  ni  od  sebe 
istoga,  nego  samo  da  je  usti  klapcu).  1,  296b. 
Drugi  sidu,  uzmu  krunicu  u  ruku,  pak  ustmi 
klapajući  po  crkvi  zjaju.  1,  297».  Va}a  ga  skru- 
šenim srdcem  moliti,  nije  koristi  ustmi  klapati 
govoreći:  ,Odpusti  nam  duge  naše^  ne  promiš}a- 
jući  ovi  priveliki  dug.  1,  445*.'  Ako  vidi  tvoje 
srce  brez  prave  bolesti  izvan  samo  što  ustmi 
klapaš  laž^ivo  brez  bolesti.  J.  Banovac,  pripov.  35. 
b.  sa  se,  pasivno  bez  subjekta.  Hoće  ubožko 
redovništvo,  da  se  klapa,  da  se  prosi.  J.  Kavaiiin 
364b. 

2.  KLAPATI,  kl&pam  (i  kl&p}em),  impf.  vidi 
klamitati.  —  isporedi  hlapati.  —  Moše  biti  da 
je  ista  riječ  što  1.  klapati. 

a.  vidi  klamitati,  a.  —  Od  xv  vijeka.  Zubi 
jim  klapaju.  M.  Marulić  253.  Klapaju  joj  noge 
na  baglame.  Nar.  pjes.  juk.  230.  264.  494.  Opanci 
ti  klapaju.  Nar.  pjes.  mag.  1864.  75.  Opančine 
klapaju.  Nar.  pjes.  kras.  1,  152.  Zelen  zec  po 
potoku  šklec;  zelena  mu  kapa  do  ušiju  klapa. 
odgonetfaj:  (ešnik.  Nar.  zag.  nov.  114.  Kl&pati, 
široka  obuća  kad  ide  ovamo  i  onamo.  Opančine 
mu  klapaju.  U  Hrvatskoj  i  Bosni.  Đ.  Šurmin.  Stol 
klapje  =  klamitav  je.  (na  Mijeci).    F.  Pilepić. 

b.  vidi  klamitati,  b  (u  prvijem  primjerima  kao 
da  Bnači  uopće  hoditi).  —  Od  xvi  vijeka,  a  iz- 
među rječnika  u  Bjelostjenčevu  (klapam  ,ambulo, 
1.  equito  cum  motu  capitis,  gradior  ad  passus 
singulos  declinando  caput*)  *  u  Voltigijinu  (,cam- 
minare  stentatamente,  strascicarsi,  strascinarsi' 
,keuchen,  daherschleichen*).  Klapati  dobro  u  službi 
Božjoj.  Nauk  bm.  24».  Ni  azapa  ki  ne  klapa 
na  put.  B.  Krnarutić  14.  Pišice  je  lag|e  klapat 
neg  hromoga  kona  jahat.  P.  Vitezović,  cvit.  147. 
,Edva  kroz  ovo  blato  klapam'.    J.  Bogdanović. 

3.  KLAPATI,  klapam  i  klapjem,  impf.  brbjati, 
blebetali.  —  Može  biti  da  je  ista  riječ  što  i  1. 
klapati  (ovo  vidi,  osobito  pod  a  pri  kraju),  ali 
vala  da  je  akcenat  drukčiji  (po  Stulićevu  rječ- 
niku); a  može  biti  srodno  s  klapiti  i  tlapiti.  — 
XVIII  vijeka,  a  između  rječnika  u  Stulićevu  (»kla- 
pati* ,nugari,  confabulari  etc.*).  Spljet  duhov- 
nijeh,  koli  klapa,  a  u  svjetovnijeh  Zadar  prije. 
J.  Kavanin  164*.  Vjetar  nosi  riječi  tap|e,  malo 
stvara,  tko  odveć  klap}e.  241*.  Ili  ludo  klapati 
ili  mrmošiti.    A.  d.  Bella,  razg.  8. 

4.  KLAPATI,  klapam,  impf.  govoriti  zlo  na 
koga  (na  objekat),  opadati,  pankati.  —  Može  biti 
da  je  isto  što  3.  klapati.  —  U  naše  vrijeme  u 
Lici.  ,0n  je  naučio  druge  klapati  i  oklapavati, 
pa  glava  doje!*    J.  Bogdanović. 

1.  KLAPAV,  adj.  koji  klapa  (vidi  2.  klapati, 
a).  —  U  Stulićevu  rječniku:  ,klappav*  ,8mosso 
(fuor  del  sito  in  cui  dee  essere)*  ,dimotufl*. 

2.  KLAPAV,  ac^f.  koji  klapa,  vidi  4.  klapati. 
—  U  naše   vrijeme   u  Lici.     ,Ona   'e   dobra   u 


Digitized  by  VjOOV  IC 


2.  KLAPAV 


35 


KLAPl^TA 


svačem,    ali  je   pusto    klapava,    svakog   će  živa 
oklapati^    J.  Bogdanović.  ' 

1.  KLAPA  VICA,  /.  (nešto  žensko)  što  klapa, 
vidi  2.  klapati,  a.  —  U  narodnoj  zagoneci  našega 
vremena  (g^je  znači:  vime).  Četiri  6etirice  (noge, 
ove  riječi  nema  u  ovom  rječniku),  peta,  šesta  kla- 
pa viče,  sedma,  osma  bodavice  (rogovi),  odgonetfaj: 
krava.    Nar.  zag.  nov.  103. 

2.  KLAPA  VICA,  /.  u  Vukovu  rječniku:  vide 
lapavica  8  dodatkom  da  se  govori  u  Crnoj  Gori. 

3.  KLAPAVICA,  /.  ime  zaseoku  u  Hrvatskoj 
.u  županiji  ličko-krbavskoj.    Kazdije}.  31. 

KLAjPAVIOE,  /.  pl.  ime  zaseoku  u  Hrvatskoj 
u  županiji  ličko-krbavskoj.    Razdije}.  42. 

KLIpaVIČANIN,  m.  čovjek  iz  Klapavica.  J. 
Bogdanović.  —  Množina:  Klapa vičaoi. 

KLAPA VIČANKA,  /.  žensko  čefade  iz  Klapa- 
vica.   J.  Bogdanović. 

KLAjPAVIČKI,  ac^j.  koji  pripada  Klapavicama. 
J.  Bogdanović. 

KLlPAVIČKUiTA,  /.  vidi  Klapavičanka.  J. 
Bogdanović. 

KLApČIĆ,  m.  dem.  1.  klapao.  —  U  naše  vrijeme 
u  Lici.  ,Bome  ^es  već  poveliki  klapćić,  moga^ 
bi  u  školu  ići^    J.  Bogdanović. 

KLA-PČINA,  /.  dem.  1.  klapao.  —  U  naše  vrijeme 
u  Lici.  ,Evo  u  tebe  klapćine  sad  na  ženidbu*. 
J.  Bogdanović. 

KLAPEŠA,  m.  vidi  klapalo.  —  U  naše  vrijeme 
u  Lici.  J.  Bogdanović.  —  /  muški  nadimak,  u 
hrvatskoj  krajini.   V.  Arsenijević. 

KLAPIĆ,  m.  prezime.  —  Oko  god.  1700.  Od 
Omer-odabaše  Klapića.    Starine.  12,  15. 

KLAPiĆATI,  vidi  klapitati,  b. 

KLAPINA,  /.  plodove  meso  u  badema,  oraha 
itd.  stvrdne  se  i  malo  je  sočno,  pa  se  zove:  kla- 
pina.    K.  Crnogorac,  bot.  98. 

KLAPJNTKA,  /.  vidi  kapinika.  —  U  jednoga 
pisca  Dubrovčanina  našega  vremena.  U  nekakvu 
brdu  medu  hridima  i  klapinikama.  M.  Vodopić, 
tuŽn.  jel.  dubrovn.  1868. 190.  Klapinika,  Cytisus  in- 
festus  G-uss.  (Vodopić).  cf.  Kapinika.  B.  Šulek,  im. 
145. 

KLAPIiStATI,  klapiAam,  impf.  buncati.  —  vidi 
5.  klapiti,  isporedi  klaprnati.  —  U  jednoga  pisca 
Bokefa  riašega  vremena. 

II.  aktivno.  Ne  pitaj,  što  je  putem  klapinao  i 
šta  mu  se  priziralo.  S.  !^ubiša,  prip.  32.  U  toj 
muci  poče  svega  i  svašta  da  klapina.  94.  Neko 
kroz  ogan  klapina.  prič.  51. 

b.  sa  se,  refleksivno  ili  pasivno  (s  dativom). 
Pak  se  čoeku  svašta  klapiAa  i  prizire.  S.  Lubiša, 
prič.  112. 

KLAPIŠA,  /.  ime  krmači.  F.  Kurelac,  dom. 
živ.  41. 

KL  A  Pt  TANE,  n.  cijelo  kojijem  se  klapiće.  Kada 
se  odmakneš  od  klapi taiia  i  buke  (udske.  M. 
Badnić  424«. 

KLAPItATI,  klipićem,  impf.  vidi  1.  i  3.  kla- 
patL 

a.  vidi  1.  klapati.  —  U  Mikafinu  rječniku  (pod 
glomatati,   a  napose  nema).  —  vidi  i  klapitane. 

b.  vidi  3.  klapiti  —  U  jednoga  pisca  xviii 
vijeka,  ali  je  po  osnovi  praes.  klapićem  i  inf. 
klapićati.  Kad  klapićat  drugog  čuje,  da  mu  lako 
ne  viruje.  V.  Došen  132^.  Jer  tko  godi  rad  kla- 
piće rad  izmišla.  132h.  Što  mamurna  jezik  svata 
klapićući  ne  okida.    153«. 

1.  KLAPITI,  kl&pfm,  impf.  uzrokovati  osobitu 


vrstu  boli  i  samcem  doticaiiem  na  vrlo  o^etfivom 
mjestu  kao  na  očima  Hi  gdje  je  koža  ogufena.  — 
isporedi  i  3.  klapiti  na  krcaju.  —  U  naše  vrijeme, 
a  između  rječnika  u  SttUićevu  (,frizzare'  ,urere, 
pungere,  mordere'). 

a.  uopče.  ,Đim  me  klapi  po  očima'.  ,Saplun 
me  klapi  po  ovoj  ranici,  kad  se  umivam^  u  Du- 
brovniku.   P.  Budmani. 

b.  0  neugodnom  osječanu  u  grlu  kad  se  guta 
ufe  (ili  drugo  što  masno)  Što  je  pokvareno  (ran- 
ketivo).  ,Nije  dobro  ovo  u}e,  klapi^  u  Dmrov- 
niku.    P.  Budmani. 

e.  (ne  znam  jeli  isto  što  kod  a  i  b)  udariti 
bičem,  katngijom  (imperfektivni  glagol  prema  okla- 
piti).  —  U  narodnoj  pjesmi  bosanskoj.  Klapi 
ždrala  s  obadvije  strane.    Nar.  pjes.  petr.  2,  212. 

2.  KLAPITI,  klapim,  pf.  vidi  2.  klapati,  b.  — 
U  Vukovu  rječniku:  ,traben*  ,eo  aegre*  s  pri- 
mjerom: Cijeli  dan  klapio  pješice. 

3.  KLAPITI,  kl&pim,  impf.  u  Vukovu  rječniku: 
ova  svijeća  klapi  kad  gori,  t.  j.  topi  se  mnogo 
,rinnen*  ,mano'.  —  I  u  jednom  primjeru  xviii 
vijeka  ima  ova  rijeČ,  te  se  čini  da  amo  pripada' 
(ako  nije  značeAe  kao  kod  1.  klapiti),  te  kao  da 
znači:  plamtjeti,  ili  može  biti:  puckati  (isporedi 
1.  klapati):  Jer  i  vatra  većma  plane,  i  klapiti 
većma  stane.    V.  DoŠen  83h. 

4.  KLApITI,  kl&ptm,  impf.  vidi  3.  klapati.  — 
Od  XVIII  vijeka,  a  između  rječnika  u  Stulićevu 
(uz  klApati).  —  Može  biti  da  tri  naj  zadi^a  pri- 
mjera pripadaju  pod  5.  klapiti.  Ali  još  budali- 
stije  (vafa  da  je  štamparska  pogreška  mj.  buda- 
lastije)  klape  i  buncaju  nikoji  u  Slavoniji.  A. 
Kanižlić,  uzr.  xii.  U  vrime  naređeno  za  ukazati 
|ubav  i  postelje  G-ospodinu  Bogu  klape,  mrmraju, 
pošteAe  trzaju,  izkriiega  svoga  ime  crne.  194. 
Danica  je  jasna  zvizda,  pak  svit  klapi  i  vraguje, 
nad  bludnicam  da  boguje.  V.  DoŠen  133h.  Pak 
još  (mamuran  svat)  veli  da  se  šali,  kad  u  drugim 
bludnost  pali,  i  u  tom  se  mnogo  slavi,  kada  sebe 
s  drugim  davi ;  davi,  zašto  ne  govori  neg'  u  pro- 
past što  obori,  nit'  klapeći  drugo  radi  neg'  vas 
sabor  da  osmradi.  153^.  —  I  sa  &e,  pasivno  bez 
subjekta.  Klapi  se  da  je  sloboda  do  vlade  i  od 
vlade.    M.  Pavlinović,  rad.  7. 

5.  KLApITI,  kUp£m,  impf.  vidi  tlapiti. 

a.  aktivno.  —  U  Vukovu  rječniku:  vide  tlapiti. 

b.  sa  se,  refleksivno,  što  je  kod  a  subjekat,  ovdje 
je  dativ.  —  U  Stulićevu  rječniku :  klapiti  se  komu 
,somniare'  s  primjerom :  Noćaske  mi  se  klapilo  da 
sam  etc.  —  Biće  ista  riječ  i  kad  znači :  činiti  se, 
videri.  u  Vukovu  rječniku:  meni  se  klapi  da  će 
tako  biti  ,scheinen*  ,videtur*,  cf.  činiti  se  s  do- 
datkom da  se  govori  u  Imoskome. 

KLAPITI  SE,  kl&p£m  se,  impf.  pjeniti  se,  pje- 
nušiti  se,  sapuniti  se.  —  U  naŠe  vrijeme,  a  iz- 
među rječnika  u  Vukovu  (pjeiiušiti  se  ,schaumen' 
,spumo').  Klapilo  se,  ne  klapilo,  ješću  te,  platio 
sam  te.  (Pripovijeda  se  da  je  kazao  Hero  kad  je 
jeo  sapun  koji  je  bio  kupio  mjesto  sira).  Nar. 
posl.  vuk.  134.  —  Može  biti  da  je  u  kakvoj  svezi 
s  1.  klapiti,  b. 

KLAPKA,  /.  vidi  klopka. 

KLAPKATI,  kl&pk&m,  impf.  vidi  klamkati. 

KLAPNUTI,  kl&pnem,  pf.  vidi  hlapnuti.  —  U 
jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Čutura  me  istom 
vara,  jer,  premda  mi  usta  kvasi,  srca  žeđe  ne 
ugasi ;  dok  trideset  puta  klapne,  čelo  mi  se  odma 
napne.    V.  Došen  169*. 

KLApNA,  /.  kao  da  je  pravo  enačene  (vidi  3. 
klapati  t  4.  klapiti):  prazne  riječi,  laž,  Šala,  ali 
se  pomiješalo  s  tlapna  (vidi).  —  isporedi  klapa. 


Digitized  by 


^uogle 


KLAPlirA 


36 


KLAS,  a. 


—  Od  XVIII  vijeka,  a  između  rječnika  u  Belinu 
(^ciancia,  burla,  scherzo,  frascheria^  ^nugae^  191&) 
t  u  Stulićevu  (v.  zanovetka).  San  je  klapna  a 
sam  je  Bog  istina.  J.  Banovac,  pripov.  191.  San 
je  klapna,  sam  je  Bog  istina.  Nar.  pjes.  bog.  266. 
San  je  klapi^a  a  Bog  je  istina.  Pjev.  crn.  267*. 
Nar.  pjes.  juk.  374.  Nar.  pjes.  petr.  2,  270.  3,  400. 
U  toj  k lapisi  opet  se  pridrne  potrbuške.  S.  ^u- 
biša^  prip-  9-^.  Košto  mu  se  u  klapfii  prikaza 
zem|ište  jedne  same  države.  M.  PavlinovicS,  razl. 
spLs.  14. 

KLAPO,  m.  hyp.  klapalo  (mdi). 
KLAPOR,  kl&pora,  m.  mlijeko  na  smokvi,  koje 
so  vidi  kad  se  otrgne  od  lie  ili  plod  ili  granica. 

—  U  naše  vrijeme  u  Stonu:  ,Klapor  mi  je  izio 
sva  usta'.    M.  Milas.  —  isporedi  klap. 

KLAPOŠ,  w.  ime  krmku.  F.  Kurelac,  dom. 
živ.  63. 

KLAPOT,  m.  vidi  klapat.  —  U  jednoga  pisca 
XVI II  vijeka.  Stoji  tutaA,  stoji  jeka,  stoji  klapo t, 
stoji  zveka.    V.  Došen  173». 

KLAPOVNICA,  /.  žensko  čejade  što  klapa,  vidi 

3.  klapati.  —  Samo  u  Stulićevu  rječniku:  ,gar- 
rula,  loquax^ 

KLAPO VNTK,  m.  čovjek  što  klapa,  vidi  3.  kla- 
pati. —  Samo  u  Stulićevu  rječniku ;  ,nugator, 
garrulus,  gerro,  loqaax^ 

KLApRALICA,  /.   žensko   čefade  što   klapra, 

—  U  naše  vrijeme  u  Lici.   J.  Bogdanović. 
KLApRALO,  m.  čovjek  što  klapra.  —  U  naše 

vrijeme  u  Lici.  —  vidi  kod  klaprati. 

KLAPRAJStE,  n.  djelo  kojijem  se  klapra.  J. 
Bogdanović. 

KLIPRATI,  kl4pr&m,  impf.  vidi  klapniati.  — 
U  naše  vrijeme  u  Lici.  ,Taj  klapralo  vavije  nešto 
klapra  ka^  i  prazna  mlinćina^    J.  Bogdanović. 

KLAPRiSfANE,  n.  cfjelo  kojijem  se  klaprna.  — 
U  Vukovu  rječniku. 

KLAPAnATI,  klapriiam,  iinpf.  vidi  3.  klapati 
i  4.  klapi  ti.  —  Postaje  od  osnove  ovijeh  glagola. 

—  U  Vukovu  rječniku:  ,plappem'  ,blatero*. 
KLAPTATI,  klapćem,  impf.  vidi  2.  klapati,  a. 

—  U  narodnoj  pjesmi  našega  vremena.  U  glavi 
mu  zuba  đavojega  :  sve  mu  klapću  kosjorice 
prazne.    Smailag.  meh.  125. 

KLAPTITI,  klaptim,    impf.   vidi   3.    klapati   i 

4.  klapi  ti.  Klaptiti  svašta,  t.  j.  brbjati.  u  Topo- 
lo vc  u.    P.  Brantner. 

KLAPUSA,  /.  ime  domaćijem  životiitama. 
a)  krmači.  F.  Kurelac,  dom.  živ.  41.  —  b)  ovci. 
Vekovo,  Požega. 

KLAPUŠANE,  n.  djelo  kojijem  se  klapuša.  J. 
Bogdanović. 

KLAPUŠATI,  klapu«am,  impf.  biti,  tući,  lu- 
pati. —  U  naše  vrijeme  u  Lici.  ,Videre!  kako 
onaj  onoga  klapuŠa  (tuĆe)'.    J.  Bogdanović. 

KLAPUTATI,  kl^pućem,  itnpf  vidi  1.  *  2.  kla- 
pati (uprav  je  deminutiv).  —  U  narodnijem  za- 
gonetkama našega  vremena.  Danu  klapuće,  a 
noću  zvijezde  broji.  0(i^onet/<y;  đeram.  Nar.  zag. 
nov.  48.  U  našega  Bije  trke  mrke  dimije  i  gvoz- 
dene papuče,  te  u  nima  klapuće.  odgonetlaj:  kon. 
170. 

ICLAPUZAN,  m.  vidi  klapćina.  —  Govori  se 
od  šale.  —  U  naše  vrijeme  u  Lici.  J.  Bogda- 
nović. 

KLARA,  /.  Clara,  ime  žensko.  —  Od  xvi  vijeka, 
a  između  rječnika  u  Belinu  (,Ghiara,  nome  proprio 
di  donne'  , Clara'    189^).    Vele  počtovanijem  i  bo- 


gojubnijem  dumnam  ...  u  svetu  Klaru  (u  ma- 
nastir svete  Klare).  B.  Gradić,  djev.  3.  Sveta 
Klara  pod  regulom  i  meštrijom  svetoga  Fran- 
ćeska.  143.  Druga  bi  se  Klara  svitu  objavila. 
Đ.  Baraković,  vil.  246.  Klara,  imenom  i  z  dilom 
svitla.  F.  Glavinić,  cvit.  273».  Dumne  tvoje  ple- 
menite svete  Klare  glavu  pazu.  J.  Kavai&in  31 6«. 
Klara  (kaluderićko  i  svetovno).  S.  Novaković, 
pom.  70.  i  u  naše  vrijeme  dosta  često  u  Dubrov- 
niku i  u  okolini.    P.  Budmani. 

KLAREVIĆ,  m.  muški  nadimak  ili  prezime.  — 
Pomine  se  xviii  vijeka.  Jure  (Kačić)  rečeni  Kla- 
rević.    And.  Kačić,  kor.  469. 

KLArIĆ,  m.  prezitne.  —  Od  xvi  vijeka.  Knez 
Ferenac  Klarić.  Mon.  croat.  328.  (1563).  Sime 
Klarića,  ćelo  selo  jedno.  Mon.  croat.  308.  (1598). 
Bilić,  Klarić,  Pribeović.  J.  KavaAin  135».  Klarić. 
Schem.  bosn.  1864.  iv.  xxvii.  Košta  Klarić.  Rat. 
321.  KUrić,  prezime,  u  hrvatskoj  krajini.  V. 
Arsenijević. 

KLARIĆEVAO,  Klarićevca,  m.  ime  selu  u  Hr- 
vatskoj u  županiji  ličko- krbavskoj.   Razdije).  40. 

KLArIĆI,  m.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  župa- 
niji modruško-riječkoj.   Razdije}.  48. 

KLARU  A,  /.  ime  selu  u  protopresviteratu  ve- 
liko-bečkerečkom.    Šem.  prav.  1878.  97. 

KL  Ariš,  m.  koraf.  mergan;  jantar,  ambar.  — 
Sam4)  u  Bjelostjenčevu  rječniku :  ,succinum,  elec- 
trum'.  2.  klariš  žuti  ,sualteniicumS  3.  klariš  čr- 
leni  ,corallium'.  u  Jambrešičevu :  ,corallium^;  u 
Stulićevu:  griješkom  klaris  ,succinum*  iz  Bjelo- 
stjenčeva.  —  Ima  i  u  ugarskijeh  Slovenaca  (M. 
Pleteršnik,  slovensko-nemŠki  slovar).  —  Jamačno 
je  ma^garska  riječ:  kalAris,  kliris  (od  lat.  coral- 
lium,  nem.  koralle). 

KLAs,  m.  špica,  zrna  (i  cvjetovi  i  plodovi)  po- 
ređena  u  dufinu  oko  jedne  tanke  osi  (vretena)  a 
bez  stablika  te  prianaju  uz  os  (kao  što  je  na 
}}šenici  i  na  raži  i  na  ječmu)  a  kaže  se  gdjegdje 
i  za  ovas  i  za  sijerak  (gdje  su  i  stabfike)  itd. 
vidi:  Klas,  to  je  cvast  na  podugačkom  vretenu 
na  kome  su  ili  sedeći  (bez  petefke)  ili  pete)kavi 
cvetići.  K.  Crnogorac,  bot.  87.  —  Akc.  se  mijena 
u  loc.  sing.  kldsu,  u  gen.  pl.  kldsa,  u  dat.,  instr., 
loc.  pl.  klisima,  u  svoj  množini,  kad  se  umeće 
ov :  klasovi,  klasova,  klas6vima,  klasove.  —  Riječ 
je  praslavenska  (-la-  »y.  praslavenskoga  -ol-), 
isporedi  stslov.  klasi>,  rus.  KoaocB,  češ.  klas,  pof. 
klos.  —  Može  biti  da  postaje  od  korijena  gla- 
gola klati  (bosti).  Miklošić;  ali  se  može  pomi- 
sliti i  na  srodnost  s  riječitna  klica,  klijati.  —  U 
svijem  je  rječnicima :  u  Voltigijinu  ,spica' ;  u  Mi- 
ka(inu:  klas  od  žita  ,spica,  spicus,  spicum';  u 
Belinu :  ,spiga  di  grano*  ,arista'  356* ;  ,8piga  doUe 
biade'  ,spica';  klas  bez  osja  ,spiga  sen^a  reste* 
,spica  imberbis* ;  klas  s  osjem  ,spiga  con  le  reste' 
,spica  armata';  proklicati  u  klas  ,spigare,  far  la 
spiga'  ,spico*  699^;  u  Bjelostjenčevu:  klas,  klasje 
jspica,  spicus*;  u  Jambrešičevu:  ,spica*;  u  Volti- 
gijinu: ,spica,  spiga'  ,ahre';  u  Stulićevu:  ,spica, 
series  rerum  assutarum':  u  Vukovu:  ,die  ahre* 
,spica*,  cf.  vlat;  u  Daničićevu:  klasB  »arista*.  — 
Lna  i  množina,  ali  se  češće  mj.  množine  upotre- 
bfava  kolektivno  klasje  (vidi). 

H.  u  pravom  smislu.  Jskkože  na  žetvž  klasovomb 
sice  vojnomB  na  zemju  otB  ostryhB  oružij  pada- 
juštiimB.  Glasnik.  11,  111.  Žita  ka  gori  jur  po- 
đi vaj  u  klas.  M.  Marulić  17.  Došla  bi  leteći  na 
zlatan  klas  ptica.  H.  Lučić  288.  KoUko  je  klas 
puniji  žita.  M.  Divković,  bes.  57*>.  Tašci  klas. 
I.  T.  Mrnavić,  osm.  132.  Zrnce  pSenice  izmetne 
klas.    M.  Radnić  479*.     Prokleta  liiva  na  kojoj 


Digitized  by 


>Joogle 


KLAS,  a.  87 

klas  ne  ostaje.  (Đ).  U  travi  je,  ili  u  klasa,  sve 
izio.  (D).  Poslov.  đanič.  Ni  klas  s  drača  gre  mu 
u  skute,  niti  on  vino  s  trna  pije.  A.  yita}i6,  ost. 
278.  Klasi  prazni  pogucaše  klase  pune.  P.  Vu- 
letić  36.  Kiteć  klase,  voće,  cvitje.  J.  Kavanin 
14^.  Ki  mi  daše  šup)u  slamu  a  ne  klase.  78a. 
Silni  grad  pada  na  žitnorodne  klase.  A.  d.  Bella. 
razgov.  100.  Klasi  satreni  od  silnoga  grada.  204. 
Sime  koje  medu  dračje  i  trnje  pade,  premda  se 
proklije  i  proraste  nikoliko,  ne  more  klasa  uči- 
niti. F.  Lastrić,  od'  188.  Klas  kuko|a  i  )u}a. 
ned.  89.  Dobro  Ai  priminuje  Job  patrijarka  osju 
od  klasova.  434.  Od  klasa  zrno  razstav)ajte.  A. 
J.  Knezović  xli.  Sime  koje  će  se  u  obilni  klas 
razploditi.  A.  Kanižlić,  kajtn.  139.  Bukovet  kla- 
sova ječmenih.  503.  Kupila  je  brižno  do  večeri 
klase.  utoč.  472.  Ugleda  sedam  klasova  lipi.  E. 
Pavić,  ogl.  84.  Da  može  klasove  kupiti.  213. 
Još  je  žito  u  klasu.  (Z).  Poslov.  danič.  Da  se 
iz  zrna  posijana  klas  podiže.  Đ.  Bašić  298.  Vi- 
đaše sedam  klasova  niknuti  iz  jednoga  busa  še- 
niČna.  And.  Kačić,  kor.  41.  Sime  bacito  u  zem)u 
strunivši  kano  umre,  a  izrastivši  i  u  klas  došavši 
opet  oživi.  B.  Leaković,  nauk.  131.  Al'  ko  sla- 
bijem klasom  trese  (vjetrić).  P.  Sorkočević  579^. 
Zelena  se  buduć  trava  u  klas  zlatan  promijenila. 
586*.  Bilo  mu  u  klasu  klasato  a  u  busu  busato! 
u  Nar.  pjes.  herc.  vuk.  352.  Moja  mobo,  ne  pro- 
sipaj klase.  Nar.  pjes.  petr.  1,  56.  A  za  rožicu 
nosi  klas  od  šenice.  Nar.  prip.  mikul.  17.  Mlado 
žito,  navijaj  klasove.  P.  Petrović,  gor.  vijen.  25. 
Sedam  klasova  izraste  iz  jednoga  stabla.  Đ.  Da- 
ničić,  Imojs.  41,  22.  Kao  vrh  od  klasa  odsije- 
caju se.  jov.  24,  24.  Što  će  biti  od  nas  i  od 
raje,  kad  grahovi  polegnu  nebrani  i  klasovi  panu 
nekomani?  Osvetn.  4,  34.  —  U  ovijem  primje- 
rima stoji  jednina  inj.  množine ;  O  rodice  slavna 
i  sveta  žitna  klasa  razlikoga!  I.  Gundulić  90. 
U  žetve  zrele  brime  lijepa  liiva  nepoži^ena  žit- 
nijem  klasom  veselime  pribogato  nakićena.  481. 
Klas  kupiti  za  žetelicam.  And.  Kačić,  kor.  141. 
b.  tt  prenesenom  smislu,  o  čemu  što  je  slično 
klasuj  0  stvarima  ujedno  nanizanijem,  n.  p.: 

a)  0  kukuruzu,  aa)  vidi  klip.  —  u  Vukovu 
rječniku  kod  klas:  kukuruz  sa  zrnima  ,die  mais- 
ahre'  ,spica  zeae',  cf.  klip  (s  dodatkom  da  se 
govori  po  južnijem  krajevima).  —  hO)  vidi 
okomak.  Ima  mnogo  imena  i  za  ono  na  čemu 
su  zrna  (u  kukuruza),  n.  p.  u  Jadru  se  kaže 
,okomak^  ,  u  Šumadiji  ,kočan', ...  u  Hrvatskoj  i 
,šasarica'  i  ,klas*.  .  .  .  Vuk,  pism.  76 — 77.  Klas, 
vide  okomak  (cf.  oklasina)  s  dodatkom  da  se 
govori  u  Hrvatskoj,  rječn.  kod  klas.  —  cc)  ku- 
kuruzna resa  ,k&tzchen  an  der  maisahre'  Julus 
zeae*  (s  dodatkom  da  se  govori  u  Hrvatskoj). 
Vuk,  rječn.  kod  klas. 

b)  klas  smokava  ,iicorum  exsiccatarum  (sic) 
series^  J.  Stulli,  rjeČn.  kod  klas.  —  nije  dosta 
pouzdano.  —  U  istome  rječniku  ima  da  se  i 
uopče  0  stvarima  nanizanijem  može  kazati  klas. 

r.  u  jednom  primjeru  xv  vijeka  kao  da  znači 
u  metaforičkom  smislu :  hrana  ili  uopće  nešto  ko- 
risno: Uči  se  od  umića,  i  kad  se  naučiš,  nauč' 
neumića  kiiigu  ku  dobro  viš;  od  potribe  bo  jest 
da  knige  množe  glas,  da  pomoć  bude  nest  po 
svit  kiiižnika  klas  (,propaganda  etenim  rerum  est 
doctrina  bonarum').    M.  Marulić  145. 

d.  Klas  crni  (Sab}ar),  v.  Boščići.  B.  Sulek, 
im.  14^. 

KLASA,  /.  po  tal.  classe,  ili  po  riem.  klasse, 
red  (kamo  se  što  meće,  ili  kako  se  što  ocjenuje), 
vrsta,  razred.  —  Često  u  na^e  vrijeme.  Klasa 
napretka  dobivena  prigodom  polugodišhega  ispita. 
Zbornik  sak.  1,  224. 


KLASATI,  b. 

KLIsAC,  kldsca,  m.  dem.  klas.  —  U  Stulićevu 
rječniku  uz  klasak. 

KLA8AČA,  /.  ime  bifei.  Klasača,  čeS.  klasec 
(Lepturus),  Bromus  moUis  L.  (Marinković).  B. 
Sulek,  im.  145. 

KLASAK,  kldska,  m.  dem.  klas.  —  U  naše 
vrijeme,  a  između  rječnika  u  Stulićevu  (mali  klas) 
i  u  Vukovu  (hyp.  v.  klas).  Druga  nosi  klasak 
od  šenice.  Nar.  pjes.  herc.  vuk.  336.  —  I  u  bo- 
tanici s  osobitijem  značeiiem:  Ovu  cvast  (klas) 
naj  više  imaju  travke,  i  svaki  liihov  cvetić  zove 
se  ,klasak'  (,spioulaO  koji  je  obično  sastav}en  iz 
plevaka  i  plevica.  K.  Crnogorac,  bot.  87.  Klasci 
(jspiculae*).  J-  Paučić,  bot  56.  Klasak,  Klasić, 
bot.  lat.  ,spicula^  ,ahrchen^,  tal.  ,spighetta^  B. 
Šulek,  rječn.  znastv.  naz. 

1.  KLASAN,  klasna,  a^j.  u  kojemu  je,  na  ko- 
jemu je  klasje.  —  isporedi  klasen.  —  U  Bjelo- 
stjenčevu  rječniku:  kajkavski  klasen,  klasnast 
,8picatus',  gt^je  ima  i  klasno  braiie,  klasuvane,  za 
žAači  Idfibsja  pobirane,  paletkova^ie  ,spicilegium' 
(vidi  i  klasnobraiie),  t  u  Stulićevu:  ,spiceus^  — 
vidi  i  2.  klasan.  —  I  u  Sulekovu  rječniku  (sa 
znaČenem :  uopće  koji  pripada  klasu  ili  klasju) : 
,ahren-'. 

2.  KLASAN,  klasna,  m.  jun,  junij,  lipan.  — 
vidi  i  klasen.  —  isporedi  1.  klasan.  —  Saino  u 
jednoga  pisca  xvii  vijeka  koji  miješa  čakavske  i 
kajkavske  oblike,  a  između  rječnika  u  Bjelostjcn- 
Čeiu  (kajkavski  klasen  mesec,  ivanšćak,  lipan  Ju- 
nius')  i  u  Jambrešićevu  (klasen  mesec  Junius'). 
Na  22  klasna  meseca.  P.  Vitezović,  kron.  61. 
2  dan  meseca  juniuša  aliti  klasna.  88.  4  dan 
klasna.  110.  15  den  klasna  meseca.  111.  Bila 
je  meseca  klasna  megla.  169.  —  Ima  i  u  novo- 
slovenskom  jeziku  klasen  s  istijem  značenem.  — 
S  toga  što  samo  u  jednom  primjeru  nema  riječi 
mjesec  uza  se,  može  biti  da  treba  shvatiti  ovu 
riječ  kao  ač^jektiv. 

KLA.SAI!iE,  n.  ^elo  kojijem  (n.  p.  žito)  klasa. 
—  U  Vukovu  rječniku. 

KLASAST,  adj.  postaje  od  klas. 

a.  vidi  klasat.  —  U  Belinu  rječniku:  ,spigato, 
che  ha  fatto  la  spiga^  ,spicatus'  699hy  t  u  Volti- 
gijinu  (kod  klasen). 

b.  koji  je  kao  klas.  —  Načii^eno  u  naše  vrijeme 
(u  botanici).  Članovi  sedeći :  klasasti  ...  J. 
Pančić,  bot.  28.  Klasast  cvet.  K.  Crnogorac,  bot. 
86.  —  U  Sulekovu  rječniku:  ,ahrenahiilich*.  — 
Klasast,  bot.  lat.  ,spioiformis^  ,&hrenf5rmig^  B. 
Šulek,  rječn.  znanstv.  naz. 

KLA-SAT,  a4j.  na  kojemu  je  kla^e,  na  kojemu 
je  mnogo  kla^a,  koji  je  rodio  mnogo  klasja.  — 
U  naše  vrijeme,  a  između  rječnika  u  Stulićevu 
(,spicatusO.  Bilo  mu  u  klasu  klasato  i  u  busu 
busato!  u  Nar.  pjes.  herc.  vuk.  352.  Po  vrhu 
(šenica)  klasata.  Magaz.  1868.  65.  ,Ove  'e  go- 
dine svako  žito  klasato^  ,Moja  'e  ozima  šenica 
kli^ta,  a  jara  sitnoklasa*.  J.  Bogdanović.  —  / 
u  Sulekovu  rječniku :  ,&hrenreich ;  ahrig^  —  Kla- 
sat, Klasit,  bot.  lat.  ,spicatus'  ,ahrig^  B.  Sulek, 
rječn.  znanstv.  naz. 

KLAsaTI,  kllw&m,  impf.  klijati  u  klasje,  ra- 
đati klasje,  ispuštati  iz  sebe  kla^e  (0  bifei,  n.  p. 
0  žitu),  obično  se  misli  na  mnogo  kla^e. 

a.  aktivno.  —  U  naše  vrijeme,  a  između  rječ- 
nika u  Stulićevu  (,3picare,  spicas  emittere*)  i  u 
Vukovu  (,in  ahren  schiessen*  ,spicas  emittere, 
spicor').  U  dno  mu  se  busalo,  u  srijedi  trsalo, 
a  na  vrhu  klasalo.  Vuk,  kovč.  121.  To  klasa  na 
debelo!    M.  Pavlinović,  razg.  69. 

b.  sa  se,  refleksivnu),  ali  je  isto  značene  kao  kod 


Digitized  by 


Google 


KLASATI,  b. 


38 


KLASOVATI 


aktivnoga  glagola,  —  Od  xviii  vijeka^  a  između 
rječnika  u  Belinu  (,spigare,  far  la  spiga^  ,spico^ 
699t>)  g^e  se  naj  prije  nahodi^  u  VoUigijinu 
(,spigare,  fare  spiche'  ,m  ahren  schiessenO,  u  Stu- 
lićcim  (uz  klasati).  Došlo  lito  i  počelo  se  žito 
klasati.  F.  Lastrić,  od'  179.  Žita  se  klasaju. 
svet.  53a.  Onda  ječam  i  boje  se  klasa.  J.  S, 
Rejković  114.     Kuruzi  se  klasaju.   Striživojna. 

KLASAV,  adj'  samo  u  Stulićevu  rječniku:  v. 
klasat. 

KLASEN,  adj.  vidi  1.  i  2.  klasan.  —  Samo  u 
VoUigijinu  rječniku  (gdje  je  po  svoj  prilici  riječ 
uzeta  iz  kajkavskoga  govora,  te  bi  trebalo  da  glasi 
klasan) :  klasen,  kiasast  ,spicoso,  pieno  di  spiche' 
,geschosst';  ima  i  klaseni  mesec  ,giugno^  ,der 
monat  junius'. 

KLAStCIZAM,  klasicizma,  m.  po  novoj  latin- 
skoj rijeci  classicismus,  znači:  ne  samo  učene 
klasika  (grčkijeh  i  rim^kijeh)  nego  i  nastojai/ie  ili 
moda  da  se  uvedu  opet  klasični  oblici  u  slikarstvo, 
kiparstvo,  građene  itd.  —  U  naše  vrijeme  po  va- 
roHma.  Klasicizam,  stil.  (mm.)  ,classicismu8^ 
B.  Šulek,  rječn.  znanstv.  naz. 

KLASIČAN,  klasična,  adj.  od  lat.  classicus, 
izvrstan,  uzorit:  kaže  se  osobito  u  kniževnosti  o 
naj  glasovitijim  piscima  i  nihovijem  c^jelima 
(s  kniževnosti  se  prenosi  i  na  umjetnosti),  i  oso- 
bito 0  grčkijem  i  latinskijem,  pa  i  uopče  kao  po- 
hvala, a^i  je  tad  naj  češće  u  ironičkom  smislu. 

—  U  naše  vrijeme  po  varošima.  —  Klasičan,  gr. 
(izredan,  izuči)  ,classisoh^,  tal.  ,classico^  B.  Šulek, 
rječn.  znastv.  naz. 

KLIsIČNOST,  /.  osobina  onoga  što  je  kla- 
sično. —  U  na^e  vrijeme  po  varošima.  —  Kla- 
sičnost,  stil.  (izućnost)  ,classicitat',  tal.  ,classicit&^ 
B.  Šulek,  rječn.  znanstv.  naz. 
E1LA.SIĆ,  m.  dem.  klas.  —  U  Vukovu  rječniku, 
KLASIFICIRATI,  klasificir&m,  impf.  nem. 
klassificiren,  razredivati.  —  isporedi  klasifikavati. 

—  Često  u  naše  vrijeme  po  varošima  u  sjever- 
nijem krajevima.  Vjerovnike  po  pravima  pre- 
imuštva  klasificirati.    Zbornik  zak.  3,  739. 

KLASIFTKAcUA,  /.  i/iem.  klassifikation,  tal. 
classificazione,  razredivaiie,  razredba.  —  U  naše 
vrijeme  Često  po  varošima, 

KLASIFIKATI,  klasifik&m,^/.  tal.  classificare, 
razrediti.  —  U  naše  vrijeme  u  Dubrovniku.  P. 
Budmani. 

KLASIFIKJlVATI,  klasifik&v&m,  impf,  klasi- 
fikati.  —  isporedi  klasificirati.  —  U  naše  vrijeme 
u  Dubrovniku.    P.  Budmani. 

KLASIK,  m.  klasični  pisac.  —  Po  lat.  classicus 
preko  tal.  classico.  —  U  naše  vrijeme  po  varo- 
šima. —  Klasik,  hist.  phil.  (izrednik,  izućnik) 
,cla8siker',  tal.  ,classico  (autore)*.  B.  Šulek,  rječn. 
znanstv.  naz. 

KLASINA,  /.  (uprav  augm.  klas)  u  Vukovu 
rječniku:  vide  ovršina  s  dodatkom  da  se  govori 
u  Boci. 

KLASINIĆ,  m.  prezime.  —  xvi  vijeka.  Miklouš 
dijak  Klasinić.  Mon.  croat.  285.  (1585).  —  može 
se  Čitati  i  Klašinič. 

KLASINE,  n.  vidi  klasje.  —  U  jednoga  pisca 
XVIII  vijeka.  Jer  se  s  perjem  i  klasine  diže.  J. 
S.  Rejković  210. 

EILAsIT,  adj,  vidi  klasat  na  kraju. 

KLASITI,  klasim,  impf.  u  Stulićevu  rječniku: 
V.  klasati  se  s  dodatkom  da  je  riječ  ruska.  —  Sa 
se,  refleksivno  (vidi  klasati,  b).  —  u  Bjelostjen- 
čevu  rječniku:  klasim  se,  klas  izpušćam,   prokli- 


cavam  u  klas  ,spico',  t  u  Stulićevu:  v.  klasati  se 
s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  Bjelosijenčeva. 

EILASJE,  n.  coll.  upotrebjava  se  kao  množina 
od  klas  (vidi).  —  Postaje  oa  klas  nastavkom  (i)je. 

—  Može  biti  praslavenska  riječ,  isporedi  stslov. 
klasje,  po}.  kJosie.  —  U  našemu  se  jeziku  javfa 
od  XV  vijeka,  a  između  rječnika  u  Mikafinu  (brati 
klasje  184b),  u  Belinu  (,le  spighe*  kod  spiga  699^). 
u  Bjelostjenčevu  (kod  klas),  u  Stulićevu  (»spicarum 
copia,  abundantia*),  u  Vukovu  (,die  &hren'  ,spicae'). 
Po  širinah  grada  našega  klasje  pšenično  vidih. 
Aleks.  jag.  star.  3,  242.  Đonesti  ćete  rukoveti 
klasja.  Bernardin  120.  levit.  23,  10.  U  zeleni  i 
u  klasju.  M.  Držić  400.  Počeše  trgati  klasje. 
Anton  Dalm.,  nov.  test.  16b.  Za  me  rodno  IjetAe 
vrime  zlatnim  klasjem  liive  puni.  I.  Gundulić 
245.  Mlado  klasje,  drobna  stada.  Ćt,  Palmotić 
2,  53.  Zeleni  se  tot'  ravnica  punijem  klasjem  na 
valove.  A.  Vitajič,  ost.  7.  U  klasju  veselomu. 
I.  Đorđić,  salt.  350.  Klasjem  zrelim  zlati.  uzd. 
180.  Ne  ukaže  se  ni  trava,  a  kamo  li  klasje.  F. 
Lastrić,  ned.  277.  Vršike  od  klasja  iliti  osje. 
434.  Za  sobom  ostavjaju  klasje.  And.  Kačić,  kor. 
142.  Klasje  prez  žita.  N.  Palikuća  20.  U  klasju 
žito.  A.  d.  Gosta  1,  207.  Kupi  klasje  po  lanskom 
strništu.  Nar.  posl.  vuk.  164.  JeL  ću  klasje  ku- 
piti. Nar.  prip.  vuk.  221.  Počeše  trgati  klasje  i 
jesti.  Vuk,  mat.  12,  1.  Rukom  žaiie  klasje.  Đ. 
Daničić,  isai.  17,  5. 

KLASNAST,  a^.  u  Bjelostjenčevu  rječniku  (vidi 
kod  klasan). 

KLASNIĆ,  m.  ime  trima  selima  u  Hrvatskoj  u 
županiji  zagrebačkoj.  Klasnić  doiii,  gorni,  sredni 
Razdije).  65. 

KLASNOBRANE,    n.  pabirčene,   paletkovane. 

—  Samo  u  Jambrešićevu  rječniku:  ,8picilegium' 
što  je  jamačno  uzeto  iz  Bjelostjenčeva  (klasno 
brai^e,  vidi  kod  klasan),  pa  je  pisac  shvatio  kao 
da  je  jedna  (složena)  riječ. 

KLAS6bER,  m.  čovjek  koji  bere  klasje  što  je 
ostalo  za  žeteocima  (koji  pabirči,  pa\etkuje).  — 
Od  XVIII  vijeka,  a  između  rječnika  u  Bjelostjen- 
čevu (klasober,  paletkovalac  ,spicilex,  spicilegus*) 
gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  Stulićevu  (po  Bjelo- 
stjenčevu), u  Vukovu:  ,der  Shrenleser,  nachstop- 
peler'  ,spioilegus  (?)*  s  primjerima  iz  narodnijeh 
pjesama:  Jedna  kita  klasoberu,  druga  kita  po- 
statiiiku.  U  našega  klasobera  svilen-kita  nad 
očima. 

KLASOBRAČICA,  /.  žensko  čefade  kao  klaso- 
ber. —  Samo  u  Bjelostjenčevu  rječniku:  klaso- 
bračica,  paletkovalica  od  klasja  ,spicilega^ 

KLASOKIT,  adj.  okićen  klasjem.  —  U  jednoga 
pisca  XVIII  vijeka.  Ni  djevojke  klasokite.  J.  Ka- 
vaAin  471b. 

KLASOMUNA,  m.  ili  f.  samo  nom.  pl.  klaso- 
mu^e  u  jednoga  pisca  iz  Boke  kotorske :  Stide  se 
jezika  kojim  im  je  mater  govorila,  ta  im  je  go- 
vedarski 1  skitački,  nego  im  se  čini  neŠto  dičnije 
i  mudrije  zvokotati  kao  klasomufie.  S.  ^^ubišisi, 
prič.  54.  sam  pisac  tumači  ovu  riječ:  neka  soja 
}udi  kao  ciganija. 

KLAS6rODAN,  klas6rodna,  adj.  koji  rađa 
kla^e  ili  mnogo  kla^a,  vidi  klasat.  —  Samo  u 
Belinu  rječniku :  klasorodni  ,chi  produce  spighe* 
,spicifer*    699l>. 

KLASOVAIStE,  n.  pabirčene,  pafetkovane  (kla^a). 

—  Samo  u  Bjelostjenčevu  rječniku:  kajkavski  kla- 
suvaAe,  V,  klasno  (vidi  kod  klasan)  i  odande  u 
Stulićevu  (klasuvane). 

KLASOVATI,  klasujem,  impf.  pajetkovati,  pa- 
birčiti  (kla^e).   ~  Samo   u  Stulićevu  rječniku: 


Digitized  by 


Google 


KLASOVATI  t 

klasuTati  Ho  je  sam  pisac  noHnio  po  riječi  kla- 
suvai^e  (vidi  klasovane). 

KLA80VIT,  aćfj.  vidi  klasat.  —  U  jednoga 
pisca  XVIII  vijeka.  On  ugleda  klasovito  žito.  M. 
A.  Bejković,  sat.  L4l>. 

KLASOVO,  n.  ime  n^estu  u  Srbiji  u  okrugu 
kragujevaikom.  Vinograd  u  Klasovu.  Sr.  nov. 
1873.  523. 

1.  KILASTI,  klddem,  impf,  ponere,  stavfati,  po- 
stav}atiy  metati  (u  Vukovu  je  rječniku  zabiježen 
kao  perfektivni  glagol^  ali  nema  primjera  u  ko- 
jemu ne  bi  mogao  biti  imperfektivan ;  a  imper- 
fektivan  je  i  u  drugijem  slavenskijem  jezicima). 

—  vidi  i  ^.  klasti.  —  Akc.  kaki  je  u  praes.  taki 
je  u  impf.  kl4dij&h;  ti  impt.  klddi,  u  ger.  praes. 
klid^ći ;  u  ostafijem  je  oblicima  onaki  kaki  je  u 
inf.y  osim  aor.  2*3  sing.  klade.  —  Riječ  je  pra- 
slavenska  (od  korjena  klad),  isporedi  stslov.  klasti, 
rus.  K4«cTB,  če§.  klAsti,  po},  kta^ć.  —  Korijen 
moie  biti  indoevropskij  jer  se  nalazi  i  u  german- 
skijem  jezicima  (sa  značeikem:  tovariti),  isporedi 
got.  hlathan,  stvnem.  hladan  (novovncm  laden), 
anglos.  hladan  (po  ovome  zadnemu  i  po  slaven- 
skom korijenu  indoevropski  bi  korijen  mogao  biti 
kladh  ili  klodh).  —  Na  dva  mjesta  xviii  vijeka 
ima  aor.  2  sing.  kla  i  3  pl.  klase,  ali  je  to  samo 
radi  slika:  8  ke  jakosti  neizrične  u  vijećnici  ti 
iiem  sama  mramorni  spis  hvale  dične  na  spo- 
menak  vječni  kla  mu.  J.  Kavanin  178b.  Podložih 
se  križu   koga  na  me  klase.    M.  Kuhačević  49). 

—  Poslije  XVI  vijeka  nalazi  se  samo  u  čakavaca 
(ali  vidi  2  i  3.  klasti).  —  Između  rječnika  u  Vranči- 
6evu  (naprida  klasti  ,promovere*),  u  Belinu  (»poire 
e  ponere'  ,pono*  573l>),  u  Volti^ijinu  (klasti, 
kladam  ,porre,  mettere*  ,setzen,  legen*),  u  Stuli- 
čevu  (klasti  t  griješkom  kladsti  ,ponere,  coUocare, 
locare*),  u  Vt&ovu  (pf.  ,stellen,  legen'  »pono*,  cf. 
metnuti  s  dodatkom  da  se  govori  u  Hrvatskoj), 
u  DaniČičevu  (klasti,  kladu  ,ponereO. 

A.  aktivno. 

1 .  znaČeMje  kao  stoje  kazano  sprijeda,  smisao 
može  i  ne  biti  pravi;  objekat  može  biti  što  ne- 
živo ili  živo  ili  umno ;  rijetko  se  ne  izriče  mjesto 
(naj  Češče  u  prenesenom  smislu). 

a.  izriče  se  mjesto: 

a)  prijedlogom  u  t  akuzativom  (u  tri  primjera 
lokativom,  alt  je  to  samo  pogreška  pisaca:  Mo- 
gaSe  li  u  radosti  vedoj  danas  klasti  mene?  Đ. 
Baraković,  vil.  249.  Tva  vlast  mnoga  hoće  da 
s'  ti  car  rodjeni,  a  Turčina  carstvo  zloga  pade, 
i  u  Stambul-gradu  jaku  da  stol  kladeš  i  ožaku. 
J.  KavaAin  269».  I  u  naj  većem  hudom  skupu 
požderivca  kladoh  mene.    447h). 

aa)  u  pravom  smislu.  (Zmija)  glavu  kladiše 
V  usta  toj  zloj  hćeri.  Korizm.  43l>.  8mrt  u 
zeix4u  sve  klade.  M.  Vetranić  1,  197.  Stare  i 
mlade  sve  kosi  na  jedno  i  u  zem|u  sve  klade. 
N.  Dimitrović  105.  Gospoda  bde  klasti  u  ta  broj 
i  nega.  Đ.  Baraković,  vil.  16.  Klast  nogu  u 
strime.  64.  Ne  mogu  sve  klasti  u  pismo  ovo  sad. 
69.  Rad  bi  te  klast  u  raj.  298.  Skupno  s  tobom 
poje  pisme  svake  vlasti  sada  ti  no  koje  hti  u 
kćige  klasti.  365.  Klade  )u}  u  žito.  jar.  64. 
Vode  ne  klad'  u  vino  sad.  M.  Gazarović  117h. 
Tvrdu  u  tvržd  liega  (koiia)  kladu.  I.  Zanotti, 
en.  6.  Klade  ju  u  komoru,  svojimi  divami  reče : 
,Hoću  da  je  nada  svimi  vami*.  Oliva.  11.  I  pra- 
vedna (tužnu  meni !)  u  ovu  su  jamu  klali.  P.  Vu- 
letić  30.  Sjra}a  Sapor  od  Perzije  u  gvozdenu 
gajbu  klade.  J.  Kavanin  45Bh.  Sad  klad'te  ga 
va  crne  tamnice.  Nar.  pjes.  istr.  1,  30.  Dajte 
nam  ga  bokunić,  ča  klademo  va  lončić.  3,  18. 
Kupi  racu,  klade  ju  va  vodu.  Nar.  prip.  mikul.  24. 


)  1,  KLASTI,  A,  1,  a,  c). 

bb)  u  metaforiČkom  smislu.  Đevstvo  ja  kladu 
V  nebo.  Transit.  12.  Kim  nikuko  prozora  um  u 
pamet  klade.  P.  Zoranić  56*.  .Tur  u  ti  neskladi 
mir  kladi.  Đ.  Baraković,  jar.  79.  Boj  na  nebo, 
a  u  raj  klade  tvo'e  prijevare,  zla  napasti.  J.  Ka- 
vaAin  24h. 

cc)  u  prenesenom  smislu,  aaa)  objekat  je  ikešto 
umno  (ufane).  Ki  ufanje  kladu  u  tašće  beside 
jiSću  da  popadu  vitar  ki  ne  vide.  Đ.  Baraković, 
vil.  (1889)  115.  Ufanje  samo  klasti  u  obraAenje. 
I.  IvaniSević,  kit.  152.  U  te  vazda  moje  klasti 
htih  ufonje.  A.  Vitajić,  ist.  89h.  —  u  jednom  je 
primjeru  objekat  osveta,  ali  smisao  nije  jasan: 
treba  li  shvatiti  u  Ae  kao  da  je  u  uŽoj  svezi 
s  glagolom  klasti,  te  bi  znamene  bilo :  osveti  se  na 
Mma  (snopcima),  ili  sa  »upstantivom  osvetu,  te 
bi  značilo:  ostavi  osvetu,  prođi  se  osvete?  Pusti 
uzroke  od  napasti,  slomi  snopke  koji  te  bodu, 
htij  osvetu  u  Ae  klasti,  gledaj  konac  a  ne  škodu. 
L  IvaniSević  64.  —  bbb)  mjesto  je  1^ešto  umno, 
n.  p.:  misao,  pamet.  Već  nigdar  svojih  let  u 
misal  ne  klade  takovu  strašnu  smet.  Đ.  Bara- 
ković, vil.  60.  U  pamet  tvrdo  klade.  J.  Armo- 
lušić  7.  —  sklad,  nesklad,  nepokaj.  A  ne  bih 
ludo  rad  klast  obih  u  sklad  hteć  klast  obih  u 
nesklad.  Đ.  Baraković,  vil.  374.  Sve  nevoje 
nigdar  mene  u  nepokoj  ne  kladihu.  I.  IvaniSević, 
kit.  58.  —  stane,  te  se  glagolom  kaže  prijelaz  iz 
jednoga  stana  u  drugi,  promjena.  Satrt  me  i  u 
prah  klasti.  A.  Vitajić,  ist.  65b.  u  ništa  svaka 
klasti  jest  u  tvojoj  samo  oblasti.  175&.  Ti  u 
kretai&e  činiš  klasti  i  u  strašnu  smutiiu  more. 
189*. 

b)  prijedlogom  na  i  akuzativom  (u  jednom  pri- 
mjeru XV  vijeka  stoji  lokativ  po  staroslovenskom 
jeziku:  Koji  kladijehu  trbnovB  venacb  na  glave. 
Mon.  serb.  342  god,  1427.  u  ovom  primjeru  stoji 
također  lokativ,  može  biti  jer  se  shvaća  ne  kao 
mjesto  kladena  nego  uopće  kao  mjesto  gdje  što 
biva:  Ki  na  gospockoj  trpezi  ne  klade  listo  va- 
rene  ili  pečene  jistvine.    M.  Marulić  4). 

aa)  u  pravom  smislu.  Koji  mu  klaadehu  trb- 
novb  venacb  na  glavu.  Mon.  serb.  371.  (1432). 
Same  sebi  zančicu  na  grlo  kladete.  B.  Gradić, 
djev.  100.  Klašće  t'  ini  javor  i  bršćan  na  grebe. 
M.  Gazarović  124b.  Maske  na  stol  nogu  kladu. 
I.  IvaniSević  305.  Klasti  ruku  na  oružje.  P. 
Badovčić,  nač.  175.  Ha}u  kladoh  na  široka  moja 
pleća.  I.  Zanotti,  en.  47.  Na  A  liegovu  svjetu 
kladu  iz  koje  ga  prije  svukoše.  A.  Vita^ić,  ost. 
188.  Na  tvo^e  rame  tad  ćeš  klasti  sveta  križa 
dil  naj  boji.  193.  Zlatan  verug  na  vrat  klade. 
P.  Vuletić  39.  Sad  noj  klade  lonac  na  hrbat. 
Nar.  prip.  mikul.  15.  Kad  je  mladića  klal  na 
zemju.    85. 

bb)  u  metaforiČkom  ili  u  prenesenom  smislu. 
Jeretik  lahko  bi  klal  spovidajućega  na  blud. 
Naručn.  77*.  —  Od  mnozih  iskušenji  bih  rvan 
kladući  mi  na  pamet  raskoše  rimske.  Transit.  29. 

—  Kolik  velik  Božiji  srd  i  liega  večni  kaštig  na 
se  kladu,  koji  istine  i  prave  pripovidavce  more. 
Postila.  yl*.  A  sada  niku  kob  tujini  kladu  na  A, 
Đ.  Baraković,  vil.  147.  Zlobu  porodiše  zlo  na 
dobrih  misleć  klasti.  A.  Vitajić,  ist.  25b.  —  Što 
klademo  na  duŠu  prokuraturom.  M.  Bijanković 
76.  Koju  stvar  vele  klademo  na  dušu  namistnika 
izvanskoga.    108.   (isporedi  duša,  d,  c)  bb)  ccc)). 

—  Potribao  bi  t'  veću  žeju  na  to  klasti.  A.  Geor- 
giceo,  nasl.  114.  —  Na  put  svoj  hod  klade.  A. 
Vitajić,  ist.  280*.  —  Riči  koje  prostrih  na  dobar 
broj  kladi,  jere  jih  istom  rih  milošće  zaradi.  P. 
Hektorović  60. 

c)  prijedlozima  više,  vrhu,  vrh  s  genetivom, 
Kladuć  te  više  svih.    M.  Marulić  89.     Kako  ka- 


Digitized  by 


Google 


1.  KLASTI,  A,  1,  a,  c). 


40 


1.  KLASTI,  A,  2. 


mono  žive  kladete  svrhu  zidališća.  Transit.  90. 
Ki  (Žiganti)  goru  srditi  vrh  gore  kladihu.  H. 
Lučić  271.  Vrhu  mora  ki  ga  klade.  J.  Kavanin 
209b.  Vlaški  narod  vrana  obire,  i  vrh  modra 
klade  tleha  (na  grbu).   288a. 

fl)  prijedlogom  pod  i  akuzativom. 

aa)  u  pravom  smislu.  Pod  javor  klade  sad 
privridna  mramora.    Đ.  Baraković,  vil.  139. 

bb)  u  metaforičkom  ili  u  prenesenom  smislu. 
I  kriva  i  prava  pod  oblast  jur  klade.  Đ.  Bara- 
ković, vil.  52.  Koji  mnogo  vojvod  klade  i  krajev 
pod  noge.  P.  Vitezović,  odil.  72.  Pismo  je  ti 
vrat  slomilo  koje  je  otajno  tvd  pero  složilo,  čisto 
si  pred  sudom  rekal  i  valoval,  prot  znanu  i  duŠi, 
da  s'  ga  pod  pero  klal.    M.  Kuhačević  65. 

e)  prijedlogom  kod  i  ^enetivom.  —  Saino  u 
jednom  primjeru  xviii  mjeka.  Nek  te  mjestom 
Lučić  misti  i  klade  te  kod  Trogira.  J.  Kavaiiin 
328b. 

f)  prijedlogom  po  i  akuzativom.  —  Samo  u 
jednom  primjeru  xvi  vijeka  (u  prenesenom  smislu). 
Ne  klade  po  pamet  kob  tuj  ^ubidrag.  P.  Zo- 
ranić  38h. 

g)  prijedlogom  pred  i  akuzativom. 

aa)  u  pravom  smislu.  Zač  tko  će  prid  vola, 
reče  se  prilika,  klas  ti  voz  al  kola?  nije  red  ni 
slika.    Đ.  Baraković,  vil.  119. 

bb)  u  prenesenom  smislu.  Naprvo  kladeš  svit 
pred  Boga.  Transit.  53.  Po  uzroku  od  žen  naš 
protivnik  klade  pred  nas  za  učiniti  nas  pasti. 
Transit.  266. 

h)  prijedlogom  k  s  dativom;  glagol  znači  od 
2)rilike  što  i  pridati,  dodati.  Basap  k  raspu  klade, 
zlo  ka  zlu  pristavi.    Đ.  Baraković,  vil.  69. 

i)  prijedlogom  oko(l)  s  genetivom.  Steplivši 
plaste,  klade  mu  okol  glave.  P.  Hektorović  (?)  137. 
Kladući  okol  glave  platice  (?)  Lovrinac  Bogu  go- 
vori.   137. 

k)  prijedlogom  među,  a  supstantiv  je : 

aa)  u  akuzativu  (u  svijem  primjerima  u  me- 
taforičkom ili  u  prenesenom  smislu).  Malo  krat 
jedinstvo  meju  dvimi  kladeš.  P.  Zoranić  37b. 
Klade  on  Hlume  meu  Herceze  i  Zagorce.  J.  Ka- 
vaAin  118*.  Kotorane  hti  Urbin  klasti  meju 
mudre.    131b. 

bb)  u  instrumentalu.  Veći  svaki  čas  meu 
sobom  kar  kladu.    M.  Vetranić  2,  164. 

1)  prijedlogom  a  s  instrumentalom  (u  oba  pri- 
if\jera  u  prenesenom  smislu).  S  pustinakom  ti  me 
klade.  Đ.  Baraković,  vil.  249.  Ob  desno  ga  klasti 
8  pravednim!  Judi.    drag.  344. 

nt)  mjesnijem  adverbom. 

aa)  u  pravom  smislu.  I  vazamši  sedam  kruhov, 
kad  hvali  uzda,  razlomi,  i  da  učenikom  svojim 
da  naprid  kladu.  Postila.  £4*.  Gdi  će  nogu  naprid 
klasti,  vazdi  mu  se  vidi  jama.  Đ.  Baraković,  vil. 
172.  Drug  dan  klade  nebo  gori  na  visoko  viŠe 
svega.  jar.  6.  Itkore  ne  znade  misto  skrove- 
nito  gdi  ga  muftiš  klade.  I.  T.  Mmavić,  osm. 
78.  Pravo  bi  nlh  ondi  klasti,  gdi  Kandijaše  sveti 
Pava'.  J.  Kavanin  154*.  Kamo  klade  on  svoju 
kožu,  kad  se  suce?  Nar.  prip.  mikul.  8.  Kamo 
si  klal  k}uč,  tu  ga  i  zami.    13. 

bb)  u  metaforičkom  ili  u  prenesenom  smislu. 
Vse  umaiiamo  i  do(l)i  klademo  vičnim  zakonom. 
Mon.  croat.  131.  (1487).  Ali  je  držan  klasti  doli 
liu  (kumijenciju)  ali  činiti  po  nej.  Naručn.  72b. 
Naj  liše  kad  hini  svoj  slatki  razgovor,  omekšat 
učini  i  acar  i  mramor,  da  srce  kameno,  gdje 
himbu  tuj  klade,  sladosti  takmeno  svoj  ga  stril 
propade.  M.  Vetranić  2,  55.  Pošten  glas  ju 
naprid  klade.  J.  Armolušić  67.  Kurati,  kladući 
vanka  naredbu  od  svetoga  zbora  tridentinskoga. 


M.  Bijanković  150.    Svak  s  Ikarom  prij^  bio  pao, 
neg  let  nusli  tu  uprav  klao.    J.  Ksivanin  47 7*. 
D.  mjesto  se  ne  izriče. 

a)  uopče  u  pravom  smislu.  —  u  ovom  primjeru 
klasti  (na  sebe)  znači  što  i  oblačiti :  P14nf te  neka 
svakako  kladu  od  one  masti  koja  odgovara  oli- 
ciju  od  onoga  dneva.    M.  Bijanković  108. 

b)  uopće,  ali  u  prenesenom  smislu  (naj  češće 
je  objekat  pomna).  Vikuvično  mucanje  kladući 
shraAujući  vazda  vrv.  Mon.  croat.  80.  (1451). 
Klade  pomnu  svaku.  Statut  vrb.  145.  Nigdar 
on  po  sebi  toliko  zlo  klasti  sam  sobom  znaj  ne 
bi  nimajuć  oblasti.  Đ.  Baraković,  vil.  54.  Da 
klade  pomAu  vred.  138.  Hitra  bi,  klade  moć, 
opravi,  providi  .  .  .  282.  Ti  klade  zakoni.  282. 
I  klasti  svoju  moć.  298.  Svu  hoti  pomnu  klast. 
356.  Klade  red  i  način.  jar.  64.  Kad  zapovid 
taku  ta  basa  razumi,  klade  (pisac  tumači :  po- 
stavi) pomnu  svaku  ku  može  i  umi.  B.  Krna- 
rutić  17.  Hotijte  pomnu  klasti  da  .  .  .  A.  Vi- 
tajić,  ist.  13b.  —  Za  ovakove  primjere  ne  zna  se, 
pripadaju  li  amo  ili  pod  2;  Od  toga  klade  pri- 
liku Avgustiu.  Naručn.  54b.  Ne  provlačeći  vele 
naše  govorenje  i  na  kratko  je  kladući.  Transit. 
150.  Kladući  on  j  ere  tik  proti  nam  one  kiiige. 
211. 

c)  glagol  se  klasti  dopunuje  infinitivom  kojijem 
se  kaže  namjera  radi  koje  se  klade  ko  ili  što  (u 
prvom  primjeru  nije  posve  u  pravom  smislu).  Iz- 
brani otci  kad  klali  su  nih  svem^  skupu  slavit 
misu.  J.  KavaAin  92^.  Bano  me  j^  klala  spat 
(mati),  kasno  me  j'  stajala.   Nar.  pjes.  istr.  2,  52. 

c.  uz  pravi  objekat  ima  i  dativ. 

a)  smisao  je  da  se  onome  što  je  u  dativu  (može 
biti  i  cerade)  dodaje,  dostav\a  nešto,  n.  p.:  aa) 
odijelo  %li  drugo  što  se  na  sebi  nosi.  HujŠemu 
kladeše  korunu  ot  slame.  Pril.  jag.  ark.  9,  22. 
(1468).  Svrši  kako  s'  poče'  Zadru  krunu  klasti. 
Đ.  Baraković,  vil.  158.  Na  to  mi  joj  klade  kru- 
nicu iz  zlata,  jošć«  mi  joj  klade  do  devet  prsteni. 
Nar.  pjes.  istr.  2,  5.  Obuć  ću  te,  kako  bim  de- 
vojku,  klasti  ću  ti  bele  svite  do  tal.  2,  33.  — 
bb)  zgradi  (ali  je  u  oba  dva  primjera  metafo- 
rički  ili  preneseni  smisao)  teme].  Jaki  joj  (crikvi) 
teme}  klade.  A.  Vitajić,  ist.  461*.  Vjeri  tvrdoj 
teme}  kladu.  J.  Kavanin  503*.  —  cc)  slova 
(riječi,  rječitost),  jezik  čefadetu,  u  prenesenom  smislu. 
Koga  slove  ono  ime  komu  vični  klade  slova.  Đ. 
Baraković,  vil.  188.  Da  mana  zla  uzroci,  jedini 
nam  jazik  klade  (narav).  J.  Kavanin  350b.  — 
dd)  0  čemu  umnom,  u  prenesenom  smislu.  On 
prijam  razloga  klade  rad  prilici  kako  b'  uteć 
moga.  Đ.  Baraković,  jar.  54.  —  ee)  u  jednom 
primjeru  xviii  injeka  ima  uz  objekat  i  drugi  aku- 
zativ kojijem  se  kaže,  kao  što  se  klade  objekat. 
(Va\a  da  je  riječ  o  grbu  Kraiiske)  I  kraj  Jova 
sinu  pticu  (razstri  i  mjesec  po  ne  sridi)  klade 
sebi  biježnicu,  bio  (uprav  zlatan)  i  rumen  ov  se 
(mjesec)  vidi :  zlamen  da  mu  rastu  sreće.  J.  Ela- 
vanin  282b. 

b)  dativ  pokazuje  na  čiju  se  korist  ili  štetu 
što  klade  (u  prenesenom  smislu).  Od  onih  ne- 
prijate|i  ki  mi  vazda  zasede  kladu.  Transit.  170. 
Stupicu  kladu  dušam  nih.  246.  Djaval  mnoge 
tomu  klade  zasade.  266.  —  Po  izgledu  ki  mu  on 
klade.    J.  Kavanin  296*. 

2.  od  značena  stavfati  postaje  drugo:  graditi, 
jamačno  je  ovako  u  ovom  primjeru  xvii  vijeka: 
Vriđno  ti  j'  iz  obla  zlata  klast  obraze.  Starine. 
18,  228.  —  Nije  dosta  jasno  značene  u  ova  dva 
primjera  xvi  vijeka,  u  kojima  je  objekat  plač :  u 
prvom  moglo  bi  se  misliti  da  je  smisao:  klasti 
(slagati)  plač  u  pjesmu,  ali  u  drugom  klasti  plač 
kao  da  ne  može  značiti  drugo  nego  plakati.    Da 


Digitized  by 


Google 


1.  KLA8TI,  A,  2. 


41 


8  plačem  sve   poju  pjesance  ke  skladam . . .  plač  j 
ki  ću  ja  klasti,  još  pravo  mogu  rijet,  vaj  da  će 
propasti  pod   zem)u   na   on   svijet.     M.  Veti'auić 
2,  28.      Djevice   grozni   plač  gdi   kladu  u  tužbi. 
1,  131. 

3.  javfatij  navoditi,  govoriti,  kasati.  —  Oco 
znacene  ima  i  u  drugijem  slavenskijem  jezicima ; 
vala  da  je  postalo  ovo  značene  preko  klasti  na 
pofe,  iznositi.  Ako  se  spo  viđaj  u  i  kladu  ovi  svoje 
znanje.  Naručn.  55*>.  V  napridak  kladi,  da  je 
niki  toliko  nastojan  ...  je  li  se  držan  spovidati. 
71*».  Ki  se  (proroci)  dvižu  u  sredi  pika  napr^^o 
kladući  razlika  poluverstva.  Transit.  21.  K  tomu 
ti  jod  naprid  ja  kladu  i  ve)u :  , Božja  je  za- 
povid  .  .  .*  H.  Lučić  275.  Ne  kara  se  nigdar, 
odluku  ku  dade,  da  j'  od  inih  bo]a  nigdare  ne 
klade.  A.  Georgiceo,  nasl.  261.  Kojim  klade  da 
izhode  još  od  jasnih  kraja  Scita.  J.  Kavahin  147*. 
Po  drugoj  rimskoj  rati,  ko  bezstidno  klasti  umje, 
da  Solin  se  ja  zidati.  117 1>.  Sokrat  njegda  mudri 
klade,  jedno  samo  da  on  znade.    355l>. 

B.  pasivno.  (Dragi  kamen)  u  primUu  zlatu 
kladen.  Đ.  Baraković,  vil.  170.  Cervina  ukras- 
noga 8  davnim  spijevocim  kladenoga.  J.  Kavanin 
176».  Mat'  kraja  Andrije  bi  kladena,  da  dodije 
banom.  247».  Ne  more  se,  ne,  sakriti  na  svje- 
ćalu  svijetnak  kladen.    378^. 

C.  sa  se. 

1.  pasivno. 

a.  vidi  A,  1.  Navlastiti  klade  se  naprvo  stra- 
nomu. Naručn.  75».  Ne  klade  se  po  pamet. 
Nauk  bm.  6b.  To  krajestvo  vidjah  lipše  kako 
gdi  se  pomna  klade.  Đ.  Baraković,  vil.  221.  Za 
nim  pak  Fedrika  meu  pametnim  ki  se  klade.  J. 
Kavanin  124b.  Može  se  uz  nih  klast  i  Asan. 
133b. 

b.  vidi  A,  3.  Vazda  se  klade  ova  rič.  Naručn. 
29b.  ;^ubdrag  ki  Jerine  i  Jurja  se  praunuk  klade. 
J.  Kavanin  235». 

2,  refleksivno. 

a.  uopće  prema  znacenu  kod  A,  1,  m  pravom  i 
u  prenesenom  smislu.  Ne  klade  li  se  vitez  ze- 
majski  na  vsaki  velik  rizik?  Transit.  70.  Ki 
kladu  se  v  pute  prejubodejstva.  85.  Ne  hti  se 
on  klasti  u  viće  nečisto.  Đ.  Baraković,  jar.  102. 
Nek  se  v  bunar  klade.    P.  Vitezović,  odil.  66. 

%,  u  osobitom  smislu,  nakanivati  se  ili  poči- 
nati.  djelo,  na  koje  se  subjekat  nakanile  ili  ga 
počine,  izriče  se:  *t)  verbalnijem  supstantivom  (u 
dva  naj  prva  primjera  zamjenicom  to)  u  acc. 
s  prijedlogom  na.  Ako  se  je  kada  na  to  klal 
misleći  dan  i  noć  za  zmisliti  ku  koli  novu  stvar... 
Starine.  23,  135  (1496).  Na  to  se  kladoše  po 
svitu  hodeći.  Đ.  Baraković,  jar.  106.  Kako  ćeš 
\  na  prostrana  i  velika  klast  se  dila?  A.  Vitajić, 
ist.  lb.  Za  utišenje  našega  srca  klademo  se  na 
molitvu.  129.  Kasno  klasti  će  se  oni  na  po- 
koru. 176.  —  6)  verbalnijem  supstantivom  u  acc. 
s  prijedlogom  u.  Kada  nisi  tiran,  u  big  se  ne 
kladi.  Đ.  Baraković,  vil.  157.  —  c)  glagolom  u 
inf.  2j&  usilnu  hot  izpuniti  kladoh  se  nastojati. 
P.  Zoranić  1^.  Niki  na  tri  skoči  skakati  se  klade. 
Đ.  Baraković,  vil.  45.  Prem  ako  i  znade  bo)e 
lud  svoju  stvar  kada  se  znat  klade,  neg  tuju  pri- 
mudar.  154.  Pamet  mi  se  mislit  klade  da  ta 
uji  mene  guja.  205.  Na  telesa  pade,  ter  sejisti 
klade.  jar.  20.  Slišati  me  svak  se  klade.  drag.  359. 
On  zaludu  znat  se  klade.  A.  Vitajić,  ist.  6*.  Nit' 
će  teškim  snom  zaspati  čuvat  tebe  ki  se  klade. 
448b.  —  u  ovom  primjeru  klasti  se  može  značiti 
i  lijegati:  Spati  se  kladoše.  P.  Zoranić  26*.  — 
d)  glagolom  u  praes.  s  konjunkcijom  da.  Ki  se 
klade  da  naredbu  Božju  sluša.  A.  Vitajić,  ist. 
Ub.    Nu  kad  nije  t'  se  drago  klasti  da  se  obratiš 


KLASNA 

k  meni  sada.  ost.  356.  —  e)  prijedlogom  za  i 
akuzativom  kojijem  se  kaže  što  bi  htio  biti  su- 
bjekat. Za  biskupa  nij^  se  klasti,  ako  nisi  zvan 
od  Boga.    J.  Kavanin  379*. 

2.  KLASTI,  klidem,  impf.  vaditi  jelo  iz  zdjele 
u  tanire.  —  Moie  biti  da  je  ista  riječ  sto  1. 
klasti;  nije  jasno  kako  se  doŠlo  do  ovoga  užega 
značena,  ali  isporedi  novoslov.  klasti,  polagati 
(piću)  i  klaja,  piča.  —  U  Mikalinu  rječniku: 
klasti,  uklasti  ,menestrare^  ,tudiculo',  i  u  Bjelo- 
stjenčevu :  kladem,  nalažem  v  zdelu  ,tudiculo'.  v. 
nakladam.  —  I  u  naše  vrijeme  u  Lici.  Klasti, 
kUdem,  vaditi  jela  iz  zdjele  u  tanir.  u  Lici.  V. 
Arsenijević. 

3.  KLASTI,  klAdem,  impf.  teći,  ali  samo  o 
Čemu  gustome,  kao  n.  p.  o  medu.  —  Akc.  je  kao 
u  1.  klasti  —  U  naše  vrijeme,  a  između  rječnika 
u  Vukovu:  impf.  klade  gnoj  iz  rane,  mozak  iz 
glave  ,langsam  und  dick  fliessen  (wie  honig,  rotz)* 
,lente  fluere*.  —  I  mozak  klade  a  skrguću  kosti. 
B.  Radičević  (1880)  217.  —  U  jednoga  pisca  xviii 
vijeka  kao  da  je  značene  kauzalno  prema  pre- 
dašnemu:  ispuštati,  točiti  što  gusto.  Što  poje 
donosi  i  Sto  zemja  klade.  J.  Rajić,  boj.  90.  i  sa 
se,  refleksivno  ili  pasivno.  Kom  se  mozak  klade, 
kom  se  creva  motaju.  J.  Rajić,  boj.  44.  —  Prema 
ovome  (kauzalnome)  značenu  mogla  bi  biti  ista 
riječ  što  1.  klasti. 

KLASIHiA,  /.  ime  bifkama. 

a.  Klasuja,  rus.  KoaocHHK'b  (Elymus  arenarius), 
poj.  klosowka  (Holcus),  klosniczka  (Hordeum  mu- 
rinum  L.  (Sabjar,  Lika,  Grobnik).  B.  Šulok,  im. 
145. 

b.  Klasuja  velika,  Pollinia  grjUus.  Vinodol 
(Primorje). 

KLA.SI)^NAC,  kl^unca,  m.  okomak,  isporedi 
klas,  b,  a)  bb).  —  U  naše  vrijeme.  Klasunac 
,spica  zeae  granis  denudata'  u  Istri.  D.  Nemanić, 
čak.  kroat.  stud.  54.  Klsisunac,  goli  klip  kuruze. 
OzaJ. 

KLASUNČIĆ,  klasunčića,  m.  dem.  klasunac. 
—  U  naše  vrijeme  u  Istri.  KlasunČlć,  ,spica  zeae 
granis  denudata^  D.  Nemanić,  čak.  kroat.  stiid.  63. 

KLAŠANIK,  m.  mko  odijelo.  —  U  Srbiji  u 
okrugu  pirotskom.  Đreha  (klašanik)  ili  guna 
s  rukavima  i  guglom  za  pokrivale  glave  od  zla 
vremena.    M.  Đ.  Milićević,  kraj.  srb.  247. 

KLAŠČIĆ,  m.  dem.  klasak.  —  U  naše  vrijeme 
u  Istri.  Klašćlć,  ,8picula*.  D.  Nemanić,  čak.  kroat. 
stud.  38. 

KLAŠINK^.,  vidi  Klasinić. 

KLASJE,  n.  mjesno  ime  u  Srbiji  u  okrugu 
ćuprijskom.     lki\a.  u  Klasju.    Sr.  nov.  1868.  255. 

KLAŠNAC,  m.  vidi  Klasne. 

KLAŠNICA,  /.  mjesno  ime. 

a.  selo  u  Hrvatskoj  u  županiji  Učko-krbavskoj. 
Razdije).  34. 

I>.  selo  u  Srbiji  u  okrugu  vramkom.  M.  Đ.  Mi- 
lićević, kraj.  srb.  306. 

KLAŠNIČANIN,  m.  čovjek  iz  Klašnice.  V. 
Arsenijević.  —  Množina:  Klašničani. 

KLAŠNIČANKA,  /.  žensko  čefade  iz  Klašnice. 
V.  Arsenijević. 

KLAŠNIČKI,  adj.  koji  pripada  selu  Klašnici. 
V.  Arsenijević. 

KLAŠNIĆ,  m.  ime  zaseoku  u  Srbiji  u  okrugu 
valccskom.    K.  Jovanović  103. 

KLAŠNIK,  m.  ime  selu  u  Bosni  u  okruga  sa- 
rajevskom.   Statist,  bosn.  30. 

KLASNA,  /.  mkakva  bječva  ili, nekakva  do- 


Digitized  by 


Google 


KLAŠlirA 


42 


KLATI 


kofenica.  —  isporedi  1.  klasike.  —  Može  biti  da 
postaje  od  romanske  rijeci  (od  lat.  calceus,  crev\a, 
čizma) ^  isporedi  tal.  calza^  calzetta,  hječva  (u  sta- 
rije doba  calze,  pl.  gaće  spletene  kao  što  su  se 
negda  nosile)  ^  calzoni,  hlače j  frc.  chausson,  bječva. 

—  Od  prvijeh  vremena  (ako  amo  pripadaju  naj 
stariji  primjeri  a  ne  pod  1.  klasne,  ako  ne,  onda 
istom  od  XVIII  vijeka),  a  između  rječnika  u  Vu- 
kovu:  1.  (u  Kotani)  dugačke  bijele  čarape  preko 
kojih  se  obuvaju  , Čarape^  (kao  u  Lici  natikače 
preko  jlače*)  ,art  strumpf  ,tibialium  genus*,  cf. 
bječva.  2.  (u  Hrvatskoj)  djevojačke  šarene  doko- 
|enice.  3.  u  Srijemii  komadić  čohe  ili  druge  kake 
krpe  sto  se  ćurki  ili  guski  (n.  p.  kupjenoj)  omota 
oko  noge  da  bi  se  mogla  poznati,  ako  bi  kud 
otišla.  4.  (oko  Vinkovaca)  na  amu  ono  od  kože 
kroz  koje  su  provučene  stranke,  da  ne  bi  stru- 
gale  konma  po  rebrima,  i  u  Daničićevu:  klašbna 
jtibiale*  (to  mi  se  ^ini) :  car  Stefan  priloži  ćeliji 
sv.  Save  u  Kareji  na  godinu  ,10  kožuhb  i  10 
klasbiib'  (Mon.  serb.  139  god.  1348).  po  naredbi 
istoga  cara  davahu  se  jklašne'  kaluderima  crkve 
Arhanđelove  u  Prizrenu  (Glasnik.  15,  307  god. 
1348?).  ,Da  Lm  se  daje  po  okroji  i  po  klasiiahb' 
(;-i08).  ,Iiiii  vlasi  da  daju  okroje  i  klasne*  (310). 
tako  i  vlasima  riezinim  ,guiii  i  klaŠiie'  (308). 
a)  značetie  je  uopće  kao  što  je  sprijeda  kazano, 
a  ne  može  se  znati  po  tane.  Se  že  da  dajetb  se 
imb  na  godište:  rasa,  kožjuhb,  posteje  dovo|no  i 
klasne.  Sava,  tip.  stud.  glas.  40,  157.  vidi  i  pri- 
mjere u  Daničićevu  rječniku  (svi  ovi  naj  stariji 
primjeri  mogli  bi  pripadati  pod  1.  klasne;  tako 
je  Vuk  već  mislio  za  primjere  iz  Glasnika  15, 
vidi  jedinica  pod  3).  Niti  kto  nosi  gaća,  ni  čak- 
šira,  ni  klašai^a  (,klašana'),  ni  kalčina.  Glasnik. 
31,  304.  (1704).  (Đevojke)  nose  čarape  u  kojih 
je  bijelo  ono  što  je  u  žena  crveno,  i  mjesto 
modrih  bječava  što  žene  nose,  đevojke  upotre- 
b|uju  šarene  od  vune  opletene  koje  nazivju  klasne 
(u  Kotarima  i  Bukovici,  u  zaaarskom  okrugu). 
V.  Bogišić,  zborn.  128.  Kad  dijete  pređe  u  mla- 
diće, obuče  jbenevrake'  (pantalone)  a  do  tada  nosi 
ko»u}icu  i  klašiie  bijele  (bjočve  od  ko|ena  do 
puca  od  noge  bez  stopa)  (u  istijem  mjestima). 
294.  vidi  u  Vukovu  rječniku  pod  1  t  2.  —  0)  u 
prenesenom  smislu,  vidi  u  Vukovu  rječniku  pod 
S.  ~  c)  u  prenesenom  smislu,  vidi  u  Vukovu 
rječniku  pod  4.  Digni  magaretu  klasne,  maga- 
retu  lašne.  Nar.  posl.  vuk.  58.  Skini  s  kenca 
klasne,  daje  iiemu  lašne.  Nar.  blag.  mehm.  beg 
kap.  213. 

KLASNA  VICA  /.  vidi  1.  klasne.  —  isporedi 
klašnenica.  —  U  Vukovu  rječniku:  rđava  čoha 
,scliimpfwort  fiir  ein  schlechtes  tuch*  ,convicium 
in  pannum',  cf.  klasne  s  dodatkom  da  se  govori 
u  Imoskome. 

1.  KLASNE,  klašaiia,  /.  pl.  vrsta  graha  sukna. 

—  Mnže  hiti  da  je  ista  riječ  što  i  klasna  toliko 
veće  što  stoji  svagda  u  množini  (osim  StuUćeva 
rječnika).  —  Od  xviii  vijeka  (ali  vidi  i  klasna 
jiod  a)),  a  između  rječnika  u  St  ulice  vu:  (može- 
biti  ifrijfškom,  u  jednini,  ali  vidi  i  klašnavica  i 
klašnotina  i  klašnice)  ,panno  di  pelo  caprino' 
,pannu3  ex  piliš  caprinis  confoctus')  i  u  Vukovu 
(vide  jedinica  2,  u  ovom  rječniku  jedinica  pod  3). 

a.  u  znače nu  sprijeda  kazanome.  Toliki  su  se 
vidili  liodit  u  odića  raskošni,  a  umriti  u  klašiia 
siromašnih.  J.  Banovac,  razg.  33.  Skrojiću  ti 
tambar  od  klašaiia.  Nar.  pjes.  herc.  vuk.  225. 
Na  liega  su  gaće  od  klašanah.  Pjev.  crn.  157'>. 
Uzme  klasne  (trubu  sukna).  Bos.  vila.  1889.  10. 
A  navlači  gaće  od  klašaiia  na  bodru.  Sr.  zora. 
god.  2,  sv.  2,  str.  27. 


b.  vidi  bije],  ćebe.  KlaSilka^  bi}ac,  kada  sn  šare 
na  prutove,  u  Lici.  F.  Hefele.  Klasike,  pokrilo 
noćno  na  posteji.    J.  Grupković. 

2.  KLAŠl![E,  n.  u  Daničićevu  rječniku:  Klašbiie, 
selo  koje  je  car  Lazar  dao  Bavanici:  ,KlaŠfie' 
(Sr.  letop.  1847.  4,  49  god.  1381).  u  M(on.  serb.) 
197  (1381)  stoji  ,KlaSnac'. 

KLAŠlifENICA,  /.  vidi  klašnavica.  -—  xvi 
vijeka.  Vas  u  svili  gdje  se  bani  koji  nejmaše 
klašiienice.    A.  Sasin  183*. 

KLAŠlirŽTINA,  f.  augm.  klaSAa.  —  u  naše 
vrijeme  u  Lici.  ,La !  kolika  e  ova  klašnetina, 
stale  bi  u  nu  moe  obje  noge'.    J.  Bogdanović. 

KLAŠiStEV  do,  m.  mjesno  ime.  —  U  sprmie- 
niku  XIV  vijeka.  U  KlašAevu  Dolu  Aiva  kup|e- 
nica.    Glasnik.  27,  293.  (1347). 

KLAŠNICE,  /.  pl.  dem.  1.  klašAe.  —  U  jednom 
primjeru  xvi  vijeka,  a  između  rječnika  u  Štuli- 
ćevu  (u  jednini  klašnica,  može  biti  da  je  i  u  pri- 
mjeru klašAice  gen.  sing.).  I  postavca  i  klašnice 
još  ti  ćemo  pokloniti.    M.  Držić  452. 

KLAŠTIĆ,  m.  prezUne.  —  U  Daničićevu  rječ- 
niku :  Klaštićb,  hlijevjanin  ,Vladko  Klaštićb  z  Do- 
broga' 14(X)  (Mon.  serb.  248). 

KLAŠTRENE,  n.  djelo  kojijem  se  kloštri.  J. 
Bogdanović. 

KLAŠTRITI,  kl^štrim,  impf.  po  svoj  prilici 
ista  riječ  kao  i  haštriti  t  kaštriti.  —  U  primjeru 
XVIII  vijeka  u  prenesenom  smislu :  biti,  ubijati  (u 
bici).  A  Mamula  juti  Ogulinac...  ne  da  Prajzom 
oči  otvoriti,  niti  svojoj  vatri  odoliti,  već  ji  klaštri 
što  god  bo|e  more.  Š.  Štefanac  50.  —  U  naŠe 
vrijedne  u  Lici  ima  dru^go  preneseno  značene  '(li- 
mare caput),  u  kojemu  se  upotrebfava  i  sa  se 
(recipročno).    J.  Bogdanović. 

KLATArENE,  n.  djelo  kojijem  se  ka  klatari. 

—  U  Vukovu  rječniku. 

KLATIrIJA,  /.  vidi  klatareAe.  —  Postelje  od 
klatariti  talijanskijem  nastavkom  ija.  —  U  Bje- 
lostjenčevu  rječniku :  klatarija,  skitavane  ,vagatio' ; 
u  JambreŠićevu :  vidi  kod  klaćene;  u  Stulićevu: 
V.  skitane  iz  Bjelostjenčeva. 

KLATArITI  SE,  klitarim  se,  impf.  skitati  se, 
potucati  se.  —  vidi  klatiti  se.  —  Akc.  kaki  je  u 
praes.  taki  je  u  impf.  kl&tarah;  u  ostalijem  je 
oblicima  onaki  kaki  je  u  inf,  osim  aor.  2  i  3 
sing.  klatari.  —  U  naše  vrijeme,  a  između  rječ- 
nika u  Vukovu  (klatari  se  po  svijetu,  t.  j.  vuče 
se  .umherstreichen*  ,vagor*,  cf.  potucati  se,  ski- 
tati se). 

KLATEI^E,  vidi  klaćene. 

KLATEŽ,  m.  čotjek  koji  se  klati,  koji  se  kla- 
tari. —  U  Bjelostjenčevu  rječniku:  klatež,  ski- 
talac  ,vagator,  vagus,  erro,  vagabundus';  u  Jaw- 
hrešićevu:  klatež,  klat|iv  ,vagabundus' ;  u  Volti- 
gijinu:  klates  (zlo  prepisano  iz  Bjelostjenčeva) 
,vagabondo,  raggiratore'  ,herum3chwarmer' ;  u 
Stulićevu:  klatec  (zlo  prepisano  iz  Bjelostjenčeva), 
V.  skitalac.  —  I  u  naše  vrijeme  u  Lici.  ,Ko  bi 
onom  klatežu  (onoj  klatnicij  vjerova?*  J.  Bog- 
danović. 

KLATEŽINA,  /.  augm.  klatež.  —  U  tmše 
ttrijeme  u  Lici.    J.  Bogdanović. 

KLATI,  k61em,  impf.  ufnjati,  ali  čim  oštrijem, 
prohadajuri  ili  običnije   režući   (naj  češće   grlo). 

—  Radi  akcenta  vidi  daje.  —  kla-  u  infinitivu 
(i  u  prostijem  vremenima)  postaje  od  negdašnega 
iiol-;  u  prezentu  je  osnova  koj.  —  Bijei  je  pra- 
šta venska,  isporedi  stslov.  klati,  rus.  ko.^oti.,  ćeš. 
klAti,  po},  kloć  (u  ova  dva  jezika  znači:  bosti, 


Digitized  by 


Google 


KLATI 


43 


KLATI,  1,  e. 


a/f  t  ^eči  drva),  —  Korijen  može  biti  indoevropski, 
isporedi  lit.  kalti,  kovati,  kulti,  mlatiti,  grč.  xJl(iai, 
Ifjmiti,  xl((đda)f  xkađivut^  drtnatij  lat.  clades,  clava. 
—  Od  osnove  infinitiva  postaje  aor.  klah,  kla  itd., 
ger.  praet.  klavši,  part.  praet.  act.  klao,  klala, 
part.  prelet,  pass.  klan  ili  klat,  od  osnove  pre- 
zenta impt.  k6}i,  ger.  praes.  kdjiići;  impf.  može 
postati  od  osnove  infinitiva:  kl&h,  ili  prezenta: 
ko)ah    (vidi    kofahu.    Transit   227;   M.   Vetranić 

1,  8;  F.  Glavinić,  cvit.  93»;  M.  Divković,  bes. 
153b;  j.  Banovac,  pred.  49;  kojaše.  S.  Margitić, 
ispov.  82.  96;  J.  Filipović  3,  176*;  M.  Zoričić, 
zrc.  132) :  prvo  je  običnije  u  naše  vrijeme,  ali  se 
drugo  još  gdje  govori,  n.  p.  u  Crnoj  Gori  (vidi 
Đ.  Daničić,  obL*  92  i  akcenti  u  glagola.  86).  — 
oblik  kojeći  (B.  Kašić,  rit.  428 ;  L  T.  Mrnavić, 
osm.  54)  mj.  kofući  za  ger.  praes.  nije  dobar.  — 
Između  rječnika  u  Vrančićevu  (,mactare*),  u  Be- 
Unu  (,scannare'  jugulo*  648l>),  u  Bjelostjenčevu 
(ko|em,  klati,  ražam  Jugulo,  jugulum  incido,  in* 
terficio,  infigo  cultrum  jugulo,  macto,  neco,  in- 
terimo,  occido,  trucido,  perimo*),  u  Voltigijinu 
(jStrangolare,  macellare,  scannare^  ,abschlachten, 
erwiirgen^),  u  Stulićevu  (,jugalare,  strangulare'), 
u  Vukovu  (1.  ,abstechen,  schlachten*  ,macto*;  2. 
,stechen^  ,pungo'),  u  Danicičevu  (gugulare*). 

1.  aktivno. 

a.  stibjekatje  čefade  koje  upotrebfava  kod  klaha 
oštro  oružje,  kao  nož,  sabfu,  mač  itd. 

a)  objekat  je  životina.  klati  je  noj  običnija 
riječ  kojom  se  pokazuje  ubijane  domaće  živine,  i 
obično  se  misli  na  prerezane  grla  (vidi  preklati 
i  zaklati).  Ko|eći  on  jaganca.  B.  Kašić,  rit.  428. 
Niki  ovce  nukaše,  niki  kojaše.  niki  deriše.  F. 
Glavinić,  cvit.  884^.  Ja  ko)em  jagance.  V.  M. 
Gu6etić  13.  Ko|aše  bake  i  ostale  živine  neraz- 
ložite.  Đ.  Bašić  195.  Ovnove  kojući,  derući  .  .  . 
S.  Bosa  67*.  AV  se  orle  vije  pod  oblake  .  .  .,  iz 
oblaka  |ute  strijele  baca,  ne  da  klati  svojizi 
ovaca.  And.  Kaćić,  razg.  312b.  Koje  vola  i  gdi- 
koje  jaAe.  M.  A.  Bejković,  sat.  E6b.  Jagne  sam 
klala,  te  sam  krvava.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  216. 
Što  ovome  gori  desna  ruka,  nom  le  klao  ovce 
prehodnice.    2,  11.    Nit'  ću  klati  kona  ni  sokola. 

2,  414.  I*te,  veli,  uvatite  jarca,  ne  koj'te  ga  no 
živa  oder'te.  3,  177.  Došlo  mi  je  moga  kona 
klati,  da  s'  napijem  krvce  od  koiiica.  3,  490. 
Ko}em  nemu  ovce  i  jagaAce.  4,  380.  U  Srbiji  i 
danas  muškarci  koju  marvu  i  živinu,  a  žene  ni 
po  što.  Vuk,  rjećn.  kod  klati.  A  to  bi  nam  isto- 
vjetno bilo,  da  kojemo  za  kurbana  sviiie.  Osvetn. 
2,  51.  'Vako  mene  naučila  majka,  kojuć  doma 
šku)e  prigodnake.    3,  140. 

b)  objekat  je  čefade. 

aa)  shvaća  se  u  pravom  smislu,  ali  se  često 
ističe  kao  nešto  vrlo  nemilo  i  gore  nego  je  ubijati 
(jer  se  o  judima  kaže  kao  o  životinama),  osobito 
kad  je  objekat  mnoštvo  če\adi  ili  kad  se  objekat 
ima  samo  u  misli.  Vidiš  li,  kako  ov  po  svitu 
tekući  lovi  krvavi  lov,  derući,  kojući  i  grade 
orući?  M.  Marulić  20.  Krudeli  Irud  ko|e  svu 
dičicu  od  dva  lita.  Živ.  jer.  star.  1,  234.  O taj  no 
ko^eš  }udi.  Transit.  222.  Ne  samo  je  kuntenat 
sramotiti  žene,  da  ovo  Judi  koje.  223.  (Bazboj- 
nid)  ko}ahu  i  derahu  ki  koli  v  nih  ruke  priho- 
jaŠe.  227.  Nit'  koga  ko)ahu  gusari  prihudi.  M. 
Vetranić  1,  8.  Kad  jih  budu  klati  i  stijenjom 
pobijat.  N.  Dimitrović  71.  Ma  što  cknim,  ter 
hode  dubja  ne  korijepim,  ne  svrćem  duom  vode, 
ne  kojem,  ne  slipim?  M.  Držić  110.  Mačem  ko|e 
svakoga.  129.  Ovo  je  naš  dragi  parenat,  a  mi 
ga  ktijasmo  klat.  185.  Pogaunki  narodi  poja 
Žgaho,  Jude  kojahu.  F.  Glavinić,  cvit.  93a.  Tako 
nas  sUdide  kojeći  i  derući.    L  T.  Mmavić,  osm. 


54.  Sve  Krstjane  koje  u  gradovim  uahodaju,  ne- 
milo ko]ahu.  And.  KaćIć,  razg.  21.  Abrame, 
ne  ko|i  Isaka.  kor.  22.  Đa  mi  đecu  vodiš  u  Ko- 
sovo, u  Kosovo  da  ih  koju  Turci.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  270.  Te  ih  koju  po  Vračaru  Turci  kao  stado 
po  planini  vuci.  4,  344.  Klaćento  ih  ko  jetošfie. 
brave.    Osvetn.  2,  125. 

hb)  u  prenesenom  ili  u  metaforićkom  (vidi  noj 
prvi  primjer)  smislu,  te  znači:  mučiti,  progoniti, 
uništavati.  Ti  nožem  jezika  tvojego  klase  liih. 
Transit.  103.  Ki  (djavao)  s  Bogom  u  svađi  drži 
te  i  koje.  Š.  Menčetić  342.  Kjuč  mi  'e  u  onoga 
manigoda  koji  me  koje.  M.  Držić  348.  Pokli 
tizijem  (uzdisanem)  drugo  ne  činite  nego  same 
sebe  koje  te  . . .  B.  Gradić,  djev.  100.  Kada  Decio 
cesar  žestocijem  progonstvom  crkvu  Isukrstovu 
kojaše.  B.  Kašić,  per.  201.  Gacko  i  majka  mene 
koje  i  u  trudu  mi  Čine  stati,  priko  moje  što  me  voje 
Bojnislavu  hoće  dati.  (j.  Palmotić  2,  195.  Duše 
pakleni  duhovi  biju,  koju,  dave ...  I.  Grličić  28. 
A  što  se  zna  po  koliko  načina  uboge  koju?  J. 
Filipović  1,  430*.  Muke,  tuge  i  nevoje,  svit  ne- 
mirni s  kojim  koje.  V.  Došen  200b.  Jer  je  lukav 
i  općinu  koje.    J.  S.  Rejković  435. 

c)  objekat  je  što  umno,  a  glagol  je  u  prene- 
senom smislu,  kao  uništavati.  Al'  ste  vuci,  ali 
Jute  tigre,  ter  drugomu  poštene  kojete.  L.  ^jU- 
onški,  pism.  44. 

b.  siAjekat  je  velika  životina  ili  zvijer  što  zu- 
bima ujeda  i  koje.  objekat  je  druga  životina  ili 
čejade  ili  se  ima  u  misli. 

a)  značene  je  ubijati  grizući  (n.  p.  o  vuku, 
psu,  lavu  itd.).  Činit  ću  dobitak  da  ti  vuk  ne 
koje.  N.  Naješković  1,  211.  Ateona  svoga  vi- 
djela mrtva  jes,  gdje  ga  isti  psi  svoji ...  i  drpe 
i  koju.  F.  Lukarević  234.  Ti  me  zastupiti  raci 
od  nevoje,  adni  lav  srditi  kom  će  da  me  koje.  Š. 
Budinić,  sum.  25».  Loču  ti  psi  mlijeko,  ovce  ti 
vuk  koje.  I.  Gundulić  142.  Gladan  vuk  mori, 
koje.  B.  Kmarutić  11.  Koji  (psi)  koju  psa  na- 
klana.  M.  Radnić  386^.  Vuk  da  ovce  tve  ne 
koje.  J.  Kavanin  58b.  Ne  da  male  zvijeri  koje 
(lav).  284b.  A  vuk  rastira  ovce  i  koje.  F.  Lastrić, 
od'  217.  Kokoši  će  lija  klati,  al'  mišinom  opet 
plati.  V.  Došen  43h.  Jerbo  koje  i  razkine  (lav). 
129h.  Da  dobiju  biani  voju  (psi),  za  da  sami  sebe 
koju.  194».  Podaj  vuku  sočice  da  ne  koje  ovčice. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  502.  Kurjak  se  zarekao  da  ne 
koje  više  ništa.  Vuk,  paslov.  1.  J&V  će  kulu 
porobit  hajduci,  jal'  će  moje  klat  jagaAce  vuci. 
Osvetn.  1,  54. 

b)  kao  ujedati,  gristi,  ali  je  jača  riječ,  objekat 
se  često  ifna  u  misli,  ili  je  dio  tijela  (vidi  prvi 
primjer  iz  Nar.  posl.).  Paklena  bo  kuca  boje  od 
paklenog'  hrta  koje.  V.  DoŠen  118b.  Mukli  pas 
petne  žile  koje.  Nar.  posl.  vuk.  184.  Čuvaj  se 
pseta  koje  mučke  koje.  3.50.  —  subjekat  može 
biti  i  životiiia  koja  se  obično  ne  hrani  me^om  kao 
n.  p.  kon  ili  svina.  Kupujem  ovoga  kona,  ako 
zubi  ne  koje.  M.  Dobretić  445.  Šarac  . . .  nogam 
bije  a  zubima  koje.  Pjev.  crn.  9*.  Tridanta  kraj 
od  Armenije  radi  griha  izgubi  priliku  Božju  i 
priobrati  se  u  prasetju,  ter  zemju  rijaše  i  sebe 
kojaše.    J.  Banovac,  pripov.  202. 

I*,  subjekat  je  čefade, ^ali  su  oruđe  za  klane  sami 
zubi  kao  u  zvijeri.  Šestorici  saveza  ti  ruke,  a 
sedmoga  zubi  klati  živa.  Osvetn.  2,  71.  vidi  lijep 
primjer  kod  zaklati  iz  Nar.  pjes.  vuk.  2,  286. 

il.  u  jednom  primjeru  xviii  vijeka  subjekat  je 
čejade,  a  objekat  je  zemja,  te  glagol  stoji  u  kau- 
zalnom značenu:  činiti  da  ko  (ovdje  vižao)  koje. 
Epir  lovnim  vižlom  kla  i  lovi  lovčar.  J.  Kavanin 
287b. 

e.  subjekat  je  zmija,  te  je  značene:  izjedati, 


Digitized  by 


Google 


KLATI,  1,  e. 


U 


KLATI,  1,  i,  e),  bh). 


gristi,  ne  svagda  do  smrti.  Koji  zmije  zaklina, 
da  ne  mogu  klati  ni  jeda  pustiti.  M.  Divković, 
bes.  290^.  Zmija  koje  skrovito.  M.  Badnić  17b. 
putića  zimi  ne  ko)e.  232*.  Posla  ognevite  zmije 
ter  ih  ko|ahu,  trovahu.  J.  Banovac,  pred.  49.  Na 
.ue  posla  zmije  *  ognevite  koje  ih  klahu,  trovahu 
i  životom  ra8tav|ahu.  pripov.  245.  Da  ga  (tilo) 
ko}u  zmije  naj  otrovnije.  J.  Filipović  1,  237». 
Zmija  koje,  al'  ne  krade.  V.  Došen  43b.  Pobižo 
u  planinu,  u  kojoj  nahodeći  se  mnoge  zmije  puno 
Jute,  počeše  klati  vojsku  hegovu,  koje  zlo  viđeći 
Vladimir  izmoli  u  Gospodina  Boga  da  nikoga 
unaprid  ujisti  ne  mogu,  i  tako  u  rečenoj  planini 
ni  sada  zmije  ne  koju  nikoga.  And.  Kačić,  razg. 
32.  Zmije  ognenite  počeše  Izraeličane  klati.  kor. 
95.  Guje  koju,  a  akrapi  pale.  Nar.  pjes.  juk. 
128.  Guje  koju,  a  jakrepi  štipju.  Nar.  pjes.  petr. 
2,  363.  Zmije  koju  a  okrapi  pale.  Nar.  pjes.  istr. 
1,  58.  Koga  su  zmije  klale,  i  guštera  se  boji. 
Nar.  posl.  vuk.  136.  Starac  koga  su  guje  opa- 
sale,  te  ga  koju  i  piju  mu  sise.  Vuk,  nar.  pjes. 
1,  127.  —  Metaforički.  Veseje  od  svijeta  klati 
će  kakono  zmija.  M.  Radnić  319*^.  Zmije  su 
(grijesi)  do  sada  srce  naše  klale.  A.  J.  Knezović 
xi.v.  Zmija  ova,  blago  svita,  blagožderu  dušu 
koje.  V.  Đošen  63^.  Guje  što  mi  koju  zemju 
Hercegovu.    Osvetn.  3,  61. 

f.  stibjckat  je  mala,  sitna  životina,  te  glagol 
znači :  ujedati  ili  bosti,  s  ujedana  ili  bodena  po- 
staje u  objekta  (obično  čefadeta)  bol  (a  i  pogibao 
za  život)  ili  svrab  ili  dosada,  takove  su  životine 
n.  p.: 

u)  škorpije,  jakrepi.  Kano  škorpijon  repom 
koje.  S.  Margitić,  fal.  283.  Jedna  duša  od  jedne 
žene,  opasana  verigam  od  ogna  i  pokrivena  škor- 
pijoni  i  ostalim  živinam  o trovanim,  medu  kojim 
jedna  ju  kojaše  za  srce.    ispov.  96. 

b)  buhe,  uši,  stjenice  itd.  Jer  gad  smradni  svu 
noć  liže,  vrvi,  pali,  koje,  grize,  da  gost  prije 
8  noktim  skine  kožu  s  leđa  neg'  počine.  V.  Došen 
206*>.  Koje  kao  gladna  uŠ.  Nar.  posl.  vuk.  146. 
Ovđe  me  nešto  koje.  Nar.  prip.  vuk.  5.  Koju 
me  buhe.    Vuk,  rječn.  kod  klati. 

c)  muhe,  obadoH,  ose,  pčele  itd.  Da  Juti  osinac 
bode  nas  i  koje,  D.  Baraković,  jar.  10.  Dobro 
ti  je  Hajdaru  u  hladu!  nit'  ga  koju  muhe  ni 
obadi,  nego  mu  je  pomučno  od  gladi.  Nar.  posl. 
vuk.  61.  Pokrivši  se  po  licu  jednom  od  one  tri 
marame  da  ga  muhe  ne  bi  klale.  Nar.  prip.  vuk. 
38.  Kad  tko  krene  sršjenovo  gnijezdo,  ter  po- 
buni jut  roj  i  parojke,  kako  koju  i  za  oči  srnu! 
Osvetn.  1,  14. 

fjC.  subjekat  je  samo  oruđe  (nož,  mač  itd.). 
objekat  je  naj  češće  čefade,  a  može  biti  i  koji  dio 
od  tijela  (vidi  kod  a)  naj  prvi  primjer,  a  kod  b) 
Vitafičev). 

($)  u  pravom  smislu.  Puške,  kopja,  sabje,  maci 
zgađaju  prsi,  koju  grla.  I.  Gundulić  445.  Bježi 
od  mača  ki  te  koje.  P.  Kanavelić,  iv.  123.  Zla- 
ćena  ga  optrkuje  čorda,  pa  ga  liže  kuda  ga  je 
klala.    Osvetn.  2,  151. 

b)  u  mrtaforičkom  smislu.  Kada  me  bridak 
mač  nebogu  kojaše.  M.  Vetranić  2,  244.  Strje- 
lica  koja  me  sad  koje.  2,  312.  Ovi  bridak  nož 
koji  me  sved  koje.  N.  Dimitrović  60.  I  majku 
gdi  veći  svaki  čas  koje  mač.  N.  Naješković  1,  120. 
Ovo  mač  koji  me  koje.  M.  Jerković  59.  Taj 
britki  mač  svih  nas  koje.  P.  Bakšić  219.  Nož 
ki  me  koje.  I.  Ivanišević  331.  Premda  joj  mač 
srce  koje.    A.  Vitajić,  ost.  199. 

b.  u  jednom  je  ]}rimjeru  subjekat  dim  (meta- 
forički sin  vatre),  značeneje  mučiti.  Majka  (vatra) 
grije  da  pokripi,  a  sin  (dim)  koje  da  zaslipi.  V. 
Došen  30b. 


I.  subjekat  je  što  umno.  objekat  je  ftaj  češće 
čefade.  glagol  je  u  metaforičkom  ili  u  prenesenom 
smislu. 

a)  subjekat  je  smrt.  znaie^  je  uopće  ubijati, 
smrt  se  shvaća  kao  čefade  (metaforički).  Jaoh! 
dragi  moj  cvijete,  što  si  tać  zle  voje,  ter  mene 
krozi  te  nemilo  smrt  koje?  N.  NaJeSković  2,  62. 
Vele  bi  ti  boje  bilo,  da  si  uzela  mrtvu  glavu,  da 
znaš  kako  smrt  nas  koje.  I.  V.  Bunić,  mand.  29. 
Radi  česa  smrt  nas  koje.    M.  Lekušič,  iuzm.  163. 

b)  subjekat  je  Bosja  pravda.  Božja  pravda 
svijeh  koje  ki  ne  čine  prave  sude.  M.  Vetranić 
2,  841. 

c)  subjekat  je  tjelesno  obećane  (značei^  može 
biti:  ubijati  i  mučiti),  n.  p.:  na)  zima.  Koje 
kada  zima  koje,  već  im  nikekd  nije  boje.  V.  Došen 
252b.  Jerbo  zima  koje.  J.  S.  Eejković  365.  — 
bb)  glad  i  žeđa.  Od  tada  jih  koje  žaja.  M.  Ma- 
rulić  30.  Ah  kako  ih  koje  glad  i  žeđa,  ijed  i 
nemir!  Misli.  43.  —  cc)  nemoć  (tjelesna  bolest). 
Nemoći  naj  gore,  ke  imaš  (smrti!),  sve  pusti  da 
koju,  da  more,  da  vas  svijet  opusti.  S.  Boba- 
jević  211.  Kad  se  vidi  tiižni  čovik  gdi  ga  smrtno 
nemoć  koje.  M.  Lekušić,  razm.  160.  —  đd)  smrad. 
Ono  (dite)  viče:  ,Smrad  me  koje!'   V.  Došen  209*. 

d)  subjekat  je  tuga,  nevofa,  jad,  žalost,  nesreća 
itd.  objekat  može  biti  i  srce,  duh,  duša.  Jadi  me 
koju.  M.  Marulić  276.  Skroven  jad  koje  me  i 
davi.  M.  Vetranić  2,  144.  Dano  ja  za  boje  ma- 
nega  zla  cica,  tuj  zled  ka  ga  (srce)  koje  ne  dam 
da  očića.  H.  Lučić  201.  Nevoje  koja  me  svud 
tira  i  ka  me  svud  koje.  N.  Naješković  1,  802. 
Koje  srce  ti  zla  boles.  F.  Lukarević  46.  S  ne- 
voje ka  kroz  ne  žestok  vaj  srce  me  zlo  koje  ja- 
dovno.  D.  Bai^ina  35».  Nam  nesreća  srce  koje 
kroz  svoje  tuge  i  nevoje.  52*.  Iz  oči  mi  suze 
vivuć  naglo  kako  rike,  tuge  srce  zlo  mi  koju,  a 
jad  srce  davi.  105*.  Tim  Juveni  slavni  bože, 
pokli  duh  mi  tač  zled  koje,  ti  čin'  meni  da  se 
odlože  sej  nevoje.  116*.  Neka  t'  smino  tuj  od- 
krije  bez  predanja  na  svu  voju  tuge  ke  mu  srce 
koju  i  jad  ki  mu  dušu  rije.  A.  Cubranović  154. 
Da  što  paka  slidi  veće  od  tolike,  vaj,  nevoje,  od 
tolike  hude  sreće,  ka  nas  pored  s  tobom  koje? 
I.  Gundulić  42—43.  Gdi  je  (u  paklu)  vaj  smrtni 
ki  sved  koje.  236.  Nu  razmisliv  opet  boje,  mučno 
odveće  da  je  to  steći,  tim  je  nova  žalost  koje. 
514.  Ka  me  (bolest)  jošte  danas  koje  i  bije.  G. 
Palmotić  1,  76.  Smiri  tugu  ka  te  koje.  1,  150. 
Tuga  koje  tvoju  dušu.  M.  Kadnić  10b.  Već  me 
svaka  žalost  koje.  A.  Vitajić,  ist.  115b.  Gorka 
me  smutna  koje.  163b.  Evo  za  nih  jad  nemili 
i  smrtne  me  tuge  koju.  ost.  230.  Klati  tkoga 
boles  ,addolorare,  dar  dolore*  ,dolorem  aiferre'. 
A.  d.  Bella,  rječn.  31».  Jad  koji  te  rana  i  koje. 
I.  Dordić,  uzd.  153.  Porazna  me  boles  koje.  salt. 
395.  Onda  i'iega  tuga  koje.  V.  Došen  115».  O! 
šta   rde  i  nevoje   mnoge   lince    tare,   koje.    212b. 

e)  glagolom  se  pokazuje  muka  što  čefade  trpi 
u  sebi  misleći  na  svoje  grijehe.  —  ovo  može  biti 
na  dva  načina. 

aa)  subjekat  je  duša  (conscientia),  svijest,  narav. 
Duša  ga  već  ne  koje.  J.  Banovac,  pred.  9.  Jer 
je  svakom  žao  posli,  i  duša  ga  koje  što  ga  je 
uvridio.  razg.  54.  Držim  daje  svakomu  Krstja- 
ninu  žao  da  je  svoga  brata  uvridio  i  da  ga  udij 
duša  koje  govoreći  mu  da  se  š  nim  pomii-i.  J. 
Filipović  1,  462b.  Ali  ga  sve  duša  kojaše.  3,  176*. 
Duša  ga  kojaše  bez  pristanka.  M.  Zoričić,  zrc. 
132.  —  Da  ga  dakle  svist  ne  koje.  P.  Knežević, 
živ.  39.  —  Uvik  ćovika  opaka,  koje  ga  narav 
iznutrena.    N.  Palikuća  21. 

bb)  subjekat  je  grijeh,  a  objekat  može  biti  i 
duša.     Neg  veliko  blago  s  grisi  ki  te  koju,  i  sve 


Digitized  by 


Google 


KLATI,  1,  i,  «;,  hh). 


45 


1.  KLATITI,  b. 


6a  ti  drago  imiti  na  yo)u.  P.  Hektorović  41. 
Jere  ćutim  mnogu  s  gorčinom  nevoju  i  grihov 
nalogu  ki  mi  dudu  ko|u.  58.  I  takovu  sve  oni 
grijeh  ko)ade  u  dusi.  8.  Margitić,  ispov.  82.  Kad 
grih  dušu  koju  koje.  P.  Knežević,  pism.  6(5.  — 
Ovaj  primjer  može  pripadati  amo  ili  pod  f) :  Ove 
uspomene,  ova  poznana,  ovi  grisi,  ovi  prikori 
ko|u  dušu  nesrićnu.    J.  Filipović  1,  237». 

f')  sitbjekat  su  misli,  šumne,  ili  neugodno  du- 
ševno Osječane  (kao  bijes,  nenavidost).  Da  ne 
samo  utažena  smiriš  šumne  ke  te  ko(u.  G-.  PaL- 
motić  1,  295.  I  pomoći  tužnu  voju  da  ju  misli 
ma^e  ko]u.  V.  Došen  67».  —  Silim  se,  naj  boje 
kako  godir  mogu,  skriti  bis  ki  koje  srce  mi  ne- 
bogu.  H.  Lučić  193.  —  Koga  od  propasti  nena- 
vidos  koje  i  davi.  P.  Kanavelić,  iv.  125.  Nena- 
vidost koju  (če\ad)  kole.    V.  Došen  115b. 

ff)  zna^cene  je  mučitt  i  kad  je  suhjekat  nešto  što 
nije  u  samome  čeladetu,  ali  on  ono  čuje  ili  vidij 
kao  što  su  n.  p.  tuđe  riječi,  tud  plač.  Koju  me 
riječi  tvoje.  F.  Lukarević  244.  Vidje  vila  Zeli- 
ćovih  suza  koje  klase  Kiku  nepokorna.  Osvetn. 
4,  62. 

Z,  sa  se. 

a.  piMsivno.  —  Između  rječnika  u  Bjelostjen- 
čevu  (kojem  se  jugulor').  Jere  se  u  posvetilištu 
tuđa  put  a  u  posluhu  svoja  ista  voja  koje.  B. 
Gradić,  djev.  135.  Koje  živine  kojahu  se  i  pri- 
kazivahu se  vragovom  poganskijem  bogovom.  B. 
Kašić,  per.  167.  Hodmo  da  se  rve,  da  se  koje, 
da  se  siječe,  da  se  bije.  G.  Palmotić  2,  121.  I 
ži vinsko  što  se  koje  od  Judskog'  je  meso  boje. 
V.  Došen  69b.  Jer  ni  drugo  nije  boje  za  svatove 
što  se  koje.  158*.  Jer  tu  će  se  danas  krvca  vrći, 
a  junaci  klati  kano  jai^cL  Osvetn.  2,  127.  Pa  da 
su  nas,  kd  se  koje,  klali.    2,  182. 

b.  refleksivno  (u  jedinom  primjeru  klati  se 
znači:  mučiti  se,  vidi  1,  i).  U  jadu  se  grize  i 
koje,  oči  magU,  grebe  lice.  -  J.  Krmpotić,  kat.  56. 

e.  recipročno.  —  kaže  se  ne  samo  kad  jedan 
drugoga  lU^ija  nožem  itd.  ili  zubima,  nego  kad 
jedan  drugome  čini  ili  hoče  da  učini  koje  zlo  tje- 
lesno bijući,  ranujući,  jačeei  se,  pa  i  kad  se  grde 
i  psuju  u  svađi.  —  Između  rječnika  u  Vukovu 
Graufen^  ,rixor*). 

a)  obje  su  strane  subjekat,  te  može  biti  više 
subjekata  ili  jedan  u  množini  ili  supstantiv  ko- 
lektivni, aaj  uopće.  Ki  su  se  {ubili  hoće  se  sada 
klat.  M.  Vetranić  2,  49.  Znaš  er  se  za  ovo  Judi 
koju.  M.  DrŽić  233.  Dugo  vrime  kojući  se,  na- 
pokon Jskkvuk  (hrt)  vuka  zakla.  P.  Zoranić  36b 
-;-37».  Trojani  se  i  Latini  rate,  biju,  koju  i  sijeku. 
G.  Palmotić  2,  140.  Vidio  Iji  i  čudio  se,  što 
Krstjani  čine  kojući  se  i  prijući  prid  nevirnici. 
F.  Lastrić,  ned.  159.  Tu  se  koju  nožim  i  an- 
^rim.  And.  Kačić,  razg.  220b.  oko  neg  se,  eno, 
svine  koju.  M.  A.  Eejković,  sat.  G5b.  Pošji 
meni  onu  krpu  platna,  što  ste  prele  kada  ste  se 
klele,  što  ste  tkale  kada  ste  se  klale.  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  560.  Đe  se  koju  dva  bijesna  vuka,  Avdi- 
^uca  i  Vuk  Lopušina.  4,  431.  Nade  na  putu  dve 
kučke  gde  se  koju  jednako.  Nar.  prip.  vuk.  112. 
No  se  zlobe  kano  crni  vrazi  a  koju  se  ko  na 
lesu  vuci.  Osvetn.  2,  134.  Boje  da  se  rastajemo 
živi,  nego  da  se  vijek  kojemo  živi.  3,  60.  Prošlo 
je,  Petre  moj,  vrijeme  kad  su  se  Judi  klali  rad 
vjere.  M.  Pavlinović,  razg.  69.  —  66J  ističe  se 
recipročnost  glagola  riječima  među  sobom,  iz- 
među sebe.  Vidje  ovoga  otca  i  sina  mu  obadva 
a  paklu  i  vidje  gdi  se  meu  sobom  zubi  kojahu. 
M.  Divković,  bes.  153ab.  Gdje  se  Judi  među 
sobom  vjerni  koju.  P.  Kanavelić,  iv.  113.  Ako 
se  među  vami  kojete  i  grizete.  M.  Badnić  245b. 
Koju  se  meja  sobom  kakono   bisni   psL    Blago 


turi.  2,  314.  Jer  se  družba  med  sobom  ne  koje. 
J.  8.  Rejković  388.  Svine  se  koju  između  sebe, 
ali  kako  kurjaka  opaze,  one  se  sve  slože  na  nega. 
Nar.  posl.  vuk.  282.  Ako  se  među  sobom  ko- 
jete, gledajte  da  jedan  drugoga  ne  istrijebite. 
Vuk,  pavl.  gal.  5,  15.  Crnogorci  se  krvare  i 
koju  među  sobom.    S.  ^ubiša,  prip.  95. 

0)  subjekat  je  samo  jedna  strana,  aa)  druga 
se  stratm  izriče  instrumentalom  s  prijedlogom  s. 
I  iziska  sve  svo^e  j>oJe,  da  se  s  istim  carom  koje. 
J.  Kavaniu  264&.  (Žena)  žuta  hrta  za  uši  pod- 
bila,  te  se  š  nime  koje  niz  planinu.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  285.  Mi  ćemo  se  sa  vezirom  klati.  Osvetn. 
4,  40.  I  stanu  se  (Turci)  gušati  i  klati  sa  Sr- 
bima. M.  D.  Milićević,  kraj.  srb.  77.  —  metafo- 
rički  (klati  se  sa  snom  =  ne  odolijevati  snu). 
Najdo  na  tom  polu  učenike  svoje  gdi  no  se  snom 
koju.  M.  Marulic  182.  —  6^J  druga  se  strana 
ne  izriče.  Znam,  da  si  od  zlata,  za  ke  se  svijet 
koje,  gospoje,  bogata  i  puna  dovoje.  N.  Naješ- 
ković  2,  18.  Ki  se  vas  vijek  koje  i  bije.  G.  Pal- 
motić 1,  219.  Jeli  pravo  da  se  koje  vas  puk 
ini,  a  da  stojiš  ti  sam  zdravo?  1,  268.  Pak  se 
koji  i  krvari,  kad  ne  nađeš  sreću  boju.  2,  266. 
Oni  otmu  i  za  riu  se  koju.  M.  A.  Rejković,  sat. 
K7b.  No  se  koju  đeca  Martinići,  a  sili  se  održat 
ne  mogu.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  114.  Sad  su  Turci 
ušli  u  Loznicu,  pa  se  sada  koju  po  Loznici. 
4,  256.  Ma  ne  bježe  iz  torina  Turci,  no  se  koju 
kao  mrki  vuci.  4,  523.  Onda,  braćo,  kojite  se 
po  poju  krvavu  Jutim  zubma  i  jataganima.  Osvetn. 
2,  122.  —  cr)  može  značiti  ne  samo  što  biva  u 
nekom  slučaju  nego  što  obično  biva  po  naravi 
samoga  subjekta,  tako  se  o  životu'iama  kaže  da 
,se  ko\u\  kad  lako  ili  bez  uzroka  ili  s  maloga 
uzroka  ujedaju,  a  u  prenesenom  smislu  i  o  če(a- 
detu.  —  u  Vukovu  rječniku :  ,beissen,  bissig  sein* 
,mordeo^  s  primjerima :  Koje  se  n.  p.  mačka,  koii. 
Dijete,  ne  koji  se! 

KLATIČEVAČKI,  adj.  koji  pripada  Klatičevu. 
KlatiČevačka  (opština).    K.  Jovanović  146. 

KLATIČEVO,  n.  ime  selu  u  Srbiji  u  okrugu 
rudničkom.    K.  Jovanović  146. 

KLATITE^i,  m.  čovjek  koji  klati  (vidi  1.  kla- 
titi). —  Samo  u  Stuličevu  rječniku:  ,che  fa  crol- 
lare*  ,concutere*  (sic). 

1.  KLATITI,  klatim,  impf.  drmati,  stresati, 
lufati.  —  Biječ  je  praslavenska  (od  kor.  kolt), 
isporedi  stslov.  klatiti,  rus.  ko.*othti.  (lupati),  ćeš. 
klatiti,  pof.  ktocić. 

a.  aktivno.  —  Samo  u  dva  primjera  xviii  vijeka, 
a  između  rječnika  u  Stuličevu  (,concutere,  com- 
movere').  Bit  će  brzo  promjenivo  (stanovište) 
svakim  skosom  klateć  boje  (va^a  daje  boje  acc. 
pl.  od  1.  boj).  J.  Kavai^in  360a.  Drvje  koje  višje 
lita  cvate  i  dica  ga  klipovi  ne  klate.  J.  S.  Rej- 
ković 86. 

b.  sa  se,  refleksivno,  skitati  se,  tumarati.  — 
isporedi  klatariti  se.  —  Između  rječnika  u  Bje- 
lostjenčevu  (klatim  se,  skitam  se  ,vagor,  palor, 
passim  vagor'),  u  Jambrešićevu  (klatim  se  ,vagor'), 
u  Voltigijinu  (,vagare,  svagare,  vagabondare* 
,herumschwarmen,  sich  herumschlagen'),  u  Stuli- 
čevu (,errare,  vagari,  divagari'  s  dodatkom  da  je 
uzeto  iz  Bjelostjenčeva) .  Ki  se  klate  po  svitu. 
Naručn.  76».  Prik  zida  van  gleda ...  po  zidu  se 
klati.  D.  Baraković,  vil.  76.  Po  pustini  Arabije 
klateći  se.  F.  Glavinić,  posl.  36.  I  na  nepo- 
dobstva  obična  se  vratiš  od  tvojega  srca  kim  se 
svuda  klatiš.  A.  Georgiceo,  nasl.  132.  Neka  se 
tamo  ne  klati,  nego  neka  na  rok  ide.  Starine. 
11,  106.  (1662).  Kad  se  težak  v  krčmi  klati. 
Jačke.   262.     Klateći  se   po  svijetu   dođoh   evo 


Digitized  by 


Google 


1.  KLATITI,  b. 


46 


KLAVOČIMBAO 


k  tebi.  Nar.  prip.  bos.  1,  28.  8ejtan  jaši  na  da- 
vojevici,  pa  se  klati  po  svijetu  bijelu.  Osvetn. 
3)  13.  Da  će  se  on  smrad  od  sela  do  sela  klatit. 
Nada  sloga.  god.  20,  br.  17.  ,Kud  se  tu  vavije 
klatifi?  nigda  kod  kuće  nijesi^  J.  Bogdanović. 
—  Amo  pripada  i  ovaj  primjer  u  kojem  je  pisac 
izostavio  se  uz  part.  praes.  klateći:  Zapovida 
Bog  Židovom  po  pustiAi  klatećim  da  .  . .  F.  Gla- 
vinić,  posl.  16. 

2.  KLATITI,  klatim,  impf.  brbfaii.  —  U  na.^e 
vrijem4?  u  Lici  i  u  sjevernijeh  čakavaca.  Da  si 
pošteno  napit,  ač  ti  zajik  prevoć  klati.  Naša 
sloga.  god.  13,  br.  12.  ,Šta  vavije  nešto  klatiš?* 
u  Lici,    .1.  Bogdanović. 

KLATNICA,  m.  vidi  klateŽ.  —  U  naše  vrijeme. 
Klatnica,  skitnica  je,  nije  za  nega  poštena  žena. 
V.  Bogišić,  zbom.  175.  ,Što  pitaš  za  klatnicu? 
znaš  da  nije  kod  kuće,  van  da  se  nekud  otklatio'. 
J.  Bogdanović. 

KLATNIC,  f«.  ime  zaseoku  u  Srbiji  u  okrugu 
vafevskom.   K.  Jovanović  103. 

KLAtNO,  n.  gvozdeni  komad  što  visi  u  zvonu, 
te  fufc^ući  se  udara  u  zvono,  i  tako  zvoni.  — 
isporedi  klepesalo,  zveftak.  —  Jamačno  postaje 
od  1.  klatiti.  —  ti  na^e  vrijeme,  a  između  rječ- 
nika u  Vukovu  (,der  glockenschwengeP  ,campanae 
pistillum*,  cf.  zveĆak).  Što  je  crkva  bez  popa  i 
zvono  bez  klatna.  Srp.  zora,  god.  1,  br.  2,  str.  46. 

1.  KLAtNA,  /.  c^jelo  kojijem  se  ko  klati  (vidi 

1.  klatiti,  b),  klatarene.  ~  U  na^e  vrijeme.  U 
maAe  zločine  (ubraja  narod) :  .  .  .  klatnu  i  bes- 
posličarene.  (u  Zemunu).    V.  Bogišić,  zbom.  592. 

2.  KLATNA,  /.  tlapna,  klaptia.  —  Postaje  od 

2.  klatiti.  —  U  naše  vrijeme  u  Lici.  ,San  klatna 
a  Bog  istina^  ,To  su  sve  same  seoske  klatne,  tu 
nema  ni  zere  istine'.    J.  Bogdanović. 

KLAtO,  n.  nešto  što  visi  i  fuja  se.  u  osobitijem 
značenuna.  —  isporedi  klatvo  i  klatno.  —  Po- 
staje od  1.  klatiti.  —  U  naše  vrijeme  po  sjever o- 
zapadnijem  krajevima. 

n.  u  Vukovu  rječniku:  troje  drvjadi  sastavjeno 
krmetu  oko  vrata,  da  se  ne  može  provući  kroz 
ogradu  (jedni  govore  ,ogrlica'  krmeća)  ,art  hals- 
joch,  so  dem  schweine  angelegt  wird,  damit  es 
durch  die  zaune  nicht  durchschleichen  kann'  Jugi 
genus  porco  imponendum  ne  sepimenta  pervadat* 
s  dodatkom  da  se  govori  u  Hrvatskoj. 

b.  vidi  klatno.  —  U  Istri.  Klato  ,pistillum 
campanae'.   D.  Nemanić,  cak.  kroat.  stud.  iftg.  9. 

e.  škodjivoj  ovci  itd.  svezu  se  dvije  noge,  pa 
joj  se  med  ne  postavi  komad  drva,  koje  se  zove 
,kldto',  koje  mora  ona  za  sobom  vući.  Dubašnica 
na  Kxku. 

KLATVO,  n.  vidi  klato,  a.  —  ^7"  naše  vrijedne 
u  Hrvatskoj.  Klatvo,  kratko  odebelo  okruglo 
drvo,  Što  se  objesi  sviiii  oko  vrata,  da  ne  može 
bježati.    F.  Hefele. 

KLAUSTAR,  kl&ustra,  m.  vidi  klaustro.  — 
U  rukopisu  xvi  vijeka  gdje  može  biti  da  znači: 
manastir  (isporedi  nem.  kloster).  Djaval  svaki 
dan  ulazi  u  klaustar.  Nauk.  brn.  55a.  Redov- 
nici imaju  {ubiti  klaustar.    67l>. 

KLAUSTEO,  n.  dvorište,  dvor  (vidi  dvor,  a) 
u  manastirima  katoliČkijem,  što  su  oko  nega  klijeti 
kaludera  ili  fratara.  —  Od  lat.  claustrum  (tal. 
chiostro).  —  isporedi  klaustar,  klaustro.  —  U 
jednoga  pisca  Dubrovčanina  xvi  vijeka.  Mogu 
uljesti  u  klaastro  od  manastijera.  A.  Gučetić, 
roz.  mar.  30.  roz,  jez.  25.  —  tu  naše  vrijeme  u 
Dubrovniku.    P.  Budmani. 

KLA USULA, /.  clausula,  uprav  noj  zadni  uvjet 
u  pisanoj  pogodbi;  ali  obično  znači  takovi  uvjet 


koji  se  Često  jednak  naicun  u  nekijem  pogodbama. 

—  isporedi  klauzula,  klauzula.  —  U  jednoga  pisca 
XVII  vijeka.  Kan^ilijeri  i  skrivani  griješe,  ako 
ne  znaju  klausule  općene  od  škritura.  I.  Držić 
304. 

KLAUSTRO,  n.  vidi  klaustro.  —  U  jednoga 
pisca  Dalmatinca  xviii  vijeka.  Koji  bi  škatule 
Ćinio  postavit  u  crkvi  ili  u  klaustru.  P.  Fili- 
pović  11.  UlaziŠte  unutra  u  manastir,  kako  u 
klaustro.    19. 

KLAUZULA,/,  vidi  Jtlausula.  —  U  naše  vrijrmf 
u  pisaca.  Klauzula  od  legalizacije  ima  se  pisati 
nad  bijegovkami.    Zbornik  zak.  1863.  604. 

KlAUZURA,  /.  zatvor,  zakon  u  manastirima 
po  kojima  redovnici  ili  dumne  ne  smiju  izlaziti 
ili  primati  tuđe  ceradi.  —  Od  lat.  clausura,  nem. 
klausur.  —  U  naše  vrijeme  u  pisaca.  U  ostalih 
manastirih  prostori  odlučeni  nutarnom  klauzurom. 
Zbornik  zak.  2,  570.  —  Upotreb}ava  se  i  u  kom 
drugome  smislu,  kao  o  radikima  što  piŠu  i  slažu 
đaci  ne  kod  sebe  nego  u  mjestu  za  to  određenome 
iz  kojega  ne  smiju  izači. 

KLAUZULA,  /.  vidi  klausula.  —  U  dva  pisca 
XVI  i  XVII  vijeka.  To  danje ...  mi  tvrdimo  i  po- 
tvrjujemo  sa  vsimi  punkti  i  klaužnlami  i  službami 
i  pravicami,  kako  se  v  tom  listu  ndrži.  Mon. 
croat.  275.  (1575).  Ako  ima  prva  (papina  buia) 
koje  klauzule,  to  jest  riči  kano  su:  ,dopu&ćamo 
i  dB,jem.(o)  ovo  prošćei^'e  u  vike  i  nećemo  da  se 
razumije  da  je  dignuto  općenim  dignutjem  . .  .* 
L  Ančić,  vrat.  149. 

KLAVIJAtI^RA,  /.  u  klaviru  sprava  po  kojoj 
se  udara,  vidi  tipalo.  —  Od  nem.  klaviatur,  što 
je  riječ  načinena  prema  romanskijem  jesieima^ 
ali  je  u  ovijem  nema  (u  francuskom  jeziku  ima 
za  ovo  značeiie  rijeČ  clavier).  —  U  pisaca  nctšega 
vremena.  Drvca  od  klavijature  spadaju  među 
robu  drvenu  i  dolaze  u  promet.  Zbornik  zak. 
1853.  903.  —  I  u  Šulekovu  rječniku:  ,tastatur*, 

KL  A  VIR,  m.  vidi  fortopijan;  uprav  je  klavir 
starija  muzikalna  sprava  od  prije  nego  se  izmislio 
fortepijan,  te  su  n^eŠte  sadašnijeh  čekića  bili  u 
nemu  komadići  žute  mjedi-,  ali  se  obično  govori  i 
za  sadašnu  spravu.  —  Od  nem.  klavier,  a  ovo  je 
po  franc.  clavier  (Što  drugo  znači,  vidi  kod  kla- 
vijatura). —  isporedi  i  glasovii*.  —  U  naŠe  vrijeme 
po  sjevernijem  krajevima.  ,Vrajla  mu  ništa  i  ne 
radi,  nego  vaviie  u  klavir  sviri'.  J.  Bogdanović. 
i  u  Šulekovu  rječniku:  ,clavier,  klavier*. 

KLAVIrAI^IE,  n.  djelo  kojijem  se  klavira.  — 
U  Šulekovu  rječniku:  učite)  klavirana  kod  ,kla- 
viormeister'. 

KLAVIRAr,  klavirdra,  m.  čovjek  koji  po  svom 
zanatu  gradi  klavire.  —  U  Šulekovu  rječniku: 
,klaviermacher^ 

.  KLAVIrAŠ,  klavirASa,  m.  čovjek  kojemu  je 
posao  udarati  u  klavir.  —  U  Šulekovu  rječniku : 
,klavierspieler*. 

KLAVIEAŠICA,  /.  žensko  če\ade  kao  klaviraš. 

—  U  Šulekovu  rječniku:  ,klavierspielerin*. 
KLAVtRATI,  kliviram,  impf.  udarati  u  klavir. 

—  U  Šulekovu  rječniku :  ,das  klavier  spielen'  kod 
,klavier*. 

KLAvLRNIK,  m.  učite}  klavirana.  —  U  Šu- 
lekovu rječniku:  ,klaviermeister'. 
^  KLAvIRSKI,  adj.  koji  pripada  klaviru.  -—  U 
Šulekovu   rječniku:    klavirski    znak  (?)    ,klavier- 
schliisRel'  (nema  osobitoga  znaka  za  klavir). 
KLAVOČIMBAO,  klav6čimbala,  m.  vidi  klavir, 

—  Od  tal.  clavicembalo.  —  U  Mikafinu  rječniku : 
,grave  cimbalo*  ,cravicymbalus'. 


Digitized  by 


Google 


KLAVBN  47 

SHiAVBN,  a4j.  obijestan.    Dubašnica  na  Krku. 

KLAŽETOVAC,  Klažetovca,,  m.  ime  mjestu  u 
Srbiji  u  okrugu  jagodinskom.  Niva  u  Klažetovcu. 
Sr.  nov.  1875.  653. 

EliE,  vidi  dokle,  otkle  itd, 

KLE,  BX£h,  vidi  tle. 

KLEBĆGAN,  m.  u  Vuka v u  rječniku :  vide 
šmok|an,  budala  8  dodatkom  da  se  govori  u 
Srijemu  i  u  Bačkoj. 

KLECALO,  n.  niska  klupa  na  kojoj  se  kleči 
(n.  p.  u  crkvi) ;  Često  je  načinena  na  noj  sprijeda 
sprava  na  koju  se  čefade  može  nasloniti^  ali  to 
nije  svagda.  —  isporedi  klečalo.  —  Postaje  od 
1.  klecati.  —  Od  xviii  vijeka  po  sjevernijem  kra- 
jevima, a  između  rječnika  u  Bjelostjenčevu  (,sub- 
sellium')  gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  Jamhreši- 
čevu  (,8ub8elliuin'),  u  Vuicovu:  kao  mala  klupa 
na  koju  se  klekne  (u  kršćanskim  crkvama  u  Sla- 
voniji) ^kniebank'  ,scamnum^  Crkve  ove  teme^ 
jest  duboko  poniženstvo ;  .  .  .  klecala  jesu  bogo- 
Jubnost;  ...  A.  Eanižlić,  utoČ.  367.  Kleče  u 
naj  bliže  klecalo.  M.  A.  Kelković,  sabr.  22.  Zato 
crkvena  vrata,  klecala  i  sidališta  ne  kvare  se.  I. 
Velikanović,  uput.  1,  497. 

1.  KLŽCAlSrE,  n.  <Hjelo  kojijem  se  kleca  (vidi 

1.  klecati).  —  Stariji  je  oblik  klecanje.  —  Između 
rječnika  u  Vukovu:  ,da8  wanken  der  fiisse  (vor 
schwache)^  ,vacillatio  pedum^  Imamo  ju  umijeno 
pozdrav)ati  srcem,  govorenjem  i  klecanjem.  M. 
Divković,  nauk.  105».  ,Ne  pomaže  pred  onijem 
klecai^e^    J.  Bogdanović. 

2.  KLŽCAJSfE,  n.  djelo  kojijem  se  kleca  (vidi 

2.  klecati).  —  U  Stuličevu  rječniku:  ,ritocco, 
suono  che  fa  la  campana  ritoccandola'  ,pulsatio 
aeris  campani  ex  uno  tantum  latere^ 

1.  KLŽCATI,  klecam,  impf.  kleknuti.  —  ispo- 
redi 2.  klicati.  —  Akc.  se  ne  mijeiia  (aor.  2  »  3 
sing.  klSc&).  —  Postaje  od  korijena  klek  glagola 
kleknuti,  a  k  se  mijeiia  na  c  (kao  n.  p.  u  puk- 
nuti, pucati);  vafa  da  se  načinio  ovaj  glagol  u 
našem  jeziku,  premda  ima  i  češ.  klecati,  gomolui. 
klasać,  doiioluž.  klecaš,  ali  u  ovijtmi  jezicima 
znači  samo :  hramati.  —  Po  primjeru :  Pred  onijem 
Amanom  vaskolik  puok  klečuči  na  koljena  kla- 
ifiaše  mu  se.  M.  Divković,  bes.  402,  kao  da  ima 
i  praes.  klečem,  ali  mu  nema  drugdje  potvrde, 
nije  isto  u  ovakijem  primjerima :  Klečući  prid  iiim 
i  klai^ajući  mu  se.  F.  Lastrić,  test.  230,  u  ko- 
jima jamačno  stoji  griješkom  u  n\j.  e,  te  pripa- 
daju pod  klečati. 

tt.  pregibati  ko]ena  u  znak  štovana  i  poniznosti. 
—  Oa  XV  vijeka,  a  između  rječnika  u  Voltigijinu 
(praes.  klecam  kod  kleknuti).  Klecajući  na  ko- 
lina  prid  Aim  rugahu  se  nim.  Bernardin  73. 
matth.  27,  29.  I  prid  nim  tuj  svaki  Aih  klecaše. 
N.  Naješković  1,  146.  Svi  sveti  klecahu  na  ko- 
ljena. M.  Divković,  nauk.  236a.  Klecajući  na 
koljena  pozdravfahu  ga.  P.  Bakšić  100.  Na  Sul'- 
mane,  Bajazete  ti  djevičkom  nogom  kleca.  J. 
Kavai^in  213^.  Oni  za  pogrdu,  kadano  ga  tn^em 
okrunide,  klecau  prid  Aega,  govoreći:  ,Zdrav, 
kraju  žudinski  !*  F.  Lastrić,  od'  314.  Šest  stotina 
puta  zasobice  klecajući.  A.  Kanižlić,  utoč.  238. 
Prid  Aim  poniknuta  množ  klecaše  sva  kolinom. 
N.  Marci  52.  ,Sve  sam  pred  liim  na  ko}ena  kle- 
ca', dok  mi  je  uzajmio  pežest  rajnički*.  ,8ve  sam 
pred  liim  na  ko}ena  kleca,  dok  sam  ga  domolio*. 
J.  Bogdanović. 

b.  kad  se  od  skibosti,  od  umora  itd.  sama  ko- 
fena  pregib^u.  —  subjekat  može  biti  čeiade  (kao 
u  prvom  primjeru),  a  češće  su  noge  ili  kofena. 
Brjemi  pod  kim  ćete  vavijek  klecat,  snojit    J. 


1.' KLEČATI 


KavaAin  416l>.  Utvrđivao  si  ko}ena  koja  kle- 
cahu.   Đ.  Daničić,  jov.  4,  4. 

2.  KLfiCATI,  klecam,  impf.  udarati  u  zvono 
samo  s  jedne  strane  a  sve  jednako.  —  isporedi 
2.  klenuti.  —  Akc.  je  kao  kod  1.  klecati.  —  Vafa 
da  je  riječ  onomatopejska  (kao  od  kle  kle  .  . .  ili 
klec  klec  .  .  .).  —  Od  xvii  vijeka  u  Dubrovniku, 
a  između  rječnika  u  Belinu  (,sonar  a  martello, 
cio^  a  tocchi*  ,campanam  iteratis  pulsibus  ver- 
berare'  686l>)  i  u  Stuličevu  (,dare  i  tocchi  colla 
campana'  ,aes  campanum  uno  tantum  latere  pul- 
Bare').  Drugi  će  (djak)  nositi  ovaj  ritual  i  u 
zvonce  će  sfejer  udarati  i  klecati.  B.  Kašić,  rit. 
69.  Domaćijem  glogom  kleca  po  selu  -na  jaja. 
(Z).  Poslov.  daniČ.  U  crkvi  svetoga  Nikole  .  .  . 
službenik  s  prva  zazvoni  misu,  pak  nakon  malo 
stane  klecati  i  u  dugo.  M.  Vodopić,  tužn.  jel. 
dubrovn.  1868.  175. 

KLEČ,  m.  komad  drva  (čep)  što  se  meće  kome 
u  usta  da  ne  može  govoriti.  —  U  Stuličevu  rječ- 
niku :  ,morso*  ,frenum  (pp.  e.  lignum  ori  injoctum 
locutioni  impediendae*)  gdje  je  rečeno  da  se  na- 
hodi  u  pisca  Budiniča.  —  Ako  je  pouzdana  riječ, 
može  biti  srodna  s  Češ.  kleč,  krivi  komad  drv>a 
(u  različit  i jem  značenima).  —  I  u  Šulekovu  rječ- 
niku (jamačno  iz  Stulićeva) :  ,knebol'.  —  isporedi 
i  klečka. 

KLĆČAK,  klćčka,  w.  vidi :  (Igra)  na  pod  klečak. 
I  ovu  igru  po  naj  više  mladići  od  10  do  15  go- 
dina igraju,  izberu  jedan  obli  kamičak  od  prilike 
koliko  veliki  orah,  i  ovi  se  kamen  zove  , klečak' . . . 
pa  onda  meću  novcem  kojega  ugovore  put  onog 
klečka.  V.  Vrčević,  igr.  73.  —  U  naše  vrijeme  u 
Dubrovniku  kao  prezime.   P.  Budmani. 

KLŽČALO,  m.  vidi  klecalo.  —  U  Belinu  rječ- 
niku: ,inginocchiatojo'  ,scabellum  genuale'  403l>; 
u  Voltigijinu:  ,inginocchiatojo'  ,kniebank*;  u  Stu- 
ličevu: jinginocchiatojo'  ,8cabellum'. 

KLfiČAN,  a(Hj.  izatkan  na  neki  osobiti  način, 
vidi  2.  klečati.  —  isporedi  čunčan.  —  U  naše 
vrijedne,  a  između  rječnika  u  Vukovu  (n.  p.  ke- 
ceja  ,art  weberei'  ,intextus').  Za  svilene  marame, 
za  klečane  keceje.    Nar.  pjes.  vuk.  1,  119. 

KLEČANA,  /.  vidi  klečatica.  Vijenac.  1881. 
626. 

KLEČANICA,  /.  klečano  tkane.  —  isporedi 
klečanik.  —  U  jednoga  pisca  našega  vremena. 
Život  je  Vučićev,  kao  jaka  klečanica,  utkan  u 
istoriju  Srbije.    M.  D.  Milićević,  pomenik.  1,  79. 

KLEČANIK,  m.  ćilim  što  je  klečan.  Živojin 
iz  Srbije.  —  isporedi  klečanica. 

1.  KLEČANE,  n.  djelo  kojijem  se  kleči.  —  Sta- 
riji je  oblik  klečanje.  —  Između  rječnika  u  Bje- 
lostjenčevu (kleČaAe,  kleknutje),  u  Jambrešićevu, 
u  Stuličevu,  u  Vukovu.  V  neprestannih  slzah  i 
klečanju.    Transit.  7. 

2.  KLEĆANE,  n.  djelo  kojijem  se  kleca.  U  lopi, 
gipki  i  puni  izraza  srpski  jezik  utisli  su  oni 
psovke  kao  neko  pogrdno  klečane  u  divno  go- 
vorno platno.    M.  Đ.  Milićević,  zlosel.  308. 

1.  KLECATI,  klečim,  impf.  genibus  nixum  esse, 
stajati  na  ko\enima  (i  kad  se  samo  jedno  kofeno 
prigne,  te  se  često  dodaje  na  kojenima,  možebiti 
ističući  prema  na  kojenu).  —  -e-  stoji  mj.  neg- 
daši^ega  ^.  —  Akc.  se  ne  mijeiia.  —  Eadi  poslana 
vidi  kleknuti  (prema  kojemu  glagolu  ne  treba 
shvaćati  klečati  samo  kao  da  je  imperfektivni 
glagol,  jer  ima  razlika  i  u  značenu,  isporedi  leći 
i  ležati).  —  Biječ  je  praslavenska,  isporedi  stslov. 
klečati,  češ.  klečeti,  po^.  kl^czeć.  —  Između  rječ- 
nika u  Belinu  (,star  ginocchione'  ^genibus  niti' 


Digitized  by 


>JoogIe 


1.  KLEČATI 


48 


KLEKATI 


:-344b-  jiuginocchiarai*  ,genua  submittero*  408l»), 
u  BjvloHtjenčeva  (klečim  ,tlecto,  genuflecto*),  u 
Janihrcmćevu  (klečim  ,flocto*),  u  Voltigijinu  (,iii- 
ginocchiarsi,  star  ginocchioni*  ,knieii,  nieder- 
knien*),  u  Stulićevu  (,genua  submittere,  curvare, 
flectere,  genibiia  provolvi'),  u  Vukoim  (,knien' 
,nitor  genibus*).  treba  paziti  da  u  /tckijem  rječ- 
nicima nije  svagda  dobro  tumačeno,  te  daje  po- 
miješano s  glagolom  1.  klecati. 

a.  uopće.  Klecahu  na  koljonijeh  prjed  ^ime. 
N.  Raiiiaa  93».  matth.  27,  29.  Klečeči  stojaue. 
Zborn.  96b.  Veće  sam  klečala  nego  stala.  Mon. 
croat.  242.  (1543).  Rozarijo  može  se  govoriti  to- 
liko klečeći,  koliko  stojeći.  A.  Gučetić,  roz.  jez. 
21.  Kada  se  pokupe,  na  molitvi  kleče.  Đ.  Ba- 
raković,  vil.  117.  Ke  potle  na  kolinih  klečeći 
mrtve  najdohu  se.  F.  Glavinić,  cvit.  143t>.  Prid 
otarom  klečeći.  G.  Palmotić  2,  124.  Na  obadva 
kolina  klečeći.  M.  Bijanković  84.  Tere  joj  prid 
sobom  ne  da  već  klečati.  Oliva.  61.  A  čas  kratak 
grusti  klečat,  kamo  li  se  u  molbi  uzječat.  J.  Ka- 
vaAin  20».  Oni  poklon  koji  mi  Bogu  činimo 
nemu  se  klanajući,  klečeć  na  kolini.  J.  Banovac, 
razg.  74.  Khige  na  kolini  klečeći  pisao.  F.  La- 
strić,  test.  ad.  108l>.  Evo  klečim  skrušenim  srdcem 
moleći  milosrđe  tvoje.  A.  Kanižlić,  bogojubn. 
219.  Na  stolijoh  stari  mu  su  svi  klečali.  (Z).  Poslov. 
danič.  Dignu  se  s  mjesta  na  kojemu  klecaše. 
Đ.  Bašić  286.  Dok  se  Janko  s  Turci  prigoi^ase, 
sveti  Ivo  na  kolinim  kleči.  And.  Kačić,  razg. 
152^.  Domaćin  sa  svojom  čejadju  kleČi  na  ko- 
linih. M.  A.  Rejković,  sat.  L8a.  Da  bi  on  po 
podneva  klečao  na  kolini.  And.  Kadčić  347. 
Imadu  stat  na  nogu  a  ne  klečat.  M.  Dobretić 
59.  Klečeći  na  kolinih  za  četvrt  od  sabata.  112. 
Klečući  jednu  noć  na  kolini.  I.  J.  P.  LuČić, 
razg.  49. 

b.  u  poslovici  našega  vretnena  kaže  se  o  psu  u 
onakovom  stajaiiu  što  se  obično  kaže  sjedjeti. 
Koliko  više  kleči,  svoj  rep  meci.  Nar.  posl.  vuk. 
145. 

r.  ger.  praes.  nalazi  se  u  nekijem  primjerima 
posve  u  adverbijalnom  smislu  (isporedi  poklečke) 
*  to  s  oblicima :  a)  kleče.  U  tom  nikad  nek  nije 
promina,  već  u  jutro  i  u  večer  kleče  nek  mo- 
litva od  sviju  se  reče.  J.  S.  Rejković  442.  — 
f/)  klečeći.  ,Ja  ću  tebi  klečeći  kamenom  odba- 
citi'. ,Ja  ću  tebe  klečeći  povaliti*.  J.  Bogdanović. 
—  c)  (griješkom)  klečući.  —  u  Belinu  rječtiiku: 
klečući  ,ginocchione'  ,genibus  flexis'  344b,  a  u 
pravom  obliku:  klečeći  ,inginocchiato*  ,genibus 
innixus*  ^^403b  kao  gerundij. 

2.  KLEČATI,  klecam,  impf.  tkati,  ali  onda  kad 
se  u  pravo  tkane  kaka  šara  (n.  p.  ćilLmska)  utkiva 
rukama,  ne  čunkom.  Živojin  iz  Srbije.  Klečati 
prostirke,  kecele,  torbe  itd,  šarati.  Podunavka. 
1848.  58.  —  Ša  se,  pasivno  (u  metaforičkom 
smislu).  Iz  toga  uzajamnoga  popuštana  kleca  se 
ono  šareno  tkivo  koje  se  zove :  redovni,  napredni 
život!    M.  D.  Milićević,  međudnev.  107. 

KLEČATICA,  /.  Vipera  ammodjtes,  otrovna 
guja,  kamenarka  ili  grabarka  (a  zovu  je  u  UžiČkom 
,aspida',  ali  nije  aspida,  jer  se  aspida  zove  .Naja 
haje'  i  nema  je  u  nas).  U  Suhoj  planini  kod  Niša 
ima  ih  mnogo  i  tamo  je  tako  zovu.  Po  svoj  pri- 
lici ovo  će  joj  ime  biti  naj  priličnije,  a  tako  je 
prozvata  izvesno  sa  one  cik-cak-linije  niz  ćelo 
telo  od  ozgo,  kao  u  šarana,  te  liči  na  klečane 
keceje.  Ima  mekan  Čvorić  na  gonioj  usni.  M. 
Durović.  —  isporedi  crnokrug. 

KLECA V AC,  Klečavca,  m.  u  Daničičevu  rječ- 
niku :  Klečavbcb,  katunu  Golubovcima  blizu  Pri- 
zrona  išla  je  međa  ,u  obrthb  Klečavca'  (Glasnik 
15,  293  god.  1348?). 


KLĆČE,  KLEČEČI,  adv.  vidi  1.  klečati  pod  c. 

KLECILO,  n.  vidi  klecalo.  —  U  naše  vri^jeme 
u  Istri.  KlččTlo  ,subsellium*.  D.  Nemanić,  čak. 
kroat.  stud.  iftg.  13. 

KLEČINCI,  m.  pl.  ime  ^njestu  u  Slavoniji, 

KLEČIONIK,  m.  vidi  klecalo.  —  Samo  u  Be- 
linu rječniku :  ,inginoccliiatojo*  ,3cabollum  ge- 
nualo'    403l»,  i  u  Stulićevu :  v.  klečalo  iz  Belina. 

KLEČKA,  /.  isporedi  kleČ,  ali  se  nahodi  u 
drugom  (srodnom)  smislu.  —  U  naše  vrijeme,  a 
između  rječnika  u  Stulićevu  (v.  kleČ)  i  u  Vukovu: 
račvasto  i  probušeno  drvo  što  se  klinom  zatvori 
govečotu  (u  Srijemu  i  kjuaetu)  oko  predne  noge 
da  ne  može  daleko  otići.  —  Klečka  i  k)ečka,  one 
rakjo  što  se  svinčetu  meću  oko  vrata  (r6ga),  da 
ne  može  prolaziti  u  štetu  kroz  plotove  i  preska- 
kati ih.  Svud  po  Srbiji  a  u  Šabačkom  a  možda 
još  gdegod,  za  svine  ^rćga',  a  ,klečka'  za  kobile 
i  goveda.    M.  Durović. 

KLEČKOVAC,  Klečkovca,  m.  ime  seocu  u  Bosni 
u  okrugu  sarajevskom.    Statist  bosn.  22. 

KLEČKOVIĆI,  m.  pl.  mjesno  ime.  —  Prije  na- 
šega vremena.    Spom.  stoj.  184. 

KLĆĆE,  n.  djelo  kojijem  se  kune.  —  Stariji 
je  oblik  kletje.  Trateći  svoje  vrime  v  igraniju, 
kletju  i  va  vsakoj  nečistoći.    Transi t.  255. 

KLEČI,  vidi  kleknuti. 

KLEDENO,  n.  u  narodnoj  zagoneci.  Ledeno, 
kleđeno  (nos?),  pod  kleđenom  vinograd  (usne?), 
u  vinogradu  dućan  (usta),  u  dućanu  zulumćar 
0ezik).    Nar.  zag.  nov.  101. 

KLEJA,  /.  mjesno  ime  u  Srbiji  u  okrugu  ša- 
bačkom.    Zemja  u  Kleji.    Sr.  nov.  1873.  783. 

1.  KLEK,  m.  ime  nekakvoj  bifei,  jamačno  je 
isto  što  kleka  ili  klekovina.  —  Samo  u  Stulićevu 
rječniku:  ,albero  e  frutice  simile  al  nastro,  ma 
non  cresce  in  alto'  ,8peoies  cujusdam  arborisS 
gdje  se  kaže  da  je  grm  nalik  na  i^kakvo  drvo 
što  on  talijanski  zove  nastro,  ali  ova  riječ,  koliko 
mi  je  poznato,  u  talijanskom  jeziku  znači  samo 
trak,  pantliku,  a  ne  kakvu  bifku.  —  Šulek  po 
tumačenu  Stulićevu  piše :  v.  klekovina.  —  U  naše 
se  vrijeme  (jamačno  iz  istoga  rječnika)  uzela  ova 
riječ  za  drugu  bifku.  Thuja  Toum.,  klek  iU 
smrekuša.    Flora  croat.  1039. 

2.  KLEK,  m.  Caprimulgus  europaeus  L.,  neka 
ptica,  legan.    Slovinac.  1880.  30. 

3.  KLEK,  Klekfi^  m.  mjesno  ime.  —  Akc.  kaki 
je  u  gen.  sing.  taki  je  u  ostalijem  padežima,  osim 
nom.  i  acc.  sing.,  i  voc.  Kleče  (?). 

».  u  Vukovu  rječniku:  kamenito  brdo  u  Hr- 
vatskoj više  Ogulina,  kao  što  se  u  Srijemu  pri- 
povijeda da  se  vještice  skupjaju  više  Molovina, 
tako  se  u  Hrvatskoj  govori  na  Kleku. 

b.  u  Vukovu  rječniku :  uzak  komad  zem)e  koji 
razdvaja  Dalmaciju  od  dubrovačke  države,  kao 
što  je  odozgo  Sutorina  između  dubrovačke  dr- 
žave i  Boke. 

i*.  selo  u  Bosni  u  okrugu  travničkom.  Statist, 
bosn.  71. 

KLEKA,  /.  iieka  bilka,  fena,  smreka,  —  U  ntiše 
vrijeme,  a  između  rječnika  u  Vukovu  (vide  veAa). 
Kleka,  fena,  Juniperus  communis  L.  J.  Pančić, 
glasn.  30,  286.  Kleka,  rus.  ic^eKaMKa  (Staphjloa), 
po},  kl^k  (Gymnocladus),  Juniperus  L.  (Pančić). 
B.  Šulek,  im.  146. 

KLEKATI,  klekam,  impf.  vidi  1.  klecati.  — 
U  jednoga  pisca  xvii  vijeka,  a  između  rječnika 
u  Bjelostjenčevu  (klekam,  klekati,  kleknuti,  po- 
klekam   ,congenulo,   flecto    genua,   procumbo   ađ 


Digitized  by 


vjuogle 


KLEKATI 


49 


1.  KLEKNUTI,  1.  a.  c). 


^oiiua,  iiigouiculor*).    Klokajiići  s  koliiii  na  zom|u. 
A.  Baćić  51. 

KLEKE,  /.  pl.  iine  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
kragujevaćkom.  Livada  u  Klekama.  Sr.  nov. 
1870.  234. 

KLEKIVATI,  klekujem  i  klokivam,  impf.  vidi 
1.  klecati.  —  Sanio  u  Stulićevu  rječniku:  kleki- 
vati,  klekivaiH  ,identidem  genua  subinittero*. 

KLEKOTŠTE,  n.  mjesto  gdje  se  kleči.  —  U 
Stulićevu  rječniku:  ,locn8  fimdendis  precibas,  vol 
ubi  genua  Deo  ponimiis*.  —  nepouzdano. 

KLEKNIŠTVO,  n.  u  Stulićevu  rječniku  uz 
kleknište.  —  sasma  nepouzdano. 

KLEKNFVATI,  kleknujcin  i  kleknivam,  impf. 
kleknuti  s  iteratirnijem  znaćenem  (cesto  klecati). 
—  U  Stulićevu  rječniku :  v.  klekivati.  —  U  Du- 
hramiiku  se  govori  i  u  naše  doha,  ali  s  n:  klek- 
liivati. 

KLEKNUĆE,  n.  djelo  kojijem  se  klekne.  —  U 
Bjelostjenčevu  rječniku :  (sa  starijim  oblikom) 
kloknutje  kod  kleSane. 

1.  KLEKNUTI,  klSknem,  pf.  in  gonua  pro- 
cumbore,  pasti  na  ko(ena  (stati  na  kofena  prig- 
nuvši  ih).  —  Akc.  se  ne  mijenu.  —  -e-  stoji  mj. 
negdašnega  ^.  —  Riječ  je  praslavenska  (klenk- 
nonti),  isporedi  ćeš.  kleknouti,  pof.  kl^knf\6  (ne 
znam  jeli  potvrđeno  stslov.  kl^kn^ti).  —  Nepo- 
znata postatia.  da  nema  k  na  kraju  (a  može  biti 
da  ovaj  glas  i  ne  pripada  karijenu),  moglo  bi  se 
pomisliti  na  srodnost  s  riječi  član  (člem*)  a  i 
s  ko)ono  (koleno).  členi*  postaje  od  keln;  pro- 
mjenom od  e  na  o  može  postati  koln,  a  od  ovoga 
kiiln,  pa  klen.  kod  kolono  teško  je  doći  do  ove 
srodnosti  jer  je  oblik  riječci  takovi  da  bi  se  moglo 
misliti  samo  e  je  ono  nastavak  (ipak  dosta  rijedak) 
uz  korijen  kol.  ali  je  tolika  srodnost  u  značenu 
ovijeh  triju  riječi,  da  treba  razmisliti,  jeli  sam 
slučaj  što  se  u  sve  tri  nalaze  isti  konsonanti  k, 
1,  n  u  istom  redu.  —  Prošla  vremena  (osim  im- 
perfelcta,  kojega  vremena  nema  u  naše  doba,  jer  je 
perfektivni  glagol,  a  od  prije  se  nalazi  samo  u  jed- 
nom primjeru  u  pisca  čakavca  xvii  vijeka:  Nigda 
klekniše  na  molitvu  (s.  Anton).  F.  Glavinić,  cvit. 
16.)  mogu  postati  i  od  sama  korijena  klek  bez 
nastavka  nu,  te  su  jednako  obična  obadva  oblika : 
nor.  klekoh,  kleče  itd.  i  kleknuli,  kleknu  itd. ; 
ger.  praet.  klokavši  (i  klekav)  i  na  jednom  mjestu 
klekši  (M.  Divković,  bes.  i84^>),  kleknuvši  (i 
kleknuv);  part.  praet.  act.  klekao,  klekla  i  klek- 
nuo, kleknula.  prema  ovome  itna  i  inf.  kleći  (u 
Vukovu  rječniku,  a  druge  potvrde  nemam  pri 
ruci).  —  Između  rječnika  u  Mika(inu  (kleknuti 
,tlectere  genua,  procumbere  ad  genua^),  u  Belinu 
(^kleknuti  ,gettarsi  in  ginocchioni'  ,in  genua  pro- 
cumbere' 342*;  jporsi  in  ginocchioni*  344^;  ,in- 
ginocchiarsi*  ,genua  submittere'  403l>),  u  Bjelo- 
stjenčevu (vidi  kod  klekati),  u  Voltigijinu  (klek- 
nuti, klecam  jinginocchiarsi'  ,niederknien,  auf 
die  knie  fallen'),  u  Stulićevu  (kleknuti  ,ad  pedes 
alicujus  procidere,  ad  alicujus  pedes  vel  genua 
procumbere,  se  ad  alicujus  pedes  advolvere*),  u 
Vukovu  (kleknuti,  vide  kleći ;  kleći  ,niederknien* 
,in  genua  procido',  cf.  kleknuti). 

I.  aktivno. 

II.  noj  češće  se  shvaća  kao  znak  noj  većega  što- 
vana i  poniznosti  prema  onome  pred  kim  ili  pred 
čim  se  klekne,  zato  se  klekne  kad  se  moli  Bog  (ne 
uvuda  isto). 

a)  uopće.  Kleknuvši  prostri  ruke.  Transit. 
191.  Kleknuvši  sada  svi,  procvili  svaki  nas.  N. 
Na|o8ković  1,  143.  Klekni  doli  sada !  M.  Držić 
366.    Ima  poći  u  crkvu  i  kleknuvši  umi|on<)  pi- 


tati proštenje.  A.  Gučetić,  roz.  jez.  37.  Klekši 
pokloniše  mu  se.  M.  Divković,  bes.  134b.  Ku 
stvar  vidoći  Petar  kleknuvši  zakriČa:  ,Izajdi  od 
mene.  Gospodine,  zašto  grišnik  človek  jesam  ja!* 
F.  Glavinić,  cvit.  201*.  Kleknu  doli  (Štefan), 
neka  bude  uzvišen  gori.  422b.  Ima  se  dijakon 
pokloniti  križu  klekav.  I.  Ančić,  svit.  267.  Svi 
kleknite  poniženi.  P.  Kanavelić,  iv.  52.  I  takoj 
kleknuvši  dokli  molitvu  učine.  P.  Hektorović  (?) 
84.  I  oni  svezani  kleknuvši  molitvu  čine  Bogu. 
lOJ.  Pokloni  86  klekav  prisvetomu  sakramentu 
prid  nevirnici.  S.  Margitić,  fal.  29.  Klekoše  svi 
Krstjani.  J.  Banovac,  razg.  19.  Klekavši  u  nuglu 
crkve  stajaše  ponizno.  F.  Lastrić,  od'  257.  Kle- 
kavši bi  misničke  Jubio  ruke.  test.  ad.  19*.  Što 
mu  nG  oće?  ne  drugo  nego  kleknuvši  prikazat 
Bogu  .  .  .  ned.  377.  Kao  da  će  ga  u  ruku  po- 
jubiti  klekavši,  iztrže  an^r.  A.  Kanižlić,  kam. 
643.  U  kapelicu  došavši,  svi  klekoše.  fran.  78. 
Klekavši  s  ufa6em  velikim  priporuči  se  Gospi, 
utoč.  XVIII.  Nego  jim  zapovidi  da  kleknuvši  pi- 
taju milosrđe.  And.  Kačić,  razg.  129.  Svi  kle- 
koše ter  se  pojubiše.  179b. 

h)  bez  potrebe  se  dodaje  često  na  ko}ena,  ali 
gdjegdje  (k^o  jamačno  u  ovijem  primjeriina: 
Kleknuv  (štamparskom  griješkom  kleknav)  na  oba 
kolina.  I.  Ančić,  svit.  93.  A  ja  kleknuh  na  oba 
kojena.  Nar.  pjes.  vuk.  5,  512.  Skine  kapu  pa 
klekne  na  oba  gola  ko}ena.  Pravdonoša.  1852. 
31)  stoji  da  se  istakne  klečane  na  oba  kofena,  a 
ne  na  jednome  (isporedi :  Kleknu  jedni  na  jedno 
kolino,  kolik'  da  će  se  u  što  smirat.  J.  Banovac, 
razg.  76).  Rokši  to  kleknu  na  kolena  i  reče. 
Transit.  214.  Na  kojena  svi  kleknite,  udrite  se 
svi  u  prsi.  N.  Na|ešković  1,  152.  Za  svoje  se 
noprijateje  moli  kleknuvši  na  koljena.  M.  Div- 
ković, bes.  92'^  Nikula  na  kolina  kleknuvši . . . 
F.  Glavinić,  cvit.  402t>.  Klekavši  ponizno  na  ko- 
lina. I.  Grličić  147.  Tako  da  mi  na  kolina  klek- 
nemo,  ili  se  po  zemji  prostremo.  J.  Banovac, 
razg.  74.  Prvašni  Krstjani  . . .  nisu  se  smili  kleti, 
već  ako  u  velikoj  potribi,  i  to  kleknuvši  na  ko- 
lina .. .  173.  Ako  Gospodin  Isukrst  moleći  svoga 
otca  na  kolina  kleknu,  zašto  ne  bismo  mi  klek- 
nuli? J.  Filipović  1,  281b.  Klekni  na  kolina  i 
pokloni  se  do  zemje  Bogu.  F.  Lastrić,  ned.  48. 
Vazda  sam  poradi  poštena  kleknuo  na  kolina. 
M.  Zoričić,  zrc.  77.  Klekavši  na  kolina.  And. 
Kačić,  kor.  92.  Kleknuvši  na  kolina  ničice.  124. 
Na  ko|ona  gola  klekni.  Nar.  pjes.  herc.  vuk.  333. 
Koji  klekne  na  kojena.    D.  Daničić,  sud.  7,  5. 

c)  uz  kleknuti  može  biti  prijedlog  pred  *"  aku- 
zativom ili  s  inMrumentalom.  u  oba  dva  slučaja 
naj  češće  se  ističe  kome  se  pokazuje  štovane  kle- 
čanem;  to  biva  osobito  u  drugom  slučaju,  a  kao 
da  se  akuzativom  ističe  i  mjesto  gdje  se  kleči, 
tako  kod  aa)  u  primjerima  iz  Lastričeva  Nedif- 
nika  kod  riječi  prid  misnika  ne  misli  se  na  Što- 
vane prema  ovome  nego  na  mjesto  gdje  se  kleči 
preko  ispovijesti,  pa  ni  u  jednom  primjeru  nema 
pred  nogama  nego  samo  pred  noge  (vidi  i  pred). 
€Ui)  s  akuzativom.  Da  mi  je  prid  onoga  božica 
kleknuti.  M.  Držić  123.  Zatvori  vrata  i  prid 
križ  kleknu.  F.  Glavinić,  cvit.  67b.  Na  kolina 
kleknuvši  prida  jn.  154*i.  I  klekavši  prid  Ae- 
gove  noge.  P.  Posilović,  cvijet.  57.  Inpolit  klekne 
prid  Lovrinca  i  govori.  P.  Hektorović  (?)  123. 
Josafat  kleknuvši  prid  noge  otčeve  .  .  .  P.  Ma- 
cukat  15.  Ostavivši  svršit  misu,  pođe  onoga 
djaka  naći  i  kleknuvši  prida  A  reče:  ,Prosti,  ako 
sam  te  u  čem  uvridio*.  J.  Banovac,  razg.  56. 
Petar  padavši  i  klekavši  prid  noge  Isusove  ispo- 
vidaše  ...  F.  Lastrić,  od'  241.  Dostoja  bo  se 
kleknuti  prid  svakoga,    test.  103*.    Klekavši  prid 


Digitized  by 


^uogle 


1.  BXEKNUTI,  1,  a,  c). 


50 


KLEMENS,  g. 


nega  ruku  po}  ubi.  test.  ađ.  19^.  Da  se  ne  za- 
boraviš, kad  klekneš  prid  misnika,  nego  ispovidis 
sve  cilovito.  ned.  88.  Koliko  je  lasno,  klekavši 
prid  misnika,  reći:  ,Pitaj  me,  o6e!*  198.  I  prid 
kraja  moleć  kleče  da  sinu  prosti.  V.  Došen  222*>. 
Ne  bi  htio  da  prid  fiega  kleknu.  M.  A.  £e)ković, 
sat.  I3b.  Pak  pred  cara  kleče  na  kolena.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  627.  —  bb)  8  instrumentalom.  Kleče 
prid  jednom  prilikom.  J.  Banovac,  pred.  32.  Kle- 
kavši prid  ovim  ditešcom  u  štali.  F.  Lastrić,  test. 
62a.  Pak  klekni  prid  cesarom  nebeskim.  122^. 
Klekavši  prid  Aegovim  svetim  otarom.  test.  ad. 
lOll*.  Obodvojica  klekavši  prid  papom  ispovidaAe 
vire  učiniše.  A.  Kanižlić,  kam.  624.  Otiđe  prid 
kra}a  ungarskoga,  kleče  prid  i^im.  And.  Kačić, 
razg.  28.  Klekni,  rano,  pred  liim  na  kojena. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  626.  Sejak  kleknuvši  pred 
sucem  na  kojena  .  .  .  Pravdonoša.  1852.  8.  Ho- 
dite,  poklonimo  se,  pripadnimo,  kleknimo  pred 
Gospodom  tvorcem  svojim.  Đ.  Daničić,  psal. 
95,  6. 

d)  može  se  izreći  mjesto  gdje  se  klekne^  i  to 
akuzativom  s  prijedlozima  na  t  u  (vidi  kod  b,  a) 
i  primjere  s  dativom).  Kleknu  na  zemju.  Zborn. 
9*.  Klekavši  na  zemju.  P.  Posilović,  nasl.  52l>. 
Kleče  na  zem}u.  And.  Kačić,  kor.  215.  Klekne 
na  tle.  Đ.  Bašić  268.  Klekne  na  prostrte  struke 
posred  kuće.  Vuk,  nar.  pjes.  1,  xii.  ,Jalah*  reče, 
na  dorata  kleče.  Nar.  pjes.  hdrm.  1,  185.  —  Jedan 
vlastelin  susrite  s.  sakramenat  u  mistu  blatnu  i 
udij  kleknu  u  blato  poklonit  mu  se.  J.  Banovac, 
razg.  45.  Oficijer  kleče  u  naj  bliže  klecalo.  M. 
A.  £e}ković,  sabr.  22. 

e)  izriče  se  nan^era  radi  koje  se  klekne,  i  to 
supstantivom  u  akuzativu  (u  jednom  primjeru  u 
lokativu)  8  prijedlogom  na  ili  infinitivom.  Stari 
kleknu  na  molitvu.  F.  Lastrić,  ned.  404.  Kad 
se  vemi  svak  pokloni,  na  molitvi  doli  kleče.  Đ. 
Baraković,  vil.  209.  A  Petronila  kleknu  plakati, 
ter  od  srca  vikati  Bogu.  F.  Glavinić,  cvit.  156*. 
Onda  kad  dođu  u  crkvu,  ili  u  drugom  mistu 
kleknu   ga  (Boga)  molit.    J.  Banovac,   razg.  75. 

b.  uopće,  ne  kao  znak  štovana. 

a)  o  čefadetu.  Kraj  vira  ter  kloče  na  travi 
zeleni  . . .  ter  poče  šakom  pit.  M.  Vetranić  2,  117. 
Kleknuvši  opra  svim  noge.  J.  Banovac,  prisv. 
obit.  228.  A  kad  bana  rane  dopadnuše,  kleknu 
vitez  na  kolino  livo.  And.  Kačić,  razg.  179b. 
Kad  to  vide  četi  arambaša,  zom|i  kleče  na  desno 
kolono,  svojoj  pušci  živi  ogai^  daje.  Nar.  pjes. 
vuk.  3,  427.  To  izreče,  crnoj  zem|i  kleče,  svojoj 
junak  šarci  vatru  dade.  4,  332.  To  izreče,  mrtva 
zemji  kleče.    Nar.  pjes.  herc.  vuk.  138. 

b)  o  životini  (o  konu).  Kleče  doro  do  zelene 
trave.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  467.  Kleče  dogo  na 
prva  ko}ena.    3,  389. 

2.  sa  se. 

a.  pasitmo,  bez  subjekta.  Klekne  se  ovdi.  J. 
Banovac,  blagosov.  348. 

b.  refleksivno,  u  značenu  aktivnoga  glagola.  — 
U  jednom  primjeru  xviii  vijeka.  A  meu  to  se  svi 
ostali  kleknu   ujedno  na  kolina.    L.  Terzić  336. 

2.  KLEKNUTI,  kleknem,  pf.  vidi  kliknuti.  — 
isporedi  2.  klecati.  —  Od  xvi  vijeka  (rijetko). 
Kako  da  slavićem  nanukan  tako  pojuć  kleče.  P. 
Zoranić  20^.  S  prilikom  z  daleče  tva  hitra  be- 
sida  prid  Bogom  jak  kleče,  istinu  povida.  Đ.  Ba- 
raković, vil.  35.  Jedan  klekne:  ,Prihvati  me, 
druže!*   Osvetu.  2,  160. 

KLEKI^riVATI,  vidi  kleknivati. 

KLĆKON,  m.  u  Vukovu  rječniku:  u  ovoj  za- 
goneci :  U  dno  ražaii,  u  grad  badai^,  u  vrh  klekon. 
—  Odgonet}aj  je  ove  zagonetke  ,repa'.    ,klekon* 


je  lišće,  koje  je  kleklo  ili  poleglo  po  zem)i.  M. 
Medić. 

KLEKO  V,  adj.  koji  pripada  kleči ;  od  drva  od 
kleke.  —  U  Vukovu  rječniku :  ,von  wachholderholz* 
junipereus*. 

KLEKOVA,  /.  bilo  je  selo  u  Srbiji  u  nahiji 
sjeniČkoj  (sad  u  okrugu  užičkom).  Vuk,  dan. 
3,  231,  ali  se  poslije  ne  pomine.  M.  Đ.  Milićević, 
srb.  624. 

KLEKOVAO,  klekovca,  m.  nekakva  ptica.  — 
U  naše  vrijeme  u  Istri.  Kobac  je  donesal  drobac, 
soja  je  donesla  loja,  vrana  je  donesla  graha,  kle- 
kovac  bil  je  pekovac.  Nar.  pjes.  istr.  4,  3.  Kle- 
kovac  ,avi8  quaedam',  gen.  klekovca.  D.  Nemanić, 
čak.  kroat.  stud.  49. 

KLŽKOVAČA,  /.  rakija  od  veAe.  u  Karanovcu. 
^.  V.  Stojanović.  —  vidi  kleka. 

KLEKOVOI,  Klekov&c&,  m.  ime  selu  u  Bosni 
u  okrugu  bihaćkom.    Statist,  bosn.  50. 

KLEKOVICA,  /.  ti  Vukovu  rječniku:  planina 
u  Starome  Vlahu. 

KLEKOVIĆ,  m.  prezime.  —  Pomine  se  xvii 
vijeka.    Vid   Kleković.    P.  Vitezović,   kron.  162. 

KLEKOVINA,  /.  drvo  od  kleke.  —  U  Vukovu 
rječniku:  ,wachholderholz'  ,lignum  junipereum^ 
—  /  bUka  (nalik  na  kleku).  Klekovina  (Mili- 
ćević),  pino  salvatico  mugo  (u  omiškom  rukopisu), 
Pinus  mughus  Jacq.  (Vodopić,  Visiani).  B.  Šulek , 
im.  146.  —  I  s  pruUjevitna  muška  i  ženska.  Kle- 
kovina muška,  Juniperus  nana  L.  (Sabjar,  Ve- 
lebit). Klekovina  ženska,  Juniperus  sabina  L. 
(Sabjar).    B.  Šulek,  im.  146. 

KLEMBER,  m.  u  zagoneci.  Klember  bije,  klem- 
ber  zja,  klember  kaže:  nek  se  zna,  ko  sam  ja. 
odgonetfaj:  zvono.  Nar.  zag.  nov.  58. 

KLEMENAT,  vidi  Klemens. 

KLŽMENČIĆ,  tn.  prezime.  —  U  na^e  vrijeme. 
Schem.  zagi'.  1875.  263. 

KLEMENOVO,  n.  ime  zaseoku  u  Hrvatskoj  u 
županiji  varaždinskoj.    Razdijej.  101. 

KLEMENS,  KLEMENT,  KLEMENTA,  KLE- 
MENTE,  m.  Clemens,  ime  mi4Ško.  —  isporedi 
Klimenat.  —  Samo  u  pisaca  (naj  češće  kao  pa- 
pino ime). 

a.  nominativu  Klemenat  nema  potvrde. 

b.  Klemens  (po  latinskom  obliku),  satno  kao 
nominativ  nalazi  se  u  jednoga  pisca  xvii  vijeka 
koji  na  drugijem  mjestitna  piŠe  Klement.  Papa 
Klemens,  Petrov  učenik.    F.  Glavinić,  cvit.  xvir. 

e.  Klement  se  nalazi  dosta  često  od  xvi  do 
XVIII  vijeka.  Klement.  A.  Gučetić,  roz.  mar.  47. 
Klement  papa  i  jnu(Čenik).  F.  Glavinić,  cvit. 
XXVI.  Klement  četrti  papa.  68.  Sveti  Klement 
bi  Bim]anin.  380b.  Od  Ivana  naj  zadAega  reče 
Klement  jedva  dosti,  J.  KavaAin  132*.  Da  k6 
i  Klement  sad  jednesti.  372b.  Urban,  Klement 
navlastito.  386«.  Sist,  Klet,  Klement  522b. 
Piše  sveti  Klement  papa.  J.  Filipović  1,  135b. 
Klement.    1,  183b. 

d.  Klementa,  u  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Papa 
Klementa  trinaesti.    A.  Kanižlić,  kam.  906. 

e.  Klemeute  (tal.  Olemente),  u  pisaca  xviii 
vijeka.  Klemente  papa.  S.  Badrić,  ukaz.  53. 
S.  otac  papa  Klemente  xiii.  J.  Banovac,  razg. 
VIII.  Papa  Klemente  četvrti.  V.  M.  Gučetić  156. 
Sveti  Klemente.    J.  Matović  178. 

r.  radi  stiha  u  jednoga  pisca  xviii  vijeka  ima 
za  nominativ  oblik  Klem't.  Vjeru  utvrdihu  .  .  . 
Herm  ovd*,  a  Klem't  u  Srdiku.   J.  Kavai^in  296*. 

g.  u  ovijem  se  primjerima  nalaze  drugi  padeži, 
te  se  ne  može  poznati  oblik  nominativa.  V  odlukah 


Digitized  by 


Google 


KLEMENS,  g.  51 

p&pe  Klomeuta  petoga.  Naručn.  12b.  Po  Kle- 
meuta  papu  posla  mladiuca.  F.  Glavinić,  cvit. 
143a.  U  vrime  Klementa  pape  prvoga.  341^. 
Mučenika  đoni  glavu  svet^  Klementa.  J.  Ka- 
vaAin  318*. 

KLEMElii  AČA,  /.  ifne  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
krajinskom.  Vinograd  u  KlemeAače.  Sr.  nov. 
1875.  859. 

KLĆMPAC,  klćmpca,  m.  klatno^  zvečak.  — 
isporedi  klepac  i  klempesalo.  —  U  naše  vrijeme 
u  sjevemijeh  Čakavaca.  Klempac,  ,pistillum  cam- 
panae^  D.  Nemanić,  čak.  kroat.  stud.  26.  Klem- 
pac,  bat  od  zvona.  Na  Krku. 

KLEMPAST,  adj.  vidi  klempav.  —  isporedi 
klepast.  —  U  naše  vrijeme.  Poglaj,  brate,  mah- 
nita Bošnaka,  kud  on  vodi  klempasta  đogata! 
Pjev.  cm.  275*.  Klempast,  ko  ima  spuštene  uši 
da  vise.  U  naše  vrijeme  u  Stonu.  ,Moj  je  prasac 
klempasta    M.  Milas. 

KLEMPAV,  adj.  u  kojega  (čefadeta  i  životine) 
vise  uši  (te  klepju  ili  klopoću).  —   vidi  klepati. 

—  isporedi  klempast,  klopav,  klempav,  klompast. 

—  U  naše  vrijeane,  a  između  rječnika  u  Vukovu 
(,mit  hangenden  ohren*  ,auribus  pendentibus*).  — 
Kaže  se  i  0  ušima.  Klempave  uši.  Bos.  vila. 
1888.  68. 

KLĆMPE,  kl^mpeta,  n.  udarac  prstom  po  iihu. 

—  isporedi  klepa.  —  vidi  i  krpuSa,  zvrčka.  —  U 
Vukovu  rječniku :  ,ein  hieb  mit  einem  finger  auf 
das  ohr^ 

KLEMPŽSALO,  n.  vidi  klepesalo.  —  U  naše 
vrijeme  u  Dubrovniku.   P.  Budmani. 

KLEMPESATI,  klempesAm,  impf.  ft^ati  se  vi- 
seći (kao  klempesalo  u  zvonu,  pa  i  o  drugome). 

—  vidi  kod  klepesalo.  —  U  naše  vrijeme  u  Du- 
brovniku.  P.  Budmani. 

KLĆMPO,  m.  klempava  muška  životina  (a  može 
se  kazati  i  o  čovjeku  ili  muškom  djetetu).  —  uprav 
je  ipokoristik.   —  Akc.  se  mijena  u  voc.  klempo. 

—  U  naše  vrijeme,  a  između  rječnika  u  Vukovu 
(,der  hangende  ohren  hat'  ,qui  habot  aures  pen- 
dentes^.  Kl^mp?,  živina  koja  ima  uši  spuštene 
tako  da  vise.  U  naše  vrijeme  u  Stonu:  , Vidiš  ti 
moga  klempa  (prasca)!'    M.  Milas. 

KLĆMPOlSf  A,  m.  vidi  klempo.  —  U  naše  vrijeme 
u  Stonu :  ,Moj  klempona  (prasac)  u  slami  spi*. 
M.  Milas.  ^ 

KLĆMPOV,  m.  ime  psu.  Gravac  u  Bosni.  — 
Radi  značena  vidi  klempast. 

1.  KLEN,  kl^na,  m.  Acer  campestre  L.,  neko 
drvo.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing.  takt  je  u  osta- 
lijem  padežima,  osim  nom,  i  acc.  sing.,  i  voc. 
klene.  —  Eiječ  je  praslavenska,  isporedi  rus. 
KAeH'fc,  češ.  klen,  pof.  klon.  —  Isti  je  korijen  i 
u  litavskom  klevas  i  u  germanskijem  jezicima: 
stnor.  hlynr,  anglosaks.  hljn,  stvnem.  llnboum, 
nviHem.  lehne.  —  U  našemu  se  jeziku  shvatilo 
kao  da  postaje  i  od  klen'B  (vidi  3.  klijen  i  k(en) 
i  od  klT.n-b  (vidi  kun).  —  Između  rječnika  u 
Voltigijinu  (,carpine'  ,ahomholz'),  u  Stuličevu 
(v.  k}en  s  dodatkom  da  je  riječ  ruska),  u  Vu- 
kovu (,der  feldahom'  ,Acer  ccunpestre  Linn.'). 
Blizu  negove  ograde  ima  jedan  veliki  klen.  M. 
Đ.  Milićević,  medudnev.  225.  I  zasedne  s  ove 
strane  reke  za  jedan  klen.  pomenik.  2,  220.  Klen 
(klijen,  kun),  rus.  idCHi.,  češ.  klen,  poj.  klon 
(Acer  camp.),  luž.  klon  (Ornus),  1.  Acer  cam- 
pestre L.  (Vuk,  Pančić) ;  2.  Acer  monspessulanum 
L.  (Visiani,  Petter),  v.  Klijen.    B.  Šulek,  im.  146. 

2.  KLEN,  m.  mjesno  ime  u  Srbiji.  —  Vafa  da 
je  ista  riječ  što   1.   klen.   —   a)  u  okrugu  bio- 


1.  KLENOVAC 

giadskom.  liTiva  u  Klenu.  Sr.  nov.  1871.  607. 
—  b)  u  okrugu  kragujevačkom.  Niva  kod  Klena. 
Sr.  nov.  1872.  528. 

3.  KLEN,  m.  vidi  2.  klijen. 

KLENAC,  Klenca,  m.  mjesno  ime  u  Srbiji.  — 
Biče  detn.  1.  klen.  —  a)  u  okrugu  kragujevačkom, 
Niva  u  Klencu.  Sr.  nov.  1870.  288.  Livada  kod 
Klenca.  548.  —  h)  u  okrugu  požarevačkom.  Niva 
pod  Klencom.    Sr.  nov.  1872.  136. 

KLENAČKI,  acij.  koji  pripada  selu  Klenku  u 
Srijemu.    V.  Arsenijević. 

KLENAK,  Klenka,  m.  mjesno  ime.  —  Biče  dem. 

1.  klen. 

a.  u  Dalmaciji,  zaselak  u  kotaru  makaranskom. 
Eepert.  dalm.  1872.  41. 

b.  u  Hrvatskoj.  —  Pomii^e  se  xv  vijeka.  Na 
Klenku  su  3  kmeti.    Mon.  croat.  126.  (1486\ 

e.  u  Slavoniji,  Kl^nak,  Kl^nka,  selo  u  župa- 
niji srijemskoj.   Bazdije|.  146. 

d.  u  Srbiji,  a)  Klćnak,  mjesto  u  okrugu  bio- 
gradskom. Glasnik.  19,  172.  —  b)  u  okrugu  sme- 
derevskom.     Niva  u  Klenku.    Sr.  nov.  1869.  126. 

KLENAB,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
požarevačkom.   iSriva  u  Klenaru.  Sr.  nov.  1868.  87. 

KLĆNČANIN,  m.  čovjek  iz  Klerika  u  Srijemu. 
V.  Arsenijevič. 

KLĆNČANKA,  /.  žer^ko  če}ade  iz  Klenka  u 
Srijemu.    V.  Arsenijević. 

KLĆNČIĆ,  m.  riba  (dem.  3.  klen).  —  Kao  de- 
minutiv u  Vukovu  rječniku;  kao  druga  riba: 
Klenčić,  Chondrostoma  Knerii  Hack.  J.  Pančić, 
ribe  u  srb.  127. 

KLENDAVICA,  /.  neka  igra,  vidi  V.  Vrčević, 
igr.  53  (gdje  je  klendavice  gen.  sing.). 

KLENI,  m.  pl.  tnjesno  ime.  —  Prije  našega 
vremena.   S.  Novaković,  pom.  134. 

KLENICE,  /.  pl.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  žu- 
paniji varaždinskoj.   Bazdije}.  101. 

1.  KLŽNIĆ,  m.  dem.  1.  klen.  —  Između  rječ- 
nika u  Vukovu.  Klenič,  Acer  campestre  L.  (Sa- 
bjar,  Lika).  B.  Šulek,  im.  146.  —  I  kao  ime 
mjestu  u  Srbiji  u  okrugu  smederevskom.  Cair  u 
Kleniću.    Sr.  nov.  1873.  743. 

2.  KLENIĆ,  m.  dem.  3.  klen.  —  isporedi  klenčić. 
Klenić  (riba  u  skadarskome  blatt^.  V.  Bogisić, 
zbom.  494. 

KLENIĆAK,  klenićka,  m.  dem.  1.  klenić.  u  Lici. 
V.  Arsenijević. 

1.  KLŽNIK,  klenika,  m.  klenova  šuma.  —  U 
Vukovu  rječniku:  ,der  ahomwald'  ,aceretum^ 

2.  KLilNIK,  Klenika,  w.  mjesrto  ime.  —  Ja- 
mačno je  ista  riječ  što  1.  klenUc. 

a.  pusta  u  Slavoniji  u  županiji  virovitičkoj. 
RazdijeJ.  135. 

b.  tijesto  u  Srbiji  u  okrugu  šab<ičkom.  Zem)a 
zovoma  Klenik.    Sr.  nov.  1873.  279. 

KLENITI  SE,  klenim  se,  impf.  (?)  u  Stuličevu 
rječniku:  v.  kleti  se  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz 
brevijara.  —  nepouzdano  (vidi  kod  kleti). 

KLENOV,  adj.  koji  pripada  klenu  (vidi  1. 
klen) ;  koji  je  od  drva  od  klena.  —  U  naše  vrijeme, 
a  između  rječnika  u  Vukovu  Gvon  feldahom'  ,ex 
acere  campestri').  Nego  uzmi  dva  klenova  štapa. 
Nar.  pjes.  herc.  vuk.  100.  Mjesta  .  .  .  zarasla  u 
šumu  .  .  .  Jeskovu,  lipovu,  klenovu . . .    Vuk,  dan. 

2,  27.     Klenove  duge.    P.  Bolić,  vinodjel.  2,  107. 
1.  KLfeNOVAC,  klžnovca,   m.  klenov  štap.  — 

U  Vukovu  rječniku:  klenov  štap  ,ein  štab  von 
feldahorn'  ,baculus  ex  acere  campestri*. 


Digitized  by 


>JbogIe 


2.  KLENOVAC 


52 


1.  kleiSte,  b,  h). 


2.  KLENOVAC,  K16u6vca,  m.  nijesno  ime.  — 
Postaje  od  1.  klen  kao  i  1.  klenovac.  —  Nalazi 
fte  vrlo  Često,  n.  p.: 

a.  u  Hrvatskoj,  a)  zaselak  i  selo  u  županiji 
liikO'krbavskoj.  Bazdijel.  30.  38.  jedno  se  od  ovijeh 
mjesta  pomine  xv  vijeka.  Od  Klenovca.  Mon. 
croat.  108.  (1471).  —  b)  kajkavski  Klenovec,  selo 
u  županiji  varaždinskoj.    Hazdije].  100. 

b.  u  Srbiji,  a)  (s  drukčijim  akcentom).  Kle- 
n6vac,  potok  u  Bega|ici  (u  okrugu  biogradskom), 
^i.  Stojanović.  —  b)  u  okrugu  kragujevačkom. 
Livada  u  Klenovcu.  Sr.  nov.  1865.  503.  -—  c)  u 
okrugu  sfnederevskom.  liTiva  u  Klenovcu.  Sr.  nov. 
1875.  671.  Niva  u  gornem  Klenovcu.^  Sr.  nov. 
1875.  35.  —  d)  u  okrugu  šabačkom.  liTiva  oraća 
u  Klenovcu.  Sr.  nov.  1869.  178.  —  e)  u  okrugu 
vafevskom.  Livada  u  Klenovcu.  Sr.  nov.  1863. 
278. 

KLĆNOVAČA,  /,  klenova  batina.  —  U  Vukovu 
rječniku :  klenova  batina  ,ein  stock  von  feldaliom' 
,fustis  ex  acere  campestri^ 

KLŽNOVAČKI,  ac^j.  koji  pripada  ftnjestu)  Kle- 
novcu. a)  vidi  2.  Klenovac,  a,  a).  V.  Arsenijević. 
J,  Bogđanović.  —  b)  u  Daničićevu  rječniku :  kle- 
novbčbkyj,  selu  je  Srpcima  manastira  Ravanice 
išla  međa  ,na  klenovačku  vrbšinu^  (Sr.  letop. 
1847.  4,  53  god.  1381),  nije  joj  to  ime  od  Kle- 
novnika  koji  se  spomine.  —  e)  vidi  1.  Klenovac, 
b,  d).  Klenovačka  Bijeka  u  Srbiji  u  okrugu  ša- 
bačkom, Zemla  u  Kleuovafikoj  fieci.  Sr.  nov. 
1875.  460. 

KLĆNOVČANIN,  m.  čovjek  iz  Klenovca.  V. 
Arsenijević.  J.  Bogđanović.  —  Množina:  Kle- 
n5vćani. 

KLŽnSvČANKA,/.  žensko  čefade  iz  Klenovca. 
V.  Arsenijević.  J.  Bogđanović. 

KLĆNOVČANKIlSrA,  /.  vidi  Klenovćanka.  J. 
Bogđanović. 

KLŽNOVČIĆ,  m.  mjesno  ime  u  Srbiji,  a)  u 
okrugu  kragujevačkom.  Voćnak  u  Klenovčiću. 
Sr.  nov.  1817.  412.  —  b)  u  okrugu  smederevskom. 
VoćAak  u  Klenovčiću.    Sr.  nov.  1867.  415. 

KLENOVICA,  /.  n^esno  ime. 

ti.  selo  u  Hrvatskoj  u  županiji  modruško- 
riječkoj.   BazdijoJ.  49. 

b.  mjesto  u  Srbiji  u  okrugu  va\evskom.  Livada 
u  Klonovici.    Sr.  nov.  1875.  71. 

KLENOVINA,  /.  drvo  od  klena.  —  U  Vukovu 
rječniku :  ,holz  von  feldahom*  ,lignum  aceris  cam- 
postris*.  —  I  kao  samo  drvo  (breza?).  Klenovina, 
Betula  alba  L.  (Lambl),  va)da  pogrjoSno;  v.  Klijen. 
B.  Šulek,  im.  146. 

KLHNOVNIČKi,  adj.  koji  pripada  Klenovniku. 
Klonovnička  (opština).  K.  Jovanović  138.  (vidi 
Klonovnik,  a).  —  I  kod  mjesnoga  imena:  kaj- 
kavski Vos  klenovnićka,  selo  u  Hrvatskoj  u  žu- 
paniji varaždinskoj.  R*«dije].  92.  vidi  Klenov- 
nik,  b. 

KLENOVNIK,  m.  mjesno  ime. 

a.  selo  u  Srbiji  u  okrugu  požarevačkom.  K.  Jo- 
vanović 138.  —  Pomine  se  xiv  vijeka,  vidi  u  Da- 
ničićevu rječniku:  Klenovbniks,  selu  je  Dabru 
manastira  Kavanice  išla  međa  ,na  Klenovnikb' 
(Mon.  sorb.  199  god.  1381).  tako  i  Bukomijama 
(199).  a  to  će  biti  sadaSne  selo  Klenovnik  na  Du- 
navu blizu  Požarevca. 

b.  selo  u  Hrvatskoj  u  županiji  varaždinskoj. 
Razdije).  92.  —  Pomine  se  (latinski)  xvi  vijeka. 
,Ex  Klonownyk'.    Mon.  croat.  303.  (1596). 

KL  ENO  VODA,  /.  voda  u  Srbiji  u  okrugu  po- 
drinskom.    \t.  Stojanović. 


KLENPA,  /.  iine  kozi.  Krupa  u  BosuL  —  vidi 
klempav. 

KLENU(''E,  n.  djelo  kojijem  se  klene  (vidi  1. 
klenu  ti).  —  U  Stuličevu  rječniku:  (sa  starijim 
oblikom)  klenutje  ^aerLn  canipani  pulsatio  iiniro 
ictu*. 

1.  KLENUTI,  klenem,  pf.  2.  klecati,  kad  v^ 
samo  jedan  put  udari  u  zvono.  —  liadi  poMann 
vidi  kod  2.  klecati;  po  osnovi  (kleca)  ovoga  gla- 
gola ne  može  biti  isto  što  klopnutL  —  Od  xvi 
vijeka  u  Dubrovniku  (vidi  Držičev  primjer),  a 
između  rječnika  u  Belinu  (»toccar  la  campana 
cioe  cominciar  a  suonar  la  campana^  ,aeris  cam- 
panifl  pulsationem  aggredi^  163l>;  ,sonar  a  mar- 
tello,  cioe  a  tocclii'  ,campanam  iteratis  puLsibus 
vorberare*  6861^)  i  u  Stuličevu  (,aes  oompanum 
unico  ictu  pulsare*).  Postaviše  običaj  da  se  na 
fte  slavu  o  ijori,  u  podne  i  u  većer  klenc  zdrava 
Marija.  I.  Đorđić,  ben.  75.  Kom  klenu  prvo  za- 
žvale. 195.  i  u  naše  vrijeme:  ,Klenulo, je  zvono*. 
,Klenuli  su  zadni  put  na  misu^  P.  Budmani.  — 
U  prenesenom  smislu :  zla  će  klenuti,  snaći  će  ga 
nesreća,  vafa  da  se  misli  zla  ura  ili  zla  nesreća. 
Ako  uzazna,  toprv  mu  će  zla  klenut,  i  na  me 
sve  zlo  past.  M.  DrŽić  270.  Zla  mu  je  klenula. 
(D).  Poslov.  danič. 

2.  KLENUTI,  klenem,  pf.  u  različitijem  zna- 
čenitna,  ali  u  srjema  kao  da  je  pf.  klepati,  U  (la 
je  p  ispalo  ispred  n. 

H.  za(ulati,  potresti,  uzdrmati  nešto  što  ri^i 
(vidi  kod  1.  klenu  ti).  —  U  Voltigijinu  rječniku: 
klenuti,  klen  i  vam  ,muovere,  tontennare,  agi  tare 
una  cosa  appesa'  ,bewegen,  riitteln*. 

b.  uz  subjekat  srce  stoji  aktivno  Hi  reflekHrno 
(srce  klene,  srce  se  klene)  u  značenu :  zbuniti  ne, 
smutiti  se,  poplašiti  se,  ustresti  se  itd.  —  U  Be- 
linu rječniku:  kldnuti  se  tkomu  srce,  klene  mi 
se  srce  ,muoversi,  commoversi  per  qualche  affetto' 
jCommoveri*  502^,  *  u  Stulićei>u:  klenuti  komu 
srce  jperturbari,  consternari,  animo  confundi,  de- 
jici  etc.'.  —  Ne  zna  se  kako  je  akcenat:  u  Be- 
linu je  rječniku  inf.  kl«nuti,  ali  se  to  ne  potrr- 
duje  ni  akcentom  prezenta  ni  u  Stulićeru  rječ- 
niku. —  Može  biti  da  Je  značene  kao  kod  a,  ali 
u  prenesenom  smisla. 

e.  klSnuti,  klenem,  stići  (ili  udariti?).  ,Kle- 
nuće  te  to  po  vratu  kad  tad'.    \t.  Stojanović. 

d.  klenuti,  klenem,  naoštriti  kosu.  »Jutros 
nijesam  kose  klepa\  moram  j^  sad  malko  kle- 
nuti*. , Lijepo  ti  lozi,  pa  tu  kosu  malko  kloni, 
vidiš  da  ti  slabo  odrozuje  travu*.  J.  Bogđanović. 

KLEN- VODA,  /.  izvor  u  Srbiji  u  okrugu  hin- 
grad<ikom.    Glasnik.  19,  172. 

KLEl^AR,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okružju 
požarevačkom.  Niva  u  Klenaru.  Sr.  nov.  1^72. 
510. 

1.  KLENE,  n.  coll.  kao  množina  prema  1.  klen. 
—  isporedi  1.  klijene.  —  U  naše  vrijeme,  a  između 
rječnika  u  Vukovu  (vide  klijeAe). 

M.  u  pravom  smislti.  Tamo  raslo  klei'io  i  ja- 
seAe.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  167.  To  do^nlo  mlado 
momče,  kriće  drvje  i  kamei^e,  diže  kleAe  i  ja«?eno. 
A.  Ostojić  iz  nar.  pj. 

b.  kao  mjesno  ime. 

a)  pusta  u  Slavoniji  u  žu}}an^i  virovitičkoj. 
Bazdije}.  135. 

b)  u  Srbiji,  fin)  u  okrugu  biogradskom,  jedan 
kraj  sela  Busna  i  oko  Aega  mjesto.  Gla^^nik. 
19,  172.  —  hb)  mjesto  u  okrugu  kneževačkom. 
iSriva  u  Klone.  Sr.  nov.  1875.  11.  —  ee)  niva 
u  okrugu  kruševačkom.  Sr.  nov.  1875.  533.  - 
UU)  selo  u  okrugu  požarevačkom.    K,  Jovanović 


Digitized  by 


^uogle 


1.  KLENE,  b,  b). 


53 


KLEPATI,  a. 


141.  —  ee)  mjesto  u  okrugu  smcderevskom.  Za- 
braii  kod  Kleiia.    Sr.  nov/  1867.  359. 

2.  KLENE,  vidi  2.  Klijefie. 

KLEN  EV  AC,  Klenevca,  m.  ime  mjestu  u  Sv- 
inji u  okrugu  biogradskom.  Livada  u  Klenevcu. 
Sr.  nov.  1873.  975. 

1.  KLENIvATI,   klenivam,   impf.    1.    klenuti. 

—  U  naše  vrijeme  u  Dubrovniku,  a  između  rječ- 
nika u  Stulićeou :  (s  n  irij.  n)  klenivati,  klenivam 
,aos  campanum  aliquoti6s  pulsare'. 

2.  KLEli[lVATI,  klenivam,  impf.  2.  klenuti,  a. 

—  U  Voltigijinu  rječniku:  praes.  klenivam  kod 
klenuti. 

KLElirSKI,  adj.  koji  pripada  mjestu  Klenu. 
Kleiiska  fopština).    K.  Jovan ović  141. 

KLEOPAZIJ,  m.  Klidnccg,  Cleophas  (Cleopha- 
siusV),  im€  muško.  —  U  spomeniku  xiii  vijeka. 
Tako  ondi  pridoše  s  Pula  gospodin  Đebonas,  go- 
spodin Toma,  . . .  gospodin  Jakov,  gospodin  Kleo- 
Pftzijj  gospodin  Ivan  .  .  .  Mon.  croat.  17.  (1275). 
Gospodin  Jakov  i  gospodin  Kleopazij  i  mnogi 
drugi.    20. 

1.  KLEP,  glas  kojijem  se  pokazuje  buka  što 
postaje  kad  se  čim   tvrdijem  udari  o  što  tvrdo. 

—  isporedi  klepati.  —  U  naše  vrijeme.  Nasa- 
rajdin  sta  će  drugo  nego  klep!  orla  po  glavi. 
Nar.  prip.  bos.  1,  28.  Klep,  klep,  klep,  moj  pre- 
dragi kovač  želesce.    JaĆke.  223. 

2.  KLEP,  /.  oštrene  žrviia.  Poslije  klepi  iz 
prvog  mliva  škripi  kruh.  —  U  Samoboru.  F.  He- 
fele.  —  isporedi  klepac,  klepci,  klepati. 

3.  KLEP,  m.  ili  /.?,  na  jednom  mjestu  xvii 
vijeka  kao  da  znači :  plač,  uzdah y  jadovahe.  Bože 
ki  na  pokornih  ne  mrzeš  cvil  ni  tuguj  ućih  ne 
pogrdjuješ  klep.    M.  Alberti  440. 

KLEPA,  /.  vidi  klempo.  —  U  Vukovu  rječ- 
niku (s  dodatkom  da  se  govori  u  Hrvatskoj). 

1.  KLEPAC,  kli^pca,  7«.  kao  čekić  kojijem  se 
otkivaju  kose  (na  babici),  vidi  2.  babica,  5,  i  2. 
baba,  3.  —  Akc.  se  mijena  u  voc. :  klepče,  klepci, 
i  u  gen.  pl.  klepaca.  —  Korijen  je  kao  u  glagola 
klepati.  —  U  naše  vrijeme,  a  između  rječnika  u 
Vukovu  (kosni  čekić  ,der  dongelhammer'  ,malleo- 
lus  fenisGcae  tundendae  falci*).  Teško  'e  kosit 
s  dobrom  kosom,  ako  'e  zločesta  a  ni  klepca, 
imaš  vode  dost  prez  zdenca.  JaČke.  219.  Klepac, 
uređeno  žejezo  nasađeno  na  drvo,  da  se  po  tuče 
kosa  ili  srp  i  tako  naoštri.  U  Hrvatskoj.  Đ. 
Šui-min.  —  Množina  klepci  znači  i  klepac  i  ba- 
bicu, vidi  u  Vukova  rječniku:  klepci,  kosni  kov 
(babica  i  klepac)  ,das  dongelzeug*  , instrumenta 
fenisecae  exacuendae  falci*.  A  on  lijepo  klopce 
u  torbu.    Bos.  vila.  1888.  129. 

2.  KLEPAC,  klepca,  m.  klatno,  zvečak,  klepe- 
salo.  —  U  naše  vrijeme  u  Istri.  Klepac  ,cam- 
panae  pistillum*.  D.  Nemanić,  čak.  kroat.  stud.  23. 

3.  KLEPAC,  klepca,  m.  riječ  nepoznata  zna- 
čena  u  tri  poslovice  dubrovačke  xviii  vijeka.  Eo- 
dila  je  sliva  klepce.  (Z).  Ruga  se  klepac  slivom. 
(Z).     Za  klepac  pita  dunu.  (Z).    Poslov.  danič. 

1.  KLEPAC,  Klepca,  m.  mjesno  ime.  —  Prije 
našega  vremena  u  starom  obliku  Klepčb.  Spom. 
stoj.  lai. 

2.  KLEPAC,  m.  prezime.  —  U  naše  vrijenu'.. 
Schem.  zagr.  1875.  228. 

KLEPALA,  n.  pl.  ili  f.  (t'J  u  iJanivićevu  rječ- 
niku: (pod  klopalo)  zemji  je  crkve  arhi|evičke 
iAla  meda  ,ni8  potokb  belovodićbkv  gdo  ishodi 
dolbna  Klepala'  (Mon.  sorb.  144  god.  1349).  mislim 


da  je  izostavjen  predlog  ,na*,  ili  bi  trebalo  čitati : 
,dold  na  klepala*. 

KLEPALAN,  klepalna,  adj.  koji  pripada  kle- 
palu.  —  XIII  vijeka  u  knigama  pisanima  crkve- 
nijem  jezikom.  Klepalnoje  udrenije.  Sava,  tip. 
hil.  glasn.  24,  183.  tip.  stud.  glasn.  40,  142. 

KLEPALCE,  n.  dem.  klepalo.  —  xiii  vijeka  u 
knigama  pisanima  crkvenijem  jezikom.  Vbdarivb 
že  vb  klepalce.  Sava,  tip.  Ml.  glasn.  24,  183. 
tip.  stud.  glasn.  40,  14^. 

KLĆPALO,  n.  daska  u  koju  se  udara  mješte 
zvona.  —  isporedi  bilo,  3.  —  Postaje  od  klepati. 
—  Od  prv^ijeh  vremena,  a  između  rječnika  u  Vu- 
kovu: ,das  lautebret,  die  bretglocke  (in  den  ser- 
bischen  klostern)'  ,tabula  camponae  loco*,  i  u 
Daničićevu  (,pulsabulum*).  Po  tomb  že  velikoje 
klepalo  klepjetb,  po  tomže  i  medenoje.  Sava,  tip. 
stud.  glasn.  40,  143.  Vashote  pohvatiti  preži^eje 
klepalo,  ispusti  klepalo,  i  dade  ga  podijakonu. 
Starine.  4,  83.  (xiv  vijek).  Klepalo  vbpijetb :  ,Azb 
behb  drevo  vb  gori  ...  i  priđe  človSkb  i  poseče 
me  i  sbtvori  me  na  službu  crbkvi  .  .  .*  Phjsiol. 
novak.  star.  11,  200.  Zvona  ne  imajut,  no  u  kle- 
palo klepjut.  Glasnik.  56,  192.  (1733).  Petli  peše, 
klepala  udriše.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  160.  Odjek- 
nulo tanahno  klepalo.  M.  P.  Šapčanin  1,  169. 
A  kad  klepalo  oglasi  početak  ...  S.  Matavu|, 
novo  oružje.  78.  Udara  u  zvona,  u  klepalo  .  .  . 
Srp.  zora,  god.  1,  sv.  2,  str.  50.  —  U  prenesenom 
smislu  (nije  mi  dosta  jasno  značene).  Neću  ja 
da  budem  ničije  klepalo.  M.  Pavlinović,  razl. 
spis.  52.     I  da  nije   puko  ustavno  klepalo.    337. 

KLĆPAN,  m. 

a.  ša)iv  naziv  za  Čovjeka  koji  ima  klepaste  usi. 
J.  Bogdanović. 

b.  klepav  kon.  Za  nim  Vrčić  na  klepanu  Ibro. 
Nar.  pjes.  horm.  2,  590. 

KLEPANI,  m.  pl.  ime  zaseoku  u  Srbiji  u  okrugu 
užičkom.    K.  Jovanović  155. 

KLfePANICA,  /.  smokva,  koja  prezri,  pa  se 
obori  doje.  Dubašnica  na  Krku.  —  isporedi  kle- 
pati, g.    ^  ^ 

KLEPANE,  n.  djelo  kojijem  se  klepfe.  —  Sta- 
riji je  oblik  klepanije.  —  Između  rječnika  u  Vu- 
kovu i  u  Daničičevu  (klepanije  ,pulsatio*).  Kle- 
paniju  otb  nego  molitvu  vbzeti.  Domentijanh 
213.  On  čuje  kose  od  klepana  zvečati.  M.  A. 
Rejković,  sat.  L6a. 

KLĆPAST,  adj.  vidi  klempav  i  klempast.  — 
U  naše  vrijeme  u  Lici.  ,01azi  tamo  ti  sa  tvo- 
jijem  klepastijem  ušima^    J.  Bogdanović. 

KLEPATI,  klepjem,  impf.  kucati,  lupati,  tući 
(uz  buku),  dolazi  u  osobitijem  značenima.  —  Akc. 
kaki  je  u  praes.  taki  je  u  impf.  klepah  i  u  ger. 
praes.  klepjući ;  u  ostalijem  je  oblicima  onaki  kaki 
je  u  inf.  —  Riječ  je  praslavenska,  isporedi  stslov. 
klepati,  rtis.  KaeiiaTb,  češ.  klepati,  pof.  klepac.  — 
Korijen  je  po  svoj  prilici  onomatopejski,  i  srodan 
je  s  korijenom  klop  i  možebiti  s  klap.  —  U  rije- 
čima što  postaju  od  ovoga  istoga  korijena  umeće 
se  često  m  među  e  t  p  (vidi  klempac,  klempast, 
klempav  itd.).  to  je  postalo  u  novija  vremena  i 
ne  treba  misliti  da  je  ostatak  praslavenski.  — 
Samo  u  dva  primjera  našega  vremena  ima  praes. 
kloimm  (G.  Zelić  50),  vidi  kod  e,  a) ;  klepa,  vidi 
f.  —  Između  rječnika  u  Voltigijinu  (klepati, 
klep|em  ,martellare,  battocchiare'  ,hammern'),  u 
Vukovu  (udarati  u  klepalo),  u  Daničićevu  (,pul- 
sare*). 

a.  uopće  (bučati'O-  —  ^  rukopisu  xiv  vijeka 
pisanome  crkvenijem  jezikom.  Na  Ugrehb  slišu 
jako  klopjutb;  da  ašto  klepjutb?  razve  pleštutb  i 


Digitized  by 


Google 


KLEPATI,  a. 


rikajutb  i  glasi  ispofitajutb,  krila  potresajatb. 
Starine.  4,  83. 

b.  kovatif  ne  o  svakom  kovahu  nego  kad  se 
gvožde  rasteže  u  lim.  Za  raširiti .  . .  gvozdje 
Ya}a  ga  metnuti  napre  u  žeženicu  i  klepati  ga. 
M.  Bađnić  1841>.  Četvrti  brat  kova5inu  znade, 
dosta  kovat  svaki  dan  imade,  aP  u  kuću  ništa 
klepat  neće  neg  drugomu,  pak  u  kesu  meće.  M. 
A.  Eejković,  sat.  13^.  Kovać  vikal  rano  vstati, 
rano  vstati  ter  klepati.  Jačke.  239.  Koji  klep)e 
hrabraše  onoga  koji  kuje  na  nakovi^u.  Đ.  Đa- 
nićić,  isai.  41,  7.  —  Am^  može  pripadati  i  ovo: 
Od  se}aka  ima  kovaĆa  (koji  kuju  i  klep(u  si- 
kire,  motike  i  raonike).    Vuk,  dan.  2,  102. 

c.  oštriti  kosu  klepcima.  —  Izinedu  rječnika  u 
Vukovu  (motiku,  sjekiru  ,dengeln^  ,pulsando  exa- 
cuo').  Klepati,  kosu  naoštriti.  u  Posavini.  F. 
Hefele.  ,Klepati^  znaci  udarati  po  kosi  ili  srpu 
klepcem  da  se  naoštri.  ,Baš  je  klepao,  kad  smo 
došli',  u  Hrvatskoj.  Đ.  Šurmin. 

d.  klepati,  naoštriti  (pokovati)  kamene,  u  Sa- 
moboru.  F.  Hefele. 

e.  udarati  u  klepcUo.  a)  subjekat  je  čefade  (kaže 
se  klepati  u  klepalo,  ali  u  naj  prvom  primjeru 
ima  klepati  klepalo,  gcije  može  biti  da  je  pisar 
izostavio  vb,  isporedi  arugi  primjer).  Podbklisi- 
jarbhb  .  . .  velikoje  klepalo  klepjetb.  Sava,  tip. 
stud.  glasn.  40,  143.  Podklisi^arhb  .  .  .  vb  veli- 
koje klepalo  klep|etb.  tip.  hil.  glasn.  24,  184. 
Zvona  ne  imajut,  no  u  klepalo  klep}ut.  Glasnik. 
56,  192.  (1733).  Da  pođem  u  jutru  igumanu  i 
da  klepam  na  jutrei^u.  G.  Zelić  50.  Ne  bi  za 
skoro  zvona  propojalo  na  našoj  crkvi,  no  bi  kle- 
pali  kao  velike  nede}e.  S.  i^ubiša,  prip.  257. 
Slava  Bogu,  odgovori  Pop-Kosta,  a  ko  će  kle- 
pati? M.  Đ.  Milićević,  pomenik.  3,  324.  —  b) 
nema  subjekta  (može  se  pomisliti  da  klepalo  klepfe). 
Baš  kad  klepalo  pred  manastirom.  S.  Matavu), 
novo  oružje.  64. 

f.  u  prenesenom  smislu,  biti,  tući  (objekat  je 
čejade).  Tko  se  zlu  poda,  zlo  ga  i  klepa.  Nar. 
bi.  mehm.  beg.  kap.  258.  Klepati,  udarati,  tući. 
,Tko  zlo  radi,  zlo  ga  klepa'.  Nar.  riječ  u  Bosni. 
Đ.  Šurmin. 

g.  u  prenesenom  smislu,  vi^eti  (isporedi  klem- 
pav). Kad  smokve  prezru,  onda  se  obore  do|e, 
pa  tad  vele:  da  ,klep)u'.    Đubašnica  na  Krku. 

KLĆPAV,  ac^j.  hrom,  sakat  u  nogu  (o  konu). 

—  isporedi  klempav.  —  Od  osnove  glagola  kle- 
pati (hodeći  udara  jače  jednom  nogom  nego 
drugom).  —  U  naše  vrijeme.  A  iz  tame  sam 
ispade  Tale  na  liegovu  klepavu  kulašu.  Smailag. 
meh.  40.  Baš  iz  tame  evo  pobratima  na  liegovu 
klepavu  koiiicu.  Nar.  pjes.  iz  Gon^e  Krajine.  Đ. 
Šurmin. 

KLEPA VAO,  klepavca,  m.  Vanellus  vanellus 
(L.),  fieka  ptica,  vivak.  —  U  naše  vrijeme  u  Rijeci 
(tal.  Ombla)  blizu  Dubrovnika.  S.  Brusina,  ptice 
hrv.-srp.  (nastavak).  143.  Klepavac,  Vanellus  cri- 
status.    Slovinao.  1880.  81b. 

KLEPCA,  /.  ili  n.  pl.  (?),  vidi  2.  Klepci. 

1.  KLŽPCl,  klepaca,  m.  pl.  vidi  1.  klopac. 

2.  KLEPCI,  Klepaca,  m.  pl.  ime  selu  u  Hercego- 
vini u  okrugu  mostarskom.  Statist,  boan.  121.  — 
Na  drugom  je  mjestu  pisano:  Klepca.  Schem. 
ragus.  1876.  60. 

KLEPČE,   n.  mjesno  ime.  —   isporedi  Klepać. 

—  Pr^c  našega  vremena.   Spom.  stoj.  184. 
KLEPCICA,  /.  dem.  klepka.  —  U  Vukovu  rječ- 
niku. 

KLEPCLIA,  /.  zovu,  kad  cijeli  dan  kose  po- 
prav)aju.  GraĆ£uiica  u  Moslavini.  —  Postaje  od 
1.  klepac,  1.  klepci. 


54  KLEPETALO,  c. 

KLEPČOVO,  n.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
crnoriječkom.  Livada  na  Klepćovu.  Sr.  nov, 
1866.  166. 

KLEPEČNA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
požarevačkom.  Livada  u  Klepećni.  Sr.  nov.  1869. 
347. 

KLEPŽĆAl![E,  KLEPŽĆATI,  vidi  klepetane, 
klepetati. 

KLEPEĆE  SELO,  n.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u 
županiji  modruško-rijeČkoj.   Razdije].  46. 

KLĆPELICA,  /.  prepelica.  D.  Trstenak.  — 
Postaje  od  oblika  plepelica  (može  biti  da  se  misli 
na  glagol  klepati  ili  klepetati). 

KLEPĆSALINA,  /.  augm.  klepesalo.  —  V  Stu- 
ličevu  rječniku:  ,ingens  malleus  aeris  campani'. 

KLEPŽSALO,  n.  klatno,  zveČak.  —  isporedi 
klempesalo  i  klempesati  (prema  ovome  glagolu 
mogao  bi  biti  i  glagol  klepesati,  a  postao  b%  od 
osnove  glagola  klepati).  —  U Mikafinu  rječniku: 
klepesalo  od  zvona,  jezičac  ,rhopalum';  u  Belinu: 
,battacchio  e  battaglio,  quel  ferro  che  in  mezzo 
la  campana  la  fa  suonare'  ,malleus  campananus' 
132a ;  u  Stulićevu :  ,aeris  campani  malleus'. 

KLEPET,  m.  zveka,  buka  što  postaje  kad  više 
stvari  (osobito  gvozdenijeh  ili  mjedenijeh,  ali  fnogu 
biti  i  drvene  i  druge,  kao  papuče,  vidi  naj  prvi 
primjer  i  Vukov  rječnik)  kucka  jedna  o  drugu. 
—  Postaje  od  korijena  glagola  klepati,  ali  ja- 
mačno j^reko  klepetati.  —  U  naše  vrijeme,  a  iz- 
među rječnika  u  Vukovu:  1.  ,das  geton  der  kuh- 
glocken'  ,crepitaculorum  sonus'.  2.  ,das  getos 
(der  pantoffel)'  ,sonitus'.  —  Stade  klepet  mestva 
i  papuča.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  105.  Klepet  stoji 
noža  i  saba)a.  5,  331.  Stade  klepet  noža  i  pa- 
loša.  5,  344.  Stade  klepet  mačah  i  palošah.  Pjev. 
cm.  89a.  Stoji  klepet  svijetla  oružja.  178b.  Stade 
klepet  sedefli  nanula.  Nar.  pjes.  petr.  1,  209. 
Kad  udari  aga  sa  momcima,  stade  klepet  saba) 
i  noževa.  Nar.  pjes.  horm.  1,  153.  Stade  jeka, 
klepet  i  lomjava.  P.  Petrović,  gor.  vijen.  61.  I 
kad  i  kad  čuo  bi  se  klepet  medenica.  M.  P.  Šap- 
čanin  1,  64. 

KLEPETAC,  klepaca,  m.  vidi  klepetalnica.  — 
U  naše  vrijeme  u  Istri.  Klepet&c  ,crepitaculum', 
gen.  klepeca.    D.  Nemanić,  Č€ik.  kroat.  stud.  55. 

KLEPETALNICA,  /.  čegrtafka.  —  isporedi 
klepetac,  klepetalo.  —  U  naŠe  vrijeme  u  ^ever- 
nijeh  čakavaca  (ako  ima  ova  riječ  u  štokavaca, 
glasiće  klepetaonica).  Klepet&lnica  ,crepitaculum'. 
D.  Nemanić,  čak.  kroat.  stud.  iftsg.  58.  Klepe- 
talnica, klepetalo,  koje  na  veliki  četvrtak,  petak 
i  subotu  mjesto  zvona  služi,  na  BijecL  F.  Pi- 
lepić. 

KLEPŽTALO,  n.  čim  se  klepeće.  nahodi  se  u 
osobitijem  značenitna.  —  Od  xvii  vijeka. 

a.  vidi  čegrtajka,  radiš.  —  U  Mikalinu  rječ- 
niku :  klepetalo,  klepesalo  od  drva,  frčajka  ,scan- 
dola,  battola'  ,crepitaculum' ;  u  Belinu:  ,scan- 
dala,  battola,  stromento  da  fare  strepito'  ,crepi- 
taculum'  648b;  u  Bjelostjenčeuu :  v.  klopotec; 
u  Stulićevu:  ,sonaglio' ,crepitaculum'  s  dodatkom 
da  je  uzeto  iz  Mika(ina.   —  vidi  i  klepetalnica. 

b.  klatno,  zvečak.  —  U  Bjclostjenčevu  rječniku: 
v.  bat,  4  (vidi  2.  bat,  5,  f)) ;  u  Voltigijinu :  ,bat- 
tocchio,  martello'  ,hammer,  schwengel'. 

c.  u  Vukovu  rječniku:  daščica  poprijeko  obje- 
šena pred  kućom,  u  koju  se  po  granici  i  po  pa- 
oriji  gdje  su  vojnici  kaki  namješteni,  udara  kad 
Judi  treba  da  idu  na  zapovijest  ili  vojnici  da 
svoje  koi'ie  namiruju,  klepetalo  se  udari  naj  prijo 
pred  stražom  pa  onda  pred  ostalijem  kućama  i 
to  svaki  udara  dotle  dok  i'iegov  susjed  ne  Čuje 
i  ne  stane  udarati. 


Digitized  by 


Google 


KLEPETALO,  đ. 


4.  ntjasno  je  enačene.  Dug  glas  čini  klepe- 
talo^  al'  je  u  iiem  dofie  malo.  P.  Vitezović, 
cvit.  45. 

KLEPŽTAl^E,  n.  cijelo  kojijem  se  klepeče.  — 
Stariji  je  oblik  klepetanje.  —  Nalazi  se  i  8  6 
mj.  t  (vidi  kod  klepetati).  —  Između  rječnika  u 
Belinu  (klepetanje  ,il  far  strepito  con  legni  bat- 
tati  insieme,  o  in  senso  simile*  712l>;  klepetanje 
ušima  ,lo  sbattere  đelle  orecchie^  ,aurium  excussio' 
644^),  ^  Stulićepu  (klepetane  ,crepitaculi  sonitus^ ; 
klepećai^e  uši  ^aurium  eicossio'),  u  Vukovu.  Tuđe 
čuše  plač  i  uzdisai^e  i  oružja  klepetaiie.  Đ.  Hapić 
453. 

KLEPETAE,  klepetdra,  m.  vidi  klepetuga, 
klepka.  —  U  naše  vrijeme,  a  između  rječnika  u 
Vukovu  (vide  zvono,  klepka).  Do  jednoga  ovna 
8  klepetarom.  Ogled.  sr.  192.  I  ugiča  ispod  kle- 
petara.    114. 

BLLEPĆTATI,  klepećem,  impf.  činiti  buku, 
zveku,  udarajući  ili  kucajući  čim  o  što.  —  ispo- 
redi  klopotati.  —  Akc.  kaki  je  u  praes.,  takt  je 
u  impf.  klopet&li  i  u  ger.  praes.  kl^pećući;  u 
ostalijem  je  oblicima  onaki  kaki  je  u  inf.,  osim 
aor.  2  i  S  sina.  klepetft.  —  Postaje  od  klepati, 
te  vafa  da  je  deminutiv.  —  Iz  prezenta  klepećem 
prešlo  je  u  nekijem  juinijem  krajevima  ć  i  u 
osnovu  infinitiva  (klep^ćati).  vidi  u  Belinu  i  u 
Stulićevu  rječniku.  —  Na  jednom  mjestu  xvin 
vijeka  ima  praes.  8  pl.  klep^taju  (N.  MarČi  59) 
n^.  klepeću,  ali  je  to  samo  radi  slika.  —  Od 
XVII  vijeka  (vidi  kod  b),  a  između  rječnika  u  Mi- 
kafinu  (klepetati  ,far  strepito  con  scandola^  ,cre- 
pito^),  u  Belinu  (klepetati  ,far  strepito  con  legni 
battuti  insieme,  o  in  senso  simile  ,8trepitum  edere' 
712b;  klepećati  ušima,  klepetati  uši  ,8battere  le 
orecchie  come  fanno  alcuni  animali'  ,excutere 
aures'  644b),  u  Bjelostjenčevu  (klepećem,  pras- 
kećem  ,crepito,  strepo'),  u  Voltigijinu  (klepetati, 
griješkam  klepečem  jsbattere,  strepitare,  batto- 
lare*  ,klappem^;  po  praes,  klepečem  ima  i  zlo 
načineno  klepečati  gdje  ima  i  značene  ,tabellare'), 
u  Stuiičevu  (klepetati,  v.  klepećati;  klepećati 
,crepitaculo  rumorem  edere' ;  klepećati  komu  uši, 
klepećati  ko  ušima  ,excutere  aures'),  u  Vukovu 
(1.  ,8challen*  ,8ono'.  2.  ,wackeln*  ,quatio*). 

a.  sa  značenem  sprijeda  kazanijem.  Počme 
i&etko  klepetati  alkom  na  vratima.  Nar.  prip. 
bos.  1,  49.  —  Sad  s  krili  klepeće.  A.  Kanižlić, 
rož.  111.  —  Pred  nim  da  ide  birov  s  velikom 
klepetušom  i  svim  putem  da  klepeće.  M.  Đ.  Mi- 
lice vić,  zim.  več.  280.  —  Kaže  se  i  klepetati 
ušima  (vidi  u  Belinu  i  u  Stulićevu  rječniku), 
n.  p.  o  psu  ili  0  drugoj  životini.  nije  dobro  kle- 
petati uši  (s  acc.)  kao  što  ima  u  Belinu  rječniku. 
—  U  prenesenom  smislu,  brbfati.  Usijuje  li  se 
pak  i  tako  da  istom  govori,  onda  klepeće  kao 
klepetuša.    D.  Obrado  vić,  basn.  180. 

b.  subjekat  je  ono  što  udara  ili  kuca  o  Što 
drugo,  n.  p.  (duge)  mi.  Trepte  zmajska  krila  o 
pleču,  ruiiave  uši  do  ramena  prostiru  se  i  kle- 
peću. I.  Gundulić  474.  Rui^ave  uši  po  pleću 
trepte,  klapahu  i  klepeću.  J.  Kavanin  418<^.  Čas 
mu  uši  naježene  do  vrh  roga  dobi  taj  u,  čas  ru- 
na ve  privješene  niz  ramena  klepetaju.  N.  Marci 
59.  —  jezik.  Ako  srce  ni  moloće,  zaman  jezik 
sam  klepeće.  P.  Vitezović,  cvit.  7.  —  usne.  Ustne 
mu  klepeću.  I.  Đorđić,  pjes.  46.  —  U  prenesenom 
smislu,  n.  p.  o  daskama  na  podu  ili  krovu  što 
nijesu  dobro  učvršćene,  te  se  lako  miču  i  udarenu 
jedna  u  drugu  (isporedi  klamitati,  a),  vidi  u  Vu- 
kovu rječniku  gdje  ima  i  ovaj  primjer:  Nok  sve 
dasko  klepeću,  a  sjeme  nek  miruje  (pa  ćo  dobro 
biti).    Nar.  posl.  vuk.  201. 


55  KLEPNUTI 

KLEPETUŠA,  /.  nešto  što  klepeće  (što  je  na- 
čineno tako  da  klepeće).  samo  u  osobitijem  ena- 
čenima.  —  isporedi  klopotuša.  —  Od  xvii  vijeka, 
vidi  kod  b. 

a.  vidi  klepka.  —  Između  rječnika  u  Vukovu 
(uz  klepka).  Pred  i&im  da  ide  birov  s  velikom 
klepetušom  i  svim  putem  da  klepeće.  M.  Đ.  Mi- 
lićević,  zim.  več.  280.  Skidaju  klepetuše  i  zvona 
s  tuđih  ovaca  i  koza.   zlosel.  267. 

b.  čegrtafka.  S  ovom  pristraše  se  djavli  kakono 
ptice  s  strašilami  od  klepetuša.  M.  Badnić  146b. 
Oni  koji,  kako  popagali,  nikada  ne  pristaju  go- 
voreći ;  oni,  reko,  koji  vole  jednomu  zvonu,  nego 
čegrtajki  ili  klepetuši  prilični  biti,  ne  za  to  Što 
je  zvono  glasovitije  nego  čegrta}ka  ili  klepetuša, 
nego  jere  zvono  u  svako  doba  zvoni,  a  čegrtap^a 
samo  u  jesen.  Đ.  Bapić  252.  —  Ne  znam  pri- 
pada li  ovaj  primjer  amo  ili  pod  a :  Klepeće  kao 
klepetuša.    D.  Obradović,  basn.  180. 

e.  u  prenesenom  smislu,  brbfavo  žensko  čejade. 
Basrdi  se  rače,  pa  nagrdi  žabu:  ,Kurvina  klepe- 
tušo,  kurvina  blebetušo!'  Nar.  pjes.  srem.  50. 
Sve  za  (ubav  one  matore  klepetuše.  Srp.  zora. 
god.  1,  str.  146.  ,Pušti  vraga  i  Perešu,  ta  znam 
da  'e  ona  seoska  klepetuša^    J.  Bogdanović. 

KLEPŽTUŠICA,  /.  dem.  klepetuša.  —  U  naše 
vrijeme.  Kad  i  kad  klepne  klepetušica  na  kozi 
riđi.    M.  Đ.  Milićević,  zim.  več.  121. 

KLEPINA  GBADINA,  /.  ime  mjestu  u  Crnoj 
Gori.  —  U  naše  vrijeme.  Bjehu  gradske  ovce  u 
Budine  svrh  Trepača  do  dno  Biječana,  od  krvave 
Klepine  gradine  do  proklete  Muževe  pećine. 
Ogled.  sr.  402. 

KLEPIN  UGAO,  Klepina  Ugla,  m.  mjesno  ime. 
—  XIV  vijeka.  —  Vidi  u  Daničićevu  rječniku: 
Klepinb  Uglb,  crkva  je  spasova  u  Prizrenu  imala 
vinograd  ,u  Klepinb  UglS'  (Glasnik.  15,  270  god, 
1348?). 

KLEPITI,  klepim,  impf.  samo  u  Stulićevu  rječ- 
niku: V.  prtiti.  —  vidi  naklepiti. 

KLĆPJETI,  klćptm,  impf.  vidi  hlepjeti.  —  Na 
tri  mjesta  u  dva  pisca  zvii  •  zviii  vijeka;  s  toga 
što  se  u  istijeh  pisaca  nalazi  drugdje  h  a  n«  k, 
biće  pisarske  pogreške  (treba  dodati  da  u  Stari 
pisci  hrv.  19  nijesu  popravfena  dva  primjera 
Palmotićeva).  U  svijeh  zborijeh  prve  časti  i 
pozdrave  prve  klepe.  Ćt,  Palmotić  8,  80b.  Od 
došastja  od  i^egova  klepe  znati  prave  uzroke. 
8,  46b.  Tko  li  klepi  zarad  zlata  s  diklicom  se 
sadružiti  ...  A.  Gledević  289&.  (na  istoj  strani  : 
Kada  djela  sve  što  hlepi). 

KLEPKA,  /.  kao  zvonce  od  mjedi  (a  i  od 
gvozda)  što  se  objesi  o  vrat  kravi,  ovnu,  jarcu, 
mazgi  itd.  glas  u  klepke  nije  jasan  kao  u  zvona, 
te  se  može  reći  da  ne  zvoni  nego  da  klepeće  ili 
klopoće.  —  isporedi  bakaruša,  klepetuša,  klepetar, 
klopotuša  itd,  —  Postaje  od  klepati.  —  U  naše 
vrijeme,  a  između  rječnika  u  Vukovu  (,die  kuh- 
glocke*  ,tintinnabulum').  Da  je  u  glavi,  Što  je 
u  ^epu,  gotova  klepka  (da  je  učen  kao  što  je 
imućan  i  bogat,  svakomu  bi  napunio  uši  svojim 
razgovorom).  Nar.  posl.  stoj.  64.  Gdiekoji  joŠ 
uzmu  po  jednu  klepku  u  ruke,  te  se  nome  biju 
u  prsi.  Vuk,  kovč.  99.  Samo  što  se  kasto  petli, 
samo  klepka  što  se  čuje.  B.  Badičević  (1880)  6. 
OvČiju  ili  ovnuAsku  pa  i  koziju  bronzu  zovu 
,klepkom*.  J.  Bogdanović.  Klepka,  zvonce  u 
mlinu,  u  Lici.    F.  Hefele. 

KLEPNUTI,  klepnem,  pf.  klepati,  udariti  jedan 
put  da  zazoeči.  —  Akc.  se  ne  mijena  (aor.  2  i  8 
sing.  klepnu).  —  U  naše  vrijeme,  a  između  rječ- 
nika u  Vukovu  (,klirrend  schlagen*  ,sonitum  edo 


Digitized  by 


Google 


KLEPNUTI 


56 


1.  KLETAV 


pulsando*  n primjerom:  Klepnuli  se  sab)ama  dva 
triput).  Ciganin . . .  klepne  ga  nožinom  po  vratu. 
Magaz.  1868.  55.  A  on  (orao)  klepne  krili  .  .  . 
Nar.  prip.  tord.  21.  Kad  i  kad  klepne  klepetu- 
šica.  M.  Đ.  Milićević,  zim.  veĆ.  121.  Klepnuže 
tavnička  vrata.    Bos.  vila.  1890.  262. 

KLĆPO,  m.  vidi  klepan,  prema  čemu  je  ipo- 
koristik.  J.  Bogdanović.  —  Akc.  se  mijena  u  voc. 
klepo.  —  S  drugijem  značenem^  vidi  klepov. 

KLEPOV,  m.  (i  klepo),  nadimak  čovjeku  koji 
jedva  ide  i  radi.  M.  Pavlinović.  —  U  drugom 
značenu  (vidi  klempav)  u  narodnoj  zagoneci  na- 
šega vremena.  Tri  četiri (noge)y  peto  šesto 

kokovi  (rozi),  sedmo  osmo  klepovi  (u^i),  i  de- 
veto barjaktar  (rep),  odgon^tfaj:  koza.  Nar.  zag. 
uovak.  92. 

KLEPTATI,  klepćem,  impf.  dem.  klepati.  — 
U  naše  vrijeme.  Kose  klepću,  pa  ih  oštre  brusom. 
Nar.  pjos.  juk.  556.  Gendar  zveČi  a  papuče  klepću. 
Nar.  pjes.  marj.  179.  Oral  klopće  po  pustiiii. 
Jačke.  225. 

KLEPfjTATI,  klepućem,  impf.  dem.  klepati. 
—  Sa)no  u  Stulićevu  rječniku:  v.  grohotukati. 

KLEPUTITI,  kleputim,  impf.  dem.  klepati,  ko- 
vati (?),  oštriti(?).  —  U  jednoga  pisca  našega 
vremena.  Zakoni  se  kuju  i  propisi  klepute.  M. 
Pavlinović,  rad.  6. 

KLER,  m.  clerus,  crkveni  }udi  u  skupu  (ili  sve 
crkve  katoličke  ili  jednoga  mjesta).  —  Po  latinskoj 
riječi  ili  po  talijanskoj  clero.  —  Od  xv  vijeka. 
Pišem  kapitulu  i  kleru  crkve  modruške.  Mon. 
croat.  107.  (1470).  Strannici  v  kler  da  no  primut 
se.  Š.  Kožičić  11a.  Da  izbranije  biskupa  od  klera 
kupno  i  ot  pika  tvori t  se.  14b.  Kada  kler  to 
jest  redovnici  i  diaci  .  .  .  vozani  jesu  ...  Š.  Bu- 
dinić,  ispr.  151.  Koji  prikazuju  kler  od  svo  dr- 
žave. A.  d.  Costa  1,  67.  Skupom  svoga  klera 
oliti  družtva  crkovnoga.  M.  Dobretić  163.  Od- 
ređuje parnice  protiv  područnomu  kleru.  Zbornik 
zak.  1868.  228.  —  Nije  jasno  znaČene  (društvo, 
izjava,  tužba,  svjedogba  i^  u  ovom  primjeru :  Sud 
ne  čineći  ver,  ni  hteći  razabrat,  tih  starci  dviju 
kler  ča,  je  htil  nalagat.    M.  Marulić  89. 

KLERIĆ,  m.  prezime.  —  U  naše  vrijeme.  M. 
Đ.  Milićević,  srb.  63. 

KLERIG,  m.vidi  klerik.  —  U  krnzi  god.  1380 
(u  poznijem  prijepisu).  Iz  čisla  prijatih  klerigi. 
Kapt.  seA.  ark.  2,  81.  Almuštvo  daroval . . .  vele 
ubozim  klerigom.    2,  82. 

KLERIK,  m.  clericus,  vidi  đak,  a)  i  b).  —  Od 
XVII  vijeka  (ali  vidi  i  klerig).  Biskup  more  na- 
rediti kleriku  da  promlati  drugoga  klerika.  I. 
Ančić,  svit.  75.  Nikoji  klerik  iliti  crkovni  djak. 
A.  Kanižlić,  utoČ.  612.  Klerici  ne  plaćaju  do- 
liodarine  od  svoje  zaslužbe.  Zbornik  zak.  1869. 
120.  —  U  naše  vrijeme  često  sa  znače it  em  kao 
kod  đak,  a^.^ 

KLERIKALAN,  klerikalna,  adj.  koji  pripada 
klericima.  —  Od  tuđe  riječi:  lat.  clericalis,  tal. 
clericale,  mm.  klerikal.  —  U  naše  vrijeme.  Druga 
polovina  prihoda  polazi  u  školsku  ili  klerikalnu 
zakladu.  Zbornik  zak.  186H.  232.  —  JI  politič- 
kijem  novinama  često  se  kaže  o  političkoj  .stranci 
koja  brani  crkvena  prava. 

KLESANAC,  klesanca,  m.  kamen  otesan  tako 
da  su  na  nemu  pravi  svi  kuti  (ugli),  od  prilike 
kao  kocka.  —  Načimno  od  glagola  klesati.  —  U 
pisaca  našega  vremena.  Klesanac  (kamen),  arch. 
,quader,  quaderstein,  4uaderstuck,  werkstuck',  lat. 
jlapis  quadratus*,  frč.  ,carreau,  moellon  d'apparoil', 
egl.  ,broadstone,  ashlar*,  tal.  ,<^uatl^ono^  B.  Sulok, 
rječn.  znanstv.  naz. 


KLESAR,  m.  vidi  1.  kamenar.  —  U  pisaca 
našega  vremena  po  novoslov.  klesar.  Klesar,  toch. 
frc.  ,taille-pierre^  ,steinmetz*,  tal.  ,8carpellino, 
tagliapietre'.  cf.  kamenar.  B.  Šulek,  rječn.  znaustv. 
naz. 

KLESARIJA,  /.  klesareva  radna.  —  Načineno 
od  klesar.  —  U  pisaca  našega  vremena.  Kle- 
sarija,  tech.  ,steinmetzarbeit^  B.  Šulek,  rječn. 
znanstv.  naz. 

KLESARNICA,  /.  mjesto  gdje  se  kleše,  gdje 
rade  klesari.  —  Načineno  od  klesar.  —  U  pisaca 
našega  vremena.  Klesamica,  tech.  ,8teinmetz- 
werkstatte'.    B.  Šulek,  rjeČn.  znanstv.  naz. 

KLESATI,  klešem,  impf.  kresati ^  tepati  (kamen). 
—  U  pisaca  našega  vremena  po  novoslov.  klesati. 
Klesati,  tech.  (oklesati)  ,behauen  (einen  steiu)', 
frc.  ,dćlarder,  d(5grossir,  tailler  (la  pierre)*,  ogl. 
,to  tool  (the  freestones)^,  tal.  ,digros3are,  conciare 
le  pietre'.    B.  Šulek,  rječn.  znanstv.  naz. 

KLESEN,  m.  komad  (mesa,  slanine,  hjoba).  \t. 
Stojanović.  —  Ne  znam,  odakle  je  ova  riječ;  može 
biti  od  arap.   tur.  qysm,  dio. 

KLĆSTVO,  n.  djelo  kojijem  se  kune,  vidi  pro- 
klestvo.  —  Samo  u  Voltigijinu  rječniku:  ,male- 
dizione'  ,fluch,  verwiinschung*.  —  isporedi  klot- 
stvo  od  čega  postaje  tijem  što  je  ispalo  t  ispred  s. 

KL E SURA,  /.  vidi  klisura.  —  U  jednoga  pisca 
XV  vijeka.  Gdi  su  klanci  kruti  moju  klesurami. 
M.  Marulić  29. 

KLESEVAC,  Kleševca,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji 
u  okrugu  kragujevačkom.  Niva  u  Kloševcu.  Sr. 
nov.  1875.  515. 

KLEŠIC,  m.  prezime  vlasteosko  u  Bosni.  — 
XIV  i  XV  vijeka.  —  Između  rječnika  u  Daničičevu 
(Klešićb).  Vojevoda  Pavblb  Klešićb.  Mon.  serb. 
232.  (1398).  Knezb  Pet&rb  Klešićb.  294.  (1419). 
Vojevoda  Vladisavb  KleŽićb.  428.  (1444).  Voje- 
voda Pavao  Klešićb.    487—488.  (1461). 

KLEŠOVINA,  /.  neka  bifka.  Klešovina,  rus. 
iciemeBHHa,  po}.  kleszczowina  (Ricinus  communis), 
Sesamum  sylvestre  (VujiČić).  B.  Šulek,  rječn. 
146. 

KLEŠTEVA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
kragujevačkom.  Niva  u  Kleštevi.  Sr.  nov. 
1875.  83. 

KLEŠTOVAC,  Kleštovca,  w.  ime  mjestu  u  Sr- 
biji u  okrugu  jagodinskom.  Niva  u  Kleštovcu. 
Sr.  nov.  1868.  561. 

KLEŠTREISte,  n.  djelo  kojijem  se  kleštri.  — 
U  Bjelostjenčevu  rječniku. 

KLEŠTRITI,  kleštrim,  iw;>/.  vidi  klaštriti  (ali 
u  pravom  smislu).  —  Oblik  je  kajkavski.  —  U 
Bjelostjenčevu  rječniku:  kleštrim,  razkloštrujem 
lozu  eto.  jcolluco,  interluco,  dofrondesco,  defrondo, 
ramos  praescindo*,  i  u  Stulićevu:  kleštriti,  v. 
haštriti  etc.  —  Može  biti  da  postaje  od  novoslov. 
klesiti  (vidi  kod  kliješta). 

1.  KLET,  vidi  kloti,  2,  b. 

2.  KLET,  m.  Clotus,  ime  muško.  —  Samo  u 
pisaca.  Klet  i  Marcelin  papo  i  m\ic(enici).  F. 
Glavinić,  cvit.  xxn.  Sist,  Klet,  Klement.  J.  Ka- 
vaiiin  522**.  —  isporedi  Kloto. 

KLETAN,  klćtna,  adj.  isto  je  što  klet,  vidi 
kleti  pod  2,  b.  —  U  naše  vrijeme,  a  između  rječ- 
nika u  Stulićevu  (v.  zakiotau)  ^4/c  Je  drugo  zna- 
če iie:  koji  pripada  zakletvi;  u  istom  rječniku  ima 
i  adv.  klrtno  (,jurejurando'),  pod  zakletvu.  Klotan 
mu  SG  vranac  umorio.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  412. 
Tavnicu  otvoriše  klotnu.    Pjev.  crn.  170^*. 

1.  KLETAV,  klotva,  m.  vidi  2.  kletav.  —  U 
naše  vrijeme  a  Bosni  (samo  se  u  prvom  primjeru 


Digitized  by 


Google 


1.  KLET  A  V 


57 


KLETI,  1,  a,  a). 


mdi  da  je  mtiškoga  roda.  u  ostalijcm  se  ne  može 
2)oznati  rod).  Na  mone  je  kletav  ostanuo.  Nar. 
pjes.  petr.  2,  1(55.  I  ovako  kletav  učinio.  2,  358. 
Da  učini  na  noj  kletav  Marko.  3,  205.  Žao 
Petru  kletav  prestupiti.  3,  039.  Pa  na  riemu 
kletav  ostavio.    Nar.  pjes.  horm.  2,  562. 

2.  KLĆTAV,  kletvi,  /.  vidi  kletva.  —  isporedi 
1.  kletav.  —  U  glagolskom  rukopisu  xv  vijeka 
pisanome  čakavskijem  govorom  ima  oblik  klatav 
(vidi  kod  kletva).  Mi  hoćemo  položiti  10  rasoh 
navlaštnih  ot  kuda  vsih  je  koren  zali  jazik :  prva 
je  prazdan,  hvasta,  .  .  .  odmet,  klatav.  Starine. 
23,  73.  (1408).  na  dragom  je  mjestu  kladav  Mo 
je  jamačno  pisarska  pogreška:  Zdi  jesmo  govorili 
od  desetih  grdsih  jazika,  otkuda  prvi  je  prazdan 
a  poslidni  je  kladav  (klatav?).  74.  —  Od  xni 
vijeka j  a  između  rječnika  u  Vukova  (vide  kletva 
H  dodatkom  da  se  govori  u  Crnoj  Gori)  i  u  Da- 
ničićevu  (kletvb  ,exsecratio;  jusjurandum'). 

a.  vidi  kletva,  a.  Na  komb  je  kletbvb  ostala. 
Mon.  aerb.  21.  (123H).  Tko  li  bi  sije  potvorelb 
ali  porekalb,  da  su  vse  kletvi  na  nemb  pale.  222. 
(1392).  Otcu  i  matere  kletvi  ne  prinosi,  da  ot 
čod  svojih  radost  primes.  Pril.  jag.  ark.  9,  139. 
(14iiH).  Stiže  mi  se  kletav  materina.  Pjev.  crn. 
t)2a. 

h.  vidi  kletva,  b.  Takomb  smb  se  kletvbju 
klolb.  Mon.  serb.  24.  (1284—1240).  Na  sezi  Ci^mb 
dade  carbstvo  mi  obeštauije  i  kletbVb  i  moju 
veru  carbsku.  171.  (1362).  Svi  vladici  kletav 
učini.še  da  Brdane  izdavati  neće.    Nar.  pjes.  vuk. 

KLETI,  kunem.  impf.  exsocrari,  devovere,  rije- 
čima javfati  žefu  da  na  koga  (na  ohjekat)  dođe 
zlo,  i  moliti  se  Bogu  da  tako  bude.  —  Akcenat 
vidi  dafe.  —  -e-  stoji  mj.  negdašiiega  §,  a  -u- 
mj.  negdaš'iega  lb.  —  Po  obliku  klatav  »  klatva 
(vidi  Kod  kletav  i  kletva)  kao  da  bi  moglo  hiti 
kod  čakavaca  i  a  mj.  e  (klati  itd.),  ali  za  to 
netnam  potvrde.  —  Riječ  je  praslavenska,  ispo- 
redi  stslov.  kl«jti,  klbnći,  (rus.  icihcti  ,  K.i>iHy),  če.^. 
kl^ti,  kinu,  pof.  kl^ć,  klnej.  —  Korijen  je  klen, 
a  u  oblicima  sadašiiega  vremena  mijena  se  na 
klbn.  —  Isti  se  korijen  još  nalazi  u  stprus.  klan- 
tommai,  kunemo y  perklantit,  prokleti.  —  Od  osnove 
kle,  osim  infinitiva,  postaje  aor. :  kleh,  kle,  klćsmo 
itd.,  ger.  praet.  klevsi  (u  naj  starijem  primjeru 
klbnb.  Mon.  serb.  1  god.  1186),  part.  praet.  act. 
kleo,  klela,  kl(^lo,  part.  praet.  pass.  klet,  kleta 
(ili  kl^ta?);  od  osnove  kun,  osim  prezenta  (1  i  2 
1)1.:  kunemo,  kunete)  postaje  impf.  kunij&h  (i 
kiuiah,  vidi  kucaše,  u  N.  Najesković  1,  346.  347; 
i  u  Đ.  Daničić,  obi.*  67;  kuhahu.  B.  KaŠić,  rit, 
88;  F.  Glavinić,  cvit.  247b;  drugo  je  kun'jase 
radi  stiha  dva  puta  u  Nar.  pjes.  vuk.  1,  383;  u 
starijih  pisaca  ima  i  kunijeh,  po  južnom  govoru, 
vidi :  kuniješe.  N.  Raiiina  131* ;  kunijehu.  M. 
Vetranić  2,  162),  impt.  kuni,  ger.  praes.  kunući 
(kuneći.  J.  Matović  350  sama  je  pogreška),  u 
naj  starije  doba  stoji  lb  mj.  u,  te  se  1  još  nalazi 
u  pisca  čakavca  xvi  vijeka  (kine.  Anton  Dalm., 
nov.  te.št.  36).  u  ugarskijeh  Hrvata  ima  i  impt. 
kleni.  JaČko.  158.  161  (po  čemu  bi  mogao  hiti 
i  inf.  kleuuti,  isporedi  n.  p.  češ.  klnouti),  te  vafa 
da  je  po  kakvome  ovakom  obliku  Stulli  načinio 
inf.  kloniti  (vidi),  u  istijeh  Hrvata  ima  i  impt. 
klej.  Jacke.  100.  159;  klejte.  186.  —  još  treba 
dodati  da  se  u  sjeverozapadnijeh  čakavaca  umeće 
j  medu  1  i  e,  vidi  kljeta.  P.  Vitezović,  odil.  7; 
kljetoj.    30;  kljelo.    M.  Kuhačević  91. 

I .  aktivno.  —  U  svijem  je  rječnicima :  u  Vran- 
cićevu  jdetestari*;  u  Mikafinu  kleti,  proklinati 
jbestemiare,  maledire'  ,maledico,  obtrecto,  de- 
traho*;   u  Belinu  ,far  imprecationi*  ,alicui  malo 


precari*  BSijl^;  ,maledire  e  maladire,  progar  male 
altrui'  ,diras  imprecari  alicui*  454^;  kleti  Boga 
ili  svete  ,bestemiare*  ,blasphemo'  139*;  u  Bje- 
lostjenčevu  kunem,  prekliham,  proklinam  ,male- 
dico,  diris  devoveo,  obtrecto' ;  u  Jambrešičevu 
kunem  ,maledico';  u  Stulićevu  ,bestemmiare,  im- 
precare,  maledire*  ,mala  vel  male  alicui  precari, 
diris  afhcere  aliquem,  malodicere* ;  u  Vukovu 
,fluchen*  ,exsocror*;  u  Daničičevu  kleti,  klbnu 
jjurejurando  adigere;  exsecrare*. 

a.  sa  znače  lem  sprijeda  kazanijem  (isporedi 
proklinati).  i  u  ovome  ima  razlika,  od  svečanoga 
djela  kojijem  svećenik  kune  i  tjera  iz  crkve  do 
naj  prostijega  ražena  i  psovana  kud  se  ko  s  kim 
»vada,  te  u  ovome  slučaju  može  značiti  i  samo 
grditi  i  psovati;  tako  je  često  i  kad  je  objekat 
što  sveto,  te  znači  i  ružiti  i  grditi  što  je  sveto 
(blasphemare).  ali  nije  svaada  lako  spoznati  ove 
razlike  u  značenu.  —  objekat  može  biti  što  mu 
drago ^  ne  samo  što  živo,  a  i  suhjekat  nije  svagda 
čejade  nego  (u  prenesenom  smislu,  u  basni  itd.) 
i  životina. 

a)  uopće,  s  objektom.  Ako  sam  griŠil,  ne  klnito 
me.  Mon.  croat.  129.  (148(j).  Kada  ga  kunihu,  on 
ne  kuniše.  Bernardin  109.  Ipetr.  2,  23.  Ne  kun' 
mu  imena.  M.  Marulić  148.  Klnući  i  psujući 
Boga.  Korizm.  2Bb.  (Papa)  Friderika  II  cara 
kle  i  Časti  cesarastva  liši.  Š.  Kožičić  27l».  I  još 
te  u  sebi  žalosno  kuhaše  (ti),  u  N.  Najesković 
1,  346.  Taj  Č€w  te  upitah,  na  znanje  da  mi  daš 
tuj  tvoju  zlu  vo[u  ku  ondi  imaše,  i  za  ku  ne- 
voju  sam  sebe  kuhaše.  1,  347.  Kunući  (ja)  svaki 
dan,  svaku  noć,  hip  i  čas,  ki  godi  u  zaman  prođe 
nam  do  danas.  N.  Na|ešković  2,  90.  Kunući  ne- 
milos  gospoje.  M.  Držić  4.  Ako  si  kleo  Judi, 
žene,  nebo  ...  B.  Kašić,  zrc.  44.  Kliče  lipos 
(stroju)  klet.  I.  (lundulić  537.  Kuni,  bolni  Fi- 
loktete,  vitezove,  kra(a  i  mene.  Gr.  Palmotić 
1,  222.  Astories  skoči  se  govoreći,  kunući  Sista 
i  cesara.  P.  Hektorović  (?)  104.  Pače  (duše)  kunu 
u  onoj  gori  sebe  i  Boga.  J.  Kavahin  390b.  David 
kune  grošnike.  I.  Đorđić,  salt.  84.  Ako  odveće 
kuneš  tuge  ke  grijeh  rodi.  uzd.  73.  Strijel 
s  perjem  leteći  jur  orla  prostrijeli;  on  uze  cvi- 
leći  klet  gvozdje  na  strijeli.  151.  Vi  kunete 
lupeže.  J.  Banovac,  pred.  42.  Pak  nek  onda 
kunu  svate  što  nam  kuću  porobiše.  V.  Došen 
167*.  Kojim  kike  i  perčine  sluge  kunu.  21 3^. 
Puk  zapušten  kako  kune  starešinu  kada  trune. 
236b.  Lipu  sreću  ter  ne  kuni.  And.  Kačić,  razg. 
3*.  Lucifera  kune,  kara.  16*.  ^iUbibratiĆA  kleše. 
M.  A.  Rejković,  sat.  H4a.  Teško  jih  kunuć. 
Ant.  Kadčić  506.  Neg'  izbav'  oda  zla  i  dušu  i 
telo  da  t'  no  bi  po  smrti  ovo  dvoje  kljelo.  M. 
Kuhačević  91.  Ne  kuni  me,  ostarala  majka! 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  201.  Ne  kuni  ga,  draga  neno 
moja!  1,  251.  Ko  to  kune  mojega  ovčara?  1,  381. 
!^uto  kunu  lijepe  devojke  ko  je  hima  bostah  po- 
gazio. 1,  397.  Ti  ne  kuni  Savu  vodu.  1,  438. 
Ne  kun'te  me,  tri  lepe  devojke.  1,  452.  A  mog 
braca  jadna  kleti  neću.  1,  550.  Sirotiha  kleti 
će  ti  dušu.  2,  204.  Kloće  tebe  mloga  sirotiha. 
4,  104.  Dobri  su  ga  kaluderi  kleli.  4,  472.  Ne 
klej  ti  ju,  mila!  Jačke.  100.  Ne  klejte  ju,  majka! 
186.  Nije  dobro  ni  koga  mnogo  blagosi(aju,  a 
kamo  li  koga  kunu!  Nar.  posl.  vuk.  214.  Pod 
teškijem  ga  mukama  kunu  i  preklihu.  S.  ^l^ubiša, 
prip.  270.  Koso  vicu,  nemoj  da  te  moja  kune 
majka.  Osvetn.  2,  35.  A  rod  će  ga  kleti  do 
vijeka.  2,  71.  Knni  vuka,  vuka  ćud  će  vući. 
4,  15.  ^iUto  cvijeli,  crna  kune  dana.  4,  17.  Hoga 
s  khigom  da  šejtana  kune.  4,  70.  Vrijedno  je 
da  ka/om  i  način  kako  bi  koga  kloli  u  Grb) u. 
Pravdonoša.    1851.    26.      Ko    to    dvaput    prevari 


Digitized  by 


Google 


KLETI,  1,  a,  a). 


58 


KLETI,  2,  b,  h). 


kimi  ga,  a  ko  trećom  {ubi  ga.  1852.  10.  Već  bi 
prije  pregorio  moju  glavu  nego  da  me  mrtvoga 
oca  kosti  kunu.    1852.  31. 

b)  uopće,  bez  nbjekta.  Prem  ako  im  naj  veća 
Ui^  i  sevofa  dođe  na  glavu,  ni  psuju,  ni  kunu, 
ni  se  srde,  ni  zlovo)e.  M.  Divković,  bes.  88*. 
Psovahu,  kuniiahu,  pop)uvahu.  nauk.  13^.  Kune, 
grdi  i  po  kući  skače.  M.  A.  Relković,  sat.  Gl^. 
Ne  kleni,  ne  kleni,  rožica  divojka.  Jaćke.  158. 
N«  klej  ti,  ne  klej  ti,  gizdava  divojka.  159. 
Kuni,  serdare  Vukota,  ti  naj  bo)e  umiješ,  a  mi 
ćemo  svi  vikati  amin.  P.  Petrović,  gor.  vijen. 
99.  Jer  car  kune  i  za  glavu  prijeti.  Osvetn. 
1,  16.  Kleti  ,schelten,  fluchen^  Jur.  pol.  ter- 
minol.  444. 

c)  dodaje  se  i  što  se  kaže  kod  kletve^  ali  ne 
svagda  izrijekom,  aaj  kašu  se  same  riječi  kojima 
se  kune  (oratio  recta).  —  kod  toga  može  se  izreći 
i  ne  izreći  objekat.  Ja  ću  tebe  gore  kleti :  ti  se, 
Maro,  ne  udala!  Nar.  pjes.  vuk.  1,  178.  Đevojka 
je  crne   oći   klela:  ,Crne  oči,   vi  ga  ne  gledale!' 

1,  270.  Soko  guezdo  gasi,  a  devojku  kune:  ,0j 
devo,  devojko!  mlo^o  devo  vala!'  1,  488.  Kune 
noga  vojvoda  Momčilo:  ,Jabučilo,  izjeli  te  vuci!* 

2,  111.  Te  ga  )uto  kune  i  prokline:  ,Sine  Marko, 
da  te  Bog  ubije!'  2,  197.  Pa  tek  stade  onda 
jarca  kleti:  ,Keca,  jarce!  dopadnuo  muka!'  3,  176. 
Đe  sam  sebe  junak  kunijaše:  ,Ah  Jovane,  danas 
poginuo!'  4,  516.  —  ^uto  kune  lepota  devojka: 
,Koji  veli  da  sam  od  zla  roda,  ne  imao  od  srca 
poroda!  . . .'  1,  38.  ^^uto  kune  Merimina  majka: 
,Bog  t'  ubio,  Omerova  majko ! . . .'  1,  252.  Kuni, 
majko,  obje  da  kunemo:  cm  mu  obraz  ka^  na 
gori  sunce! .  . .'  1,  382.  —  bb)  izriče  se  kletva 
podložnom  rečenicom  s  da,  vidi  1.  da,  I,  A,  2,  «, 
a,  (()  a)  cm)  (II,  171b).  O!  mnoga  ti  bula  kuka 
kunuć  da  mu  sabne  ruka.  V.  Došen  35*>.  — 
cc)  kletva  se  izriče  u  kratko  instrumentalom^  u 
kojemu  može  biti :  n€UM>)  sama  riječ  kletva.  Kune 
druzijeh  kletvom  teškom.  B.  Kašić,  zrc.  98.  — 
bbb)  zlo  što  se  drugome  želi.  Samih  sebe  zlom 
kunu.  A.  Vitajić,  Lst.  487.  Tako  oci  kada  trunu 
dicu  vragom,  kugom  kunu.    V.  DoŠen  209*>. 

b.  prijetiti  kome  kletvom,  ako  što  učini  što  se 
neće  da  bude  ili  ne  učini  što  se  hoće  da  bude, 
obično  s  podložnom  rečenicom  u  kojoj  je  da.  — 
isporedi  zakliAati  (u  prva  dva  primjera  vafa  da 
je  po»ve  isto  što  i  zaklinati).  Kuni  Jubav  da  na 
liega  nemilosti  svojom  stupi.  J.  Kavanin  41**. 
Ja  to  kunem  i  zaklinem,  da  mi  pravo  sva  po- 
vidiš.  394a.  Mene  j'  majka  na  rođenu  klela,  od 
jednoga  da  ne  vežem  ruke.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  220. 
Da  ih  vabi  gdje  se  vide  glave,  izići  mu,  da  ih 
kune,  neće.  Osvetn.  2,  95.  ovako  se  u  Dubrov- 
niku često  reče,  n.  p. :  ,Neće  ti  doć  (baš,  i)  da  ja:a 
kunes'  (kad  bi  ga  i  kleo  što  ne  dohodi).  P.  Bud- 
mani.  —  Može  biti  da  amo  prij)ada  i  ovaj  pri- 
mjer u  kojemu  se  kunući  kori  i  javfa  žefa  da 
bude  drukčije:  Ona  kune  jasnoga  moseca:  ,0j 
meseče,  carev  neverniče!  zašto  greješ  caru  na 
večoru,  te  ne  greješ  ajdukom  u  goru,  da  razdele 
blago  dubrovnicko?  Ej  meseče,  carov  novom ičo! 
zašt'  no  greješ  dai'iu  kako  noću?'  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  163. 

i*,  ad  jusjurandum  adigore,  činiti  da  se  ko 
(objekat)  zakune.  Ku  čini  meni  dat  i  klo  mo  na 
vjeri,  da  imam  iiu  podat  krvavu  materi.  S.  Gu- 
čotić  Bendovišović  229.  Kunite  ga  na  srobrnu 
ikonu,    neka   kažo   pravo.     S.  ^ubiša,    prip.   212. 

d.  isto  je  što  kleti  se  u  jednom  primjeru  xiii 
vijeka.  Daničić  u  rječniku  tumači  jurojurando 
adigore'  kao  da  znači  isto  što  kod  c,  ali  za  ovako 
značene  imaju  u  primjeru  dvije  riječi:  činiti  kloti. 
Da  smo  drbŽani  činiti  kloti  knozovo.   Mon.  sorb. 


39.  (1253V  —  Može  biti  da  je  ovako  znače  ne  i  u 
ovom  primjeru  (ako  nije  isto  što  prokliAati,  Hi, 
što  je  veća  prilika,  pisac  je  imao  u  pameti  kleti 
se  po  predaš itemu  se):  Jedan  se  naučio  sve  Bogom 
kleti,  lagati,  psovati.    J.  Banovac,  pred.  122. 

Z,  pasivno. 

a.  uopće.  Kto  sije  preskoči  da  je  kletb.  Mon. 
serb.  30.  (1'240).  Da  je  kletk  Bogomb.  222.  (1392). 
Da  budetb  kletb  i  trbkletb  vb  vćkL  Deč.  hris. 
66.  Cesa  radi  klet  bisi  i  biskupije  lifien.  Š.  Ko- 
žičić  20*.  Klet  je  veće  krat  od  papi.  53^.  Kade 
bješe  klet,  ne  kuniješe.  N.  Ba^a  131*.  Ipetr. 
2,  23. 

k.  part.  praet.  pass.  klet  često  se  upotrebfava 
i  kao  adj.  —  Između  rječnika  u  Vukovu :  1. 
,(scherzweise)  der  schelm  (dsterr.  verflixt)'  ,albae 
gallinae  filius'  s  primjerima:  Neće,  klet,  ni  sa 
što  da  se  prihvati.  Kakva  je,  kleta,  ne  može  je 
se  čovjek  nagledati.  2.  vide  proklet. 

a)  ostaje  particip,  kad  se  kaže  u  smislu  da  se 
zbifa  izreklo  nad  čim  proklestvo.  8  česa  razsut 
i  klet  osta  s  nim  grad  Salem.  M.  Marulić  39. 
Vrata  joj  otvor  te,  djavli,  da  k  vam  slize,  s  vami 
ju  zatvorite,  da  nigdar  ne  izlize  iz  te  klete  jame. 
237.  Oh  pritvrdi  i  žestoki,  kletvom  kleti  oštri 
meču,  dal'  na  ovo  der  u  Loču  podah  za  te  pines 
toki?  A.  Čubranović  158.  Odi  zmije  otrovne, 
zmaji  gorući,  srde  vrle  hude  jade,  nemir  |ući 
daju  kletim  ki  se  prle.  I.  Gundulić  236.  Od 
pak}ene  oštre  trubje  razdira  se  trub^  mukla,  da 
idu  kleti,  gdi  je  naj  dubje  prosjedena  propas 
pukla.  473.  Da  sotonska  zloba  kleta  na  te  čemer 
svoj  ne  kida.  A.  Vita(ić,  ost.  5.  Grubost  duha 
kleta.  J.  Kavanin  41 1^.  Kleti  krivovijerci.  S. 
Kosa  III.  Marko  sine  jedini  u  majke!  ne  bila 
ti  moia  rana  kleta!    Nar.  pjes.  vuk.  2,  193. 

b)  kao  i  proklet,  vrlo  je  pogrdna  riječ  što  se 
čemu  (ne  samo  čefadetu  nego  i  zivotihi  i  neživoj 
i  umnoj  stvari)  pridaje,  kod  toga  se  isprva  mi- 
slilo da  ono  zaslužuje  proklestvo  ili  se  samom 
riječi  klet  proklinalo.  Kih  veli  pobiti  kra^a  slovo 
kleto.  Živ.  kat.  star.  1,  220.  Tej  klete  nesrjeće... 
Š.  Menčetić— G.  Držić  475.  Kada  mi  te  začuju 
moje  ime  klikujući  kleti  gusarL  Nar.  pjes.  u  P. 
Hoktorović  19.  Vas  sam  pribjen,  još  me  tira 
kleta  sila  (od  pastira)  po  ovoj  strani.  I.  Gun- 
dulić 161.  U  isto  doba  pomoć  jaku  š}eš  cesajru, 
dundu  tvomu,  suproć  kletu  i  opaku  poluvjerstvu 
odmetnomu.  281.  Od  Aih  (roditefa)  na  zo  put 
se  stavi  i  na  djela  strašna  i  kleta.  301.  Ah,  da- 
vori, družbo  mila,  poznate  li  mjesta  kleta,  gdje 
neizmjerna  naša  sila  minutoga  pade  ljeta?  321. 
Mač  po}ački  smrt  svim  poda,  a  grob  ova  zem}a 
kleta.  322.  I  od  pogube  boja  kleta  obratit  je 
no  pristaje.  356.  Potlačio  si  Turke  ohole  i  dobio 
cara  kleta.  399.  Gospodičić  tako  svijeto,  ne  vje- 
rujem, da  ćo  upasti  u  nevjerstvo  tamno  i  kleto, 
suproć  plemstvu,  suproć  časti.  4<>9.  A  ne  može 
od  silnika  imenom  se  car  nazvati,  ki  vrh  kle- 
tijeh  izdajnika  od  osvete  sab)u  obrati.  495.  Ne- 
prijatoju  liudu  i  kletu  vrha  doći  sad  je  vrijeme. 
541.  Proć  vGzijeru  no  smiju  tako  kleti  carski 
odmetnici.  542.  Nado  u  sraoći  smrt  ga  kleta. 
558.  Vidje  poraz  srde  klote.  G.  Palmotić  1,  24. 
Gdje  se  od  mora  huda  i  kleta  Pavo  sveti  jur 
sahrani.  1,  93.  Ako  kloti  krvnik  scijeni  steći 
Jubav  mo  gospodo.  1,  3.'J5.  Komu  kloti  na  pa- 
meti nemiri  su.  2,  128.  Moj  tako  udes  hoće 
kloti.  P.  Kanavelir,  iv.  203.  Mo«i:ora  u  vidjenju 
strasna  i  ki(^ta.  B.  Bottora,  or.  4.  To  'e  grijeh 
kloti  od  i-azbluilo.  .J.  Kavanin  6'*.  ^ubav  kleta 
sua*i:u  al'  stiro  vrlm  |u<li.  6l>.  Slavske  i  gotske 
sab|o  klot(>  li.jop  Solin  poprlišo.  115l>.  U  sadašhe 
rati    kleto.    210a.      Dva    Mohmota,    krvolije    oba 


Digitized  by 


Google 


KLETI,  2,  b,  b). 


59 


KLETI,  3,  a,  h). 


kleta.  238b.  Ko  Isusa  Juda  kleti  (izdade).  255«. 
UsioDflke  misli  kleto  s  iđolovim  ki  tlačiše.  296^. 
Huđi  ovas  i  hi|  kleti.  379b.  Ko  tri  su  hlepe 
klete  koje  )uae  na  grij^  atešu.  460*.  Eto  me 
negov  liasrće  govor  klet  L  Đoidić,  salt.  878. 
Na  nepravdu  mrzim  jak  na  djelo  grdo  i  kleto. 
426.  Eto  stara  sloća  kleta.  uzd.  7.  Zarad  svoga 
grijeha  kleta.  76.  Po  kletom  odmetnuću  ah 
uvijek  izginuše.  ben.  165.  Ostavi  djela  kleta. 
N.  Marci  33.  Daj  mi,  Bože,  vjetar  od  planine, 
da  raždene  ovu  maglu  kletu.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  562.  —  Uz  neke  se  riječi  kaže  često  (gotovo 
kao  epithetum  perpetuum).  Oteše  mi  ih  (sinove) 
Turci  kleti.  I.  Gundulić  388.  Ko  će  ostati  kletim 
Turcim  mjesta  općena  ne  dat  plijenit  i  harati? 
339.  Vojske  ku  on  na  Turke  skupi  klete.  J. 
Kavanin  92a.  Da  Turčina  kleta  obara.  268b. 
Kako  ti  su  kleti  Turci  sve  države  zaplijenilL 
Nar.  pjes.  mik.  beitr.  1,  35.  Kako  kleti  kore 
Srbe  Turci  od  žalosna  boja  Kosovskoga.  Nar. 
pjes.  vuk.  4,  72.  A  kletizi  priskočile  Turci. 
Ogled.  sr.  13.  —  Za  vrat  drži  te  u  verizi  samo- 
silje  tursko  kleto.  I.  Gundulić  370.  Samosilje 
tursko  kleto.  J.  Kavanin  290*.  —  Nek  me  pusti 
iz  tamnice  klete.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  380.  Te 
iziđe  pred  tavnicu  kletu.    4,  21. 

c)  pogrdna  je  riječ  i  u  ovakovijem  primjerimaj 
ali  ne  stoji  uz  supstantif  ka^  pravi  pridavak, 
nego  se  dodaje  kao  misleći:  proklet  bio!  ujedno 
se  pokazuje  neko  čuđene.  Al'  eto  ti  Jerine  pro- 
klete .  .  .  kako  kleta  na  vješala  dođe,  ta  srdito 
na  katane  viknu.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  501.  Puče 
na  neg'  trideset  pušaka,  ni  jedna  ga  ne  promaši 
kleta.  4,  18.  Mio  druže!  nemilijeh  gosta!  ko- 
lika je  kuća  Obrenova,  dupkom  su  ju  napunili 
kleti.  Osvetn.  1,  21.  AV  nemile  neće  ništa  bake : 
vuci  neće  jer  im  mesa  dava,  vukodlaci  jer  ih 
krv}u  hrani,  pa  za  nom  su  siti  i  gavrani;  }ute 
guje  i  jesu  joj  druge,  pa  je  i^ima  svima  baka 
majka,  tek  mirna  je  gona  iz  oblaka  od  drveta  do 
kamena  tvrda,  od  junačkog  do  junačkog  hrasta; 
al'  se  baka  varka  naopaka:  ksul  u  glavu  hitra 
mu£a  cije|a,  ne  pogađa,  jer  joj  glave  nema;  kad 
u  pete,  al'  gdje  su  joj  klete?  Nije  baka  već  sjena 
opaka,  pa  čem  godir  poganica  vine,  za  nom  strijela 
gromovnica  sine,  kamen  čehne,  a  ostane  sjenka, 
drvo  trehne,  a  ostane  sjenka,  junak  pane,  a  sjena 
se  seta.  sve  s  ne  gine  a  noj  smrti  nema,  jer  ona 
je  sama  smrt  nijema.  2,  175.  Vidite  li  tanahnih 
vješala,  što  se  kleta  uz  Goricu  nišu?   7,  56. 

đ)  kaže  se  ne  samo  u  čudu  na  što  neugodno 
(kao  kod  c))  nego  i  u  div}enu  na  što  ugodno^  i 
to  kao  od  milay  ali  više  u  šali  nego  zbifa  (vidi 
u  Vt4kovu  rječniku  gdje  ima  i  drugijeh  primjera). 
Na  nogama  gaće  Šarovite,  kakve  su  joj  klete 
iskićene!  Nar.  pjes.  vuk.  3,  103.  Ah!  da  ga  se 
kleta  napijemo !  Nar.  pjes.  juk.  428.  Ja  imadem 
brzu  bedeviju,  skoro  sam  ju  kletu  nabavila.  Nar. 
pjes.  horm.  2,  135. 
li,  sa  se. 

n.  refleksivno f  jurare,  jusjurandum  dare,  kleti 
sama  sebe  (žefeti  sebi  zlo  a  gdjegdje  i  čemu  svome) 
ako  nije  istina  što  se  kaže,  potvrđivati  zakletvom 
ono  što  se  kaže,  zvati  Boga  ili  drugo  što  sveto 
kao  svjedoka  za  ono  što  se  kaže.  —  često  se  iz- 
riče dativom  čefade  (ili  drugo  što)  prema  kome 
ne  suf^ekat  kune.  —  Ovo  je  značene  praslavensko. 
—  U  svijem  rječnicima :  u  Vrančićevu  ,klyeti  se* 
,dejerare*;  u  Mikafinu  kleti  se,  zakleti  se  Juro, 
jusjurandum  dare,  sacramentum  dicere* ;  u  Belinu 
,giurare,  ,chiamare  Dio  o  i  santi  in  testimonio* 
jiuro'  350»;  u  Bjelostjenčevu  kunem  se  Juro, 
jusjurandum  do,  sa^^ramentum  dico*;  u  Voltigi- 
jinu  ,maledire,  bestemmiare^   ,fluchen,  schworen| 


venviinschen' ;  u  Sttdičevu  ,jurare,  jurejurare, 
dejurare,  dejerare,  jurejurando  affirmare*;  u  Vu- 
kovu  ,schw6ren*  juro*;  u  Daničićevu  jurare^ 

a)  uopće.  Klbnb  se  i  podbpisahb.  Mon.  serb. 
1.  (1186).  Takođe  ti  se  i  mi  klbnemo,  tako  ti  se 
su  i  ty  bo)are  posli  naši  kleli.  23.  (1234—1240). 
Mjoiitcdo  ba&b  Vrfcaankovićb  klelb  se  za  vse  vla- 
steli dubrovi>Čbke.  48.  (1254).  VojsiaTb  kleU  se 
za  vbse  }udije  Badoslav)e.  45.  (1254).  Kamo  se 
veky  klbnu.  Zak.  duš.  pam.  šaf.  42.  Koji  se  su- 
dije  klbnu.  46.  Počeše  se  klet.  I.  Držić  157. 
Ovi  sagrišuju  kunući  se.  F.  Lastrić,  ned.  116. 
Koji  uz  svaku  rič  običaju  kleti  se.  M.  A.  Be}- 
ković,  sabr.  47.  Lako  ti  se  kleti  vrhu  tuđe  ispo- 
vijesti. S.  ^jubiša,  prip.  213.  A  narede  Niku 
kako  će  se  kleti.  Pravdonoša.  1852.  31.  Man  se 
kune,  moli  i  jauče  uznik.  Osvetn.  1,  23.  —  Radi 
veće  sile  dodaje  se  i  instrumental  riječi  kletva, 
kletav,  rota.  Takomb  smb  se  kletvbju  klelb. 
Mon.  serb.  24.  (1234—1240).  Kletvoju  kle  se  da 
se  neće  vrnuti.  Š.  KožiČić  20*.  Da  se  zemla 
kletvom  klela,  da  će  otajstva  sva  prenijeti,  ka  je 
čula  i  vidjela.  I.  Gundulić  483.  A  do  malo  po 
tom  ne  zna  (mornar),  ča  je  rekal,  ni  ča  se  je 
rotom  kunući  zatekal.  P.  Hektorović  65.  —  U 
ovakovijem  je  primjerima  značene  slično  značenu 
pod  1,  a,  b).  I  negove  svete  štujte,  ne  kun'te 
se,  ni  jih  psujte.  P.  Hektorović  (?)  117.  Zapo- 
vida,  priti  Bog  Krstjsuiom,  da  se  ne  kunu,  ne 
psuju.  J.  Banovac,  razg.  27.  I  premda  se  s  je- 
zikom sagrišuje  kunući  se,  psujući,  mormora- 
jući  ...    60. 

b)  izriče  se  ime  Božje  ili  drugo  (nebo,  vjera 
itd.)  što  se  želi  da  bude  svjedok  istini  onoga  što 
se  kaže,  ili  što  (kao  život,  zdravle,  glava,  dijete 
itd.)  što  se  ostavka  pod  kletvom  da  se  izgubi  ako 
nije  istina  što  se  kaže.  (vidi:  U  nas  se  |udi  kunu 
onijem  što  im  je  naj  milije  ili  naj  svetije,  n.  p. 
sestra  se  kune  bratom  [živ  mi  brat!  ili:  tako  mi 
živ  brat!J,  mati  sinom,  rodite}i  djecom,  djeca  ro- 
dite|ima;  Bogom  [tako  mi  Boga,  ili  Boga  mi!], 
dušom,  životom,  zdravjem,  vjerom,  samrtnom 
svijećom,  priČešćem,  crkvom,  ali  i  zem]om  i 
nebom  i  vatrom,  a  junaci  i  konem  i  oružjem: 
Desnica  mi  ne  usala  ruka !  dobru  konu  griva  ne 
opala!  i  britka  mi  sab)a  ne  rđala!  Vuk,  rječn. 
kod  kleti  se),  to  biva:  aa)  instrumentalom,  naj 
češće  (vidi  i  Vukov  primjer  sprijeda).  Koji  se 
kune  Bogom.  A.  Gučetić,  roz.  jez.  41.  Ja  se 
tebi  sred  ^  ovega  kunem  zbora  bogovima  svijem 
od  nebi.  G.  Palmotić  2,  133.  Kunem  ti  se  nebom 
i  ovim  vedrijem  zrakom  od  nebesa.  1,  358.  Kleti 
se  imenom  Božijem,  grijeh  jest  smrtni.  S.  Mati- 
jević  52.  Kunu  se  mom  veron.  J.  Armolušić 
68.  Mnom  se  istijem  kunem.  V.  Andrijašević, 
put.  40.  A  kunem  se  eto  vami  svijem  moguć- 
tvom.  P.  Kanavelić,  iv.  10.  A  kunem  se  slavom 
tebi.  190.  Neću  se  kleti  Bogom.  J.  Banovac, 
pred.  11.  Da  je  velika  uvrida  i  nepoštene  Bogu 
negovim  se  imenom  kunući . . .  J.  Banovac,  razg. 
171.  Sada  vi  koji  se  kunete  Bogom  procinujete 
li  kako  i  po  koji  se  način  kunete?  172.  Moje 
zapovidi  u  kojim  sam  zapo vidio  da  se  mnom  ne 
kunete.  J.  Filipović  1,  58l>.  I  kunuć  se  Bogom 
laže.  V.  Došen  142b.  Klet  se  Bogom,  dušom  etc. 
Blago  turi.  2,  90.  Klet  se  stvorenjima  i  Bogom 
čini  se  isto.  2,  93.  Kunem  ti  se  i  Bogom  i 
vjerom.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  235.  Miloj  seji,  da 
s  ne  kune  mnome.  2,  382.  Kunem  ti  se  svačim 
na  svijetu.  3,  308.  Za  čudo  je,  kako  se  u  Crnoj 
Gori  ne  kunu  oružjem.  Vuk,  nar.  pjes.  2,  76. 
Koji  se  kune  neboip.  mat.  23,  22.  Vojsku  gleli, 
ter  se  vidom  kleli.  Osvetn.  4,  .'ili.  Ja  N.  N. 
kunem  se  Bogom  jedinim,  svemogućim . . .  Zbornik 


Digitized  by 


Google 


KLETI,  3,  a,  h). 


60 


KLETI,  3,  a,  đ). 


zak.  3,  527.  —  na  nekijcm  mjestinm  stoji  fjriješkom 
MJ  instrumefital  prijedlog  s  (vidi).  Ne  kuui  se 
krivo  ž  nime  (Bogom).  F.  Glavinić,  cvit.  446b. 
Kunu  li  se  s  Bogom  i  s  svetim.  Ant.  Kadčić 
245.  Koji  se  kune  s  bogovima  laživijema.  J. 
Matović  351.  —  bb)  akuzativom  s  prijedlogom 
na.  Tako  li  se  kleste  na  viru  i  Boga?  M.  Ve- 
tranić  2,  387.  Kunu  t'  se  od  sade  na  kripos  naj 
višu,  da  t^  većo  nikade  ne  ukazu  što  pišu.  D. 
Raiiina  08*.  Na  vječne  sve  stvari  kunu  t'  se. 
87''K  Kleti  se  na  Boga  ,giurar  per  Dio*  ,per  Dei 
nomen  dej urare*.  A.  d.  Bella,  rječn.  350*.  Kleli 
su  se  Turci  na  pogaču  da  ne  idu  nikad  na  Mo- 
racu.  Nar.  posl.  vuk.  134.  —  cr)  lokativom 
s  prijeđlogo7n  na  (uprav  znači  da  onaj  što  se 
kune  stoji  više  onoga  čim  se  kune  ili  drži  nad 
onijem  ruku).  Kleh  imb  se  u  nihb  velikoj  crkvi 
na  čbstnomb  krbst^  i  na  moćehb  svetago  Vlasija. 
Mon.  serb.  183.  (1373).  —  ilff)  akuzativom  s  prijed- 
logom o.  Kleo  bih  se  o  glavu  junačku,  da  bje 
dva  put  više  dobjeglića.  Osvetn.  7,  36.  —  ee)  aku- 
zativom s  prijedlogom  po.  Ja  se  kunem  po  viš- 
noga  Boga,  Zborn.  44*.  Toj  ti  se  ja  kunu  po 
tvoju  lipo  tu  ka  mi  je  za  krunu  i  dika  životu. 
H.  Lučić  215 — 216.  Po  zvijezde  se  pune  uresa 
kunem,  po  bogove  ki  u  svjetlosti  pribivaju.  G. 
Palmotić  2,  457.  Lažno  klet  se  po  stvorenja  jeli 
težak  grih?  Blago  turi.  2,  93.  Klet  se  po  s.  evan- 
đolije  i  po  s.  ostadke.  2,  93.  —  f'f)  lokativom 
s  prijedlogom  po.  —  na  jednom  mjestu  xvi  vijeka. 
Ki  godi  klnet  se  po  oltaru.  Anton  Dalm.,  nov. 
tost.  36a.  —  f^ff)  akuzativom  s  prijedlogom  u.  Ja 
knozb  veli  hlbmbskj  Anbdrej  klbnu  se  knezu  du- 
brovbčbkomu  u  Gospoda  Boga  i  u  sveto  jevaub- 
delije  . . .  Mon.  serb.  24.  (1234—1240).  Klbnemo 
so  knezu  dubrovbčkomu  u  Gospodina  Boga  i  u 
sveto  jevanbđelije  i  u  čbstbnv  i  životvorešti  krbstb 
Gospodbnb  i  u  318  svetjhb  otbcb.  34.  (1249). 
Sojaci  se  stase  kleti  u  sve  svojo  i  živo  i  mrtvo, 
da  Slopoje  nije  govorio  tih  reci.  M.  Đ.  Milićević, 
zim.  već.  97.  —  hh)  genetivom  s  prijedlogom 
vrhu  (radi  značena  ispo^redi  cc)).  Ja  se  kleti 
vrhu  čoda  sebi  od  Boga  namješćena.  J.  Kavanin 
255b. 

c)  dodaju  se  glagolu  kleti  se  adverbi  pravo 
(prav),  krivo  (kriv,  lažno,  lažjivo,  u  laž),  isprazno 
(u  ispraznost,  u  taštad,  bez  potrebe,  bez  razloga). 
Ne  kunite  se  ni  pravo  da  se  ne  biste  kadgod 
krivo  zakleli.  I.  Đorđić,  ben.  92.  Todor  mu  se 
pravo  kunijaše.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  149.  —  Ne 
kuni  se  krivo  imenom  mojijem.  N.  Raiiina  H3». 
levit.  19,  12.  Bogom  krivo  kunet  se.  Š.  Bu- 
dinić,  ispr.  55.  Proklinajući  ime  Bo/je  i  krivo 
se  nime  kunući.  A.  Gučetić,  roz.  joz.  33.  Ne 
kuni  se  krivo  nime.  D.  Barakovič,  jar.  49.  Ki 
Bogom  krivo  kuiiahu  se.  F.  Glavinić,  cvit.  247l>. 
Čuju  se  one  sluge  i  službenice  gdi  se  kunu  krivo 
svojim  gospodinom,  ona  žena  svome  mužu.  J. 
Banovac,  razg.  27.  Kunući  se  krivo.  F.  Lastrić, 
ned.  54.  I  krivo  se  kunuć  laže.  V.  Došen  120*. 
Krivo  se  kleti  stvarima  stvorenijom.  8.  Kosa 
73'K  Kleti  se  krivo,  što  cijeni  da  je  istina.  J. 
Matović  350.  Đevojka  se  krivo  Bogom  klela. 
Nar.  pjes.  herc.  vuk.  208.  Dobro  laži  a  krivo  se 
kuni.  Nar.  pjes.  juk.  204.  Stari  grivo,  ne  kuni 
se  krivo.  Nar.  posl.  vuk.  294.  Boje  ti  se  krivo 
kleti.  S.  ^iubiša,  prip.  162.  —  Da  ja  jednoga  od 
ovi  koji  se  ovako  lažno  kunu  upitam  .  .  .  J.  Ba- 
novac, razg.  172.  Da  se  laživo,  krivo  li  kunu  i 
zaklinaju.  B.  Kašić,  zrc.  45.  Kunući  se  lažjivo 
i  krivo.  M.  Dobretić  555.  —  Ako  si  se  u  laž 
kleo.  F.  Lastrić,  ned.  117.  — ,Ne  kuni  se  imenom 
Božijem  ni  pravo  ni  krivo.  F.  Lastrić,  nod.  113. 
Kleti  se  Bogom  i  ostalim  svetim  i  pravo  i  krivo. 


M.  Dobretić  108.  Ko  so  kriv  kuno,  od  traga 
gine,  a  ko  se  prav  kune,  od  straha  (gine).  Nar. 
posl.  vuk.  154.  —  Počita'  Boga  jedinoga  i  ne 
kuni  se  nime  iz  prazno.    A.  GuČetić,  roz.  jez.  81. 

—  Niki  smo  naučili  u  ispraznost  kleti  se.  F. 
Lastrić,  test.  16h.  Ne  kuni  se  Bogom  u  ispra- 
znost. M.  Dobretić  198.  —  U  taštad  ne  kuni  so 
nime.  P.  Posilović,  nasl.  108h.  —  Kleti  se  bez 
potrebe  ,giurar  senza  bisogno  o  invano*  ,impor- 
tune  iurare*.  A.  d.  Bella,  rječn.  350b.  —  Kad 
pretresa  strašnog  Boga,  nim  se  kunuć  brez  raz- 
loga.   V.  Došen  143b. 

d)  izriče  se  što  se  tvrdi  kletvom  kao  istinito 
(ovo  može  biti  dvojako:  ili  se  što  javfa  i  pripo- 
vijedaj ili  se  obećava),  to  se  može  kazati :  na)  ša- 
mijom riječima  onoga  što  se  kune  (oratio  recta). 
uz  ono  što  se  javfa  ili  obećava  mogu  biti  i  riječi 
kojima  se  potvrđuje  zakletvom.  a4Mt)  izriče  se  i 
zakletva.  —  uz  javfane.  Sestrica  se  bratu  ku- 
nijaše :  , Nisam,  brate.  Života  mi  moga  !*  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  15.  A  on  joj  se  krivo  kunijaše:  ,A  nijosam, 
moja  mila  kumo!*  (a  dijete  drži  na  ko(enu)  ,ta 
ne  io  od  ovoga  meso!*  2,  20.  Milica  se  zmaju 
kunijaše:  ,Nije,  zmaje,  života  mi  moga!*    2,  257. 

—  uz  obećavane.  Evo  t'  se  kunu  ja:  ,Da  bi  mi 
trijes  i  grom  ubio  teč^enja  i  če|ad  svu  domom, 
ako  ti  dvaš  veće  od  toga  neće  bit*.  N.  Naješković 
1,  188.  Pa  se  kunem  kapi  na  ko}enu:  ,Tvrda 
vjera!  ostavit  te  neću*.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  378. 
Ramo  joj  se  kune  i  prekliAe:  ,Neću,  kado,  života 
mi  moga!*  1,  460.  —  bbb)  ne  izriče  se  zakletva 
nego  samo  ono  što  se  tvrdi.  Marko  joj  se  kuni- 
jaše :  ,Nijesam  ti  prsten  naša' . .  .*  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  154.  Todor  mu  se  pravo  kunijaše:  ,Nijesam 
je,  care,  ni  video'.  2,  149.  Fale  s'  zetu  i  Bogom 
se  kunu :  , Volimo  te,  Strah iniću  bane,  no  svu 
zemfu  našu  carevinu*.  2,  271.  A  on  se  poče 
kleti  i  preklinati :  ,Ne  znam  toga  čovjeka*.  Vuk, 
mar.  14,  71.  —  bh)  drukčije  je  nego  kod  aa)  kad 
onaj  što  se  kune  izriče  zakletvu  riječima  kunem 
se  itd.j  a  k  ovoj  rečenici  dodaje  drugu  ili  više 
drugijeh  kojima  kaže  što  tvrdi  kao  istinito,  ove 
rečenice  ne  treba  shvatiti  kao  kod  aa)  nego  kao 
privezane  (ne  podložne,  isporedi  cc))  k  prvoj.  — 
uz  javfane.  Bogom  se  kunem,  brat  moj  jesi  ti. 
F.  Glavinić,  cvit.  315.  Kunem  ti  se,  podnio  bih 
ja  strpjeno  ovu  smeću.  I.  Gundulić  557.  Kunem 
ti  se,  kako  tamo  kažu,  grdnijega  u  hijadi  nema 
od  Maksima  sina  Jovan  ova.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  528. 
Kunem  ti  se,  a  vjeru  ti  dajem,  ko  s  Voinom  boja 
bio  nije,  ne  umije  Boga  blagodarit.  3,  321.  Kunem 
vi  se  mojom  vjerom  turskom :  ja  kakve  su  Fo- 
čanke  djevojke,  mamile  bi  sa  neba  oblake,  kamo 
r  ne  bi  sa  zemje  junake.  3,  568.  Kunem  vi  se 
Bogom  istinijem  i  ovijem  vinom  crvenijem  i  tako 
mi  mojega  oružja!  i  tako  mi  ne  ostalo  pusto! 
bih  mu  radij'  odasjeći  glavu  nogo  dobit  za  ži- 
vota blago.  4,  52.  —  uz  obećavane.  Kunem  ti 
se  Bogom  istinijem  i  mojijem  svecem  Muamedom, 
ništa  tebi  učiniti  neću.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  604. 
No  ti,  svekre,  Bogom  ti  se  kunom!  ja  ti  vraćaj 
blago  sa  jabane  sa  vašega  vojvode  Miloša  te 
udari  na  Maksima  tvoga,  jal'  naprijed  ni  kročiti 
neću,  baš  da  ćoš  mi  oči  izvaditi.  2,  555.  Kunem 
ti  se  i  Bogom  i  vjerom,  ne  dam  tako  tri  komata 
dara.  2,  556.  Kunom  ti  se  Bogom  istinijem,  ja 
se  natrag  neću  povratiti.  3,  542.  Kunem  ti  se 
Bogom  istinijem,  ovo  tebe  stotinu  rušpija,  sa- 
stavi me  kako  sa  devojkom.  3,  537.  —  cc)  pod- 
ložnom rcćenicom  :  €HMl)  s  da.  —  uz  javfane.  Da 
ti  zna  ona  naše  stvari,  kuim  t'  se  ja  dušom,  da 
bi  me  prognala.  N.  Naješković  1,  267.  Ter  mi 
se  kun'jašo,  da  većo  na  saj  svijet  dražu  stvar  no 
znaše.    2,  106.     Kunom    ti   se   ovom   krvi,  da  se 


Digitized  by 


Google 


KLETI,  B,  a,  d). 


61 


KLETVA 


jodari  ne  pripade.  G.  Palmotić  2,  53.  Kleti  se 
da  jest  ,giarar  di  si'  ^iureiurando  affirmare^ ;  kleti 
se  da  nije  ,giurar  di  no'  ,iureiurando  negare'.  A. 
d.  Bella,  rječn.  350».  Ona  mu  se  kunijaše  da  ne 
znadiše.  j.  Banovac,  razg.  135.  Oj  Cetino,  vodo 
ponosita!  ti  se  sinoć  krivo  kunijašo,  da  na  tebe 
niđe  broda  nema.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  316.  I  pasa 
se  caru  kunijade  da  ne  vide  moskovsko  delijo. 
3,  82.  Kune  se  i  prekline  da  je  Sćepan  lažac. 
S.  ^ubiša,  prip.  113.  Da  se  kune  da  nom  sjeko 
nijo.  Osvetn.  2,  157.  —  uz  obećavane.  Klhnu  se 
obbćino  dubrovbčbkoj,  da  stoju  s  vami  u  mirb. 
Mon.  sorb.  29.  (1240).  I  Bogu  i  Judem  kunu  se 
na  svak  čas,  da  nigdar  ne  budem  ostavit  tvoj 
obraz.  Š.  Menčetić  185.  Kunu  ti  se  dušom  mojom 
da  izvan  tebe  diku  nijednu  neću  jubit  viku.  D. 
Kan  ina  lOG'^.  Kunem  ti  se  vi.snijem  Bogom,  da 
ću  tvrdu  pomnu  stavit.  6.  Palmotić  2,  39.  De- 
vojka  se  klela,  cveće  da  ne  nosi.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  333.  Kunem  ti  se  Bogom  istinijem  da  ti  ovđe 
nikad  doći  noću.  2,  467.  Bježi  ko  je  učuvao 
glavu,  ter  se  kune  da  već  s  liome  neće  preo 
Duge  klete.  Osvetn.  3,  102.  —  bbb)  s  jako  da 
(xiii  vijeka).  Sudbce  da  se  klbnu  jako  da  pravo 
sudo.  Mon.  serb.  46.  (1254).  —  cee)  8  jere  da 
(xiv  vijeka).  Koji  Jubo  trbgovbcb  dovede  kone 
kupivb  iz  tuđe  zemB)e,  a  poznaju  se,  da  so  klbne 
tbzi  trbgovcb  samb  drugi  jere  da  jestb  kupilb  u 
tudej  zemb)i  i  no  zbna  tati.  Mon.  serb.  147.  (1349). 

—  iUid)  8  a  da.  Jovan  mu  se  Bogom  kunijašo, 
a  da  mu  je  ugi-abiti  neće.    Nar.  pjes.  vuk.  2,  82. 

—  eee)  kako  (uz  obećavane,  xvi  vijeka).  I  kunem 
se  sada  vami  mojim  ognem  i  strilami  i  ljepotom 
kako  vam  ću  izpuniti  obećaj  e  sve  ju  vene.  8.  Bo- 
ba|ević  233.  —  dđ)  uz  same  riječi  ono(ja  koji  se 
kune  itna  da  (vidi  1.  da.  I,  B,  2,  b,  dio  II,  str. 
190a)  ili  jere.  to  je  samo  u  prijevodu  jevanđefa 
po  latinskom  tekstu:  ,Ille  autem  coepit  anathe- 
matizare  et  j  urare,  quia  nescio  hominem  istum'. 
mare.  14,  71.  A  on  se  poćo  kleti  i  rotiti,  da  ne 
znam  človika  toga.  Bernardin  78.  On  se  poče 
kleti  i  ročiti,  jere  ne  znam  človjeka  togaj.  N. 
Kanina  98^.  On  se  poče  kleti  i  priklinati  da  ne 
znam  čovika  toga.  I.  Bandulavić  93*.  —  ee)  in- 
finitivom,  samo  kad  je  obećavane  (zavjet).  Klela 
se  devojka  v'jenca  ne  nositi.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  334.  —  ffj  supstantivom  ili  zamjenicom :  aaa) 
u  akuzativu  s  prijedlogom  za.  Gde  komu  daje 
Dubrovbčaninb  svoj  dobitbkb,  tere  mu  odb  nega 
u  bbhb  udritb,  da  se  klbne  Latininb  za  tozi. 
Mon.  serb.  147.  (1349).  Govorenje  za  koje  se 
kuneš.  F.  Lastrić,  ned.  115.  Kriva  zakletva  jest 
klet  se  za  ono  što  znaš  da  nije  istina.  F.  Matić 
(»0.  —  bbb)  akuzativom  s  prijedlogom  u  (za  obe- 
ćavane). Klehb  s^  knezu  u  večbni  mirb.  Mon. 
sorb.  24.  (1234—1240).  —  eec)  u  dativu  s  prijed- 
logom suprotiva  ili  protiv  samo  u  prijevodu  iz 
svetoga  pisma:  ,Qui  laudabant  me  adversum  me 
jurabant*.  psal.  101,  9.  Koji  hvalahu  mene  su- 
protiva meni  se  kunahu.  B.  Kasić,  rit.  88.  I  ki 
hvalit  mene  općahu,  kunijahu  se  protiv  meni.  I. 
Gundulić  203. 

ti)  u  jednom  primjeru  iz  narodne  pjesme  wa- 
šega  vremena  stoji  kleti  se  bez  subjekta  u  pa- 
nivnam  znaćenu  kao  da  se  ima  u  misli  drugo  se : 
Pa  naj  prije  igru  zamotuite  prokletoga  u  ruke 
prstena,  oko  nega  te  se  kune  krivo.  Nar.  pjes. 
vuk.  ^,  29. 

b.  recipročno,  prema  1,  a,  a),  kad  jedno  drugo 
kune.  Ne  bi  toj  zadosti  u  karu  što  bjehu,  s  ne- 
mirne žalosti  se  još  kunijehu.  M.  Vetranić  2,  162. 
Čuju  da  se  karaju,  da  se  kunu,  da  se  psuju.  A. 
d.  Bella,  razg.  64.  Te  no  slušaš  jada  svakojaka, 
đe  se  kunu  dvije  jetrvico.   Nar.  pjes.  vuk.  1,  559. 


Kako  s'  klolo,  tako  se  uklele.  1,  559.  Sto  sto 
prele  kada  ste  se  klele.    1,  560. 

KLETIČKO  POtiE,  n.  ime  mjestu  u  Srbiji  u 
okrugu  sabačkom.  Zem)a  u  Po]u  Kletičkom.  Sr. 
nov.'  1863.  528. 

KLETIŠTE,  n.  vidi  k}etište. 

KLETIV,  adj.  koji  kune.  —  U  Stulićevu  rječ- 
niku: klotiv  ili  kletjiv  ,malodicus,  malodiceus, 
exocrans'.  —  oboje  tiepouzdano. 

KLET^ilV,  adj.  vidi  kletiv. 

KLETNA  UK  VIST  A,  n.  2>l  mjesno  ime.  —  xiv 
vijeka.   Na  Klotbna  Urvišta.  Spom.  stoj.  25.  (1327). 

KLStNICA,  /.  postaje  od  osnove  adj.  kletan 
nastavkom  ica.  —  Uporedi  klotnik. 

a.  žensko  čefade  što  se  kune.  —  U  Stulićevu 
rječniku:  ,quao  jurat'. 

b.  }iešto  kleto,  prokleto.  —  U  jednoga  pisca  na- 
šega vremena.  Nut'  Mosk6va  u  po  našeg  grada 
gdje  kletnicu  pograduju  crkvu  (govore  Turci). 
Osvotn.  6,  5. 

KLETNIK,  m,  postaje  od  osnove  adj.  klotan 
nastavkom  ik. 

a.  čovjek  koji  se  kune.  —  Od  xviii  vijeka,  a 
između  rječnika  u  Belinu  (,giuratore,  chi  giura* 
jurator'  350*>),  u  Bjelostjenčeou  (kletnik,  koji  se 
kuno  ,jurator').  u  Stulićevu  (jurans*;  kletnici,  v. 
okletnici).  Zakletvu  tada  govori  naprod  pop  a 
za  uima  kletnik.    M.  D.  Milićević,  opšt.  27. 

b.  čovjek  klet  (vidi  kloti,  2,  b).  —  U  naše  rri- 
jetne.  ^Kletnik  opali  pušku.    Bos.  vila.  1891.  226. 

KLETO,  m.  vidi  2.  Klet.  —  Po  tal.  Cleto.  — 
Samo  u  pisaca.  Kleto  bi  rojen  u  Kimu.  F.  Gla- 
vinić,  cvit.  108^.  Posli  svetoga  Petra  bi  sveti 
Lino,  posli  ovoga  sveti  Kleto,  pak  Klement.  J. 
Filipović  1,  183b. 

KLETO  VAN,  kleto  vna,  adj.  o  kiiizi  (pismu)  u 
kojoj  je  pisana  zakletva.  —  U  dva  pisma  tur- 
skijeh  careva  Dubrovčanima  xv  i  xvi  vijeka,  a 
između  rječnika  u  Daničićevu  (klotovbub  jura- 
torius').  Dadohb  imb  sej  baratb  i  kletovnu  knigu 
carstva  mi,  kako  otb  denešnago  dna  napredb  da 
budetb  medu  nami  mirb  i  prijaznb.  Mon.  serb. 
526.  (1481).  Pišet  visota  carstva  mi  ovuj  svetlu 
kletovnu  knigu.    550.  (1517). 

KL^JTSTVO,  n.  vidi  klestvo.  —  U  Stulićevu 
rječniku  uz  kletva. 

KLETVA,  /.  djelo  (ili  riječi)  kojijem  ko  koga 
kune,  ili  se  kome  kune,  ili  koga  zakliite.  —  ispo- 
redi  1.  i  2.  kletav.  —  Postaje  od  glagola  kleti 
(-e-  stoji  n\j.  negdašnega  ^).  —  Riječ  je  prasla- 
venska,  isporedi  stslov.  kletva,  rus.  k.ihtbh,  (čeS. 
klAtba),  po(.  kljjtua.  —  U  istom  rukopisu  xv 
vijeka  u  kojemu  se  nalazi  i  klatav  (vidi  2.  klatav) 
ima  i  klatva.  Ot  prirote,  ot  klatve.  Starine.  23, 
41.  (1496).  Laže,  klatve  i  gnovanije.  73.  —  Gen. 
pl.  može  biti  kleta va,  vidi:  Bojeć  se  očinih  kle- 
ta va.  M.  Bunić  27.  I  u  vik  neću  moć  u  tuzi 
tač  gorkoj  kletava  ovijeh  oć.  D.  Zlatarić  6*. 
Ostaviti  zlu  običaj  od  kletava.  A.  Gučetić,  roz. 
jez.  61.  Uzrok  od  psovaka  ili  od  kletava.  B. 
Kašić,  zrc.  56.  I  k  temu  pristavi  laživijeh  kle- 
tava, od  svoje  jubavi  čim  biljeg  on  dava.  I.  Gun- 
dulić 155.  Imaju  se  uklanat  od  kletava.  I.  Držić 
291.  Jur  si  se  odvrgao  onih  psosti,  mormorana, 
krivi  kletava,  pijanstva ...  J.  Banovac,  razg. 
187.  Kadi  vaših  laži  i  krivih  kletava  naj  veće 
svrhu  vas  dolaze  nevoje.  pripov.  168.  S  kletava 
Jezus  prohodi  na  uvrjede.  S.  Kosa  73*^.  Ima  i 
drugih  različnih  kletava.  Pravdonoša.  1851.  26. 
vidi  i  Đ.  Daničić,  obi.«  19.  —  t  klćtvi.  Od  kletvi 
i  od  zlijeh  riječi.  M.  Divković,  bes.  129b.  Pro- 
sipa Ilijadu  kletvi  na  vas.    M.  A.  Kejković,  sabr. 


Digitized  by 


^uogle 


KLETVA 


B2 


KLETVA,  c. 


9.  —  U  svijem  je  rječnicima :  u  Vrančićcvu  de- 
iostatio;  u  Mikafinu  klotva,  proklinanjo  ,male- 
dictuni,  maledictio* ;  kletva,  zakletva  ,juramentum*; 
u  Belinu  ,giuramento'  ,iusiurandum'  350*;  ,ma- 
ledizione,  quel  male  che  con  parole  si  manda  ad 
uno*  ,dirae'  454* ;  »scong^uro,  lo  scongiurare'  ,ad- 
juratio*  657b;  u  Bjelostjenčevu  kletva,  kiinene, 
preklinaue  ,maledictio,  exocratio,  dirae,  detostatio, 
imprecatio'.  v.  rota;  u  Janibrešićevu  ,improcatio, 
juramentum' ;  u  Voltujijinu  ,maledizione,  impre- 
cazione*  ,flucli' ;  u  Stulićevu  ,jusjiirandum* ;  u  Vu- 
kova 1.  ,der  fluch'  ,exsecratio'.  2.  vide  zakletva; 
u  Daničićevti  ,exsecratio;  jusjurandum'.  —  Po 
pritnjerima  se  može  vidjeti  na  koliko  se  različ- 
nijeh  načina  može  upotrebfavati  ova  riječ. 

a.  exsocratio,  dirae,  djelo  i  riječi  kojima  ko 
koga  kune  (vidi  kleti,  1,  a),  proklestvo.  I  kletva 
na  nemb.  Sava,  tip.  hil.  glasn.  24,  197.  Ana- 
^6 ma  da  budetb ...  i  kletvu  da  imatb  317  otbcb. 
Sava,  tip.  stud.  glasn.  40,  154 — 155.  Budi  kletva 
na  nemb  svetyhb  nebesnyhb  silb.  Mon.  serb.  15. 
(1222—1228).  Rodb  61ovečbsky  toboju  izbav|enb 
bystb  prvyje  kljetvy  (sic)  Adamovy.  67.  (1305 
— 1307).  Kletvu  da  imatb  otb  svetyhb  ktitorovb. 
132.  (1348).  Si  sut  otčinu  i  materinu  kletvu  pri- 
jeli,  togo  radi  mučet  se.  Pril.  jag.  ark.  9,  112. 
(1468).  Ne  tij  se  bojati  sramote  od  ]udi  i  ne 
marite  iiih  kletve.  Transit.  107*.  Formoza  od 
kletve  odreši.  Š.  Kožićić  20*.  Goniti  hoću  Turke 
ratiju,  kletvoju,  ustavu,  prokletstvom.  32l>.  Da 
postavi  svrhu  mene  kletvu  mješte  blagosova.  N. 
Raiiina  56^.  gen.  27,  12.  Ne  samo  da  je  kletva 
danu  je  prava  psovka.  A.  Gu6etić,  roz.  jez.  42. 
Kletva  hoće,  svit  protiće,  da  ne  imamo  nigdir 
stana.  A.  Čubranović  141.  Usta  su  tvoja  govorila 
kletvo,  psosti,  himbe.  M.  Divković,  bes.  31».  Kune 
druzijeh  kletvom  teškom.  B.  Kasić,  zrc.  98.  Već 
kletvam  svrhu  da',  već  nam  zla  ne  zovi.  I.  Gun- 
dulić  90.  A  i  kletva  hoće  teška,  a  i  tako  su- 
đeno je,  da  turaćka  kruna  i  leška  u  vječnomu 
miru  stoje.  448.  Vidim,  kletve  gdje  negove  sve 
na  glavu  tvu  padaju.  (x.  Palmotić  1,  206.  (Zmiju) 
oštrom  kletvom  višAi  prokle.  3,  121*.  Zli  u 
kletve  strašne  udara.  P.  Kanavelić,  iv.  36.  Svaka 
se  govoru  s  kletvama.  J.  Matović  341.  Ot  kletve 
oslobodi.  J.  Bajić,  pouč.  1,  83.  Ne  za  to,  aki  bi 
se  bojali,  da  i(h)  se  kletva  ne  primi.  D.  Obra- 
dović,  živ.  122.  Već  su  teške  kletve  devojaćke: 
kad  zakunu,  sva  se  zem)a  trese.  Nar.  pjes.  vuk. 
272 — 273.  Nije  meni  zem]a  doteščala,  već  je 
teška  materina  kletva.  2,  26.  Pak  te  zove  da  te 
blagosovi,  da  na  tebe  kletva  ne  ostane.  2,  136. 
Stigoše  ga  moje  kletve!  Vuk,  dan.  4,  10.  Kletva 
na  dragoga,    nar.  pjes.  1,  265.     Pravedna  kletva. 

1,  269.  Blagosov  i  kletva.  1,  275.  Da  te  Gospod 
postavi  za  uklin  i  za  kletvu.  Đ.  Danićić,  4mojs. 
5,  21.  Navući  ću  kletvu  na  dom.  S.  ^lubiša, 
prip.  139.  Što  na  nas  ostavi  novu  kletvu?  144. 
On  slimi  sa  sebe  kletvu  roditejsku,  u  koju  je 
upao.  216.  Da  se  oslobodimo  od  ove  nove  kletve. 
241.  Moja  se  kletva  svaka  stjeca  kao  u  amin. 
244.  Prod'  se  tijeh  brda  zlokobnijeh,  turi  na  Aih 
kletve  vjekovite.  Osvetn.  1, 14.  Vajda  znadeš  da  ti 
ne  povijedam,  koje  su  mi  na  plemenu  kletve.  2, 10. 
No  oni  su  smakli  djeda  moga,  pa  je  na  mo  slo- 
žila se  kletva.  2,  19.    Još  ako  ćeš  okajati  kletvu. 

2,  34.  (Davor)  na  Kadma  je  navalio  kletvu. 
2,  63.  Ma  sraziće  kletva  u  pokori  onog,  koji 
vjorolonmost  stvori.  4,  59.  —  U  nekijem  primje- 
rima može  značiti  i:  nesreća  uopće;  tako  će  biti 
i  u  ova  dva  primjera:  Naše  štete  i  porazi  nijesu 
toli  sad  velici,  vele  veća  da  ne  izlazi  kletva 
svetoj  carskoj  slici.  L  Gundulić  48^) — 487.  Ma 
se  kletvi  Ture  ne  da  vaše.    Nar.  pjes.  vuk.  4,  10. 


b.  jusjurandum,  sacramentum,  djelo  i  riječi 
kojima  se  ko  kune  (vidi  kleti,  3,  a),  zakletva. 
Sbvrbšene  budući  vašoj  vere  i  Jubbvi  i  kletve 
onoj  kojevb  mi  se  hoćete  obećati.  Mon.  serb.  20. 
(1234).  Kletvu  vynu  da  drbžimo  k  teb^  nepo- 
mbčno.  23.  (1234—1240).  Ako  mi  stojite  u  sijej 
kletbve.  25.  (1234 — 1240).  Ako  prestupimo  siju 
kletbvu.  39.  (1253).  Privrbžž  imb  kletbvu.  41. 
(1253).  Ućinihb  ovuj  kletvu.  447.  (1451).  Za- 
vezasmo  u  veru  i  u  kletvu.  Spom.  sr.  2,  65. 
(1419).  Istinno  car  makaronski  skaza  mi  s  klet- 
vom govoreći.  Aleks.  jag.  star.  3,  290.  S  klet- 
voju priseže  jakože  prav  ili  nepovinan  biše.  Š. 
Kožićić  18*.  Kletvoju  kle  se  da  se  neće  vmuti. 
20*.  Mir  kletvoju  potvrjen  bisi.  24*.  I  opet 
zataja  £ega  s  kletvom.  N.  Baiiina  92*.  matth. 
26,  72.  Da  jest  kletva  među  nami  Židovmi  da 
o  tomem  ne  povijedamo  Krstijanom.  Pril.  jag. 
ark.  9,  120.  (1520).  Grijeh  od  krive  kletve.  A. 
Gučetić,  roz.  jez.  32.  Jesu  li  rečene  (laži)  s  klet- 
vom ali  ne?  A.  Komulović  9.  ^^ubav  s€uii  ja 
mila,  kletvom  ti  obitam  vrh  luka  i  strila,  ku 
Činim  vojno  sam.  L  Gundulić  11.  Er  kletva 
nije  toj,  Jubovnik  ku  tvori  mladici  gizdavoj,  u 
bludu  čim  gori.  23.  Nehamiče,  gdi  je  vira,  gdi 
su  kletve  ke  činaše?  46.  čujte  kletvu,  kleti  u 
tmini,  koju  Pluton,  bog  vaš,  čini.  68.  Tim  ne 
imaj  zle  vo|e,  kletvom  ti  obitam,  na  starijeh 
pristolje  budem  te  stavit  sam.  189.  S  učitejom 
i  stražnikom  ženskijem  k  caru  hrlo  poje,  zna'uć 
pod  kletvom  da  velikom  car  se  i  nima  odkrio 
je.  298.  Da  se  zemja  kletvom  klela  da  će  otajstva 
sva  pronijeti  ka  je  čula  i  vidjela.  483.  Uzrok  je 
i  oni  ki  pristupi  pravom  caru  kletvu  i  vjeru. 
518.  Bivši  ovako  utvrdili  među  nima  kletvom 
veće .  . .  537.  S  kijem  nas  tvrda  kletva  sveza  u 
trojanske  doć  krajine.  Ćt,  Palmotić  1,  206.  Ki 
Neptunu  liegda  šlaga  i  kletvom  ga  je  pri  vario. 

1,  283.  Nego  mu  se  kletvom  zakleh  ja  velikom 
da  se  neću  združit.  1,  311.  Kletvom  se  otkrit 
podvežimo.  1,  329.  Obećana  s  tvrdom  kletvom 
punom  cijene.  2,  103.  A  i  ti  ćeš  svoje  u  vrime 
naše  kletve  potvrditi.  2,  131.  Navesti  druge  na 
kletvu,  vjerujući  da  će  priseći  krivo,  grijeh  je. 
S.  Matijević  53.  Pravjajući  ali  laži  ali  kletve 
ke  su  učinili.  P.  Radovčić,  nač.  242.  Kletvu 
pod  vitešku.  P.  Kanavelić,  iv.  250.  Duha  vidjeh 
nebeskoga,  govoraše  s  kletvom  oni.  601.  Pod- 
ložnici se  meni  kletvom  zavjeriše.  I.  Đorđić, 
salt.  205.  Oni  se  kletvom  podvezuju  da  neće 
udriti.  459.  Objetujući  se  kletvom  da  neće  poć. 
ben.  139.  Jer  se  ne  čuju  druge  riči,  nego  psosti, 
laži,  krive  kletve,  mormorai^a.  J.  B>anovac,  razg. 
87.  Kada  s  krivom  kletvom  radi,  vičAeg  kra]a 
da  osmradi.  V.  Došen  142h.  Obećaiia  kletvom 
utvrđena.  S.  Bosa  72*>.  Ako  li  mi  ne  vjeruješ 
kletvi.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  17.  Nekakav  mladić 
učini  kletvu  da  se  neće  oženiti  drugom...  Nar. 
prip.  vuk.  151.  Sve  kaži  pod  kletvom.  S.  J^n- 
biša,  prip.  210.  Ako  ti  pritvrdiš  kletvom,  da  je 
svjedok  pravo  kazao.  213.  Eto  vjera,  eto  kletva 
moja !   Osvetn.  1,  7.    Kletve  meću  da  se  ne  odaju. 

2,  16.  Prem  su  kletve  zalagali  teške.  2,  181. 
Krivu  kletvu  na  dom  ne  ponesi.  V.  Bogišić,  zborn. 
637.  No  kad  bi  do  kletve,  udriše  svi  na  se. 
Pravdonoša.  1851.  8.  —  Dati  kletvu  ima  dva  raz- 
ličita značena:  zakleti  se,  učiniti  kletvu  (vidi  u 
primjerima):  Dahb  v^ru  i  kletvu  vsakomu.  (za- 
l^leh  se.  Daničić).  Mon.  serb.  174.  (1356—1367). 
Nemu  kletvu  dasmo  prije.  L  Gundulić  518;  ili 
dati  drugome  da  se  zakune,  učiniti  da  se  drugi 
zakune.  Data  mu  kletva,  (dato  mu  da  se  zakune. 
Daničić).    Spom.  sr.  2,  127.  (1466). 

c.  obtestatio,  obsecratio,  (^jelo  tli  riječi  kojima 


Digitized  by 


Google 


.  KLETVA,  c. 


63 


KLEVETANE 


se  ko  zaklinCj  zaklii^ane  (vidi  kloti,  1,  b).  Hoja, 
Loro,  Dolerije,  na  kletvu  vas  zovem  doli,  da  vi- 
djenja  nigda  prije  čovjek  ne  zgleda  tužna  tolL 
I.  Gundulić  41.  Kazlar-aga  poče  ovako  ga  s  tvr- 
dijem  kletvam  uprašati.  385.  AV  ga  ide  Milica 
tvrdom  kletvom  zaklinati.  Nar.  pjes.  mikl.  beitr. 

1,  25.  Nagnaću  ga  kletvom  i  ukorbom  da  osveti 
oca.  S.  tiubiša,  prip.  236.  Molbe,  kletve,  korbe, 
žalbe,  mita,  srca  u  zlo  ne  haju  zalita!  Osvetu. 
4,  47. 

KLETVEN,  adj,  koji  pripada  kletvi ;  nalazi  se 
u  tri  značena.  —  U  naše  vrijeme. 

II.  u  čemu  su  kletve  (o  knizi,  molitvi  itd.).  — 
Između  rječnika  u  Vukovu  (kletveni,  n.  p.  kniga 
,flach  enthaldend^  ,exsecratorius' ;  ,daher  ein  fluch- 
brief  des  patriarchen  u.  dgl.  gegen  suspendirte 
priester,  und  interdikt  einer  gemeinde').  Sedmu 
posla  ev'  kAigu  kletvenu  na  Bosnake  Turke  Mu- 
slomane,  na  mečete  i  na  sve  gamije,  na  sve  ho^e 
i  na  mujezine:  ,Ko  je  Turčin  i  turskog  plemena... 
nek  se  diže  tući  đaurina'.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  240. 
Oni  globe  izgone  kletvenim  kiiigama  (da  ne  može 
pop  nikake  svešteniČko  službe  svršiti).  Vuk,  dan. 

2,  117.  čuju  kletvene  molitve.  S.  ^I^ubisa,  prip. 
117.  Kaluderi  prijete  da  će  dići  na  mene  klet- 
vena  bdenja.    210. 

b.  koji  cesto  kune  ili  se  često  kune.  —  U  Stu- 
ličenu  rječniku:  jurare  assuetus'.  —  Ovako  zna- 
čene  može  biti  i  u  ovom  primjeru:  Kletven  težak 
kune  kleta  traga.    Osvetn.  4,  21. 

e.  0  mjestu  gdje  se  ko  kune.  Imali  su  osobitu 
gomilu  de  su  se  zaklinaU,  i  ova  se  zvala  klet- 
vena  gomila,  i  dan  današni  ima  jedna  koja  se 
zove  Kletvena  Gomila,  ova  je  u  okrugu  trebin- 
skom.    J.  Pamučina  u  S.  Novaković,  obi.  21. 

KLŽTVENICA,  /.  u  Stulićevu  rječniku:  v. 
kletnica.  —  isporedi  kletvenik. 

KLŽTVENIK,  m.  čovjek  koji  je  kletvom  obe- 
ćao što  da  učini  ili  se  pod  kletvu  s  kim  združio. 
—  XIII  vijeka,  a  između  rječnika  u  Daničičevu 
(kletvenikb  ,fooderatus,  jurejurando  obstrictus*). 
Ja  županb  Badoslavb  jesmB  verbUB  kletbvenikb 
gospodina  kra|u  ugritskomu.  Mon.  serb.  44.  (1254). 

KLETVOPRESTUPAN,  kletvoprestupna,  adj. 
koji  je  kletvu  prestupio.  —  Samo  u  Stuličevu 
rječniku:  kletvopristupan  ,perjeratas^ 

KLETVOPRESTtlPATI,  kletvopr^tupam,  impf. 
klotvoprestupiti.  —  U  Stulićevu  rječniku:  kletvo- 
pr istupati,  v.  kletvopristupiti.  —  nepouzdano. 

KLETVOPKESTIJPITE^,  m.  vidi  kletvopre- 
stupnik.  —  Samo  u  Stulićevu  rječniku:  kletvo- 
pristupito)  ,perjurus,  perjuriosus'. 

ICLETVOPEESTUPITEt.ICA,  /.  vidi  kletvo- 
prestupnica.  —  Samo  u  Stulićevu  rječniku :  kletvo- 
pristupite|ica  ,perjura'. 

KLETV0PEE8TUPITI,  kletvopr^stupim,  pf. 
j)restupiti  kletvu.  —  U  Stulićevu  rječniku :  kletvo- 
pristupiti ,abjurare'.  —  nepouzdano. 

KLETVOPRESTUPLENE,  n.  djelo  kojijem  se 
kletva  prestupi  (isporedi  kletvoprestupiti).  —  U 
kiMgama  pisanima  crkvenijem  ili  mješanijem  je- 
zikom. Nepravde  mnoge  i  ubijstvo  i  kletvopre- 
stup}enije.  Aleks.  jag.  star.  3,  280.  —  vidi  i  F. 
Miklošic,  lex.  palaeoslov.*  kod  kl^tvoprest^pjenije. 

KLETVOPEĆSTUPNICA,/.  žensko  če]ade  koje 
prestupi  kletvu,  isporedi  kletvoprestupnik.  —  Samo 
u  Stulićevu  rječniku :  kletvopristupnica,  v.  kletvo- 
pristupite^ica. 

KLETVOPBĆSTf^PNIK,  m.  čovjek  što  je  pre- 
stupio kletvu.  —  U  kitigama  pisanima  crkvenijem 
jezikom,  a  između  rjećnika  u  Stulićevu  (kletvo- 


pristupnik,  v.  kletvopristupite])  i  u  Daničičevu 
(kletvoprostupbuikb  ,perjurus*).  liletvoprestup- 
nikb  bystb.  Domentijanb  107.  —  I  u  naše  vrijeme 
upotreb}ava  ovu  riječ  Vuk  (koji  dodaje  da  je  ovo 
jedna  od  49  riječi  slavenskijeh  koje  se  u  našemu 
narodnom  jeziku  ne  govore,  ali  se  lasno  mogu 
razumjeti  i  s  narodnijem  riječima  pomiješati, 
nov.  zav.  1847.  v — vi),  l^udokradicama,  laž|iv- 
cima,  kletvoprestupnicima.    pavl.  Itim.  1,  10. 

KLETVOZATAJATI,  kletvozatajam,  impf.  za- 
tajati  kletvu.  —  U  Voltigijinu  rječniku:  ,negare 
con  giuramento,  spergiurare*  ,falsch  8chw6ren, 
einen  meineid  thun*,  i  u  Stulićevu:  v.  kletvopri- 
stupiti. —  nepouadano. 

KLEVCI,  vidi  Klijevci. 

KLEVi:NDALICA,  /.  vidi  klevetalica.  —  U 
naše  vrijeme  u  Lici.   J.  Bogdanović. 

KLEVENDALO,  m.  vidi  klevetalo.  —  U  naše 
vrijeme  u  Lici.  ,Šta  slušaš  toga  klevendala?' 
J.  Bogdanović. 

KLEVijNDANE,  n.  djelo  kojijem  se  klevenda. 
,Ko  obadira  nezino  klevendane,  van  ko  je  ka'  i 
ona?'    J.  Bogdanović. 

KLEVENDATI,  klevfendam,  impf.  vidi  kleve- 
tati. —  U  naše  vrijeme  u  Lici.  ,Ona  ništa  ne 
radi,  nego  vavije  druge  klevenda^  J.  Bogdanović. 

KLEVET,  m.  samo  u  Stulićevu  rječniku  uz 
kleveta  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  brevijara. 

KLĆVETA,  /.  calumnia,  obtrectatio,  zlo  što  se 
0  kome  govori,  osobito  kad  se  laže,  isporedi  pan- 
kane,  opadane.  —  Riječ  je  praslavensKa,  isporedi 
stslov.  kleveta,  rus.  K^eBera,  ćeš.  kleveta.  —  Mi- 
klošic misli  da  postaje  od  istoga  korijena  od  ko- 
jega je  i  glagol  klepati  (etymol.  w6rterb.  kod 
klepa-).  —  Između  rječnika  u  Stulićevu  (,calumnia, 
contumelia'  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  bukvara) 
i  u  Daničičevu  (,obtrectatioO.  GnSvb,  jarostb, 
klevety,  obidy  .  .  .  Danilo  208.  Da  mu  ne  može 
ni  hoće  panka  ni  kleveta  prijata  biti.  Mon.  serb. 
458.  (1453).  Klevetnike  grdne  i  klevetu.  P.  Pe- 
trović,  gor.  vijen.  10.  To  je  kleveta!  to  je  laž! 
M.  Pavlinović,  razg.  55. 

KLEVŽTALICA,  /.  žensko  čefade  što  kleveće. 
—  isporedi  klevendalica.  —  U  naše  vrijeme  u 
Lici.   J.  Bogdanović. 

KLEVETALO,  m.  čovjek  što  kleveće.  —  ispo- 
redi klevendalo.  —  U  naše  vrijeme  u  Lici.  J. 
Bogdanović. 

1.  KLEVETAN,  adj.  vidi  2.  klevetan,  od  čega 
se  razlikuje  samo  tijem  što  a  ostaje  u  smijem  obli- 
cima. —  S  toga  što  se  nalazi  samo  na  jednom 
mjestu,  nije  dosta  pouzdano.  —  U  jednoga  pisca 
XVII  vijeka.  Ako  7si  govoril  riči)  klevetane  pri- 
dajući zlo  ali  želeći  i  prošeci  zlo  sebi  ali  druzin. 
P.  Radovčić,  nač.  539. 

2.  KLfeVETAN,  kl^vetna,  a^j.  koji  pripada 
kleveti.  —  Od  xviii  vijeka.  Klevetnim  jezikom 
očrnavaš.  D.  Obradović.  sav.  11.  Klevetni,  ogo- 
vorni,  opadni  govori  ,verleumderische  reden*.  Jur. 
ix)l.  terminol.  571.  —  U  Stulićevu  rječniku  ima 
adv.  kl^vetno  .calumniose'. 

KLEVŽTANE,  n.  djelo  kojijem  se  kleveće.  — 
Stariji  je  oblik  klevetanje.  —  Između  rječnika  u 
Mikafinu  (klevetanje),  u  Bjelosljenčevu,  u  Stuli- 
ćevu. Ukor,  klevetanje  i  proklinanje.  I.  T.  Mr- 
navić,  ist.  105.  Kriva  svidoČastva,  klevetanja... 
Michelangelo.  64.  Eto  klevetale  u  puku  protiva 
popom.  Ant  Kadčić  77.  Kad  se  bez  smutile  u 
puku  i  klevetaiia  ne  bi  mogao  ustaviti  od  pri- 
Češte]!La.  155.  Služinče  ima  se  uklaAati  svakoj 
svađi   i   klevetaiiu.     Zbornik   zak.    1853.    2,    86. 


Digitized  by 


>JoogIe 


KLEVETANE 


04 


1.  KLICA 


,Ostavi  so  klovotaiia !  uaj  ^oro^  si  sc»  /anata  nva- 
tila*.    J.  Bogdanović. 

KLEVETATI,  klevoćom  (klevotam),  inij^f.  bla- 
tcrarej  dotrectare,  maledicore;  calumniari,  naj 
starije  je  značene  jamačno  bilo:  brbfati^  pa  je 
poslije  postalo :  zlo  goi'>or%ti,  i  lagati  na  koga.  — 
Riječ  je  |;rew?are»^Xy/,  isporedi  stslov.  klevetati, 
rus.  K^eKeTATK,  ćes.  klevetati.  —  Postaje  od  kle- 
veta. —  Od  osnove  saduŠNega  vremena  prešlo  je 
u  nekijem  krajevima  6  i  u  inf.  i  u  prošla  vre- 
menaj  vidi  u  Stulićevu  rječniku  i  kod  a  7ia  kraju, 

—  Između  rječnika  u  Mikafinu  (,oblo<iuor*),  u 
Bjelostjenčevu  (klevećem  ,obloquor^  v.  ogovarjam), 
u  Voltigijinu  (klevetati,  griješkom  klevećem  ,9par- 
lare,  detrarre,  cianciare*  ,schelteii,  plaudern, 
schwatzen*),  u  Stulićevu  (klevetati  na  koga  ,ob- 
loqui,  obtrectare,  calumniari*;  klevećati,  v.  kle- 
vetati). 

II.  naj  starije  značene j  brbfatif  rijetko  se  na- 
hodi,  i  to  uprav  u  osobitijem  smislu:  dosađi- 
vati molitvama  i  preporukama  (u  Kavaninovijem 
pri^njerima  u  dobrom  smislu).  Sam  samoga  acijeni 
i  I  ubi  Boga,  dobro  svih  naj  veće,  i  svak  da  u 
tom  dni  ne  gubi  nagovara  i  kleveće.  J.  Kavanin 
145'>.  Čemu  bismo  klevetali  i  molili  za  potrjebe? 
510*.  Klevećati,  dosadno  preporučivati,  govoriti 
o  istoj  stvari:  ,Koliko  sam  ti  klevećala  (prepo- 
ručivala)'. ,Ne  kleveći  više  (ne  dosađuj  govorom)''. 
M.  Pavline  vic.  —  Nije  dosta  jasno  značene  u 
ovom  primjeru:  Svijes  mi  tame,  srce  pina,  sve 
mi  neko  zlo  kleveće.    J.  KavaAin  174b. 

h.  govoriti  zlo  o  kome,  pa  i  laaati  na  koga, 
krivo  ga  potvarati  (vidi  opadati,  pankati).  —  teško 
je  poznnti  po  primjerima,  jeli  prvo  ili  drugo  zna- 
čene. —  glagol  je  neprelazni  kao  kod  a,  ali  je  \i 
naše  vrijeme  i  prelazni,  vidi :  ,Kako  ti  ona  mudro 
čojka  kleveta*,  u  Lici.    J.  Bogdanović. 

a)  uopće.  Šija  žena  jest  prislusala  i  klevetala 
i  svađu  tvorila  s  susedi  svojimi.  Pril.  jag.  ark. 
9,  113.  (xv  vijek).  Zli  u  kletve  strašne  udara  i 
kleveće  i  žamori.  P.  Kanavelić,  iv.  36.  Dusi 
mojoj  zašto  ovu  klevećući  riječ  mrmo&e?  460. 
Klevetati   ,verleumdou'.    Jur.  pol.  terminol.  577. 

b)  čefade  ili  drugo  o  čemu  se  zlo  ili  lažno  go- 
vori, izriče  se ;  aa)  akuzativom  s  prijedlogom  na. 
Klovetaliu  na  A.  Š.  Kožićić  r)6b.  Kleveću  na 
ovu  istinu.  Š.  Budinić,  sum.  67».  Od  daleč  od 
nih  kleveću  na  ne.  ispr.  59.  Ako  je  klevetal  na 
ino  učito|o.  89.  Na  nih  klevećući  govoreno.  P. 
Zoranić  35a.  —  hh)  dativom  s  prijedlozima  suprot, 
protiv.  Zloćuduimi  besodarai  klevećući  suprot 
nam.  Anton  Dalni.,  nov.  test.  2,  140.  3joann.  10. 
Tko  je  ])un  tminosti  u  ku  se  upreće,  zavidi  svit- 
losti  protif  koj  kleveće.  Đ.  Baraković,  vil.  374. 
Suprot  nemu  klevetajući.   P.  Knežević,  osm.    19. 

—  ec)  genetivom  s  prijedlogom  od.  V  čem  od 
vas  kleveću.  Anton  Dalm.,  nov.  test.  2,  123b. 
Ipetr.  2,  12.  U  čemu  klevetaiu  od  vas  kakono 
od  zločinac.  L  Bandulavić  145b.  Klevećući  i  go- 
voreći zlo  od  drugoga.  P.  RadovČić,  nač.  537. 
Što  je  da  mu  se  kleveta  i  mrmni  od  poštena? 
Ant.  Kadčić  252. 

KLEVĆTAVAC,  klevotavca,  m.  vidi  klevetnik. 

—  U  jednoga  pisca  čakavca  xvi  vijeka.  Ako  on 
ki  se  brat  zove  bude  . . .  idolski  klanavac  ili  kle- 
veta vac  .  .  .    Anton  Dalmatin,  ap.  32. 

KLE VŽT AVKA,  /.  vidi  klovetnica.  —  U  istoga 
pisca  u  kojega  ima  i  klevetavac.  Žene  da  budu 
ne  klevetavke.  Anton  Dalm.,  nov.  tost.  2,  117. 
tit.  2,  3. 

KLEVETLIV,  adj.  koji  kleveće.  —  U  rukopisu 
%iisanom€  crkrenijein  jezikom.  Klevotjiva  duša 
trirožni  ima  jozykb.    (ilasnik.  25,  79. 


KLEVET^ilVICA,  /.  vidi  klovetnica.  -  // 
jednoga  pisca  čakavca  xvi  vijeka.  Ne  klevet|i- 
vice.    Anton  Dalm.,  nov.  test.  2,  104.  Itim.  3,  U. 

KLfeVETNICA,  /.  žensko  čefade  što  kleve^.  — 
U  naše  vrijeme,  ali  može  biti  i  stara  riječ,  i^ito- 
redi  ruji.  ideBcniHi^a.  —  Između  rječnika  u  Stu- 
lićevu (,obloquons,  detractans*).  Imena  su  mi:  1. 
voštica  .  .  .  12.  klovetnica  .  .  .  (pisano  «  ««•</• 
vrijeme,  ali  jamačno  iz  starijega  rukopisa).  Sta- 
rine. 10,  2H3.  ,To  'e  sve  ona  klevetnica,  moja 
dušmanica,  ne  da^  joj  se  Bog  s  dušom  rastati. 
od  mene  uradila*.    J.  Bogdanović. 

KLEVETNIK,  m.  čovjek  koji  kleveće.  —  Riječ 
je  praslavenska,  isporedi  stslov.  klevetbnik-fc,  rm. 
K.!eBeTHHKi,,  čcš.  klovetuik.  —  Između  rječniku 
u  Mikafinu  (,obloquutor,  malodicus,  conviciator,, 
u  Bjelostjenčevu  (,detractor,  oblocutor,  conviciator. 
maledicus*),  w  Voltigijinu  (,sparlatore,  detrattore* 
,ein  lasterer,  ein  beisseiider  mensch*),  u  Stulićeni 
(,oblocutor,  detractor*  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz 
brevijara),  u  Daničićevu  (klevetbnikb  ,aocusator; 
obtrectator*).  Jako  gorči  klevetnici  premo  nasi. 
stanutb  gr^si  naši.  Domentijanb  92.  Tko  bi  se 
našao  klevetnikb.  Mon.  serb.  458.  (1453).  Si  sut 
nerodnici  i  klevetnici  iže  sut  razlučili  brata  od 
brata.  Pril.  jag.  ark.  9,  114.  (1468).  Klevetnici 
osujeni  sut.  Š.  Kožičić  10b.  Ovaj  pregresonja 
tvore  i  čine  klevetnici.  Š.  Budinić,  sum.  S7K 
Cica  straha  klevetnikov.  ispr.  54.  Klevetnike 
grdne  i  klevetu.  P.  Petrović,  gor.  vijen.  10.  Kle- 
vetnik, ogovornik,  opadnik  ,verleumder*.  Jur.  pol. 
terminol.  571.  Klevetnik  ,der  vorleumder'.  J. 
Bogdanović. 

KLEVETUŠA,  /.  augm.  kleveta?  ili  klevet- 
nica? —  U  naše  vrijeme.  Crnim  jezicima  klo- 
vetuŠe  ...    V.  BogiSić,  zbom.  178. 

KLEVRET  (klevrjet?,  klevrijet?),  m.  oonservuN 
drug  u  službi  ili  u  ropstvu,  što  je  sluga  ili  roh 
prema  drugijem  slugama  ili  robovima.  —  Riječ 
je  stara,  isporedi  stslov.  klevret'b,  rus.  KJieBperb. 

—  Tuđa  riječ  nepoznata  postana ;  Miklošić  misli 
(i  po  svoj  prilici  pravo)  da  postaje  od  lat.  colli- 
bertus,  ali  radi  v  (mj.  b)  vafa  daje  prošlo  prekn 
romanskijeh  jezika,  isporedi  stfranc.  culvort,  cui- 
vert,  jprov.  culvert,  lopovski.  —  Samo  u  knigama 
pisanima  crkvenijem  jezikom,  a  između  rječnika 
u  Stulićevu  (,conservus,  commilito,  sodalis*  s  do- 
datkom da  je  uzeto  iz  misala).  Ubeždaju  tobt^ 
sladbkaago  Jisusa,  klevretb-vladiku,  rabb-carja. 
Danilo  104.  Jeteriji  ai*  klevrety  mnogije  pa- 
kosti jemu  tvorahu.  Starine.  22,  216 — 217.  (xy 
vijek). 

KLEZNA,  /.  selo  u  ulcinskom  okrugu. 

KLEŽIĆ,  m.  prezime.  —  Pomine  se  xviii  vijeka. 
Kležić  iz  Rujana  od  poja  livaAskoga.  And.  KaČi«'\ 
kor.  453. 

KLI,  tndi  dokli. 

KLIbITI  se,  klibim  se,  impf.  smijati  se,  po- 
kazujući zube;  ke}iti  se,  kesiti  se.  u  Bačkoj.  T. 
Arsenijević. 

1.  KLICA,  /.  germen;  gemma,  oculus,  mlmUi 
bifka  onakova  kakva  je  u  sjemenu  i  kako  iz  sje- 
mena raste;  također  pupofak  ili  oko  što  niče  i: 
sama  drveta  ili  iz  korijena.   —  Postaje  od  kliti. 

—  Od  XVII  vijeka,  a  između  rječnika  u  Mikafinu 
(klica,  kako  ti  od  luka  ,nucleus,  špica*),  u  Belinu 
(jgermoglio*  ,germen*  341»;  klice  kupusne  ,broc- 
coli,  cime  di  cavoli  piu  tenere  e  delicate*  ,brassi- 
carum  cymae*  149»;  klica  od  žutjenice  ,cicoria, 
mazzocclii*  ,cauliculi  cicoreorum*  192^;  klice  «xl 
trava  ,cime  dell'  herbo*  ,cimae*  193^),  u  Bjelo- 
stjenčevu (klica,  kakti  lukova  etc.  ,germeu,  sur- 


Digitized  by 


>^uogIe 


1.  KLICA 


65 


2.  KLICATI 


culus,  stylu8  promicans  ex  nucleo,  grano,  arbore 
etc.*),  u  Jambrešićevu  (,germeii'),  u  Voltigijinu 
(»germe,  broccolo,  ger mogli o*  »sprosse,  ausschoas- 
ling'),  u  Stulićevu  (,germoglio'  ,surculus*),  u  Vu- 
kfwu  (,der  keim*  ,cyma*). 

a.  sa  zncičenem  kao  što  je  sprijeda  kazano. 
Ostav^at  žilu  koja  će  u  oni  čas  vrć  opeta  klicu. 
I.  Držić  117.  Evo  klice  simena,  al'  brzo  usane. 
F.  Lastrić,  ned.  119.  Mak  ti  ne  rodio,  i  ako  ti 
rodi  .  .  .  neka  ti  ga  svega  gr&d  s  vitrom  povali, 
nek  ti  još  mraz  i^ega  u  klicah  opali.  A.  Ka- 
nižlić,  rož.  34.  Ako  hoćeš  uzmložat  mušmule 
koje  gnile  sime  su  razsule,  skupi,  suši  i  čuvaj 
do  sada;  posli  klicu. da  ispusti  rada,  sime  kvasi 
naj  prije  u  vodi.  J.  S.  ReJko\4ć  45.  Litnom 
žitu  govore  Jarica',  fiem  je  slabja  od  zinmoga 
klica.  40.  Gdješto  djevojke  metnu  na  IvaA  dan 
u  lonac  zem}e  i  u  nu  posij  u  nekoliko  zrna  še- 
uice,  pa  na  Petrov  dan  gledaju,  kako  je  nikla  ili 
uklijala:  ako  su  klice  savijene  kao  prsten,  onda 
vele  da  će  se  one  godine  udati.  Vuk,  živ.  68. 
jSprosse*  (prevedeno  je)  , klica'  (mjesto  ,mladica', 
a  klica  1e  „der  keim'').  Vuk,  pism.  25,  ali  vidi 
b.  Đe  je  zrno  klicu  zametnulo,  onde  neka  i 
plodom  počine.  P.  Petrović,  gor.  vijen.  23.  Uvijek 
jutro  nalik  bilo  danu,  kano  klica  žitu  usijanu. 
Osvetn.  2,  149.  Embrion  (,embryo*)  ili  bijna 
klica  onaj  je  deo  bi)nog  zametka  iz  kog  se  nova 
bi)ka  razvija.  J.  Pančić,  bot.  79.  Klica,  bot.  lat. 
,embryo,  corculum'  ,keim',  tal.  ,germe,  germoglio'. 
B.  Šulek,  rieČn.  znanstv.  naz.  —  U  metaforičkom 
smislu.  Ovo  je  klica  od  svi  zloća.  M.  ZoriČić, 
osm.  51. 

b.  mladica :  Vuk  (vidi  vegov  drugi  primjer  kod 
a)  tvrdi  da  ovo  nije  pravo  značene,  ali  se  nalazi 
u  pisaca  već  od  xviii  vijeka.  Kako  iz  korijena 
oliti  breka  otrovana,  otrovana  klica  oliti  rasklad 
niče...  S.  Bosa  3l>.  Trgne  busa  nejednake  klice. 
Osvetn.  4,  26.  —  I  u  metaforičkom  smislu.  Ne- 
navidost  je  toliko  otrovan  korijen,  koliko  klice 
svoje  suprot  Bogu  istom  pruža.  F.  Lastrić,  ned. 
110.  Kakve  li  klice  i  mladice  otrovne  izrastaju 
iz  priotrovnoga  ovog  korijena.    128. 

i*,  u  jednoga  pisca  xvii  vijeka  k(w  da  znači 
neku  vrstu  luka.  Želeći  bijele  lukove  i  klice  i 
lubenice  od  Edipta.  M.  Badnić  307b.  Želeći  je- 
sti ti  lukove  i  klice  ođipčanske  pomriješe.  533<^. 
vidi:  ,In  mentem  nobis  veniunt  cucumeres  et  pe- 
pones,  porrique  et  caepae  et  allia'.   numer.  11,  5. 

d.  u  prenesenom  smislu^  u  mladijeh  tića  one 
batr(ice  iz  kojijeh  poslije  perje  izraste.  Vuk, 
rjeČn.  kod  klica. 

2.  KLICA,  /.  igra  s  nožem  i  kočićima  (u  Uzicu). 
^.  Stojanović. 

3.  KLICA,  /.  doAi  zub  u  nerasta.  Babina  Greda. 
—  isporedi  1.  ka)ac  i  ka}ak. 

KLICAN,  m.  vidi  Kantan. 

1.  KLiCAllirE,  n.  <Hjelo  kojijem  se  kliČe  (vidi 
1.  klicati).  —  Između  rječnika  u  Stuličevu  (ju- 
bilatio').  Uz  odušev|eno  klicai^e  sabora.  M.  Pav- 
linović,  rad.  14. 

2.  KLtCANE,  n.  djelo  kojijem  što  klica  (vidi 
3.  klicati).  —  Stariji  je  oblik  klicanje.  —  U  Be- 
linu  rječniku :  klicanje  ,il  germinare'  ,germinatio' 
341*;  u  Bjelos^enčevu :  klicane,  proniknutje  ,ger- 
minatio';  u  Stulićevu:  ,germinatio'. 

KlilCAST,  a«y.  na  kojemu  je  mnogo  klica.  — 
Samo  u  Stulićevu  rječniku:  ,che  produce  molti 
germogli*  ,fructico3Us*. 

KLICA Š,  m.  ^eka  bifka.  Klicaš,  Taraxacum 
palustro  DC.  (u  Gospiću).    B.  Šulek,  im.  146. 

1.  KLICATI,  kllčem  (kllc&m),   impf.  kliknutL 


—  Od  XIII  vijeka  (vidi  2),  a  između  rječnika  u 
Voltigijinu  (praes.  kličem  kod  kliknuti)  i  u  Stu- 
lićevu (klicati,  kliccun  1.  Jubilare,  gostire,  ca- 
nere'.  2.  ,se  explicare';  praes.  kličem  kod  klik- 
nuti). 

1.  aktivno. 

a.  kao  neprelazni  glagol^  nema  objekta. 

a)  0  fudskom  glasu,  a  a)  vičući  zvati  (naj  češće 
u  pomoć).  O  duše,  klici  vrh  raja,  zovi  koga  oćeš 
odvitnika  na  tvoje  činenje.  Korizm.  6*.  Eto  od- 
krivam,  eto  klicam,  o  liiečniče  svemogući  J. 
Kavai^in  88.  —  bh)  vikati  od  vesefa.  Neka  poju 
i  veselo  kliču.  D.  Obradović,  basn.  455.  Ki  god 
ih  čuje  od  veseja  kliče.  Nar.  pjes.  istr.  2,  139.  — 
cc)  vtkati  od  žalosti.  Sestra  kliče  a  mati  nariče. 
Osvetn.  4,  4. 

b)  0  ziootinskom  (ptičjem)  glasu.  A  što  kliču 
žuti  jastrebovi.  Nar.  pjes.  juk.  147.  Uz  Aih  kliču 
dva  sokola  siva,  jedan  klikće  sa  Avale  bojne,  a 
drugi  je  s  lomna  Durmitora.    Osvetn.  5,  31. 

c)  0  trubi.  Truby  ratbnyje  kličuŠte.  Danilo 
342. 

b.  izriče  se  što  se  viče  samijem  riječima  onoga 
što  viče  (oratio  recta). 

a)  uopće.  Ako  bi  gdo  klical  ,pomagajte^  5^k. 
vinod.  57.  (1288).  Kada  su  }udi  ,sa  nam^  klicali. 
Mon.  croat.  184.  (1503).  Svak  mu  od  vas  neka 
kliče :  ,Zdrav,  prislavni  dobitnice !'  6.  Paoli  u 
I.  M.  Mattei  372.  Aga  kliče .  .  . :  ,Kreni  svatko 
pomnit  posla  svoga  !^    Osvetn.  4,  54. 

b)  proglašivati  (pred  narodom).  Tebi,  sudce 
V  Vrbnici,  zapovidamo  da  učiniš  klicati  i  na- 
vestiti  vsSm  tim  (uđem  da  nigdor  od  nih  ne  budi 
toliko  smin...  Stat.  krč.  ark.  2,287.  (1483).  Da 
ima  po  svem  meste  činiti  klicati  da  svaki  čuva 
svojega  ogiia.  Stat.  kast.  189.  (1490).  Aleksandar 
u  vojski  reče  klicati:  ,Gdo  prvo  boja  sasede 
(s  kona)  da  umira  brez  osujenja'.  Aleks.  jag.  star. 
3,  262. 

e.  s  infinitivom  zvati  znaM  gotovo:  počisti 
zvati.  Sred  tuge  i  sada  te  kličem  zvatL  L  Đorđić, 
salt.  293. 

d.  s  objektom. 

a)  objekat  je  Če}ade,  te  glagol  znači:  vičuči 
zvati  (u  pomoć).  Kliču  Turci  Muja  i  Aliju.  Nar. 
pjes.  vuk.  5,  115.  JV  se  vila  u  grm  ulovila,  tere 
kliče  pobratima  vjerna.  Osvetn.  1,  1.  amo  pri- 
pada i  ovaj  primjer:  Kličem  tko  bi  pomilova'. 
J.  Kavanin  463». 

0)  objekat  je  čelade,  glagol  znači :  vičući  hva- 
liti. Da  ga  Pio  hvali  i  kliče,  da  dostoji  sve.  J. 
KavaAin  133*.  Tebe  (Bože)  kliče  proroka  broj 
hvaleni.    I.  Đorđić,  uzd.  192. 

c)  objekat  je  ime;  značeiieje  glagola:  <Ba)  kao 
kod  a).  Tve  pomoćno  kličem  ime.  L  Dordić, 
salt.  395.  —  bb)  uopće  zvati.  Klicati  imena, 
zvati  poimence  ,die  namen  ausrufen'.  Jur.  pol. 
terminol.  50. 

d)  kao  proglašivati.  Neg  ja  štimam  pticu 
vernu  lastovicu  ka  nam  v  jutro  klica  veselu  zor- 
niču.  Jačke.  128.  A  v  večer  pletenica  vsakdar 
srićnu   uru  klica,   ako  'e   pri   tom  holbica.    270. 

2.  pasivno j  bez  subjekta.  Ako  n£  onde  klicano. 
Zak.  vinod.  57.  (1288). 

3.  sa  se. 

a.  pasivno  i  zvati  se.  Ali  ča  ja  znam,  kako  se 
kliče,  (u  Istri).  Naša  sloga.  god.  13,  br.  22, 
str.  89. 

b.  recipročnoj  zvati  jedno  drugo  (u  pomoć,  ispo- 
redi 1,  d,  a)).  No  boj  biju,  kliču  se  junaci.  Nar. 
pjes.  vuk.  5,  423.  Puške  grme,  kliču  se  junaci. 
Ofirled   sr.  244. 

2.  KLICATI,  kllc&m  (kllčem),  impf.  vidi  1.  kle- 
cati.  —   Od  XVIII  vijeka  (samo  po  zapadnijem 


Digitized  by 


Google 


2.  KLICATI 


krajevifna).  A  ne  puSta  Aem'  s  nih  klicat  ave 
koljeno  neba,  zem]e  i  pakleno.  J.  Kavaiiin  372l>. 
Klica  a  kliče:  ,Vilo  umitna  ! . . .'  450*.  Klicaju 
priđ  jednim  i  đmgim  otarim.  A.  d.  Bella,  razgov. 
47.  Vedekrat  priko  dneva  prid  Aom  klicaše.  J. 
Banovac,  pred.  136.  Korisno  je  klicati  kad  se 
imenuje  ovo  ime  Marija.  M.  Zoričić,  zrc.  76. 
Kliče  (pred  ispovjednika)  i  osvada  se  od  toliko 
grija.  122.  SagriSuju  dakle  kipoklananjem  ka- 
tolici, kad  klicaju  prid  prilike  Isukrsta  i  b.  di- 
vice?  Blago  turi.  2,  80.  Reci  mi  sad,  zašto  ka- 
tolici klicajuć  prid  prilike  ne  čine  kipoklai^anje  ? 
2,  81.  Kršćani  klicali  bi  prid  noge  uiove.  A.  d. 
Gosta  1,  117.  Klica  prid  noge  proroka.  I.  J.  P. 
Lučić,  razg.  16.  Nevojni  Adam  klica  na  kolina. 
43.  On  na  trku  klica  na  kojena.  Nar.  pjes.  juk. 
259.  Sve  mu  doro  kliČe  na  šjukove.  248.  Đogat 
kliče  na  prva  kojena.    271. 

3.  KLtCATI,  klicam  (kllčem),  impf.  vidi  kliti. 

—  Poštede  od  1.  klica.  —  Od  xvii  vijeka,  a  iz- 
među rječnika  u  Mikafinu  (klicati,  proklicati 
,emittere  nucleum  vel  spicam*)  gdje  se  naj  prije 
nahodi,  u  Belinu  (klicati,  klicam  ,germinare  o 
germogliare  »germino'  341*),  u  Bjelosljenčevu 
(klicam,  v.  niknem),  u  Voltigijinu  (klicati,  klicam 
,sbocciare,  sbocchiare,  germogliare'  ,aushulsen, 
sprossen*),  u  StiUićevu  (klicati,  klicam  ,germinare, 
surculos  emittere*).  Vrijež  koji  je  stoprv  počeo 
klicat.  Đ.  Bašić.  107.  U  vis  odmah  jer  iz  pupa 
kliču.  J.  S.  E-eJković  150.  Iz  takovih  jerbo  loze 
kliču.  258.  Klicati  ,keimen^  Podunavka.  1848. 
58.  —  Metaforički.  Na  noj  mi  je  (na  ovoj  zem\i) 
grob]e  pradjedovsko,  na  Aoj  moje  pleme  od  Ko- 
sova klica.    S.  ^ubiŠa,  prip.  175. 

KLICA V,  adj.  samo  u  StuJićevu  rječniku:  v. 
klicast. 

KLIcIJA,  m.  vidi  klincov.  —  U  naše  vrijeme 
u  Lici.    ,Ti  si  već  veliki  klicija*.   J.  Bogdanović. 

1.  KLICKATI,  klickam,  impf.  cacare  (kaže  se 

0  djetetu).  —  U  naše  vrijeme  u  Srbiji.  V.  Ilić. 
--  vidi  2.  kličak. 

2.  KLICKATI,  klickam,  impf.  na  konu  kaskati 
(kaže  se  s  preziraAem).  —  U  naše  vrijeme  u 
Srbiji.    y.  nić. 

1.  KLIČ,  m,  vidi  1.  klicane.  —  isporedi  klik. 

—  Riječ  je  stara,  isporedi  stslov.  kličb,  rus.  kjihit.. 

—  Postaje  od  karijena  klik  glagola  kliknuti  na- 
stavkom JT.  pred  kojijem  se  k  mijena  na  č.  — 
U  starijim  knigama,  a  u  Istri  i  u  naše  vrijeme 
8  osobitijem  značenem.  Velikb  kličb  sami  meždu 
soboju  sbtvoriSe,  žalostiju  z€wiržešte  se.  Domeu- 
tijan*  299.  Ako  jest  onde  klič  bil  ,pomagaj'. 
Zak.  vinod.  8.  (1288).  —  U  osobitom  smislu: 
proglas,  proglašivane,  naj  češće  kad  se  što  pro- 
daje na  buban  (vidi  buban,  1,  i)),  isporedi  ličiti. 

1  bi  činen  kliČ  na  placi.  Statut  vrban.  172. 
Prodan  vinograd  sa  vsimi  klici  i  zakoni  našega 
mesta.  Mon.  croat.  74.  (1450).  Tako  govore  Istri- 
janci  i  danas:  , prodavat  na  klič'  (,all'  incanto'). 
F.  Kurolac,  rad.  15,  120.  Klič  ,renuntiatio'.  D. 
Nemanić,  čak.  kroat.  stud.  9. 

2.  KLIČ,  tn.  ime  mjestu.  —  Prije  našega  vre- 
mena.   Kličb.    S.  Novaković,  pom.  134. 

1.  KLIČAK,  klička,  m.  dn^eni  klin  (u  osobitijem 
značenima).  —  Može  biti  srodno  s  2.  klica.  — 
U  naše  vnjeme. 

u.  drven  klin,  koji  karigu  koiisku  za  giiat  sa- 
piAe.  u  Lici.  ,Ne  bi  iž  Aega  riječi  na  kličak 
izvuka^    J.  Bogdanović. 

b.  komadić  drva  kojijem  se  sapinu  pločice,  u 
Stonu.  ,Daj  mi  još  jedan  kličak,  nemam  ih  nogo 
tri^    M.  Milas. 


66  1.  KLUA 

2.  KLIČAK,  kliČka»  m.  u  Vukovu  rječniku: 
djetine  govno.  —  isporedi  1.  klickati. 

KLIČAN,  klična,  adj.  koji  pripada  klici.  — 
Samo  u  Stuličevu  rječniku:  ,8urcularis'. 

KLICANE,  n.  ime  gori  u  Hercegovini.  Glasnik. 
22,  24.  55. 

KLICATI  (?),  kličim,  impf.  o  glasu  u  1^ekdkt(: 
ptice.  —  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  (Pticet 
kliče,  čokču,  klikću  ...    A.  Kanižlić,  rož.  6. 

KLIČAV,  adj.  o  čefadetu  u  kojega  je  počela 
sijedjeti  kosa.  —  U  Vukovu  rječniku :  kličav  čo\^ek 
,der  anfangt  graue  liaare  zu  bekommen'  ,inca- 
nescens^ 

KLIČETINA,  /.  augm.  1.  klica.  —  U  nak 
i^rijeme  u  Lici.  ,Este  li  već  iskopali  taj  rastićV' 
,Ne  da  se  još  iskopati,  velike  su  mu  kličetine*. 
J.  Bogdanović. 

KLIČEVAC,  KlTčevca,  m.  mjesno  ime. 

a.  u  Srbiji,   a)  u  okrugu  vafevskom.   aa)  vis. 

—  u  Vukovu  rječniku:  ,ein  berg  bei  Vajevo'.  — 
Kliče vac,  izbrežak  na  severnoj  strani  Val.eva.  M. 
Đ.  Milićević,  srb.  401.  —  hb)  zaselak.  K.  Jova- 
nović  99.  —  0)  selo  u  okrugu  požarevačkom.  K. 
Jovanović  140. 

b.  u  Vukovu  rječniku:  brdo  više  Skočića  na 
lijevoj  strani  Drine  ,ein  berg  an  der  Drina*  s  pri- 
mjerom iz  narodne  pjesme:  Pokliknula  prebijVU 
vila  sa  Kličevca  od  grada  Kostura,  te  dozivjp 
kamenu  Skočiću. 

KLiČEVAČKI,  adj.  koji  pripada  selu  Kličevcu. 
Kličevačka  (opština).    K.  Jovanović  140. 

KLIĆEVO,  n.  mjesto  blizu  Nikšića. 

KLIĆICA,  /.  dem.  1.  kUca.  —  U  Stuličevu  rječ- 
niku: ,parvus  surculus'  i  u  Vukovu. 

KLIČO,  m.  u  Vukovu  rječniku :  čovjek  koji  j«' 
kličav.  —  Akc.  se  mijena  u  voc.  klico.  —  (Jpmr 
je  ipokoristik. 

KLICA,  m.  ili  f.(?)y  ime  muško  ili  žensko  (f). 

—  Prije  našega  vretnena.   S.  Novaković,  pom.  7iK 
KLICI,  vidi  kliknuti. 
KLIJ,   m.   vidi   1.    klija.   —    U  rukopisu  xvii 

vijeka  pisanome  crkvenijem  jezikom,  s  oblikom 
klej  po  istočnom  govoru.  Metni  vb  zlato  u  činiju 
klea  svetla  goveždega  na  10  listov  zlat  koliko 
lešnikb.    Glasnik.  25,  35. 

1.  KLIJA,  /.  gluten,  polužitka  tvar  kojom  >f 
lijepi  što  da  se  sastavi  s  čim  drugijem,  te  kad  s-" 
osuši,  ostane  jedno  drugome  prilijepfeno:  naj 
češče  se  čini  dugo  kuhajući  kosti  ili  kozu  od  :i- 
votifia  itd.,   te  se  sastoji  iz  hlad'tine  koje  ima  m 

onima.  —  isporedi  klij,  2.  kel,  tutkal. i-  stoji 

mj.  uegdašhega  d.  —  S  muskijem  oblikom  kl'j 
riječ  je  praslavenska,  isporedi  stslov.  klej.  rus. 
K.\eii,  ćeš.  klej,  kli,  pof.  klej.  —  Po  grč.  x6}.iM 
može  se  pomisliti  da  je  indoevropska  osnova;  aU 
je  veća  prilika  da  je  riječ  uzeta  iz  germanskijfh 
jezika,  isporedi  novovnem.  klei,  glib,  glina,  angh- 
saks.  chpg,  engl.  clay,  pa  i  stvitem.  i  novoviirm. 
kleiben,  prifep(ivati,  itd.  ovo  je  od  indoevrop- 
skoga korijena,  isporedi  grč.  yXoi6i,  tekućina  što 
se  prijepluje^  ylCv7],  ykia,  klija,  lat.  glus,  gluten 
(vidi  i  našu  riječ  glina  kod  koje  se  nije  nUta 
kazalo  za  ovo  postane),  glas  k  pokazuje  da  jf 
slavenska  riječ  načinena  po  permanskoj,  tako  jf 
i  za  lit.  klejai.  —  Od  xvii  vijeka,  a  između  rječ- 
nika u  Mika(inu  (,gluten,  glutinum')  gdje  se  MJ 
prije  nahodi,  u  Bjelostjenčevu  (v.  keje),  u  Volti- 
gijinu  (,colla,  materia  viscosa'  ,leim*),  u  Stulićrni 
(jgluten,  glutinum*).  Smola,  tutkal  ili  ti  klija  (pi- 
sano kliha).  F.  Lastrić,  ned.  169.  Onaj  vajak 
sastoji  od  klije  (tutkala,  ke}a)  i  sirupa  ili  glice- 


Digitized  by 


Google 


1.  KLUA 


67 


KLUENIT,  a. 


riiia.  B.  Šulek,  graf.  lunj.  164.  Otpeici  koža  za 
klija  ili  tutkalo  (^leimleder').  Zbornik  zak.  god. 
ia53.  911.  Klija  od  ribe,  roga,  kože  .  .  .  1078. 
Klija,  tech.  (vulg.  tutkalo,  keje)  ,leiin',  frc.  ,colle*, 
egl.  jglue*,  tal.  .glutine,  coUa  forte,  colla  di  ossa'; 
chem.  klija  od  hrskavice  ,chondrin' ;  koštana  klija 
,knochenleiniS  frc.  ,golatine  d'  os,  colle  d'  os,  ost^o- 
colle*,  egl.  ,glue  of  bones,  golatine  of  bones* ;  bot. 
chem.  bijevna  klija  .pflanzenloim* ;  tech.  (škrob) 
,schlichte  (dos  weber8)',  frc.  ,parement,  parou, 
encollage,  chas*,  egl.  jdressing*,  tal.  ,bozzima, 
,apparecchio^    B.  Šulek,  rječn.  znanstv.  naz. 

2.  KLIJA,  /.  vidi  2.  klijen.  Klija,  Albumus  lu- 
cidus  Heck.,  bijelka,  bjelica,  brzak,  varavac,  rito- 
trunci,  povrhušice.  Đ.  Šebišanović,  progr.  rakov, 
real.  1880.  17.  u  Karlovca. 

KLTJALAC,  klijaoca,  m.  čovjek  koji  klija  (vidi 
2.  klijati).  —  Samo  u  Stulićevu  rječniku:  klijalac 
i  griješkom  klijaoc  ,qui  glutinat*. 

1.  KLtJAlirE,   n.  djelo  kojijem  što  klija  (vidi 

1.  klijati).  —  U  Vukova  rječniku. 

2.  KLIJANE,   n.   (ijelo  kojijem  se  klija   (vidi 

2.  klijati).  —  Stariji  je  oblik  klijanje.  —  U  Mi- 
kafinu  rječniku :  klijanje ;  u  Belinu :  klijanje  ,in- 
collamento'   ,glutinamentum^    392h;    u   Stulićevu. 

KLijATE^i,  m.  vidi  klijalac.  —  Samo  u  Stu- 
lićevu rječniku:  ,qui  glutinat'. 

1.  KLIJATI,  klijam,  impf.  vidi  kliti.  —  Akc. 
se  mijena  u  praes.  1  i  2  pl.  klijAmo,  klijAte  i  u 
aor.  2  i  3  sing.  klTja.  —  U  naše  vrijeme ^  a  između 
rječnika  u  Vukovu  (,keimen*  ,gGrmino*).  Sjeme 
ne  izrašćuje,  nego  naj  prije  klija,  pa  nikne.  Vuk, 
pism.  25.  Posoju  nekoliko  zrna  pšenice  pa  na 
Petrov  dan  gledaju  kako  je  nikla  ili  klijala.  M. 
Đ.  Milićević,  živ.  srb.  1,  30. 

2.  E1IJ.JATI,  klijam,  impf.  lijepiti,  prilepfivati 
klijom,  —  Akc.  je  kao  kod  1.  klijati  (part.  praet. 
pa^,  kUjan).  —  Od  xvii  vijeka,  a  između  rječ- 
nika u  mikafinu  (klijati,  priklijati  ,glutino,  con- 
glutino*)  gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  Voltigijinu 
(,incollare*  ,zusammenleimen,  einkleistern'),  u  Stu- 
lićevu (jglutinare*).  Da  se  na  6eni  može  pisati 
i  da  postane  uopće  jači  i  čvršći,  treba  ga  klijati. 
B.  Šulek,  graf.  umjet.  21. 

KLIJŽČATI,  vidi  k|ečati. 

1.  KLIJEN,  adj.  vidi  klijenit.  —  U  jednoga 
pisca  Dubrovčanina  xviii  vijeka,  a  između  rječ- 
nika u  Vukovu  (vide  klijenit).  Po  zem|i  Četvero- 
nožice  smucati  se  kako  druži  hromi  i  klijeni 
mnokrat  Čine.    B.  Zuzeri  420. 

2.  KLIJEN,  m,  neka  riba  (vidi  da}e).  —  Riječ 
je  praslavenskaj  isporedi  češ.  klen,  pof.  kleA.  oblik 
je  praslavenski  kleub:  b  na  kraju  potvrđuje  se 
mekanijem  glasom  slova  n  u  češkom  i  u  pofskom 
jeziku ;  a  6  oblikom  rumunske  riječi  clean  što  je 
očito  uzeta  iz  stslovenskoga  (u  stslovenskijem  kni- 
gama  nema  joj  potvrde).  —  Vuk  bifeži  znaČene 
ove  riječi  kod  klen  uz  drugo  značene  (vidi  1. 
klen),  te  ne  kaže  izrijekom  da  je  klen  po  istočnom 
govoru,  a  kod  klijen  piše  vide  klen  ali  se  ne  zna 
jeli  htio  kazati  o  oba  značena  ili  samo  o  jednome, 
u  čakavaca  se  izgovara  po  zapadnom  govoru  klin 
(ne  znam  s  kakvijem  akcentom),  kao  što  sam  našao 
zabifeženo  Daničićevom  rukom,  kako  bi  po  južnom 
govoru  glasilo,  klijen  ili  k}en?  uprav  se  ne  zna: 
drugi  se  izgovor  potvrdile  kratkijem  klen  u  Vu- 
kovu rječniku,  a  prvi  samom  riječi  klijen  u  istom 
rječniku,  ali  se  kod  ovoga  ne  zna  misli  li  Vuk 
na  Acer  campestre  (a  vidi  i  3.  klijen)  ili  na 
S4ualiu8  dobula  ili  na  oboje.  —  Između  rječnika 
u  Bjelosijenčevu  (klen,  riba  ,capito')  i  u  Vukovu: 
kl§n,  kl^na,  nekaka  riba  ,Sqaalius  dobula  Heckel' 


(u  trećem  izdanu:  ,Squalius  cephalus  L.,  Đobel); 
klijen,  vide  klen  s  dodatkom  da  se  govori  u  Crnoj 
Gori.  —  Klen  ,der  mausfanger*.  G.  Lazić  80. 
Klen  (Squalius  dobula  Heck.).  K.  Crnogorac,  zool. 
120.  J.  Pančić,  ribe  u  srb.  113.  —  isporedi  2. 
klija. 

3.  KLIJEN,  m.  vidi  1.  klen.  —  Nije  dosta  po- 
uzdana riječ,  jer  se  u  starijim  kni^ama  može  či- 
tati i  kljen  (vidi  1.  k)en),  a  rad%  Vukova  rječ- 
nika vidi  što  je  kazano  kod  2.  klijen.  —  Od  xvi 
vijeka,  a  između  rječnika  u  Vukovu  (vide  klen 
s  dodatkom  da  se  govori  u  Crnoj  Gori).  Gdje 
jedna  od  vila  kraj  vira  vodena  bješe  se  sakrila 
za  stabar  od  klijena  (ili  kljena?).  M.  Vetranić 
2,  116.  Pri  stupu  od  borka,  smrijeka  i  jasena, 
pri  stupu  javorka,  hrasta  i  klijena  (u  naj  sta- 
rijem rukopisu  klena,  u  mlađemu  k|ena).  2,  283. 
Klijen  (ili  kljen?,  jamačno  u  rukopisima  kljen), 
carpino  (Kuzmić,  Aquila-Buć),  Acer  monspessu- 
lanum  L.  (Vodopić,  Hercegovina.  Vuk,  Oma  Gora), 
V.  Klen.    B.  Šulek,  im.  146. 

KLIjfeNAK,  Klijenka,  m.  ime  nekakvu  gradu. 

—  U  Vukovu  rječniku  bez  značena  s  primjerom 
iz  narodne  pjesme:  Iz  Klijenka  grada  bijeloga. 
(Knigu  piše  Hasanaginica  iz  Udbide  iz  turske 
krajine,  mila  ćerka  Hamze  kapetana  iz  Klijenka 
grada  bijeloga.    Nar.  pjes.  vuk.  3,  199). 

KLIJENIK,   m.  klijen  (vidi  1.  klijen)   čovjek. 

—  Samo  u  jednom  rukopisu  xvi  vijeka.  Množi 
tadaj  klijenici  i  hromi  izliječeni  jesu.  N.  BaAina 
142».  act.  ap.  8,  8.  I  oto  }udi  noseć  na  odru 
človjeka  ki  bješe  klijenik.  142b.  luc.  5,  18.  Pri- 
kazovahu  nemu  klijenika.  165b.  matth.  9,  2.  Beče 
klijeniku.  165b.  matth.  9,  6.  —  Na  jednom  mjestu 
ima  dat.  sing.  kliienikomu  kao  da  je  adjektiv: 
vafa  da  se  pisaru  h^elo  pisati  klijenitomu :  Beče 
klijenikomu.    143a.  luc.  5,  24. 

KLIJENISTVO,  n.  paraljsis,  osobina  (bolest) 
onoga  koji  je  klijenit.  —  Uprav  klijenitstvo,  ali  je 
t  ispalo  ispred  s.  —  Na  jednom  mjestu  xvii 
vijeka  (po  zapadnom  govoru  klinistvo).  Devet- 
naeste oslobojenijeh  od  pritešcijeh  bolesti . . . ;  od 
tropike  i  klinistva  četiri .  . .    B.  Kašić,  ii^.  102. 

KLIJENIT,  adj.  debilis,  paralyticu8,  koji  se 
radi  bolesti  ne  može  micati  ili  ne  može  micati 
kojijem  udom.  —  isporedi  1.  klijen,  klijenitav, 
klijentav.  —  Oblik  je  klijenit  po  južnom  govoru, 
po  istočnom  glasi  klenit,  po  zapadnom  klinit.  — 
Nepoznata  postana;  moŽe  biti  uzeto  iz  grčkoga 
jezika,  isporedi  grč.  xX^vrj,  poste]a,  xXivix6g  i  no- 
vogrč.  xXivt]Qtjg,  koji  leži  bolestan  u  postefi.  — 
Od  XVI  vijeka  po  zapadnijem  krajevima,  a  između 
rječnika  u  Mikafinu  (,paralyticu8*) ,  u  Belinu 
(,paralitico,  che  patisce  di  paralisia'  ,paralyticus' 
539b),  u  Bjelosijenčevu  (klenit,  v.  drhtavec),  u 
Voltigijinu  (klenit  ,paralitico^  ,gichtbriichiger*), 
u  Stulićevu  (,attractas,  mancus,  mutilus,  paraly- 
ticus*),  u  Vukovu  (sakat,  da  se  ne  može  maci, 
vide  uzet  s  dodatkom  da  se  govori  u  Crnoj  Gori). 

a.  o  čefadetu.  Slip  nosi  kliienita,  er  nemu  nije 
moć  podana,  da  može  po  sebi  igdi  poć,  a  klijenit 
pak  tomu  ki  vida  ne  ima,  da  dobro  it  može  kaže 
put  očima.  D.  Baiiina  107^.  Ali  je  lafiiie  rijeti 
grešniku:  praštaju  ti  se  gr^esi?  ali  klijenitu: 
dvigni  se  i  hodi  ?  .  .  .  Tadaj  reče  klijenitomu : 
,Dvigni  se  i  hodi . . . !'  A.  Gučetić,  roz.  jez.  295. 
Jedan  i>aralitik  klinit  li  osta  zdrav.  B.  Kašić, 
fran.  213.  Marija  Diac  slijepa  i  klinita  steče  i 
vid  i  snagu.  214.  Sluga  moj  leŽi  u  kući  klinit. 
rit.  104.  Koje  hrome,  koje  k}aste,  ke  klijenite 
blag  izviđa !  G.  Palmotić  3,  129».  Klinit  pravan 
iznađe  se.  P.  Kanavelić,  iv.  518.  Isto  reče  klije- 
nitu nemoćniku  ozdraviv&i  ga.  B.  Zuzeri  5.   Vidje 


Digitized  by 


Google 


KLIJENIT,  a. 


68 


KLIJEŠTA,  b. 


jednoga  klijenita  siromaha.  63.  Skače  ončas  ne 
kako  klijenito  čejade,  nego  kako  zdrav.  Đ.  Bašić 
100.  Slijedio  bi  veoma  lasno  ležat  za  dosta  vre- 
mena u  odru  cijeć  nemoći  oni  klijenit  od  koga 
nam  čini  uspomenu  sveti  Mateo.  149.  Tako  klije- 
nita ne  sidela!  (U  Crnoj  Gori).  Nar.  posl.  vuk. 
298.  Oboli  i  klijenit  ostane  savrtijeh  noga  i 
ruka.  Nar.  piip.  vuk.*  262.  Znadi  da  ćeš  klije- 
nita ležati.  V.  Vrčević,  niz.  285.  Klinit,  bolestan, 
na  Krku.    L.  Mrazović. 

b.  o  itdu  koje  se  ne  može  viicati.  Da  ruke  i 
noge  moje  budu  klijenite  biti  i  usahle.  V.  Andri- 
jašević,  dev.  71. 

KLLJENITAC,  klijenica,  m.  klijenit  čovjek.  — 
Na  jednom  mjestu  xviii  vijeka  (sa  zapadnijem 
oblikom  klinitac).  Slijepce,  gubce,  zdravio  nije  li 
i  klinitca  drhat?    J.  Kavaiiin  337*. 

KLIJENITA V,  a^j.  vidi  klijenit.  —  isporedi 
klijentav.  —  U  dva  pisca  Dubrovčanina  xviii 
vijeka.  Izliječi  |ude  Uijenitave.  I.  Đorđić,  ben. 
31.  Deset  klijenitavijen  ozdravi.  35.  Ovomu 
klijenitavu  zdravje  podijeli.  143.  Nosijahu  ra- 
slabjenika  u   žilami   i   klijenitava.    S.  Rosa  62l>. 

KLIJENITA VAC,  klijenit&vca,  m.  klijenitav 
Čovjek.  —  U  dva  pisca  Dubrovčanina  xvni  vijeka. 
Ruku  usugenu  jiekoga  klijenitavca  izviđa.  I. 
Đordić,  ben.  143.  Ne  poznavši  ga  veće  za  pred- 
£ega  klijenitavca.  193.  Uspeše  klijenitavca  na 
tomu  odru.  S.  Rosa  63*.  Klijenitavče,  tebi  go- 
vorim.   63». 

KLIJENT,  a4j.  vidi  klijentav.  —  Stulli  je  ja- 
mačno ovu  riječ  načinio  od  klijenit  t  klijentav, 
te  nije  m  po  što  pouzdana. 

KLIJENTAV,  adj.  vidi  klijenit.  —  isporedi 
klijenitav  od  čega  vala  da  i  postaje  izgubivši  i 
između  n  t  t.  —  U  Stulićevu  rječniku:  klijent, 
klijentav,  v.  klijenit.  —  I  u  naŠe  vrijeme  u  Du- 
brovniku.   P.  Budmani. 

KLijENTAVAC,  klljentavca,  m.  klijentav  čo- 
vjek. —  U  naše  vrijeme  u  Dubrovniku.  P.  Bud- 
mani. 

KLIJENTA  VICA,  /.  klijentavo  žensko  čefade. 
—  U  naše  vrijeme  u  Dubrovniku.  Klijentavica 
iz  Gruža  donijela  vreću  spuža,  pošla  na  Gradac, 
slomila  vratac,  pošla  na  Goricu,  slomila  nožicu. 
(u  dje^oj  igri).   P.  Budmani. 

1.  KLIJElSfE,  n.  vidi  1.  kleAe  i  3.  klijen.  — 
isporedi  2.  Klijeiie.  —  U  Vukovu  rječniku:  ,der 
ahomwald'  ,aceretum'. 

2.  KLIJĆNE,  n.  ime  selu  u  Srbiji  u  okrugu 
šabačkom.  —  Po  svoj  fyriUci  iata  je  riječ  što  1. 
klijeAe.  —  U  naše  vrijeme,  a  između  rječnika  u 
Vukovu  (selo  u  Mačvi).  U  Klijene  selo  dolećeše. 
Nar.  pjes.  vuk.  4,  183.  —  Nalazi  se  j)isano  i 
KleAo  (K.  Jovanović  177),  ali  je  to  po  istočnom 
govoru :  u  Vukovu  rječniku  ima :  Kleiie  (ist.),  vide 
Klijene. 

KLIJESTEN,  m.  vidi  kesten.  Klijesten,  ca- 
stagne  (u  siAskom  rukopisu),  Castanea  vesca 
Grtn.,  V.  Kesten.    B.  Šulek,  im.  146. 

KLUŽŠTA,  n.  pl.  forceps,  oruđe  (naj  češče 
kovačko)  kojijem  se  što  stiskuje  i  drži  čvrsto,  sa- 
stoji se  iz  dva  mala  (obično  gvozdena)  vaga  (oziba, 
dvije  poluge)  koja  su  prekrštena  ili  drukčije  sa- 
stavfena  tako  da  se  okreću  oko  jedne  osi  ili  ste- 
žajice;  dti(a  se  strana  (držak)  drži  u  ruci  te 
kako  se  ova  rukom  stiskuje,  druga  strana  neko- 
liko većom  silom  (prema  svojoj  manoj  dufini) 
stiskuje  ono  što  se  hoće  čvrsto  držati.  —  Osim 
oblika  srednega  roda  koji  je  naj  običniji,  imaju 
i  dva  ženska  oblika :  kliješte  i  kliješti  (ovaj  go- 


tovo samo  u  čakavaca) ;  u  jednom  prinčevu  pisca 
Dubrovčanina  xvi  vijeka  kao  daje  kliješti  muš- 
koga roda:  Ti  mi  reuškavaš  kako  kliješti  koji 
nijosu  za  ino  dobri  neg  za  tisknut  i  potegnut 
sebi.  M.  Držić  277.  —  Biječ  je  prasla venska, 
isporedi  stslov.  klešta,  rus.  K-iemn  (m.),  češ.  kl(^št^% 
klošt^,  klište,  pol.  kleszcze;  va\a  da  je  srodno  i 
lit.  kliszć  (u  raka).  —  -ije-  stoji  u  južnom  go- 
voru mj.  praslavenskoga  e,  kako  se  riđi  jto  stsla- 
venskom  obliku  (i  po  maloruskom  k.ihihh),  te  po 
istočnom  govoru  glasi  klćšta  i  kleste  (u  Vukovu 
rječniku;  klešti  nije  potvrđeno),  po  zapadnom 
klišta,  klište,  kl  isti.  —  U  Čakavaca  i  u  nekijeh 
zapadnijeh  štokavaca  ima  šć  mj.  št.  —  U  uekijeh 
čakavaca  ima  i  \  tnj.  1,  n.  p.i  kjišći  (instr.). 
Tondal.  star.  4,  114;  kjišći  (nom.).  J.  Kavaiiin 
4591>;  kješća.  Nar.  prip.  mikul.  26;  »  m  jednoga 
pisca  štokavca  iz  Slavonije:  kjištama.  A.  Tomi- 
ković,  gov.  165 ;  kjištma.  165.  166.  —  Nepoznata 
postana;  može  bit%  da  je  srodno  s  nocoslov.  kle- 
siti,  klaštriti,  češ.  klestiti,  klaŠtriti,  škopiti,  pol. 
klescić,  škopiti,  isporedi  kleStriti.  —  Između  rječ- 
nika u  Vrančićevu  (klišća  ,forceps'),  u  Mikafinu 
(klište  ,forceps' ;  klišti  od  ogiia  ,forceps  ignaria' ; 
klišti  za  vaditi  zube  ,forfex*;  klišti  za  useknuti 
svijeću  ,emunctorium,  funicula,  forcinula*;  klišti 
od  raka,  a^  ine  ribe  ,acetabula,  iiagolla,  forceps 
denticularis,  chelae,  grallae,  forficulae'),  u  Belinu 
(kliješta  ,tanaglia  e  tenaglia,  strumento  noto* 
,forceps*  721l>),  u  Bjelostjenčevu  (klešće,  klošĆA 
jforceps*.  2.  klešće  kuhinske  ,prunicep3,  forceps 
igniaria'.  3.  kojemi  se  zubi  znim}u  ,odontagra, 
dentorpaga'.  4.  klešće  rakove  ,chela^),  u  Jambrc- 
šićevu  (klešće  ,foroep8*;  klešće  za  ogen  ,pruniceps'). 
u  Voltigijinu  (kleštje  ,tanaglia;  moUette*  ,zange, 
kneipzange*),  u  Stuličevu  (kliješta,  f.  (sic)  pl. 
,forcipes  ignitae,  volsella,  branchiae* ;  kleSćo.  v. 
kliješta);  u  Vukovu:  kliješta  ,die  zange'  ,forcops'; 
kliješte,  1.  vide  kliješta.  2.  (u  Dubrovniku)  ,dic 
lichtscheere'  ,emunctorium^  cf.  mumakaze  (riđi 
kod  e). 

II.  uopće.  —  kliješta.  Inđi  nek  mu  nije  ruka 
stisla  nokte,  kao  klišta.  V.  Došen  231*.  Zame 
kješća,  pa  ju  udre  po  prsteh.  Nar.  prip.  mikul. 
26.  Majstor  za  to  ima  kliješta  da  ne  žeže  ruke. 
Nar.  posl.  vuk.  174.  Kovač  kliještima  radi  na 
živom  ugjevju.  D.  Daničić,  isai.  44,  12.  —  kliješte. 
Oćas  zak|učaat  kako  klišće  na  dvoje  jemiše  (zvir). 
P.  Zoranić  IK  Kovač  za  to  ima  kliješte  da  ruke 
no  žeže.    Nar.  posl.  vuk.  135. 

b.  oruđe  za  mučem  kojijem  se  stipse,  dere  meso, 
vade  zubi,  gule  nokti  itd.  —  kliješta.  Otkidahu 
jim  meso  kleštima.  B.  Kašić,  per.  80.  Ako  bi 
osuđeni  hotio  biti  klišti  mučen.  P.  Posilović, 
nasl.  128^.  Njeki  kliještima  gorućijem  razkinuti. 
B.  Zuzeri  333.  Nokte  prije  izpod  žila  jednoga 
po  jednoga  kliještima  su  joj  skorijepili.  .333. 
Kažu  da  su  mu  kleštima  vukli  i  sekli  sise  i  meso. 
Vuk,  dan.  4,  10.  u  paklu  i  ognena  kliješta.  Da 
će  bit  (u  paklu)  klišta  od  ogna.  J.  Filipović 
3,  372*.  Nepodobe  popadoše  nega  k|išći  ogiie- 
nimi.  Tondal.  star.  4,  114.  —  kliješte.  Imam 
klišće,  bradvu  i  konop  .  .  .  P.  Hektorović(?)  161. 
Strašne  klište  donesoše.  S.  Margitić,  ispov.  263. 
Klište  i  klini  usjani.  I.  Grličić  128.  —  kliješti. 
Bradbe,  kose,  kliješti,  uda  ki  nesvijesne  cica 
zloće  tvo'a  nemilo  kidat  hoće  (u  paklu).  J.  Ka- 
vanin  393b.  Ogni,  češji,  kjišći,  kjuči  .  .  .  459k 
—  Ovakovi  primjeri  ne  zna  se  pripadaju  li  amo 
ili  pod  c.  —  kliješta.  Vazamši  za  to  cocan  klišć-a 
poče  joj  zubi  vaditi.  F.  Vrančić,  živ.  62.  Povadi 
mu  kliještima  zube.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  208.  Ti 
uzimaj  klišta  od  mazije,  vadi  Radi  dva  bijela 
zuba.    Nar.  pjes.  marj.  112. 


Digitized  by 


Google 


KLUEŠTA,  c. 


69 


1.  KLIJET,  b,  h). 


e.  oruđe  {ekarsko,  n.  p.  za  vadene  zuba.  Kliješta 
ycane,  stromento  da  barbiere  per  cavar  denti' 
,forfex^  A.  d-  Bella,  rječn.  165*;  kliješta  za 
vadit  zube  ,cavadenti,  stromento  col  quale  si  ca- 
vano  i  denti'  ,forceps  dentaria'.  171^,  vidi  i  u 
drugijem  rječnicima.  —  isporedi  b  pri  kraju.  — 
Može  biti  da  i  ovaj  primjer  (s  oblikom  kliješte) 
amo  pripada:  Pazit  vala  pripašne  juuadi;  điži 
nojzi  počestje  jezike,  pod  nim'  budu  bradavice 
liike  .  .  .  uzmi  oštre  štipaČice  klište,  pak  zaštipaj 
i  skidaj  je  doli.    J.  S.  Rejković  423—424. 

d.  6im  se  vadi  iz  ogna  raspafen  ugfen.  često  su 
ovaka  kliješta  drukčije  načinena  od  onoga  što  je 
kazano  sprijeda.  Kliješta  ,molle,  strumento  di 
ferro  per  prender  carboni  accesi*  ,forceps'.  A.  d. 
Bella.  rječn.  493*  (vidi  i  u  drugijem  rječnicima). 
Buduć  kliještima  digo  s  otara  ug}en  gorući.  A. 
Kalić  533.  S  ug)enom  koga  s  klišti  s  otara  uze. 
E.  Pavić,  ogl.  390.  Živ  ugjen  koji  uze  s  oltara 
kliještima.  Đ.  DaniČić,  isai.  6,  6.  —  kliješte. 
Uzamši  jedan  vatreni  živi  ug)en  ...  i  to  ne 
8  rukom  veće  s  kjištama.  A.  Tomiković,  gov. 
165.  —  kliješti.  Što  je  serafin  s  kjištma  uzeo 
oni  ug)en.  165.  Što  serafin  oni  nije  smio  vla- 
stitom rukom  dotaknut  se  oltara,  veće  so  je  služio 
s  kjištma  .  .  .    166. 

e.  čim  se  st^iječa  useče.  Kliješta  za  svijeće 
,smoccolatojo,  stromento  col  quale  si  smoccola* 
.emunctorium^  A.  d.  Bella,  rjecn.  681*.  vidi  i  u 
drugijem  rječnicima  (Vuk  kaže  da  se  u  ovom 
smislu  u  Dubrovniku  kaže  kliješte,  ali  sam  ja  u 
Dubrovniku  čuo  samo  kliješta). 

f.  udo  slično  pravijem  kliještima  u  mkijeh  zi- 
votina,  kao  u  raka,  u  jakrepa  itd.  Kliješta  od 
raka  ,branca  di  granchio*  ,chela'.  A.  d.  Bella, 
rjeĆn.  355».  —  kliješti.  S  protegnutijemi  klišti- 
jemi  (rak)  nosaše  ...  B.  Kašić,  fran.  166.  — 
vidi  i  u  rječnicima. 

KLIJEŠTE,  /.  pl.  vidi  kliješta. 

KLIJŽŠTEVICA,  /.  gora  u  Srbiji  u  Šumadiji. 

—  U  Vukovu  rječniku. 
KLIJĆŠTI,  vidi  kliješta. 

KLIJŽŠTIĆI,  m.  pl.  dem.  kliješta.  V  Belinu 
rječniku:  ,tanaglia  e  tenaglia,  strumento  noto' 
,forceps*  ,diminutivo*  721^,  i  u  Stulićevu.  —  nije 
dosta  pouzdano  (radi  muškoga  roda). 

KLUEŠTITI,  kllještim,  impf.  stiskivati  klije- 
štima (u  osobitom  smislu,  mučiti  štip(u(H  i  derući 
kožu  i  meso).  —  U  Belinu  rječniku:  ,attanagliare, 
cioe  tormentare  con  le  tanaglie*  ,forcipe  torquere' 
115*>;  u  Voltigijinu:  kleštiti  i  kliještiti  ,attana- 
gliare,  tormentar  con  tanaglie*  ,zwicken,  kneipen* ; 
u  Stulićevu:  ,forcipe  torquere^  —  tf  jednoga 
pisca  našega  vremena  u  prenesenom  (iperboličkom) 
smislu,  o  očima,  kao^  da  samijem  gledartem  hva- 
taju kao  kliješta.  Gelati  su  u  opravi  prvi,  sa 
uih  ruha  crjenilom  bliješte,  a  krvave  oči  na  krv 
kliješt«.    Osvetn.  4,  63. 

1.  KLIJET,  /.  časa,  cella,  kao  da  je  naj  sta- 
rije značene:  mala  kuća  spletena  od  pruća,  te 
su  se  iz  ovoga  razvila  i  druga.   —   isporedi  2. 

klijet. ije-  stoji   mj.  negdašnega  e  u  južnom 

govoru,  u  istočnom  glasi  klet,  u  zapadnom  klit. 

—  Akc.  se  mijena  u  loc.  sing.  klijeti  (kleti,  kliti), 
u  gen.  pl.  klijeti  (kleti,  kliti),  u  dat.,  instr.,  loc. 
pl.  klijetima  (kletima,  klitima).  —  Riječ  je  pra- 
slavenska,  isporedi  stslov.  kletb,  ru^.  iwitTi»,  (češ. 
kleče,  kafez) ,  po},  kleć  (zemfana  koliba) ;  lit. 
kletis,  let.  klets  vaja  da  su  riječi  uzete  iz  sla- 
venskoga jezika.  —  Nepoznata  postanu.  Miklošić 
ispoređuje  got,  hlethra,  novovmm.  (u  dijalektu) 
kleete,  srlat.  cleta,  staroir.  cliath  ,crate3*.  —  jeli 


korijen  srodan  s  korijenom  grČ.  xaX(a^  xaXi6g. 
xalviii],  lat.  cella?  —  Između  rječnika  u  Bjelo- 
stjenčenu  (klet,  v.  pevnica),  u  Jambrešićevu  (klet 
,cellarium'),  u  Stulićevu  (klet,  klit  i  klijet,  klijeti, 
f.  jcubiculum*),  u  Vukovu  (vidi  kod  a,  b)),  u  Da- 
ničičevu :  kldtb  ,conclave ;  crates  pastorales*  (rekao 
bih  da  je  to.  cf.  kle tište). 
a.  kućica,  koliba. 

a)  koliba  spletena  od  pruća  u  kojoj  \eti  pre- 
bivaju pastiri  (mdi  u  Daničičevu  rječniku).  — 
isporedi  k)etište.  Jako  putb  upada  na  kleti. 
Glasnik.  15,  281.  (1348?).  Na  Drbtutovu  kletb. 
302.  Na  Vlbčiju  Kletb.  282.  —  Vafa  da  amo 
pripada  i  ovaj  primjer :  A  čista  djevica  gdje  u 
klijeti  sjedaše,  Jesusa  mladijenca  na  kriocu  dr- 
žaše.    M.  Vetranić  1,  309. 

b)  vidi  u  Vukoim  rječniku :  klijet,  f.  ,eine 
kammer*  ,cella*  s  dodatkom  da  se  govori  u  Her- 
cegovini i  još:  Klijet  u  Srbiji  na  Aekijem  mje- 
stima (kao  n.  p.  po  Jadru  i  po  Pocerini)  zovu 
,ajat'  ili  ,vajat*,  a  na  nekijem  mjestima  (kao  n.  p. 
po  Mora  vi)  ,stasina*  i  ,ižina^  u  Srbiji  koliko  god 
ima  u  kući  ožeiienijeh  }udi,  toliko  ima  oko  kuće 
vajata,  te  svaki  čovjek  u  svom  vajatu  spava  (bez 
vatre  i  )eti  i  zimi:  jer  se  u  vajatima  ne  loži 
vatra)  sa  svojom  ženom,  i  drži  svoje  ha)ine  i 
ostalo  koješta,  u  gdjekojijem  se  vajatima  drži 
vino,  rakija,  sir,  maslo,  skorup^  med,  i  ostale  do- 
maće stvari,  vidi  i:  Vajat,  klijet  i  stasina  oso- 
bite su  zgrade  za  sebe,  a  komora,  ćiler  i  sprema 
po  naj  više  su  u  kući.  Vuk,  rječn.  kod  sprema. 
Paraklisijarbhu  šbdbšu  kb  k)učarevi  jako  da 
vbzbmetb  vino,  i  obdma  vbsbdbšiima  vb  kletb... 
Danilo  268.  Klijeti  vam  sve  pune,  družino  giz- 
dava, i  sukna  i  vune  i  bijela  postava!  M.  Držić 
454,  I  vnoter  mi  vpejasmo  toga  Kahmanovića 
vu  vinograd  i  vu  klet  na  gomi  vrate  toga  vino- 
grada. Mon.  croat.  300.  (1595).  Klit  mirlisa 
Božjega.  J.  Banovac,  blagosov.  163.  Dobar  čovjek 
iz  dobre  klijeti  iznosi  dobro.  Vuk,  mat.  12,  35. 
Kuća  de  se  sakup]aju  na  blagovane  i  na  dogovor 
zove  se  ,domaćina',  stanovi  pojedinijeh  zsulrugara 
,kleti'.    V.  Bogišić,  zborn.  7. 

e)  u  jednom  primjeru  xv  vijeka  u  rukopisu 
pisanome  crkvenijem  jezikom  znači  veliku  kuću. 
Jako  šbstvija  dbni  6,  i  pokaza  mi  kletb  preveli- 
kuju.    Starine.  18,  205. 

h.  mjesto  zatvoreno  u  kući  gdje  se  prebiva,  soba, 
sobica. 

a)  conclave,  cubiculum,  soba  uopće  (bez  obzira 
rui  veličinu),  naj  češće  u  kojoj  se  spava.  Vb  taj- 
nuju  kletb  carb  vbhoditb.  Domentijanl>  128.  Jegda 
moliši  se,  vblezi  vb  kletb  svoju  i  zatvori  dveri 
svoje.  Danilo  38.  matth.  6,  6.  Vas  dan  je  sidjela 
zlovojna  u  klijeti.  M.  Vetranić  2,  823.  Uljehči 
unutra  u  klijet  reče ...  M.  Divković,  zlam.  35». 
Blagoslov  ložnice  ali  kliti  gdi  se  spi.  L.  Terzić 
239.  Ova  divica  bi  toliko  čista  da  bi  puno  draga 
Bogu,  i  posla  joj  anjela  Gabrijela,  i  ona  staŠe 
zatvorena  u  jeđiioj  kliti  i  čitaše  molitvu.  P.  Ma- 
cukat  27—28.  Pođi  unutra  u  klijet  tvoju.  S. 
Rosa  76*.  A  ti  kad  se  moliš,  uđi  u  klijet  svoju. 
Vuk,  mat.  6,  6.  Što  na  uho  Saptaste  u  klijetima, 
luk.  12,  3.  One  će  (žabe)  izaći  i  skakati  tebi  po 
kući  i  po  klijeti  gdje  spavaš.  Đ.  Daničić,  2moJ8. 
8,  3.     U  klijeti  gdje  spavaše.    2sam.  4,  7. 

h)  cella,  ističe  se  da  je  malahno  mjesto.  (Grob) 
u  jednoj  hridi  usječen  na  Kalvariju  u  jednomu 
vrtu  malo  daje  od  mjesta  na  komu  bi  pribjen 
na  križ  Jezus,  u  tvoren  je  u  način  četverokutja, 
i  unutra  stijenom  izsjočenom  ko  prigradom  pro- 
dijejen  u  dvije  vrtepi  oliti  klijeti,  tijeh  vrtepi 
iliti  klijeti  predna  ostaje  na  strani  istoka  itd.  S. 
Rosa   164a.     Vaja  da  ide   na   poje   u  klijeti  do 


Digitized  by 


Google 


1.  KLUET,  b,  h). 


70 


KLIKNUTI,  a,  a). 


)etne  sobe.  Đ.  Đaničić,  sud.  3,  24.  Donesi  to 
jelo  u  klijet  (Luter:  ^kammer')  da  jedem  iz  tvoje 
ruke.  2sam.  18,  10.  Baci  ga  u  pouzanu  klijet 
vrh  svoje  sobe.  8.  ^iubiSa,  prip.  125.  Ja  se  ne- 
srećan  zabij  a  nešto  ovsa  pod  krma  vrh  same 
vođine  klijeti  (sam  pisac  tumači:  sobica),  prič.  9. 

e.  u  ovom  primjeru  našega  vremena  može  biti 
da  znači  kajez.  Oj  vi  umni  sokolovi,  za  koje 
nije  klijeti  ni  plenice !  M.  Pavlinović,  razl.  spis. 
137. 

2.  KLLjET,  m.  vidi  1.  klijet  (gdje  su  i  svi  pri- 
mjeri u  kojima  se  ne  poznaje  rod).  —  U  jednoga 
pisca  XVIII  vijeka,  a  između  rječnika  u  Mikalinu 
(klit,  klijet,  sprema  ,prontuarium,  cella  prontuaria. 
cella  penuaria,  horreum  penuarium,  penus';  tko 
ima  pomiia  od  klije  ta),  u  Belinu  (klit,  klita,  m. 
,camera,  cioe  stanza  da  dormire'  ,cubiculum'  1611>), 
u  Voltigijinu  (klet  i  klijet,  klije  ta  ,capanna,  ca- 
succia,  tugnrio*  ,eine  hiitte  von  stroh').  Ne  imaše 
ni  klita  ni  pokrovca.  P.  Macukat  28.  Pojde  u 
svoj  klit.  49.  Kra}  čini  učiniti  lip  klit.  60.  U 
kraj  svoga  klita.    61. 

KLUETA,  /.  vidi  1.  klijet.  —  U  jednoga  pisca 
XVIII  vijeka  (po  istočnom  govoru  kleta).  Kad  po- 
misle šta  ga  im  je  u  podrumu,  pune  klete  meda  i 
masla  i  suve  krmetine  ...   D.  Obradović,  basn.  87. 

KLIJETKA,  /.  dem.  1.  klijet. 

a.  u  Stuličevu  rječniku:  v.  kaj  pa  s  dodatkom 
da  je  uzeto  iz  brevijara. 

b.  sjeničarka,  bundeva  namještena  za  hvatane 
sjenica.    \i.  Stojanović. 

c.  tijesto  gdoe  se  hrani  jelo.  u  Lici.  D.  Tr- 
steAak. 

KLUETO,  n.  vidi  dlijeto.  —  JSa  jednom  mjestu 
XVIII  vijeka.  Tako  se  srca  prorijezaju,  kako  slu- 
žeći se  s  klijetom  .  .  .    J.  Matović  245. 

KLUEVCI,  m.  pl.  mjesno  ime. 

a.  selo  u  Bosni  u  okrugu  bihaćkom.  Statist, 
bosn.  55.  —  jamačno  je  isto  selo  što  se  pomine 
u  spomeniku  xv  vijeka,  ali  u  istočnom  obliku 
KlevBci  (u  ostalome  je  spomenik  pisan  zapadnijem 
govorom),  vidi  u  Đaničićevu  rječniku:  Bllevbci, 
selo  koje  je  s  gradom  K)učem  kra}  bosanski 
Tomaš  Ostojić  dao  sinovima  vojvode  Ivaniša 
Dragišića  (Mon.  serb.  439  god.  1446). 

b.  Klevci  (Klevci),  selo  na  PSini.  Spom.  stoj. 
184. 

KLIJOTINA,  /.  ono  što  isklija  iz  zakislih  sno- 
pova, u  Srijemu.    M.  Medič. 

1.  KLIK,  m.  vidi  1.  klicane.  —  Eiječ  je  stara ^ 
isporedi  stslov.  klik'b,  rus.  kaviki>.  —  Postaje  od 
korijena  glagola  klilmuti.  —  Između  rječnika  u 
Stuličevu  (,clamor,  vociferatio*  s  dodatkom  da  je 
riječ  ruska),  w  Vukovu  (,der  ruf  ,clamor*  s  do- 
datkom da  se  govori  u  Crnoj  Gori),  u  Đaniči- 
ćevu (klikb  ,clamor^  Kliki.  Gilbferd.  bosn.  283.). 
Marku  soko  klikom  odgovara.  Pjev.  cm.  133*. 
Što  je  ovo,  evo  neko  doba  te  su  naše  gore  umu- 
čale,  ne  razležu  ratnijem  klicima?  P.  Petrović, 
gor.  vijen.  11. 

2.  KLIK,  m.  brdo  što  se  spušta  u  potok,  n.  p. 
,Beograd  je  na  kliku*  (čuh  od  vojnika,  ali  ne 
znam  odakle  su\  M.  Đurović.  vidi  i :  Klik,  strma 
kosa  u  Grdovicima,  u  okrugu  užičkom,  u  Srbiji. 
I.  Pavlovič.  —  I  kao  ime  mnogijem  mjestima  u 
Srbiji,  n.  p.  a)  u  okrugu  biogradskom,  brdo. 
Glasnik.  19,  172.  —  vidi  %:  Livada  u  Kliku.  Sr. 
nov.  1861.  354.  —  b)  u  okrugu  jagodinskom. 
Niva  u  Kliku.  1864.  58.  —  c)  u  okrugu  kragu- 
jevačkom.  Livada  u  Kliku.  1878.  923.  —  flj  u 
okrugu  kruševačkom.  lifiva  u  Kliku.  1875.  631. 
—  e)  u  okrugu  rudničkom.    Votnak  kod  Klika. 


1875.  339.  —  f)  poveliki  zabran  u  okrugu  užičkom. 
^j.  Stojanović.  vidi  i  sprijeda.  —  Pomine  se  i 
kao  mjesto  u  Hrvatskoj  u  latinskom  spomeniku 
XVII  vijeka.  ,Klikum  versus*.  Arkiv.  2,  316. 
(1657). 

1.  KLIKA,  /.  vidi  1.  klik.  —  U  narodnoj 
pjesmi  XVIII  vijeka.  Kliku  mi  ti  klikovaše  jedna 
Budimka  divojka.    Nar.  pjes.  bog.  77. 

2.  KLIKA,  /.  samo  u  Stuličevu  rječniku:  v. 
klica. 

KLIKAC,  klikca,  m.  vrst  ptice.    Lukovdo. 

KLIKNOVENE,  n.  vidi  kliknuće.  —  Najednom 
mjestu  u  knizi  pisanoj  glagolicom  xvi  vijeka  (sa 
starijim  oblikom  kliknovenje).  S  kliknovenjem 
slave.    Transit.  169. 

KLIKNUĆE,  n.  djelo  kojijem  se  klikne.  —  Sta- 
riji je  oblik  kliknutje.  —  U  Belinu  rječniku: 
kliknutje  ,1'  intonare  il  canto'  ,praecentio*  414*>, 
i  u  Stuličevu:  kliknutje. 

KLIKNUTI,  kliknem,  pf.  zapjevati;  zavikati, 
viknuti;  zazvati  viČuči  (uopće  početi  liešto  u  ve- 
liki glas).   —  Akcenat  se  ne  mijena  (vidi  da\e). 

—  niječ  je  stara,  isporedi  stslov.  kliknuti,  rus. 
K.iHKHyTk;  ifna  i  lit.  klykti,  vrištati.  —  U  naše 
se  vrijeme  čuje  samo  u  pjesmama  (ali  ne  samo  o 
vili,  kao  što  je  u  Vukovu  rječniku).  —  Korijen 
klik  vafa  da  je  onomatop^a,  isporedi  kriknuti. 

—  Prošla  vremena  (osim  imperfekta  kojega  vre- 
mena nema,  jer  je  glagol  perfektivni)  moau  po- 
stati i  od  sama  korijena  klik  bez  nastavka  nu : 
aor.  kllkoh,  kliče  itd.  (naj  stariji  primjeri :  klikoh. 
M.  Vetranić  2,  116;  kliče.  P.  Hektorović  22.  A. 
Čubranović  158,  v^rlo  često  u  Gundulića  i  u  na- 
rodnijem  pjesmama  našega  vremena;  klikosmo. 
M.  Vetranić  1,  239;  klikošo.  G.  Držić  435.  P. 
Hektorović  22.  30);  i  kllknuh,  kliknu  itd.  (naj 
stariji  primjeri :  kliknu.  P.  2iOranić  16*.  M.  Bunić 
40.  A.  GuČetić,  roz.  mar.  154.  I.  Gundulić  462) ; 
ger.  pra^t.  kllk^vši  (nema  potvrde)  i  kliknuvsi 
(A.  GuČetić,  roz.  jez.  105.  218);  part.  praet.  act. 
kliknuo  (I.  Gundulić  383),  kllknula  i  klikao, 
kllkla  (klikle.  L  Gundulić  404);  inf.  kliknuti 
(naj  stariji  primjer:  M.  Vetranić  263)  i  kllći 
(samo  u  Vukovu  rječniku).  —  Između  rječnika 
u  Mikajinu  (kliknuti,  počet  pjevati  ,praecino, 
praeire  voće* ;  a  na  strani  186» :  početi  kantat^ 
kliknuti  s  istijem  značenem),  u  Belinu  (,intonare 
il  canto*  .praecino*  414l> ;  ,chiamare,  nominare, 
domandare*  ,voco*  188*;  ,incominciar  a  parlare* 
,loqui  incipere*  541»),  u  Voltigijinu  (kliknuti, 
kliČem  ,chiamare;  intonare*  ,rufen;  anstimmen*), 
u  Stuličevu:  kliknuti,  kličem,  1.  v.  zvati.  2.  v. 
zabesjediti.  3.  ,intonare  (pp.  e.  initium  canendi 
facere  in  choris,  ut  hi  harmoniose  praecinentem 
sequantur)*,  u  Vukovu  (klici  jFufen  wie  die  vila* 
,clamo  ut  <irya8*,  cf.  kliknuti  s  primjerom  iz  na- 
rodne pjesme:  Kliče  vila  iz  gore  zelene;  kliknuti, 
vide  klici). 

a.  zapjevati. 

a)  početi  pjevati  kakvu  pjesmu  koja  se  za  tijem 
izriče  onako  kako  je  pjevana  (kao  oratio  recta). 
Obadva  (ribara)  klikoše,  pišam  začinući  po  tiho 
ne  brzeć,  svaki  vesel  i  vruć,  jedan  niže  držeć, 
drugi  više  pojuć:  (slijedi  pjesma).  P.  Hektorović 
22.  Na  izmin  klikoše  opet  s  dobro  voje  ...  30. 
Popogudiv  i  glas  zukom  sredif  kliknu  (slijedi 
pjesma).  P.  Zoranić  16a.  Ja  u  posluh  a  on  kliče 
(slijedi  bugaršćica:  Cvilu  to  mi  cvijaše  .  .  .).  Đ. 
Baraković,  vil.  196 — 197.  Iz  svijeh  tijem  usti  u 
skladu  jedan  glas  ovako  izusti  i  klikni  več^eras: 
,0  lijepa,  o  draga,  o  slatka  slobodo  .  .  .*  I.  Gun- 
dulić 175. 


Digitized  by 


Google 


KLIKNUTI,  a,  h). 


71 


KLIKNUTI,  e. 


b)  što  se  pjeva  stoji  u  podložnoj  rečenici.  A 
četvrti  kliknuo  bješe,  ko  ugarsko  skladne  vo)o 
Matijaša  kra)a  uspeŠe  iz  tamnice  na  pristoje.  I. 
Guudulić  383.  —  U  oi^om  je  primjeru  umetnut 
glagol  kliknuti,  kao  kod  b,  c):  Ko  se  iz  grada 
Dubrovnika  (kliče  treći)  k  Zadru  uputi  despot 
Đurad  za  na  prika  zeta  Ugre  podignuti.  I.  Gun- 
dolić  383. 

c)  objekat  je  riječ  pjesma,  pjesan,  pjesanca  itd. 
Da  budem  pjesancu  kliknuti.  M.  Vetranić  2,  G3. 
Iz  glasa  kliknimo  naj  ljepšu  pjesancu.  M.  Držić 
450.  Kliknu  ovuj  pjesan.  A.  GuČetić,  roz.  mar. 
154.  Kad  moj  jezik  pjesni  klikne,  kako  staglić 
ki  žuberi,  da  me  resi.  cvijetje  nikne.  I.  Gundulić 
140.  Glasim  medenimi  kliknuše  ove  slatke  pjesni. 
398.  Da  bi  ju  (pismu)  prid  nami  kliknuti.  I.  T. 
Mrnavić,  osm.  144.  Novu  pjesan  klikni,  o  zemjo. 
I.  Đorđić,  salt.  332. 

d)  kad  je  više  čefadi  što  zajedno  pjeva ^  o  onome 
ktji  nqj  prei  počne,  a  drugi  za  tiim  slijede,  vidi 
u  Mik<ifinu,  Belinu,  Voltigijinu,  Stuličevu  rječ- 
niku. 

e)  o  ptici.  Zapješe  još  taj  čas  dva  slavja  jz 
luga.  klikoše  u  glas  vas  onaj  tuj  dva  druga.  G. 
Držić  435.  Zar  da  harnost  nebesijem  kaže,  a 
bto  su  mu  podarila  jasna,  da  mu  kliknu  ptići 
smjelovići?    Osvetn.  1,  6. 

b.  zavikali,  viknuti,  nnj  češće  u  nekoj  razdru- 
ženosti,  u  vesefu  a  i  u  žalosti;  često  se  riječi  iz- 
govaraju, ali  se  gdjegdje  i  sam  glas  ispušta  bez 
pravijeh  riječi. 

a)  uopće.  (Anđeli)  veselijem  glasom  kliknuvši, 
zamijernom  radosti  nebesa  i  vas  svijet  napuniše. 
A.  Gučetić,  roz.  jez.  105.  Kliče  i  iz  vrh  tvrde 
gore  k  Samuelu  mio  pospiješi.  J.  Kavanin  252^. 
Od.  bogova  Bog  neumrli  sve  vlastitom  riječi  kliknu 
ter  zaviknu  na  sud  zem}u  svu  prida  se  (,Deus 
deorum  Dominus  locutus  est  et  vocavit  terram*). 
L  Đorđić,  salt.  160.  Kliče  vila  s  visoke  planine, 
razbađuje  Srbe  iznenada  po  svoj  Zeti  tja  do 
Skadra  grada.  J.  Krmpotić,  pjesm.  3.  Grozno 
klikne,  tužnim  cikom  cikne.  Osvetu.  4,  60.  — 
Uz  kliknuti  ima  drugi  glagol  što  znači  kakao 
glas,  te  kliknuti  onda  ističe  da  se  počine  i  da  je 
velikijem  glasom  (isporedi  e).  Kliknimo  veselo 
u  sve  glase  i  recimo  ...  V.  M.  Gučetić  21.  — 
cidi  i  d. 

h)  izriče  se  što  se  kaže  kličući,  samijnn  rije- 
čima onoga  koji  kliče  (oratio  recta).  u  kojem  pri- 
mjeru može  biti  da  ne  znači  oikane  nego  samo 
da  se  počine  govoriti  (isporedi  e).  I  klikosmo 
plačne  u  glase  da  se  čuje  do  nebesa:  ,Podirajte 
ruse  vlase,  kad  nas  guša  taj  saveza !'  M.  Vetranić 
1,  230.  li  glasa  ter  klikoh  kraj  vode  studene: 
,0  vodo  studena  . .  .*  2,  116.  I  kliče  devojka,  po- 
kliče devojka,  još  kliče  devojka:  ,Stani  se,  Šiš- 
mane  .  .  .'  Nar.  pjes.  u  P.  Hektorović  22.  A 
pak  nega  (mač)  vrh  bodezni  napravivši  k  srcu, 
kliče:  ,0vo  plata  koju  stiče  svak  pod  stigom  od 
|uvezni'.  A.  Cubranović  158 — 159.  Kad  ga  ubili, 
ti  mi  kliknu :  ,Posij  zube  sad  Aegove*.  M.  Bunić 
-K>.  Uzvrat',  gospo,  spridu  skuta,  ter  klikni :  ,Ovdi 
vratiŽe]a  !*  M.  Pelegrinović  191.  Jedino  mogahu 
kliknuti:  ,Blažone  oči  naše  .  .  .^  A.  Gučetić,  roz. 
jez.  226.  Kliče  ovako  vas  u  smoći  sobe  u  sebi 
ne  videći:  ,Ah,  ter  ja  sam  mladac  mili  .  .  .'  I. 
Gundulić  219.  Kliče:  ,Ja  ti,  ah,  nikako,  kra]o- 
viću,  no  zavidim^  287.  Prista  svaki  od  svjet- 
nika,  a  car  stavno  kliče  u  glasu :  ,Živi  dundo . . . 
i  ma  bratja  živa  da  su .  .  .'  309.  Klico:  ,Čut  je 
strašno  i  plačno,  kako  Po|ak  cara  dobi .  .  .'  321. 
U  besjedu  kliče  blagu :  ,Đružbo  mila  .  .  .'  385. 
Juraj  despot  hvaleć  Volšu,  kliče:  ,(Trade,  ti  me 
nzčava  .  .  .*    J.   Kavanin   185h.     Tim   mu   kliče: 


,Zli  gusaru! . . .'  236«.  Kliče:  ,Kra}u  tvomu  križ 
ću  poslat  za  tutiju  .  .  .'  255h.  Nu  se  varkam 
dikla  slavna  stavi,  i  sa  svijem  glasom  kliče :  , Ah 
poznam  te,  ah  prokleta  slici  u  tuđoj  misli  od 
svijeta!'  I.  Đorđić,  uzd.  49.  U  to  kliknu  nemu 
andio:  ,Ne  togni!'  A.  Kalić  370.  A  kad  dođe 
gori  Garevici,  kliče  Nenad  kako  soko  sivi :  ,Gare- 
vice,  zelena  gorice!  ne  raniš  li  u  sebi  junaka...?^ 
Nar.  pjes.  vuk.  2,  78.  Kliče  Stojan  tanko  gla- 
sovito: ,Vila  gnizdo  tica  lastavica...*  3,  171. 
Svi  kliknuše  a  jedinoglasno :  ,Hvala  da  je  Bogu 
velikome  !*  Ogled.  sr.  27.  Tada  kliknu  Badojev 
Sa  vicu :  ,Moj  sokole,  Stakov  Badovane !  Hvala 
Bogu  na  negovu  daru!'  237.  Snimi  kapu  pak 
otvorito  kliknu:  ,Neka  pristupe  oni  .  .  .'  S.  I^vl- 
biSa,  prip.  106. 

r)  znaČem  je  kao  kod  b),  ali  je  razlika  u  tome 
što  kliknuti  ne  stoji  pred  govorom  nego  se  u  n 
umeće,  isporedi  govoriti.  I,  2,  a,  b),  i  kazati,  I, 
I,  9lt  b).  ,Ke  se  čudo  meni  odkriva'  kliče  paŠa 
,do  istine  krajevića  vidim  živa'.  I.  Gundulić 
441 — 4^12.  Ter  ,Pospiješi'  kliče  ,u  domu  .  .  .'  J. 
Kavai^in  9*.  ,Sum]e  nije'  kliče  Dijana  ,da  nas 
tkogod  tu  zateče'.  196h.  ,Dobri  Isuse!'  klikoh. 
445«^.  ,Drago  'e'  kliče  ,drazijeh  paziti'.  I.  Đorđić, 
uzd.  75. 

d)  što  se  flovori  izriče  se  podložnom  rečenicom 
s  konjunkcijom  da.  Kliknite  iz  glasa,  da  se  Bog 
proslavi.  M.  Držić  479.  Kliče  tad  kra)  pleme- 
niti, da  ne  može  bit  inako.  ćr.  Palmotić  1,  44. 
Kurio  Samitjanom  kliČe  u}udno,  da  on  ne  mari 
toku  žderu.  J.  KavaAin  83*.  —  I  u  ovakom  se 
slučaju  može  umetnuti  kliknuti  kao  kod  c).  Go- 
spodovat  i  da  neće  nego,  kliče,  stati  u  robstvo. 
J.  KavaAin  26*. 

e)  ima  objekat  u  akuzativu  kojijem  se  kaŽe  što 
se  izreklo.  u  jedinom  je  primjeru  relativna  za- 
mjenica što.  Dokaži  svomu  sinu  kneza  što  vam 
kliče  savjetnica  vila.    Osvetn.  3,  159. 

e.  u  prenesenom  smislu,  može  biti  subjekat  i 
ono  što  se  govori  (molba,  pjesan  itd.).  Klikni, 
pismi  moja.  P.  Zoranić  60h.  Neka  pjesan  sladko- 
glasnijeh  klikne  iz  usti.  I.  Đorđić,  salt.  204. 
Kliče  k  Bogu  molba  moja.  •  473. 

d.  vičući  zazvati,  dozvati,  pozvati  (i  u  pomoć) ; 
objekat  je  onaj  što  se  zove.  Kad  mi  budeš  blizu 
hrabra  dvora,  dvaS  mi  ga  klikni,  tretjom  pogo- 
vori. Nar.  pjes.  u  Š.  MenČetić — G.  Držić  510. 
Kliknuvši  na  pomoć  druga  svoga.  A.  Gučetić, 
roz.  jez.  218.  Kliknite  mi  silna  cara,  n^ila  bratjo 
i  družino.  Starine.  18,  228.  (xvii  vijek).  Kliknu 
jakoga  Boga  u  pomoć.  Nar.  prip.  vuk.  119.  Otle 
(vila)  kliče  tanko  glasovito,  a  na  ime  kneza  Moi- 
sija.  Ogled.  sr.  68.  mogu  se  kazati  i  riječi  ko- 
jima se  zove.  Opet  kliče  Mićunović-Vuče  po  imenu 
Žutkovića  Toša:  ,Haj  đe  si  mi,  Tošo  Žutkoviću?' 
Nar.  pjes.  vuk.  4,  9.  —  Po  smislu  mogli  bi  pri- 
padati amo  i  ovi  jjriinjeri,  ali  se  može  shvatiti 
kao  da  kliknuti  znači  i  uopće  zavikati  (vidi  b, 
a)),  jer  se  dozivane  izriče  drugijem  glagolom. 
Kliče  vila  s  Urvine  planine,  te  dozivje  Kra|e- 
vića  Marka.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  440.  Kliče  vila 
iz  Posav)a  slavna  a  Stanojla  zove  harambašu. 
4,  330.  Kliče  vila  u  selo  Stijenu,  Vukašina  zove 
barjaktara.    Ogled.  sr.  200. 

e.  stoji  s  infinitivom  drugoga  glagola  koji  znctČi 
kakav  glas,  kao  pjevati,  naricati,  zvati,  plakati 
itd.  te  znači  početak  djela  što  se  jav]a  drugijem 
glagolom,  a  ističe  itjedno  da  ono  biva  glasno. 
Neka  u  način  drag,  naredan,  gdi  slovinske  slave 
slovu,  iz  po  svita  jezik  jedan  klikne  pjevat  pjesan 
ovu.  I.  (iundulić  276.  Pak  nakazni  i  sve  srde 
po  imenu  z^'ati  klikne.  301.  Kliče  glasom  žalos- 
nime  u  ovi  naČin  naricati.  392.    Gospodičić  mlad 


Digitized  by 


Google 


KLIKNUTI,  e. 


72 


KUKOVATI,  1,  d. 


prid  liime  kliče  glasom  velioime  u  ovi  način  po- 
pijevati.  416.  KliČe  lipos  (svoju)  klet.  537.  Često 
zovuć  drago  ime,  kliče  ovako  naricati.  548.  Tuj 
mu  ovako  kliče  rijeti  (samo  radi  stiha;  perfek- 
tivni  se  glagol  ne  može  ovako  upotrebfavati).  556. 
Kada  prođem,  kliknem  pjevat  sej  besjede.  G. 
Palmotić  2,  5.  Kliče  plakati  ,cominci6  piangere^ 
A.  d.  Bella,  rječn.  204b.  Zli  duh  kliče  iz  £ega 
strasnijem  vapajem  ovako  revati.  I.  Đordić,  ben. 
166.  Kliče  Iva  kroz  lug  popevati.  Nar.  pj^s. 
vuk.  3,  400.  Kliče  vila  prije  jarkog  sunca  do- 
zivati srpskome  logoru.  4,  263.  ,Đok  mu  samo 
štogod  prigovoriš,  on  odma  klikne  plakati'.  ,Ja 
mu  samo  nešto  u  šali  reko,  a  on  odma  kliče  pla- 
kati*, (u  naše  vrijeme  u  Lici).   J.  Bogdanovič. 

KLIKOTAl^E,  n.  đ>jelo  kojijem  se  ko  klikoće. 
Bi  žubora  i  gurkaAa  i  podmukla  klikotana.  B. 
Eadičević  (1880)  280. 

KLIKOTATI  SE,  klikoćem  se,  impf.  smijati  se. 
—  Vafa  da  je  riječ  onomatopejska.  —  U  naše 
vrijeme.  Nekojim  se  to  dalo  na  smijeh  pa  se 
klikoću.   Bos.  vila.  1890.  225. 

KLIKOVA,  /.  mjesno  ime.  —  U  Daničićevu 
rječniku:  selu  je  Tmavi  crkve  Arhanđelove  u 
Prizrenu  išla  međa  ,u  Klikovu'  (Glasnik.  15,  283 
god.  1348?). 

KLIkOVALAC,  kllkovaoca,  m.  čovjek  koji  kli- 
kuje.  —  U  Belinu  rječniku :  ,plau8ore,  colui  che 
applaude*  ,plausor*  569^,  i  u  Sttdićevu:  kliko- 
valac  i  griješkom  klikovaoc  ,plausor^ 

KLfKOVAJJTE,  n.  (^elo  kojijem  se  kliktije.  — 
Stariji  je  oblik  kUkovanje.  —  Između  rječnika 
u  Belinu  (klikovanje  ,applauso  con  battere  le 
mani*  ,plausus*  93*),  u  Stulićevu,  u  Vu]covu. 
Ispojmo  Bogu  novu  pesan  s  jedino-klikovanjem. 
Transit.  150.  Farizeji  čujuč  klikovai^  pokrivahu 
se.  S.  Bosa  130^.  Uz  klikovaiie  stotine  hi}ada 
grla.    M.  Pavlinović,  razl.  spis.  380. 

KLIkOVATI,  kllkujem,  impf.  vikati,  iterativni 
gol  prema  kliknuti,  ali  se  upotrebfava  uopče 
I  impf.  kliknuti,  isporedi  1.  klicatL  —  Akcenat 
se  ne  mijeiia  (aor.  2  i  3  sing.  kllkovfi.,  impt.  kll- 
kflj,  part.  praet.  act.  kUkovao,  kllkov&la,  part. 
praet.  pass.  kllkov&n).  —  Od  xvi  vijeka  (vidi  1, 
f,  b)),  a  između  rječnika  u  Belinu  (,dire*  ,dico* 
259h;  klikovati  tkoga  ,plaudere  ed  applaudere' 
,applaudo*  568l>;  klikovat  s  hvalom  ,applaudire, 
lodare*  ,plaudo*  92h),  u  Bjelostjenčevu  (klikujem, 
t,  1.  slavim  u  glasu  ,applaudo*,  v.  slavim),  u  Vol- 
tigijinu  (,applaudire,  battere  mani*  ,frohlocken, 
bejfiEdl  geben*),  u  Stuličevu  (1.  jubilare,  gestire, 
laetos  dies  agere*.  2.  ,exclamare*.  3.  ,dicere'),.  u 
Vukovu  (,rufen*  ,voco,  clamo*,  cf.  vikati  s  pri- 
mjerima iz  narodnijeh  pjesama:  Stade  Marko 
brata  klikovati.  A  Idikuje  od  Nikšića  Turke). 

1.  aktivno. 

a.  nema  objekta,  kad  čefade  uopče  mr,  može 
kod  toga  i  ne  izgovarati  riječi  nego  i  ispuštati 
samo  veliki  glas. 

a)  kad  ko  od  žalosti  viče,  vapi.  aa)  uopće. 
čude  se  i  luzi  i  velmi  tuguju,  ja,  vajmeh!  gdje 
že}no  klikuju  svaki  hip  i  čas  u  suze  pri{ute.  M. 
Vetranić  2,  32.  —  hh)  pridaje  se  dativ  s  prijed- 
logom k,  kojijem  se  pokazuje  da  se  uz  viku  u  ne- 
koga traži  pomoć.  U  toj  tuzi  i  nevo)i  takoj 
k  Bogu  klikujući,  oćutih  se  malo  boje.  M.  Ve- 
tranić 1,  25.  Ja  Budim  tužan  grad  k  nebesom 
klikuju.  1,  52.  Koji  (Sion)  prilikuju  k  narodu 
|udskomu  i  kroza  A  klikuju  k  milosrdju  tvomu. 
N.  Dimitrović  71.  —  cc)  subjekat  je  životina 
(kuf,  labud),  te  bi  moglo  značiti:  pjevati  (isporedi 
kliknuti,  a).    Da  kufa  taj  čuje  gdi  s  veljom  bo- 


Ijezni  na  smrti  klikuje   poj  ući  u  pjesni.    M.  Ve- 
tranić 1,  4. 

h)  razlikuje  se  od  a)  tijem  što  je  uzrok  radost, 
a  ne  Žalost.  Iz  kola  mu  vila  klikovaše.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  74.  I  tako  sav  narod  Izraifev  pra- 
ćaše  kovčeg  zavjeta  Gospodiiega  klikujući  i  tru- 
beći u  trube  i  u  rogove.  Đ.  DaniČić,  Idnev. 
15,  28.  Svi  sinovi  Božji  klikovahu.  jov.  38,  7. 
Vikaće  (Grospođ)  i  klikovati,  nadvladaće  nepri- 
jate)e  svoje.  isai.  42,  13.  Klikujte  i  pjevajte, 
razvaline  Jerusalimske,  jer  Gospod  utješi  narod 
svoj.    52,  9. 

c)  klikovati  na  koga  u  jednom  se  primjeru 
kaže  0  glasu  lava  jutita.  Zlosrdo  ter  stoji  (lav), 
ter  na  me  klikuje.    M.  Vetranić  1,  383. 

d)  u  jednom  primjeru,  o  glasu  trubfe.  AndelsKa 
iz  glasa  trub|a  klikuje.    M.  Vetranić  1,  283. 

b.  slaviti  koga  ili  što,  vičući. 

a)  objekat  je  ono  što  se  slavi.  Zemja  svako- 
lika,  klikuj  svoga  stvorite)a!  G.  Palmotić  3,  219». 
U  slavi  mi  Jezusa  klikujemo.  I.  Đorđić,  uzd. 
153. 

b)  izriču  se  riječi  kojitna  se  ko  ili  što  slavi 
(oratio  recta).  Množ  priproste  če)adi  izađe  prima 
Aemu  noseći  granice  poma  i  klikujući:  ,Zdravje 
i  slava !  .  . .'  S.  Rosa  131».  —  Mislim  da  i  ovaj 
primjer  amo  pripada:  K  nemu  su  se  kupile  sve 
devojke  i  neviste,  tere  to  mi  Radosavu  Siverincu 
klikovahu :  ,  Aj  davori  davori  Badosave  Siverine, 
množim  ti  nam  si  crno  ruho  postavio,  već  to  mi 
je  hotila  nika  srića  VLadkova  da  te  je  junaka  na 
veri  pri  vario .  .  .*    Nar.  pjes.  u  P.  Hektorović  21. 

f.  značene  je  kao  kod  b,  ali  se  ne  misli  o  sa- 
mome vikanu  nego  o  pjevai/iu. 

a)  objekat  je  ono  što  se  pjevaihem  slavi.  Pa- 
stijeri  livadom  uz  dipli  začinu,  klikuju  za  stadom 
lipotu  viliAu.  I.  Gundulić  130.  Samoj  Aoj  se  ne 
pristajem  svu  noć  vrtjet  oko  praga,  klikujući 
skladnom  pjesni  Ae  Ijeposti,  me  juvezni.  222. 
Ko  kriposti  tve  čestite  veličinu  klikovaše  sada 
u  trub|e  glasovite,  u  junačke  sada  glase.  G.  Pal- 
motić 2,  314.  Uz  drag  romon  lire  uredne  on  ve- 
sele pjesni  medne  skladnijem  glasom  pripijevaše; 
klikovaše  djede  stare  ...  3,  60b.  I  viteza  svak 
od  smrti  nedobitna  klikovaše.  P.  Kanavelić,  iv. 
201.  Sad  mi  'e  ine  klikovati.  J.  KavaAin  238b. 
Lijepo  je  pjesnim  navjesnicam  tebe,  o  Bože,  kli- 
kovati. I.  Đorđić,  salt.  317.  —  Uz  objekat  se 
može  izreći  kao  što  se  onaj  hvali  (u  jedinom  j)ri- 
injeru  instrumentalom).  Vjerenicom  i  gospojom 
u  pjesnih  ju  klikovaše.    I.  Gundulić  535. 

h)  nema  objekta,  nego  što  bi  mogao  biti  objekat 
stoji  u  genetivu  s  prijedlogom  od.  —  u  jednoga 
pisca  XVIII  vijeka.  U  drugo  me  dilo  počme  i  od 
nih  klikovati  moja  vila  veoma  milo.  J.  Kavaiiin 
110b.  Od  ovoga  čudes,  triid&  moja  Klio  ne  kli- 
kuje.  321b. 

c)  izriču  se  riječi  kojima  se  slavi,  a  u  jedinom 
je  primjeru  umetnut  glagol  klikovati  tnedu  satne 
ove  riječi,  isporedi  kliknuti,  b,  c).  Pripijevaju  i 
bojnici  i  pomorci . . .  vaše  carstvo  . . .  ,Živi  lijepa 
Captislava*  svi  klikuju  skladne  u  glase  ,za  na- 
šega Bojnislava'.    G.  Palmotić  2,  210. 

fl)  Što  se  pjeva  kaže  se  podložnom  rečenicom. 
Još  klijtuje,  kako  vojska  verna  u  gole  gre  pu- 
stiiie.    G.  Palmotić  3,  62»>. 

d.  kao  proglasi  vati,  isporedi  1.  klicati,  b,  b)  i 
d,  d).  Dolazili  gospodarevi  ulaci  i  vas  dan  s  po- 
kliča klikovali:  ,Ko  je  vitez?*  S.  l^ubiša,  prip. 
61.  —  Može  biti  da  amo  pripada  i  ovaj  primjer 
u  kojemu  je  subjekat  glas.  Pokle  vidiš  korugvu 
od  pravde  trepećući,  oružje  sfitleći,  trubliT  tru- 
beći i  glas  glasoviti  klikujući  i  navišćujući  priku 
smrt . .  .    M.  Jerković  63. 


Digitized  by 


Google 


KLIKOVATI,  1,  e. 


73 


1.  KLIMA 


e.  govoriti  (vidi  i  u  Belinu  rječniku),  može  biti 
da  je  ovako  značene  u  ovom  primjeru:  Kad  mi 
sjede  klikovati  pjesnik  glasom  medenime:  ,Ki- 
m]anin  sam,  Ovidio .  .  .*    I.  Đordić,  pjesn.  4. 

f.  zvati  (i  u  pomoć),  isporedi  klilmuti,  d.  iz- 
riče se  svagda  kose  zove,  ali  to  nije  u  ovom  pri- 
mjeru :  Klikovala  prebijela  vila,  kliko  vala  tri 
bijela  dana,  niko  joj  se  ozvat  ne  smijaše.  Nar. 
pjes.  herc.  vuk.  57.  i  u  ovom  gdje  kao  objekat 
ima  satna  riječ  klika:  Kliku  mi  ti  klikovaše 
jedna  Budimka  divojka.    Nar.  pjes.  bog.  77. 

a)  ko  ili  što  se  zove  stoji  kao  objekat,  aa) 
objekat  je  čefade  ili  što  se  misli  kao  čejade.  Kako 
ih  (Muže)  jur  druži  klikuju  i  zovu.  M.  Vetranić 

1,  43.  Napokon  javor  suh  klikuju  (ja)  iz  gore. 
M.  Vetranić  1,  72.  Tebe,  Jesuse,  klikuju  za  svu 
moć.    1,  172.    Klikovat  i  vapit  svijetloga  Apola. 

2,  6.  iz  glasa  klikovah  Junonu  zovući.  2,  187. 
Bud  da  me  ćeš  zaman,  brate,  pri  potribi  kliko- 
vati. Nar.  pjes.  u  P.  Hektorović  19.  Po  nebe- 
sijeh  jur  se  čuje  u  blag  način  drag  i  sladak 
šušiiet  njeki  gizdav  hladak  ki  na  put  nas  svijeh 
k likuje.  I.  Gundulić  26.  Ona  majka  klikovaše 
sinka  svoga  i  brajenka.  Nar.  pjes.  u  Đ.  Bara- 
ković,  vil.  197.  Klikovaše  braca  Petra.  Đ.  Ba- 
raković,  vil.  205.  Moju  kćercu  ko  klikuje?  G. 
Palmotić  2,  251.  I  on  stražu  klikuje  na  mirim 
od  Smedereva.  Nar.  pjes.  bog.  31.  Nemaš  koga 
klikovati,  vilo!  Nar.  pjes.  vuk.  4,  122.  Pa  on 
skoči  od  zem|e  na  noge,  te  klikuje  svoju  siro- 
tiiiu,  potrčalo  dvades  i  pet  drugah.  4,  123.  Da 
Demira  brata  ne  klikuje.  4,  432.  Bijela  ]e  kli- 
kovala  vila,  od  Zagarča  visoke  planine,  pak  kli- 
kuje kraju  piperskome,  a  na  ime  crnogorskog 
knaza.  5,  217.  Đeca  počnu  plakati  i  mater  kli- 
kovati. Nar.  prip.  vrč.  38.  A  klikuje  i  žive  i 
mrtve.  P.  Petrović,  gor.  vijen.  115.  —  bh)  objekat 
je  ime.  Tve  ime  na  pomoć  klikuje.  M.  Vetranić 
1,  373.  Za  toj  ću  tve  ime  . .  .  klikovat  na  pomoć. 
1,  384.  I  jezik  moj  i  glas  od  kuda  ima  moć  kli- 
kovat svaki  čas  tve  ime  dan  i  noć.  H.  Lučić 
212.  Kada  mi  te  začuju  moje  ime  klikujući  kleti 
gusari.  Nar.  pjes.  u  P.  Hektorović  19.  —  cc) 
objekat  je  milost,  pomoć.  Tvu  milos  klikuju  (ja). 
M.  Vetranić  1,  151.  Pomoć  tvu  klikuju.  I.  Đor- 
dić, salt.  307. 

b)  uz  objekat  izriču  se  i  riječi  kojima  se  objekat 
zove  (oratio  recta).  Oblaka  je  klikovala:  ,Hod' 
mi  ružu  hladiš  Nar.  pjes.  u  Š.  Menčetić— G. 
Držić  506.  Zašto  mu  se  brz  kon  biše  po  livadi 
razigrao,  za  nim  to  mi  potičući  vojevoda  kliko- 
vaše :  ,Stani  jure,  koiiu ! . .  .*  Nar.  pjes.  u  P.  Hek- 
torović 20.  U  dubja  ih  skut  zelena  klikuje  ovako 
počinuti:  ,Eto  je  pastir  svratio  stada...*  L  Gun- 
dulić 403.  Ona  mi  ti  klikovaše  slavna  kraja 
Vladislava:  ,Ah  đe  mi  si,  đe  mi  si,  slavni  kraju 
Vladislave?*  Nar.  pjes.  bog.  77.  Bijela  je  vila 
klikovala  s  Košutice  visoke  planine,  te  doziva  u 
Crnce  kamene  a  na  ime  Jovanović-Vela :  ,čuješ, 
Velo,  zlo  jutro  ti  bilol*  Nar.  pjes.  vuk.  4,  122. 
I  dipete  klikuje  Vukale  svoga  strica  Petra  BoS- 
kovića  po  imenu  i  po  prezimenu:  ,Aj  đe  si  mi, 
o  moj  mio  striče  ?'  4,  364.  On  klikuje  dva  sina 
nejaka:  ,Haj  Mušeja  de  si  i  Jovane?'    4,  514. 

c)  izriču  se  samo  riječi  kojima  se  zove,  te  se 
po  nima  zna  i  ko  se  zove.  Priziva  i  klikuje: 
,Mili  i  dragi  sinko !'  M.  Jerković  71.  No  kli- 
kuje Mrvajev  Vukota:  ,Đe  si,  Draško?  doma  ne 
vidio!*  Ogled.  sr.  41.  Tanahna  je  klikovala  vila, 
vila  zove  u  Moraču  gornu :  ,Jes'  li  doma.  Mališa 
serdare?*    205. 

2.  pasivno.  —  u  svijem  je  primjerima  značenr 
prema  1,  b.  Od  svakoga  klikovani  slavni  unuci 
gdi   su  važi?    G.  Palmotić  2,  268.     Vojevode  po 


svem  svijetu  klikovani.  2,  282.  Dugo  držat  ne 
može  se  ova  kripos  pokrivena,  neg  po  zem)i  svud 
pvostrije  se  klikovana  i  hva}ena.    3,  125«. 

3.  sa  se,  pasivno. 

a.  prema  značenu  pod  1,  c.  Ili  putnik  kopnom 
jaše,  il'  pomorac  more  brodi,  Vladislav  se  kliko- 
vaše slavan  carskoj  pri  nezgodi.  I.  Gundulić  287. 

h.  prema  značenu  pod  1,  f.  Klikuju  se  na  glasu 
vitezi.  Nar.  pjes.  vuk.  5,  388.  Sve  se  dobri  kli- 
kuju junaci.  Ogled.  sr.  209.  Klikuju  se  momčad 
po  junaštvu.    476. 

KLIKO  VICI,  m.  pl.  seoce  u  Hercegovini  u 
okrugu  mostarskom.    Statist,  bosn.  124. 

KLIKTANE,  n.  djelo  kojijem  se  klikće.  —  Iz- 
medu  rječnika  u  Vukova.  Orao  kliktanem  izziva 
svoje  hrabre  ptiće.  J.  Kajić,  boj.  6.  Đetlići  s  je- 
zika ginu  (jer  ih  po  kliktanu  nalazi  lovac.  Vuk). 
Nar.  posl.  vuk.  78.  Kliktane  dipala  .  .  .  S.  Ma- 
tavu},  novo  oružje.  89. 

KLIkTATI,  kllkćem,  impf.  uprav  kao  dem. 
prema  glagolima  kliknuti,  klicati,  klikovati,  znači 
različne  glasove.  —  Akc.  kaki  je  u  inf.  taki  je  u 
aor.  kliktah,  u  impt.  klikći,  u  ger.  praet.  klik- 
tavši;  u  ostal\jem  je  oblicima  onaki  kaki  je  u 
praes,  —  U  nekijem  krajevima  ć  prelazi  iz  pre- 
zenta u  injinitiv  i  u  prošla  vremena:  klikćati 
(vidi  u  Stulićevu  rječniku).  —  Od  xviii  vijeka, 
a  između  rječnika  u  Bjelostjenčevu  (klikćem,  klik- 
tati  ,praecino,  praeeo  voće*,  v.  zapopevam)  gdje 
se  naj  prije  nahodi,  u  Stulićevu  (kliktati  i  klik- 
ćati ,initium  canendi  facere'),  u  Vukovu  (vikati 
kao  žuna:  kli  kli  kli!  ,den  ton  des  spechts  oder 
der  vila  von  sich  geben*  ,edo  sonum  pici  vel 
dryadis  vocantis*). 

a.  započinati  pjevane,  zapijevati  (isporedi  klik- 
nuti, Q^  d)).  —  u  Bjelostjenčevu  i  u  Stulićevu 
rječniku. 

b.  vikati,  zvati  kao  vila.  —  u  Vukovu  rječniku. 
e.   0   glasu   u   djetla  i  žune  (vidi   u  Vukovu 

rječniku).  Svako  se  tu  srdi . . .  dite}  klikčuć  (sic). 
A.  Kanižlić,  rož.  6. 

đ.  0  glasu  u  orla  ili  u  sokola.  Orao  klikće. 
J.  Bajić,  boj.  6.  Orli  klikću,  a  gavrani  grču. 
Odvetn.  2,  174.  —  Viče  Anto  ko  da  soko  klikće. 
Nar.  pjes.  vuk.  4,  243.  Sjetno  klikće  isejenik 
divni  (soko).  Osvetn.  1,  7.  Uz  liih  kliču  dva 
sokola  siva,  jedan  klikće  sa  Avale  bojne,  a  drugi 
je  s  lomna  Durmitora.    5,  31. 

e.  vidi  groktati,  b).  —  U  naše  vrijeme  u  Lici. 
,Ti  bi  pjeva'  lijepo,  samo  da  umiješ  kliktati*.  J. 
Bogdanović. 

KLIkTJETI,  kliktim,  impf.  uopće  zvečati.  — 
isporedi  kliktati.  —  U  jednoga  pisca  našega  vre- 
mena.    Glas  veseja  klikti.    L.  Milovanov  96. 

KLIlO,  n.  postaje  od  glagola  kliti  (uprav  je 
part.  praet.  act.  u  srednem  rodu  uzet  kao  sup- 
stantiv).  —  U  jednoaa  pisca  xvni  vijeka,  a  iz- 
među rječnika  u  Vukovu  (vidi  pod  a). 

a.  rasadnik  što  se  može  prenositi.  —  vidi  u 
Vukovu  rječniku:  ,ein  (tragbares)  mistbeet,  zu 
gurken,  melonen*  ,areae  stercorariae  genus*.  metne 
se  u  kakvo  korito  ili  u  što  drugo  đubreta  i  zem|e ; 
u  ono  đubre  metne  se  sjeme  (lubeničko  ili  od 
krastavaca)  te  proklija  i  nikne,  pa  se  poslije  (kad 
se  već  ne  boje  slane)  rasaduje.  —  Vadi  što  j'  u 
klilu  i  po  bašči  sadi.    J.  8.  Re|  ković  225. 

h.  vidi  1.  klica.  I  ne  tira  iz  korena  klila.  J. 
S.  Rejković  124. 

KLIM,  glas  kojijem  se  kaže  kako  ko  [klima 
idući.  —  (j  naše  vrijeme.  Klim  amo,  klim  tamo, 
dok   isklima   iz   one   šumo.    Nar.    prip.  tord.   50. 

1.  KLImA,   m.  ime  muško,  hyp.  Klimenat.  — 


Digitized  by 


>JoogIe 


1.  KLIMA 


74 


2.  KLIMEN 


isporedi  Klimo.  —  xiii  vijeka^  a  između  rječnika 
u  Daničićenu  (,Clemens').  U  Klime  Nbrke  vb  race. 
Moii.  sorb.  49.  (1265). 

2.  KLIMA,  m.  inie  muško  (vafa  da  nije  isto 
što  1.  Klima,  ako  i  nije  ime  tursko).  —  U  na- 
rodnoj pjesmi  crnogorskoj  našega  vremena.  1  za 
nima  Klima  kapetane,  judi  kažu  da  je  Klima 
šala,  0.V  je  Klima  listom  Bosni  glava  (na  sva  tri 
mjesta  Klimma).    Pjev.  cm.  101*. 

KLIMALICA,  /.  postaje  od  klimati,  uprav  od 
part.  praet.  act.  nastavkom  ica.  —  U  naše  vrijeme. 

a.  u  Vukovu  rječniku:  kad  u  mjesecu  Juliju 
koiii  klimaju  glavom  te  se  brane  od  muha  kojo 
im  u  nos  navadu  ju. 

b.  za  žensko  znači,  uto  i  za  muško  ,klimalo'. 
u  Lici.   J.  Bogdanović. 

KLIMALO,  m.  ša|iv  nadimak  za  onog  koji 
vavije  nekud  klima,  ili  kad  ide  klima  i  glavom 
i  rukama  i  nogama.  —  U  naše  vrijeme  u  Lici. 
J.  Bogdanović. 

KLIMAN,  m.  ime  muško.  —  isporedi  Klimenat. 
—  U  spomeniku  xiii  vijeka.  Kliman  Nedal.  Zak. 
vinod.  55. 

KLIMANE,  n.  djelo  kojijem  se  klima.  —  Sta- 
riji je  oblik  klimanje.  —  Između  rječnika  u  Mi- 
kajinu  (klimanje),  u  Belinu  (klimanie  ,accenna- 
mento  col  capo*  ,capitis  nutus*  13";  ,tracollo, 
l'atto  del  tracoUare*  ,capiti3  dejectio'  738b;  kli- 
manjem štogod  potvrditi  ,accennare  di  si^  ,annuo* 
13t»),  u  Vukovu.  Jedovito  klimai\e  glave.  A. 
Kalić  341. 

KLIMATI,  klimam,  impf.  nag  inati,  preginatij 
klaiiati,  n.  p.  glavom,  samo  kao  neprelazni  glagol; 
ono  što  se  nagim  stoji  u  instrumentalu.  —  ispo- 
redi kimati,  od  kojega  glagola  jamačno  i  postaje 
tijem  što  se  (kako  i  zašto?)  umeće  1.  —  Akcenat 
se  ne  mijena  (aor.  2  t  3  sing.  klima).  —  Od  xvii 
vijeka,  a  između  rječnika  u  Alikafinu  (klimati, 
kimati  glavom  ,annuo')>  u  Belinu  (,accennare  col 
capo'  ,capitis  nutu  significare'  13**;  ,tracollare, 
lasciare  andare  il  capo  per  souno  o  simile  acci- 
deuto'  ,caput  demittere'  738^;  klimati  glavom 
,dormicchiare,  sonnacchiare'  ,dormito'  278^),  u 
Bjelostjenčevu :  klinam  (jamačno  štamparskom 
griješkom  mj.  klimam;  stoji  prije  riječi  klin),  v. 
kimam;  u  Voltigijinu  (,sonnacchiare,  traccollare, 
dormicchiare ;  accennare'  ,schlummern;  winken*), 
u  Stulićevu  (v.  kimati),  u  Vukovu:  ,wackeln  (z.  h. 
mit  dem  kopfe/  ,nuto*. 

1.  aktivno. 

a.  noj  češće  s  instr.  glavom. 

a)  glava  se  pokloni  jedan  ili  t^iše  puta  ka<t 
neki  znak  kojijem  se  jar(aJH  misli,  tako  n.  p.: 
tm)  kao  znak  (utine  ili  prijetite  (po  svetom  pismu). 
A  iiiimohodoći  kunihu  ga  klimajući  glavami  svo- 
jimi.  M.  Alberti  463.  matth.  27,  39.  —  ^fh)  kao 
znak  da  se  na  što  pristaje  (kad  se  jedan  put 
glača  prigne).  —  vidi  u  Mika{iHU  rječniku,  i  pod 
2,  a).  Da  što  ću  rijet  o  iiokijem  koji  tu  dohode 
po  dogovoru  za  vidjet  se,  javit  se,  pozdravit  se 
klimajući  glavom,  namigivajući  okom,  bijeg  da- 
vajući ustima  i  rukama?  A.  Kalić  224.  Ti  na 
sve  to  klimaš  glavom,  posmjehivaš  so,  a  pak 
ciuis  kako  je  tebi  drago.  367.  —  Cf:)  kad  se  hore 
pokazati  da  se  još  veće  misli  o  čemu  nego  se  go- 
vori, osobito  kad  je  što  neugodno.  Klima  glavom, 
i  kO  da  s  tezijein  hoće  vele  i  vele  izgovorit,  na- 
pomeiiiva :  ,Smrt  naj  poslije  svijeh  nas  čeka . .  .* 
B.  Zuzeri  212.  Liječnici  izvan  stana  od  nemoo- 
nika  klimaju  glavom  i  šapću  se  s  rodjacima  da 
i^e  nemoćnik  vele  gori.  249.  —  Ud)  od  žalosti. 
On&  glavom  klima,  i  noj,  jerbo   meku   na  plač 


narav   ima,  suze- virom   teku.    A.  Kanižlić,  rož. 
24.     Uzdahnu vši  klima  glavom.    112. 

b)  klimanu  se  glave  ne  daje  nikakvo  osobito 
značene.  €Uf)  to  biva  kad  če\ade  sjedi  i  ne  lezi, 
a  drijemfe  mu  se  (vidi  u  Belinu  tjedniku).  Sve 
klima  gktvom,  da  ne  pade,  kao  da  mu  se  driiua. 
A.  Kanižlić,  rož.  38.  —  bb)  o  cefadetu  uopće. 
Vavije  klima  glavom  svedno  ka^  i  paripče  u  vr- 
Šaju.  u  Lici.    J.  Bogdanović. 

c)  0  životitH.  (Sova)  sad  očima  kreće,  sada 
glavom  klima.  A.  Kanižlić,  rož.  7.  Kokoš  kad- 
kad  svoju  bolest  ima,  il^  vrat  skrene  ili  glavom 
klima.    J.  S.  Rejković  279. 

II.  u  instrumentcUu  nije  glava  nego  što  drugo. 
Tikva  mu  je  puna  dima,  sobom  kreće,  rukom  klirua. 
J.  Kavanin  53b.  Ko  što  ima,  onim  i  klima.  Nar. 
posl.  vuk.  159. 

I*,  bez  instrumentala. 

a)  u  jednom  primjeru  xviii  vijeka  znači  kla- 
mitati,  (ufati  se.  Još  zub  jedan  ili  drugi  toj  u 
glavi  klima  kugi.    V.  Đošen  129*. 

b)  vidi  a,  b)  aa).  (KcUuđer)  mnoge  noći  vm 
i  klima  nad  postelom  bonika.  S.  ^ubiša,  prip. 
253.  —  Može  biti  aa  amo  pripada  i  ovaj  primjer: 
Nema  zaspat,  svijeću  prižgava,  duša  klima  s  nosua 
utrnuta.    Osvetu.  4,  68. 

f)  hoditi  kud  kamo,  tumarati  (ali  kao  da  sf 
kod  toga  misli :  mašući  glavom).  —  U  naše  vrijtmr 
u  Lici.  ,Kamo  ti  vavije  klimaš?'  ,yavije  nekud 
klima  svedno  ka^  vrtoglavi  ,yavije  klimam  bla^^u 
i  bos  i  go  i  gladan'.    J.  Bogdanović. 

'i,  sa  se. 

a.  pasivno,  bez  subjekta  (radi  zfiačena  vidi  1, 
a,  a)  bb)).  U  sudu  se  glavom  ne  klima  nego  go- 
vori.   Pravdonoša.  1852.  10. 

b.  refleksivno.  —  u  jedinom  primjeru  znači  što 
i  aktivni  glagol  pod  1,  b,  c).  Zubi  se  klimaju, 
a  ruke  suše.    Đ.  Bapić  186. 

KLIMA  VICA,  /.  klimane,  drijetnane  (kad  sr 
klima  glavom,  vidi  klimati,  1,  b,  c)).  —  U  no^f 
vrijeme.  Mene  spopala  klimavica  i  drijemež.  S. 
]^ubiša,  prič.  23. 

KLImAVNICE,  /.  pl.  naprave  (kao  neke  to- 
razije)  u  kojima  stoji  kamene,  te  težinom  svojotu 
preteže  i  podiže  mehove,  što  u  peć  duhaju,  te  so 
zagreva  i  topi  železo.  u  Mrkoj  Pojani.  M.  Đu- 
rović. 

KLIME,  Klimeta,  m.  hgp.  Klimenat.  —  U  Du- 
brovniku XIV  i  XV  vijeka,  a  između  rječnika  n 
Daničićevu  (Klimo,  Klimete  i  Klimeta  ,Clemeus*'. 
Klime  Gučetićb,  Mon.  serb.  215.  (1390).  Klime 
(Jočetićb.  240.  (1399).  Klime  Bastićb.  287.  (1410  . 
Klime  Bodačićb.  295.  (1420).  —  Potvrđeni  >m, 
osim  nominativa,  samo  oblici  Klimeta  za  gen.  i 

\  acc,  Klimetemh  i  Klimetomb  za  instr.  Vlastele 
i  bratbju   svoju   Pavla  MartinuSovića   i   Klimeta 

j  CfočetiĆA.   Mon.  serb.  104.  (1333).    Zapovediju  ^^o- 

'  spodina  kneza  Klimeta  Budačića.  Spom.  sr.  1.  1(>5. 

;  1,  106.  (1411).  Klimotemi,  Podačić^mt.  Mon. 
sorb.  287.  (1419).     Klimetomb  Budačićomb.    3-17. 

I  (1427). 

'  1.  KLIMEN,  m.  samo  na  dva  mjesta  u  jednoga 
!  pisca  XVIII  vijeka,  te  .se  ne  može  znati  stoje,  zar 
^  je  od  grč.  xXC^aa.  nizbrdica?  —  riječ  je  nepouz- 
dana, jer  je  kniga  vrlo  zlo  naštampana.  Tu  sjc- 
I  deći  vrh  klimeni  .  .  .  vidim  pasti  krotka  stada. 
i  J.  Kavanin  80».  Na  klimenu  grada  tvoga  ima'u 
'  pobit  turski  vucL    327». 

2.  KLIMEN,   wi.    u  Vukovu   rječniku :   u    ovoj 
'  zagonoci:  Klimen  visi,   peiida  zja,   klimen  pendu 
I  kurde|a    (odgonetfaj :    zvono,    vidi    i    Nar.    zas. 
nov.  58). 


Digitized  by 


Google 


3.  KLIMEN 


75 


1.  KLIN,  b,  c). 


3.  KLIMEN,  m.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  župa- 
niji varaždinskoj.   Razdijo).  105. 

KLIMENAT,  Klimenta,  m.  Clemens,  ime  muško. 

—  isporedi  Klemens. i-  stoji  po  grč.  Klri,urjg. 

—  XIV  i  XVI  vijeka,  a  između  rječnika  u  Dani- 
čićevu  (Kliinenfatb  ,Clemens*).  —  Potvrđen  je  samo 
dat.  Klimentevi:  Da  sauib  dalb  Klimentevi  Dor- 
žiću.  Spom.  sr.  2,  23.  (1354—1362),  te  Daničić 
misli  da  je   samo   pogrješka   mjesto  ,KLiiuetevi^ 

—  Kao  nom.  potvrđen  je  sam  oblik  Kliment  (bez 
a).    Š.  Kožičić  5».  23l>.   Š.  Buđinić,  sum.  67*. 

KLtMENĆANIN,  m.  vidi  Klimenta.  -  Mno- 
žina: Klimenćani.  —  U  jednoga  pisca  našega 
vremena.  I  liihovi  čuli  plemenici,  Klimenćani  a 
i  Mirdićani.    Osvetn.  3,  94. 

KLIMENT,  vidi  Klimenat. 

1.  KLIMENTA,  /.  ime  seocu  u  Bosni  blizu 
Kozluka  u  okrugu  travničkom.  Schem.  bosn. 
1864.  45. 

2.  KLIMENTA,  m.  čovjek  iz  nekoga  arbanaš- 
koga  plemena  (pl. :  Klimente,  Klimenata).  —  ispo- 
redi Klimenćanin,  Klimentanin.  —  Nalazi  se 
možebiti  od  xvn  vijeka,  a  između  rječnika  u  Vu- 
kirvu :  ,der  Clementiner  (albanesische  ansiedler  in 
Sirmien)*  ,Clementinus*,  cf.  Cimirota.  —  Vfc  leto 
7157  (1649)  bistb  nužda  velija  monastiru  otb  pro- 
klotijehb  Klimenata.  Starine.  10,  266.  U  to  doba 
došle  i  Klimente.  Pjev.  crn.  74^.  Pošjimo  je 
tamo  u  Klimente.    74l>. 

KLImENTANIN,  m.  vidi  2.  Klimenta.  —  isi)o- 
redi  Klimenćanin.  —  Množina:  KlimOntani.  — 
U  rukopisu  xviii  vijeka.  Togda  (17.'38)  Klimen- 
tani  mnogi  pridoše  u  Sremb.    Glasnik.  20,  15. 

KLIMENTAŠICA,  /.  žensko  čefade  iz  arba- 
naškoga  plemena  Klimenata.  —  U  Vukovu  rječ- 
niku: ,die  Clementinerin*  ,Clementina*. 

KLIMENTO,  m.  vidi  Klimenat.  —  U  spame- 
niku  XIII  vijeka,  i  otale  u  Daničićevu  rječniku 
(Klimenbto  ,Cleraens').  Klimenbto  Merbnuhb. 
Mon.  serb.  40.  (1253). 

KLIMNIĆ,  m.  prezime.  —  xv  vijeka.  Štipan 
Klimnić.    Mon.  croat.  106.  (1470). 

KLIMNO,  n.  ime  mjestu  u  Hrvatskoj.  —  xvi 
vijeka.  Sudac  Ivan  is  Klimna.  Mon.  croat.  237. 
(1535). 

KLIMNUTI,  kllmnem,  pf.  zaklimati  (jedan 
put),  kao  perfektivni  glagol  prema  klimati.  —  U 
naše  vrijetne.  Naj  posle  sleže  ramenima,  otrese 
rukama,  klimnu  glavom,  pa  sede.  M.  Đ.  Mili- 
ćević,  medudnev.  70. 

KLiMO,  m.  hyp.  Klimenat.  —  isporedi  Klime. 
—  Akc.  se  mijena  u  voc.  Klimo.  —  U  naše  vrijeme 
u  Dubrovniku.    P.  Budmani. 

KLIMOJE,  m.  hgp.  Klimenat.  —  U  Dubrov- 
niku XIV  i  XV  vijeka.  —  Između  rječnika  u  Da- 
ničićevu (gledaj  Klime).  Klimoje  Bodačićb.  Mon. 
serb.  241.  (1399).  259.  (1405).  Klimoje  Budačićb. 
262.  (1405).  Spom.  sr.  1,  101.  (1411).  Klimoja 
Budačića.  1,  134.  (1416).  Klimoje  Eastić.  Mon. 
serb.  347.  (1427).  Klimoje  Goćetićb.  Mon.  serb. 
402.  (1439). 

KLIMOJEV,  adj.  koji  pripada  Klimoju.  — 
Između  rječnika  u  Daničićevu  (Klimojovb  ,Cle- 
mentis*).  S  vojom  Klimojevomb.  Spom.  sr.  1,  6. 
(1396). 

KLIMPaO,  m.  vidi  kod  babli,  2,  a). 

KLIMPESTA,  /.  vidi  kod  klinkov. 

KLImPETA,  /.  vidi  kod  klimpov. 

KLIMPOV,  adj.  u  narodnoj  zagoneci  mmga 
vremena.  —  isporedi  klinkov.    Baslo  drvo  klim- 


povo,  na  klimpovu  klimpeta,  na  klimpeti  nevjesta. 
odgonetlaj :  smokva,  (lišće  i  rod).  Nar.  zag.  nov. 
211. 

1.  KLIN,  m.  cuneus,  clavus,  hernia.  —  Eiječ 
je  praslavenska,  isporedi  stslov.  klin-h,  rus.  K.iiiH'b, 
češ.  klin,  po\.  klin  (u  ova  dva  jezika  s  prvijem 
i  trećijem  znače nem),  pa  i  lit.  klynas  (sa  zna- 
če nem  pod  b,  a)  i  pod  g).  —  Između  rječnika  u 
Vrančićevu  (,cuneus*),  u  Mikafinu  (klin,  k|in,  za- 
glavak  ,cuneus*),  u  Belinu  (,cogno,  conio,  stro- 
mento  da  spaccar  legna  o  simili'  ,cuneus'  198l>; 
,cugno'  ,cuneus*  240l> ;  ,zeppa,  conio*  ,cuneus* 
783l>),  u  Bjelostjenčevu  (klin,  čivija  ,clavu8  lig- 
neus,  paxillus,  quo  duo  1.  plura  ligna  connec- 
tuntur*.  2.  klin  na  kojem  se  čiga  obraća  ,axi- 
culus*.  3.  klin  k  kojemu  se  vesla  privežuju  ,8cal- 
mus*),  u  Jambrešićevu  (,clavus'),  u  Voltigijinu 
(»zeppa,  cogno  di  legno'  ,holzkeil*),  u  Stulićevu 
(,cuneus*),  u  Vukovu :  1.  ,der  nagel'  .clavus*.  klina 
ima  i  gvozdenijeh  i  drvenijeh.  2.  u  predne  oso- 
vine koji  kroz  srčanicu  udara  ,der  reibnagol*.  3. 
,der  keil'  ,cuneus*.  ovijem  se  klinima  cijepaju 
drva  ili  prošće.  4.  klin  u  kosu)e  ,dor  einsatz  boi 
den  nahterinen*  ,cuneus  indusii*.  5.  klini  ,der 
hodenbruch  (bei  den  kindern)'  ,oscheocele*. 

a.  cuneus,  oruđe  (što  se  n.  p.  upotrebfava  za 
cijepane  drva)  od  drva  ili  od  gvožđa  što  je  s  jedne 
strane  plosno,  pa  se  od  ne  sve  sužuje  na  dvije 
strane  tako  da  se  ove  sastaju  kao  u  oštrice.  Vi- 
devb  drevod«'^|u  drcvo  cepesta  dvcma  klinoma. 
Stefanit.  star.  2,  267.  Tad  nici  zelene  grane  mu 
slamaju,  nici  nakićene  kito  podiraju,  jedni  nado- 
daju udorac  udorcu,  drugi  pristavjaju  uz  kline 
probojcu.  I.  T.  Mrnavić,  osm.  167.  Tvrda  je 
stijena,  nu  su  jači  klini.  (D).  Što  ne  učini  sje- 
kira, učiniće  klin.  (Z).  Poslov.  danič.  U  zem|u 
zabijati  (križ)  i  klinim  ga  utvrđivat.  S.  Rosa 
192^.  Vratnice  su  iznutra  tvrdili  mandalima  i 
kliniina.  S.  ^ubiša,  prip.  240.  Klin,  mech.  inath. 
lat.  ,cuneus'  ,keir  crc/'/Jr,  frc.  ,coin*,  egl.  ,wedge*, 
tal.  jcuneo,  bietta,  conio*;  tijesak  na  klin  ,keil- 
presse*,  tal.  ,torchio  a  conio*;  izbiti  klinove  ,aus- 
keilen*.  B.  Šulek,  rječn.  znanstv.  naz.  —  Često 
u  ovakovijem  poslovicama  (isporedi  tieni. :  ,ein 
keil  troibt  den  andern*),  ali  može  biti  da  se  u 
kojem  primjeru  misli  na  znaČene  kod  c  prema 
tal.  chiodo  caccia  chiodo.  Klin  klina  izbija.  M. 
Držić  275.  Klin  klinom  izbiti.  Đ. .  Baraković, 
vil.  272.  Drivodelac  z  jednim  klinom  zna  i  drugi 
klin  izbiti.  F.  Glavinić,  cvit.  84t>.  Klin  klin  iz- 
bija, a  sjekira  oba.  Nar.  posl.  vuk.  134.  Klin 
se  klinom  tera.  Pravdonoša.  1852.  17.  —  Meta- 
forički.  Nego  tolike  kline  koji  će  mu  zlosrdno 
opako  srce  cijepati.  Đ.  Bašić  282.  ,Udrio  mije 
klin  u  srce*  (isporedi  kod  1.  klinac,  a),  u  naše 
vrijeme  u  Dubrovniku.    P.  Budmani. 

b.  u  prenesenom  smislu,  štogod  što  je  slično 
klinu  u  značenu  pod  a. 

a)  trokutan  komad  tkana  što  se  ušije  gdje  u 
odijelu  da  bude  na  onom  mjestu  šire,  n.  p.  na 
košufi  ispod  pazuha,  isporedi  latica  (vidi  u  Vu- 
kovu rječniku).  —  U  Šulekovu  rječniku:  zwickel. 
—  Može  biti  da  amo  pripada  i  ovaj  primjer  (u 
zagoneci):  Imadoh  soku  Jelaču,  skrojih  joj  od 
rosa  bjelaču,  a  na  liu  stoje  tri  klina,  još  veli  da 
joj  je  kratka.  odgonet(aj:  runo.  Nar.  zag.  nov. 
196. 

b)  u  Srijemu  komad  zomje  koji  je  stisnut  iz- 
među dru(?ih  niva,  uvratina  i  druma,  pa  je  nalik 
na  klin.  P.  Marković.  —  Amit  vafa  da  pripada 
i  ovaj  primjer:  Dok  s  druge  strano,  gle,  Bosna 
je  klin  u  Hrvatsku.    M.  Pavlinović,  razg.  50. 

i:)  da  bi  nepokretno  vrša  stajala  proti  vodi, 
vežu  za  i^u  kamena,  to  kamene  zovu  u  Vraniću 


Digitized  by 


Google 


1.  KLIN,  b,  c). 


76 


KLINAST 


,klin*.  L.  Zore,  rib.  ark.  10,  368.  vaja  da  je  po 
tome  što  se  zabada  pravi  klin  u  zemfu  uz  kakav 
kolac  da  bude  dobro  učvršćen  u  zemfi  (isporedi 
kod  a  primjer  S.  Bose). 

i\  clavus,  vidi  1.  klinac,  b,  ali  je  šire  znacene 
nego  u  klinac,  jer  klin  može  biti  i  od  droa  i  tad 
obično  nema  glavice.  —  Ovo  značene  vala  da  se 
nalazi  samo  u  našemu  jeziku  (i  u  novoslovenskom? 
u  Pleleršnikovu  ga  rječniku  nema);  ali  i  u  češ- 
kome  klin  može  značiti  drvenu  čiviju.  On  ki 
dobro  veže  i  mudro  zapre  klin,  ta  dobro  odveže 
i  mudro  odpre  klin.  Đ.  Baraković,  vil.  157. 
Komu  probode  Jaela  glavu  krupnijem  klinom. 
M.  Eadnić  268«.  Klište  i  klini  usjaiii.  L  Grlici ć 
128.  Ne  promini  još  ni  klina  (da  popravi  kuču). 
V.  Dočen  204^.    Jer  ne  znaju  klina  zaoštriti.   M. 

A.  Rejković,  sat.  I6b.  Dobiti  će  sanduk  od  ra- 
stovih  dasaka  s  drvenimi  klini.  sabr.  67.  Pa 
poteže  klince  iz  nedara,  udara  ih  pod  noktove 
kadi,  dok  joj  pola  klina  udario.  Nar.  pjes.  vuk. 
3,  362.  Pouzdan  kao  vrbov  klin.  Nar.  posl.  vuk. 
257.  Na  nekolika  mjesta  probijeno  (pismo)  i  uda- 
reni klini,  te  prikovana  ploča  za  koricu.  Vuk, 
dan.  1,  13.  Rukama  iskoleće  kline  iz  žovica.  S. 
J^ubiša,  prip.  197.  Klin  ,clavus*.  u  Istri.  D.  Ne- 
mani ć,  čak.  kroat.  stud.  10.  Klin,  arch.  techn. 
jpflock  (holz.  nagel)',  tal.  ,cavicchia,  caviglio',  frc. 
,clieville  de  bois,  goujon*,  egl.  ,peg,  phig,  treenail*. 

B.  Šulek,  rječn.  znanstv.  naz.  —  Zabija  se  i  u 
zid,  da  se  što  može  objesiti.  Novo  sito  o  klinu 
visi.  Nar.  posl.  vuk.  226.  Još  nam  reci,  sto  V 
se  moja  s  klina  ćorda  kreće.  Osvetn.  1,  64.  — 
Metaforički.  A  sad  mi  trnov  klin  u  srcu  ostavi. 
M.  Vetranić  2,  316.  Koji  mi  klin  žabi  u  srce  i 
dušu.    2,  347. 

il.  u  predne  osovine  klinac  što  udara  kroz  srca- 
niču.  —  u  Vukovu  rječniku. 

e.  scalmus,  drvetia  čivija  kojoj  se  privezuje 
veslo  kod  veslana.  —  isporedi  palac,  škaram.  — 
U  Bjelostjenčevu  rječniku. 

f.  os  u  vitla.  —  U  Bjelostjenčevu  rječniku. 

K'  kila,  u  maloga  djeteta.  —  češće  u  množini 
klini  i  klinovi.  —  vidi  u  Vukovu  rječniku.  Mnoga 
djeca  imaju  kline,  pa  u  gdjekojijeh  prođu,  a  u 
gdjekoiijeh  ostanu  i  poslije  budu  kilavi.  Vuk, 
rjoćn.  kod  klin.  Kad  detetu  (muškom)  oteku  mes- 
nice kaže  se  da  su  mu  klinovi.  M.  Đ.  Milićević, 
živ.  srb.«  197. 

2.  KLIN,  m.  mjesno  ime. 

a.  vidi  Knin.  —  Samo  u  dvije  narodne  pjesme 
jLvin  vijeka.  Sangak  hercegovački,  čestiti  Alaj 
bog  Cengić,  kaure  je  razbio  pod  tvrdijem  Klinom 
gradom.  Nar.  pjes.  bog.  162.  Sangak  ercogovski 
Alaj  beg  Čongića  kad  kaure  bjoše  pridobio  a  pod 
Klinom  gradom  bijelijem.    166. 

b.  selo  u  Boci  kotorskoj.  Šem.  bokokot.  1882. 19. 
KLINA,  /.  ime  seocu  u  Hercegovini.    Statist. 

basn.  121. 

1.  KLINAC,  klinca,  m.  dem.  1.  klin.  —  Akc. 
kaki  je  u  gen.  sing.  iaki  je  u  ostalijem  padežima, 
osim  nom.  i  acc.  sing.,  i  gen.  pl.  klinaca.  —  Riječ 
je  praslavenska,  isporedi  stslov.  klinbcb,  rus.  ic^h- 
iiei^T,,  češ.  klinec,  pol.  kliniec.  —  Između  rječ- 
nika u  Mikafinu  (kod  čavao^,  u  Belinu  (,zeppetta' 
jcuuoolus*  783l>),  u  Voltigijinu  (,zeppetta,  chio- 
dctto  di  legno'  ,kleiner  holzkeil'),  u  Stulićevu 
(,cuueolus*),  u  Vukovu  (,der  nagel'  ,clavu3*,  cf. 
čavao). 

u.  uojK'e  (vidi  1.  klinac,  a).  —  U  Bjelostjen- 
čevu, Voltigijinu,  Stulićevu  rječniku.  —  /  ovaj 
primjer  (u  kojemu  stoji  u  metaforičkom  smislti) 
jamačno  amo  pripada,  jer  u  Dubrovniku  klin  i 
klinac  ne  znači  isto  što  Čavao :    Kunem    ti   se, 


sestro,  udrio  mi  je  klinac  u  srce.  M.  Vodopić, 
tužn.  jel.  dubrovn.  1868.  180. 

b.  clavus,  kao  maiha  ili  veća  paličica  (obično 
gvozdena,  rijetko  drvena)  Što  je  na  jednom  kraju 
zašijena,  a  na  drugom  je  plosnata  i  Široka,  te  se 
zabija  u  što  tukuč%  po  širokom  kraju  (glavici). 
—  isporedi  1.  klin,  c,  čavao,  ekser.  —  Noj  češće 
se  upotrebfava  u  ovom  smislu.  Imati  će  sobom 
obiližja  muke  svoje,  to  jest  bič,  klince,  sulicu, 
krunu  i  križ.  M.  Divković,  bes.  29b.  Evo  utliuo 
od  klinac  kojijemi  sam  bio  pribjen  na  križtu  36*^. 
Prižestocijemi  klinci  pribiše.  nauk.  233h.  Oni 
ekser  aliti  klinac.  S.  Margitić,  fal.  169.  Viđaše 
nemile  klince  gvozdene.  F.  Lastrić,  test.  153^. 
Kao  da  su  ga  klinci  ranili  i  sulica,  test.  ad.  63«. 
Uzme  čovik  jedan  klinac  gvozden  te  zatuče  ni- 
koliko  u  rastovinu.  ned.  121.  Koji  ga  muča'u, 
klinci  prikiva'u  brez  milosti.  299.  Kolo  klinci  i 
britvama  oružano,  svet.  51^.  Gledao  je  priteško 
križa  drvo,  gvozdene  klince.  A.  Kanižlić,  uzr.  97. 
Načiniće  mu  Škriiiar  lis  od  orahovih  dasaka  i 
obšiti   ga   crnom   kadifom   sa  žutima  klinci.    M. 

A.  Rejković,  sabr.  67.  Zavrg'o  se  drenovom  ba- 
tinom, u  batini  hijada  klinaca.  Nar.  pjes.  vuk. 
3,  151.  Ostala  mi  sa  kona  eskija,  no  koliko  u 
lioj  malo  gvožđa,  mom  bi  kulu  sve  četiri  bile  i 
dvadeset  i  četiri  klinca.  3,  336.  Već  uzmite 
dvadeset  klinaca,  udrite  ih  pod  noktove  Kadu. 
3,  359.  Pa  poteže  klince  iz  nedara,  udara  ih  pod 
noktove  kadi.  3,  362.  Sitnijem  ga  klincima  pot- 
kujto.  4,  299.  Sjaha  s  kona,  noge  mu  podiže, 
ni  klinac  mu  nije  poletio.  Pjev.  crn.  275^.  Kono 
kolima  klinci  pod  pločama.  Nar.  pjes.  juk.  286. 
Dok  se  klinac  ispeče,  (kaže  se  u  šali  kad  koji 
što  ne  može  da  čeka).  Nar.  posl.  vuk.  66.  Jedan 
u  klinac,  drugi  u  ploču  (udara.  Kad  jedan  go- 
vori jedno  a  drugi  sa  svim  drugo).  111.  Ko  žali 
klinac,  izgubi  potkovu.  138.  Badnik  u  tvornici 
gvozdenih  klinaca.  M.  Pavlinović,  rad.  76.  Nije 
vrijedno  da  iglu  oli  klinac  skuje.  149.  Klinac, 
tech.  vulg.  ekser,  čavao  ,nagel*,  frc.  ,clouS  egl. 
,nair,  tal.  ,chiodo,  aguto^;  (drveni  klinac),  tal. 
,cavicchia,  caviglia*;  klinci  (pl.),  tal.  ,chiodagione, 
chioderia^  B.  Šulek,  rjeČn.  znanstv.  naz.  — 
Metaforički.  Mi  ćemo  s  klinci  od  proklinaua 
križu  ga  prikivati.  ¥.  Lastrić,  test.  116».  Koji 
su  sina  Božijega  klincima  opačina  svojih  opet 
na  liega  prikivali,    ned.  6. 

e.  po  sličnosti  prema  b,  kaže  se  u  prenesenom 
smislu  o  nekoj  mirodiji  (karanfiću,  isporedi  1. 
klinčić,  b).  Klinci  ili  garofani  (,gewiirznelken') 
spadaju  među  fine  mirodije.  Zbornik  zak.  1853. 
990.  i  0  cvijetu  (karanfilu)  koji  kao  ona  miriše. 
Klinac,  Dianthus   caryophyllus   L.  (Marinković). 

B.  Šulek,  im.  146. 

d.  vidi  1.  klinac,  g.  Klinci,  počeci  prijedora. 
M.  Pavlinović. 

2.  KLINAC,  Klinca,  m.  ime  muško.  —  U  spo- 
meniku XIV  vijeka  (sa  starijem  oblikom  Kliubcb). 
Bratb  mu  popb  Klinbcb.    Deč.  hris.  25.  94. 

3.  KLINAC,  Klinca,  m.  ime  selu  u  Hrvatskoj 
u  županiji  zagrebačkoj.    KazdijeJ.  79. 

KLINAEICA,  /.  čiviluk,  u  hrvatskoj  krajini. 
V.  Arsenijević.  —  isporedi  klinčanica. 

KLInAST,  adj.  koji  je  sličan  klinu.  —  Nači- 
neno  u  naše  vrijeme.  Obret  klinastih  slova.  M. 
Pavlinović,  rad.  44.  Klinast,  math.  lat.  ,cune- 
atus'  ,keilfbrmig*,  tal.  »cuneiforme* ;  klinast  isjek 
krugje  i.  okruga  ,keilformiger  kugelausschnitt' ; 
klinasta  kost,  zool.  lat.  ,os  sphenoideum'  ,keil- 
bein^  tal.  ,sfenoido';  klinasto  pismo  ,keilschrift*. 
B.  Šulek,  rječn.  znanstv.  naz.  Klinasta  krunica 
(u  botanici).    J.  Pančić,  ilor.  biog.*  438. 


Digitized  by 


>^uogIe 


KLINCATI  77 


KLINOATI,  kltnc&m,  impf.  vidi  2.  klecati.  — 
U  na^e  vrijeme  na  Rijeci.  Maleno  zvono  klinca. 
F.  Pilepić.  Kltncat  veli  se,  kad  se  zvonom  tako 
zvoni,  da  bat  udara  samo  u  jednu  stranu.  Mil- 
6«tić. 

KLINCI,  Kltn&cH,  m.  pl.  mjerno  ime, 

M.  seoce  u  Hercegovini.    Statist,  bosn.  111. 

b.  u  Srbiji,  a)  selo  u  okrugu  vajevskom.  K. 
Jovanović  100.  —  f»)  mjesto  u  kotaru  biogradskom. 
Vinograd  u  Klincima.    Sr.  nov.  1870.  318. 

I*,  selo  u  Dalmaciji  u  kotaru  kotorskom.  Repert. 
dalm.  1872.  41. 

KLInCOV,  m.  muški  djetić  što  je  istom  od- 
rastao i  velika  je  stasa.  —  Kaže  se  u  šali.  —  U 
naše  vrijeme  u  Lici.  ,Veliki  je  on  već  klincov, 
moga'  bi  sto  goveda  čuvati^    J.  Bogdanović. 

KLtNČAC,  klinčdca,  dem.  1.  klinac. 

M.  kao  dem.  1.  klin,  a.  —  U  Stulićevu  rječniku : 
jcuneolus*. 

b.  karanfić  i  karanfil,  vidi  1.  klinac,  b.  —  Iz- 
među rječnika  u  Bjelostjenčevu  (kajkavski  klinČec, 
garofalić,  karamfil  koji  se  v  jestvine  mede  ,ca- 
riophyllum,  garyophillum,  garjophillon*.  2.  klin- 
Čec, dobro  znan  cvet  ,caryophillud'),  u  Jambre- 
šićevu  (klinčec  ,cariophylum*),  u  Stulićevu  (klinČec, 
V.  garofalić  iz  Bjelostjenčeva).  Oj  Marica,  klincac 
gusti !  Jačke.  4.  Klinčac,  Đianthus  caryophyUus 
L.  (Brlaković).    B.  Šulek,  im.  486. 

KLINČALO,  n.  sprava  za  građene  klinaca.  — 
NaHneno  u  naše  vrijeme.  Klinčalo,  mech.  ,nagel- 
maschine^    B.  Šulek,  rječn.  znanstv.  naz. 

1.  KLInČAN,  a4j.  postaje  od  1.  klinac. 

tt.  pun  klinaca,  u  kojemu  je  zabijeno  mnogo 
klinaca.  —  U  naše  vrijeme.  I  odvuče  klinčanu 
batinu.  Nar.  pjes.  juk.  146.  Tale  vuče  klinčanu 
batinu.    Nar.  pjes.  horm.  2,  53. 

b.  koji  je  sličan  klincu  (o  slovima).  —  U  pi- 
saca našega  vremena  (vidi  i  klinast,  klinovit). 
Sastav|ena  iz  samih  sitnih  klina  ili  strjelica  rad 
šta  se  zove  klinčano  ili  stre]aČko  pismo  (,keil- 
schrift').    B.  Šulek,  graf.  umjet.  58. 

2.  KLINČAN,  adj.  vidi  klečan.  —  Na  jednom 
mjestu  XVIII  vijeka.  '  Razgledajući  ćilime  klin- 
čane  i  zlatnimi  širiti  nakićene.  F.  Lastrić,  test. 
352*. 

SKLINČANICA,  /.  vidi  klinarica.  —  Načineno 
u  naše  vrijeme.  Klinčanica,  tech.  ,(kleider-)rochen*, 
tal.  ,rastrelliere*.  B.  Šulek,  rječn.  znanstv.  naz. 
KLINĆAnIK,  klinčanika,  m.  u  Vukova  rječ- 
niku: t.  j.  kud  (klincima)  potkovani  koiii  idu 
,dor  weg  fiir  beschlagene  pferde*  ,via  equorum 
oalceatorum*  s  primjerom:  Hajde  upravo  klinča- 
nikom. 

KLINČAR,  kliiičAra,  m.  čovjek  koji  se  bavi 
klincima.  —  Načineno  u  naše  vrijedne. 

a.  čovjek  (kovač)  što  po  svom  zanatu  Čini  (kuje) 
klince.  Klinčar,  tech.  ,nagler,  nagelschmied',  tal. 
,chiodaiuolo',  frc.  ,cloutier*,  egl.  ,nailsmith,  nailer*. 
B.  Šulek,  rječn.  znanstv.  naz. 

b.  čovjek  što  prodaje  klince.  —  U  Šulekovu 
rječniku :  ,nagelkramer^ 

KLInČARA,  /.  kovačnica  gdje  se  kuju  klinci. 
—  Nači/ieno  u  naše  vrijeme.  —  U  Šulekovu  rječ- 
niku :  ,nagelschniiede'. 

KLINČARUA,  /.  posao,  radna,  zanat  onoga 
što  kuje  klince.  —  Načineno  u  naše  vrijeme.  — 
U  Šulekovu  rječniku:  ,nagelschmiedhandwerk'. 

KLInČARNICA,  /.  prodavane  klinaca  (uprav 
mjesto  gdje  se  prodaju  klinci).  —  Načineno  u 
naše  vrijeme.  —  U  Šulekovu  rječniku:  ,nagel- 
kram^ 


KLINDRAC 

KLtNČARSKi,  adj.  koji  pripada  klinčarima. 
Pločarska  i  klinćarska  radiia.  Sr.  nov.  1879. 
1170. 

KLINČAST,  adj.  koji  je  nalik  na  klinac.  — 
Načineno  u  naše  vrijeme.  Klinčast,  bot.  lat.  ,ca- 
ryophyllaceiis*  ,nelkenformig*;  lat.  ,claviformis* 
,nagelformig*.  B.  Šulek,  rječn.  znanstv.  naz.  — 
Klinčasti  kAižak,  u  Šulekovu  rječniku:  ,nagol- 
schwamm*  (,Agaricus  clavatus*). 

KLINČA  SELA,  n.  pl.  itne  selu  u  Hrvatskoj 
u  županiji  zagrebačkoj.   Razdije).  70. 

KLINČ  A  V,  adj.  koji  ima  klince.  M.  Pavlinović. 

KLINČE N AK,  m.  oruđe  za  građene  klinaca. 
—  Načineno  u  naše  vrijeme.  Klinče liak,  tech. 
,nageldocke',  frc.  ,cloutiere,  clouviere*,  egl.  ,nail- 
moulde*,  tal.  »chiodaja,  chiodara'.  B.  Šulek,  rječn. 
znanstv.  naz. 

KLINČEl^E,  n.  djelo  kojijem  se  klinČi.  —  U 
Vukovu  rječniku. 

KLiNČICA,  vidi  kod  zveckac.  —  Između  rječ- 
nika u   Vukovu:  cf.  pipavica. 

1.  KLINČIĆ,  m.  dem.  1.  klinac.  —  Akcenat  je 
zabifežen  po  Vukovu  rječniku,  a  mislim  da  se 
kaže  i  klinčić.  —  U  naše  vrijeme,  a  između  rječ- 
nika u  Stulićevu  (v.  klinčac)  i  u  Vukovu  (dim. 
V.  klinac).  —  Može  imati  osobita  značena: 

II.  mali  klinac  s  povećom  glavicom  kao  n.  p.  što 
se  zabija  u  poplat  (đon)  na  crevfi  ili  što  se  nim 
pribija  tkane  na  stolac.  —  isporedi  brukvica. 
Klinčić,  mech.  (brukvica)  ,der  stift',  tal.  ,chio- 
detto*,  frc.  ,chevilletteS  egl.  ,iron  pin';  klinčići, 
tech.  ,zwecke',  frc.  ,pointe',  egl.  ,tack*.  B:  Šulek, 
rječn.  znanstv.  naz. 

b.  vidi  karanfić,  isporedi  klinčac,  b.  Klinčići 
indijanski,  Klinčići  mirisavi,  Eugenia  caryophyl- 
lata  Thunb.  (Ilija  Sabjar).  B.  Šulek,  im.  146. 
Klinčić,  bot.  lat.  ,caryophyllus*  ,nelkeS  tal.  ,chiovo 
di  garofano'.  cf.  Gvozdika.  B.  Šulek,  rječn. 
znanstv.  naz. 

c.  vidi  1.  klin,  g.  —  U  naše  vrijeme  u  Du- 
brovniku.   P.  Budmani. 

2.  KLINČIĆ,  m.  prezime.  —  Od  xv  vijeka. 
Petar  Klinčić.  Mon.  croat.  90.  (1460).  Ivana 
Klinčića.    125.  (1486).     Petar  Klinčić.    Rat.   40. 

1.  KLInČINA,  /.  augm.  1.  klinac.  ,Udari  ne- 
kolike klinčine  u  ta  brvna,  pa  se  onda  može  tu 
šta  od  uspreme  objesiti',  u  Lici.   J.  Bogdanović. 

2.  KLInČINA,  m.  vidi  klincov.  —  U  naše 
vrijeme  u  Lici.  ,Veliki  je  on  već  klinčina,  moga* 
bi  svašta  oko  kuće  prigledati^   J.  Bogdanović. 

KLINČITI,  klinČim,  impf.  stajati  bez  posla  sve 
na  istom  mjestu  (možehiti  kao  klinac?),  —  Akc. 
se  ne  mijena  (aor.  2  i  3  sing.  kirnči).  —  U  Vu- 
kovu rječniku:  ,miissig  da  stelien*  .otiosus  sto', 
cf.  opstrzati  se. 

KLlN-čČRBA,/.  načinena  riječ  od  klin  i  čorba 
u  šafivoj  pripovijesti  u  kojoj  se  kaže  kako  je 
soldat  u  babe  što  mu  nije  htjela  ništa  dati  da 
jede,  traživši  isprva  samo  gvozdeni  klin  i  vode 
kao  da  će  od  ovoga  načiniti  klin-čorbu,  izmamio 
malo  po  malo  što  mu  je  trebalo  te  skuhao  puru 
(kaČamak)  s  jajem  i  s  masti.  —  vidi  Vuk,  rječn. 
kod  klinčorba  i  Nar.  posl.  vuk.  134. 

KLINDA,  /.  u  narodnoj  zagoneci  našega  vre- 
mena. U  pendi  stoji  klinda;  u  pendi  stoji  klinda 
i  furda;  bo(e  klinda  nego  ja.  odgonetfa^:  stupa. 
Nar.  zag.  novak.  216. 

KLINDO,  n.CO  **  narodnoj  zagoneci  našega 
vremena,  vidi  kod  burgijati,  a). 

KLINDRAC,  kao  đip!  skok!,  kad  se  kotne  kaže 
da  skoči.  —  isporedi  klindrcnuti.   ^j.  Stojanović. 


Digitized  by 


Google 


KLINDRCNUTI 


78 


KLIP  AK 


KLINDRCNUTI,  klindfcnem,  pf.  đipiti,  sko- 
čiti.   Iji.  Stojanović. 

KLINGA,  /.  hcm.  klinge,  gvožđe  u  noža,  u 
sabfe  itd.  —  U  Bjelostjenčevu  rječniku:  ,forrum 
gladii,  cultri  sine  techa  et  manubrio';  u  Volti- 
gijinu:  ,lama*  ,klinge';  u  StuUćevu:  ,Giisis  vol 
cultri  forrum*  iz  Habdelićeva. 

KLINIC,  m.  dem.  1.  klin.  —  U  Belinu  rječ- 
niku: ,zeppetta'  ,cunGolus*    783^. 

KLINIKA,  /.  onaj  dio  liječničke  nauke  Ho  se 
uči  vježbajući  se  pri  samoj  bolesničkoj  postefi,  i 
samo  mjesto  gdje  to  biva.  —  Načimno  u  tuise 
vrijeme  po  novijim  jezicima,  isporedi  tal.  clinica, 
franc.  clinique,  nem.  klinik  (prema  grč.  xXiviy.i]^ 
lat.  clinice).  —   U  Šulekovu  rječniku:  , klinik*. 

KLININA,  /.  augm.  1.  klin.  —  Akc.  se  mijena 
u  gen.  pl.  klTmn&.  —  Samo  u  StuUćevu  rječniku : 
,magnus  cuneus*. 

KLINITI,  klinim,  impf.  nakričivati.  —  Vafa 
da  je  postalo  od  kleti,  te  bi  pravo  značene  bilo 
zakliiiati.  —  U  nuse  vrijeme,  a  između  rječnika 
u  Vukovu  (koga,  vide  nakričivati  s  dodatkom  da 
se  govori  u  Srijemu).  ,Vavijek  ga  klinim,  pa 
svedno'.  ,Klinio  sam  ga  i  klinio,  pa  'e  sve  sveđno, 
pa  sam  ga  sad  vragu  prepustio',  u  Lici.  J.  Bog- 
danovič. 

KLINKA,  /.  Trigon  bruco,  neka  riba.  G.  Ko- 
lombatović,  pesci.  26. 

KLInKOV,  adj.  u  Vukovu  rječniku:  u  ovoj 
zagoneci :  Raslo  drvo  klinkovo,  na  klinkovo  klun- 
kovo,  na  klunkovo  klimpesta.  vidi  klimpov.  — 
U  Vukoim  rječniku  ima  i  klimpesta:  u  zagoneci, 
cf.  klinkov. 

KLINOVAT,  adj.  nalik  na  klin.  —  isporedi 
klinovit.  —  Samo  u  StuUćevu  rječniku:  ,fatto  a 
forma  di  conio'  ,cuneatus'. 

KLINOVIT,  adj.  postaje  od  1.  klin. 

II.  0  djetetu  kojemu  su  Mini.  —  U  Vukovu 
rječniku:  n.  p.  djeca  koja  imaju  kline  ,hoden- 
briichig*  ,herniosus'.  po  gdjekojijem  mjestima  u 
Bosni  sakriju  se  brusovi  na  badni  dan,  da  ne  bi 
djeca  bivala  klinovita. 

b.  nalik  na  klin.  —  isporedi  klinast.  —  Na- 
čimno u  naše  vrijeme.  —  U  Šulekovu  rječniku: 
klinovito  pismo  ,keilschrift'. 

KLINOVO,  n.  itne  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
požarevačkom.  Niva  na  Klinovu.  Sr.  nov.  18(>8.  93. 

KLINUTI,  klinom,  pf.  vidi  klimnuti.  —  Na 
jednom  mjestu  xviii  vijeka.  Da  meju  to  glavu 
klinom,    čim    sutrašni   dan   osvane.    .1.    KavaAin 

1.  KLINATI,  klijam,  impf.  na  jednom  mjestu 
XVIII  vijeka  samo  praes.  3  sing.  kliiia:  zakline? 
zaklana?  klana?  Tijelo  ostalo  Silveriovo,  No- 
rezine  mjesto  kliAa,  Lošin  Mali  Romulovo,  Veli 
stegno  svet-Beniiia  (naštampano  kligna  i  Benigna). 
J.  KavaAin  332*.  —  nepouzdano. 

2.  KLIlirATI,  kliAem,  impf.  zaklitlati.  —  Samo 
na  jednom  mjestu  u  pisca  xviii  vijeka  u  kojega 
ima  i  1.  klii^ati.  Stigijem  te  valom  klinem  da 
mi  bistro  odgovoriš.    J.  Kavanin  394b. 

KLInENE,  n.  djelo  kojijem  se  klini.  ,Obadira 
on  tvoje  klinene!*    J.  Bogdanović. 

KLIP,  klipa,  m.  kao  mala  batina,  kratka  a  po- 
debfa.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing.  taki  je  u  osta- 
li jem  padežima,  osim  nom.  i  acc.  sing.,  i  voc.  klipe, 
klipi  (klipovi).  —  Od  xviii  vijeka,  a  između  rječ- 
nika u  Vukovu:  1.  ,die  maisahre*  »spica  zoae* 
s  primjerima:  Daj  mi  jodnu  vroću  klipova.  Pro- 
dao  kukuruze   u   klipovima,   cf.  klas.  2.  (u  Dal- 


maciji) komad  drveta  kao  pustimica  8  primjerom : 
Udri  ga  klipom. 

a.  mala  drvena  batina  što  se  baca  (n.  p.  u 
voćku  da  se  strese  i  padne  voće).  Oko  Ae  se 
(voćke)  dica  deru  ne  moguć  ju  da  oboru ;  a  kada 
se  poizmučo,  ^6  se  site  i  nauče  da  klipove  što- 
kud  beru,  dok  ju  trunoć  svu  odoru.  V.  DoSen 
19a.  Mani  va}a  da  klip  }ubi.  19b.  Holom  zube 
da  pogladi  ili  klipom  il'  sikirom.  19K  Sva  su 
brvna  kućna  trula,  i  mnoga  se  već  prosula;  da 
klip  baci  tko  iz  vaua  no  odskoči  od  brvana,  da 
unutra  no  uskoči.  205*.  I  dica  ga  klipovi  ne 
klati.  J.  S.  Eejković  86.  Drugog  klipa  oblasta 
zašiji.  181.  Pak  ćes  klipom  probadati  jame.  218. 
Da  podmetne  klip  Kimu  . . .  M.  Pavlinović,  razg. 
95.  Klip,  Klipak,  tech.  ,bengel*.  B.  Šulek,  rječn. 
znanstv.  uaz. 

b.  komad  gvozda,  zlata  itd.  kao  mala  batina. 
Bijašo  zakinuo  jedan  klip  zlata.  I.  J.  P.  Lučić, 
razg.  40.  Bace  u  kotao  klip  gvožđa  ili  mazije. 
V.  Bogišić,  zborn.  562.  Hi  me  klipovim  zlata  za- 
livala.    M.  Pavlinović,  razl.  spis.  362. 

c.  iiešto  kod  uzde  u  kona.  —  U  narodnoj  pjesmi 
crnogorskoj  našega  vremena.  Zauzda  ga  nemać- 
nijem  klipom.  Pjev.  crn.  226a.  226b.  227b.  —  Ne 
znam,  pripada  li  amo  ovaj  primjer  ili  pod  a: 
Zakletve  krive  za  pokoru  zauzdane  i  klip  u  ustih 
imajuće.    A.  Kanižlić,  kam.  263. 

d.  vrsta  klasa  (n.  p.  u  kukuruza,  vidi  klas,  b, 
<^)  ««>y  j^  i«  nalik  na  malu  batinu,  vidi  u  Vu- 
kovu rječniku.  Klip,  klipak,  bot  lat.  ,spadix, 
clava*  ,kolben'.  B.  Šulek,  rječn.  znanstv.  naz.  — 
Amo  bi  pripadao  i  ovaj  primjer :  Tri  samo  klipa 
biti  će  tvoje  (Marije  Eđicijake)  obilno  brašno  u 
pustoši.  A.  d.  Bella,  razgov.  196;  ali  jer  je  kniga 
vrlo  zlo  naštampana,  može  biti  da  treba  čitati 
hliba,  isporedi :  Odgovori  ona  (Marija  Eđipkina) 
da  je  iz  Solimo  kruh  donijela:  ,Tri  mi  kruha  i 
ne  više  zadušbine  udijoliše*.    N.  Marci  101. 

KLIPA,  f.  vidi  klip  (pod  a).  —  U  naše  vrijeme. 
,Gledaću  da  i  ja  tobi  kakvugod  klipu  pod  noge 
bacim'.  J.  Bogdanović.  Klipa,  klip  (komad  dr- 
veta kao  pustimica).  u  Lici.  V.  Arsenijević. 
, Nemam  drva  ni  klipe,  a  na  čem  ću  kruh  ispeći  ?' 
u  Dobroselu.    M.  Medić. 

KLiPAK,  klipka,  m.  dem.  klip.  —  Od  xviii 
vijeka  (vidi  kod  c)),  a  između  rječnika  u  Vukovu : 
1.  ,ein  holzpriigel*  ,fustis  (minor)* ;  tegliti  se  klipa 
(s  kim)  ,oin  spiol*  ,lusus*.  kad  se  judi  tegle  ili 
vuku  klipka,  sjedu  dvojica  na  zemju  jedan  prema 
drugome  oduprvši  jedan  drugoga  tabanima  u  ta- 
bane, pa  onda  uzmu  obojica  rukama  za  klipak 
koji  stoji  poprijeko  između  nih,  i  vuku  svaki  na 
svoju  stranu  koji  će  koga  nadvući,  t.  j.  podig- 
nuti od  zemje.  2.  ,fig.*  vuku  se  klipka  ,streiten* 
»contendoro*.  a)  uopće,  vidi  u  Vukovu  rječniku. 
—  h)  komad  drva  (kao  klip)  kojijem  se  igraju, 
i  sama  igra.  vidi  u  Vukovu  rječniku.  Klisa  ili 
klipka  igra  so  kao  i  kampoša.  S.  Tokelija,  letop. 
119,  11.  Naj  više  o  praznicima,  na  sastancima, 
i  kod  kola  vuku  se  klipka  parovi  između  mo- 
maka itd.  M.  Đ.  Milićović,  živ.  srb."  250.  — 
kaže  se  dakle  vući  se  ili  tegliti  se  ili  potezati 
se  (vidi  c))  s  kim  klipka.  —  c)  igra  kod  b)  shvaćn 
se  u  metaforičkom  smislu  sa  znaČenem :  goniti  se, 
prepirati  se,  tjerati  se.  Vuku  so  klipka  (kad  se 
ko  s  kime  goni  i  prepire).  Nar.  posl.  vuk.  40. 
Tegliti  so  klipka  (s  kim  —  t.  j.  ćorati  se).  313.  — 
va(a  da  amo  pripada  i  ovaj  primjer:  Muhamed 
pod  O/akom  klipka  se  poteže  s  Kusi.  J.  Rajić, 
boj.  23.  —  il)  da  bi  badaii  bio  tješ^i  u  dnu 
udara  se  prvo  ,kablo',  pa  ,cipun*,  a  kad  vodenica 
raejo  na  ustavu  zatiskujo  se  cipun  ,klipkom^  u 
okrugu  biogradskom,    ^j.  Stojanović. 


Digitized  by 


Google 


KLIPAN  79 

KLIpAN,  m.  kaže  se  kao  pogrdna  riječ  ne- 
vjeHUf  nespretnu  čovjeku  (što  je  kao  klip).  —  U 
Vukovu  rječniku:  vide  zavrzan. 

KLIPANICA,  /.  u  Vukovu  rječniku:  Stogođ 
kao  klip  ili  klipak. 

KLtPAT,  adj.  (o  kukuruzu)  na  kojemu  ima 
mnogo  ili  velikijeh  klipa.  ,Moji  su  se  kuruzi  ove 
godine  dobro  odvrgli  i  klipati  su^  —  I  u  pre- 
nesenom smislu,  bogat.  ,Bog  ti  dao  klipatu  djecu*. 
,Đome  'o  on  po  vratriju  klipat'.  —  U  naše  vrijeme 
u  Lici.    J.  Bogdanović. 

KLIPATI,  klipam,  impf.(?)  klanati  (osobito  o 
ktikuruzu,  vidi  klip,  c).  —  U  Vukovu  rječniku: 
(u  Dalmaciji)  n.  p.  klipali  kukuruzi,  t.  j.  osjekli, 
istjerali  klipovi  (ja  sam  čuo  gdje  se  govori :  klipao 
sijerak,  t.  j.  klasao)  ,sich  ahren*  ,spicam  conci- 
pere*. 

KLIP  A  VA  C,  m.  vrst  sijerka  (Težaški  poučate]), 
kolbenhirse,  Sotaria  italica  Beauv.  B.  Šulek, 
im.  141). 

KLIPETINA,  /.  augm.  klip  ili  klipa.  —  U 
naše  vrijeme  u  Lici.  .Nekakvom  klipetinom  zvrknu 
ga  po  vr  vrče  glave'.    J.  Bogdanović. 

1.  KLIPICA,  /.  dem.  klipa.  ,Dovade  mi  onu 
malu  klipicu,  da  pod  nožicu  podmetnem'.  J.  Bog- 
danović. ,Hajd'te,  djeco,  nakupite  tresaka  i  kli- 
pica'.  u  Dobroselu.  M.  Medić.  —  U  O'^obitom 
značehu:  mali  komadić  okrugla  drveta  sto  se 
rabi  pri  ožimaAu  kože  oko  nogu  koža.  u  Hr- 
vatskoj i  Slavoniji.    F.  Hefele. 

2.  KLIPICA,  /.  ime  sviAi.    D.  Trstenak. 
KLtPiĆ,  m.  dem.  klip. 

a.  uapče.  SviAari  uzmu  zaoštren  klipić  (viriz). 
Vuk,  rječn.  kod  viriz.  ,Mali  je  to  klipić  bio, 
š  čim  ga  'e  u  glavu  derno,  i  od  ma  ka'  i  svijeća 
pade*.    J.  Bogdanović. 

b.  vidi  klipak,  b)  i  c).  Da  je  kao  sto  nije, 
vukli  bi  klipić  (svađali  bi  se  i  rvali).  Nar.  posl. 
stojan.  58. 

e.  komadić,  naj  više  se  govori  o  slanini:  ,Daj 
mi  klipić  slanine^    M.  Pavlinović. 

KLIPINO  BRDO,  n.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u 
županiji  modr  usko -riječkoj.    Razdijej.  60. 

KLIPITI,  kHpim,  pf.  u  Vukovu  rječniku:  (u 
Risnu)  vide  uzjahati,  n.  p.  klipi  mu  na  vrat. 

KLIP^iE,  n.  colL  klip.  —  Na  jednom  mjestu 
XVIII  vijeka  (pisano  klipjo).  Klipje  mlogo  u  fa- 
tovo  meće.    J.  S.  Rejković  51. 

KLIPTATI,  klipćem,  itnpf.  teško  se  krilima 
vozati.  Gavran  vavijek  klipće;  svaka  ptica  kad 
jo  umorna  klipće.    M.  Pavlinović. 

KLIR,  m.  vidi  kliros  /  kler.  —  Od  xv  vijeka 
(u  pisaca),  Z  rečenim  klirom  i  pikom.  Mon. 
croat.  1G5.  (149G). 

KLIRIK,  m.  vidi  klerik  (isporedi  kliros).  — 
U  pisaca  xv  i  xvi  vijeka.  Klirici  i  pik  vele  bi 
smućen.  Mon.  croat.  1(>5.  (149G).  Život  nikih  kli- 
rikov  i  fratar.  Transit.  4.  Učini  savkupiti  vse 
klirike.    Mirakuli.  70. 

KLIRIKALAN,  klirikalna,  adj.  vidi  klerikalan 
(isporedi  kliros).  —  U  pisaca  našega  vremena. 
Eparhijski  školski  referenti  imaju  svoje  plate  i 
mirovine  iz  klirikalnog  školskog  fonda.  ŽJbornik 
zak.  1873.  1.33. 

KLIRIS,  m.  vidi  kliros.  —  U  spomeniku  xiv 
vijeka  i  otale  u  Daničičevu  rječniku :  klirisb  ,cle- 
rus*:  ,Pr^dB  crbkovnjmb  klirisomb*  (,Zak>  duš. 
pam.  šaf.  48).  dva  puta. 

KLIROS,  m.  vidi  kler.  —  Po  grč.  xA^(»o«;.  — 
U  spatnenicima  pisanijem  crh^enijem  jezikom,  a 


2.  KLIS,  b. 

između  rjehiika  u  Daničičevu  (klirosb  ,clerus*). 
Sb  vsomb  klirosomb.  Stefan,  siiu.  pam.  šaf.  16. 
Sbbra  volikb  klirosb  svotaago  si  otbčbstva.  Do- 
mentijana  333.  Na  potrebu  klirosu  crbkovnomu. 
Deč.  hris.  f>3. 

1.  KLIS,  adj.  na  jednom  mjestu  xviii  vijeka, 
značene  nije  dosta  jasno  (koji  nije  cio?).  Dilaj 
kalam  na  priliku  ri{a,  čila  s  leđa  nek  mu  bude 
kora,  da  se  lipo  s  divjakom  zatvora  i  da  jedna 
drugoj  se  pri) ubi,  drugačije  taj  posao  se  gubi. 
na  rub  neka  kolinco  naside,  klisa  kora  med  ci- 
panu  ide.  J.  S.  Re|ković  144.  —  ne  znam  može 
li  se  shvatiti  kao  gen.  sing.  od  1.  klis. 

2.  KLIS,  m.  kao  da  je  pravo  značene:  komad 
drva  (ili  kainen)  što  je  s  jedne  ili  s  obje  strane 
zaoštren,  ali  se  upotreblava  u  osobitijem  znače- 
nima.  —  Nepoznata  postanu.  —  U  naše  vr{jeme, 
a  između  rječnika  u  Vukovu  (1.  ,das  holzchen 
das  in  dom  nach  ihra  bonannten  spiel  in  die  ferne 
geschlagen  wird*.  2.  ,das  spiel  selbst'.  3.  ,eine  art 
dachschindel  (fiir  kirchen)'  ,scitulae  genus*). 

a.  štapić,  čoperak  dugačak  koji  je  na  jednom 
kraju  s  jodne  a  na  drugom  s  druge  strane  za- 
oklišen  (M.  D.  Milićević,  živ.  srb.''  237)  što  se 
baca  u  nekoj  igri,  i  sama  ta  igra.  ovdje  se  do- 
daje cijeli  opis  igre  iz  Vukova  rječnika  (nešto 
popunen  po  knizi  Milice v iće voj :  Život  Srba  se- 
jaka),  jer  u  iiemu  ima  i  osobit ijeh  riječi  koje  se 
ne  dadu  drugdje  tumačiti:  U  ovoj  igri  ima  ,ko<i' 
(drvo  kao  štap),  , palica'  (kao  pola  štapa)  [vidi 
klisaČa],  ,klis'  (drvo  malo  kraće  od  čeperka,  za- 
djejano  sa  sve  četiri  strane)  i  ,trlica'  (šumnata 
grana),  igrači  se  podijele  na  dvije  strane,  pa  se 
hvataju  u  štap  [klisaču]  koja  će  strana  igrati; 
onda  udare  koha  u  zem)u,  pa  jedan  od  strano 
onijeh  što  igraju  baca  klis  od  koiia  i  odbija  pa- 
licom [jedan  od  onih  što  su  dobili  pravo  da  prvi 
bacaju  klis,  postavi  na  određeno  mesto  kakav 
štap  koji  se  zove  ,koii'  ili  »kobila*  ili  ,meta*.  posle 
uzme  , klisaču'  u  desnu  šaku  do  samoga  vrha  da 
tek  onoliko  viri  koliko  je  ona  zarezana,  i  ,kli3', 
pa  ga  položi  sredinom  preko  klisače  na  ono  za- 
rezano  mesto,  i  onda  ga  poizdigne  na  klisači  i 
poizbaci,  a  đonim  krajem  klisače  dočeka  i  baci 
među  drugove  protivne  stranke.  M.  D.  Milićević, 
živ.  srb.^  237J,  a  oni  drugi  svi  (od  one  drugo 
strane)  čuvaju  podaleko  s  trlicama  i  ,trle*  (t.  j. 
smetaju  klis  da  ne  ide  daleko,  i  gledaju  ne  bi  li 
ga  kako  uhvatili  prije  nego  padne  na  zemju),  pa 
odonud  pogađaju  klisom  (s  onoga  mjesta  gdjo 
padne  klis)  u  kona;  a  onaj  što  baca  klis,  čnva 
palicom  da  ne  pogode  u  kona;  kad  koji  pogodi 
u  kona,  ili  kad  klis  dotjera  bliže  kona  nego  što 
jo  palica  dugačka,  ili  kad  ga  ,utrle*  (t.  j.  uhvate 
dok  nije  pio  na  zemju),  onda  oni  što  su  trlili 
dođu  te  igraju,  a  ovi  idu  te  trle;  kad  se  no  po- 
godi u  kona,  nogo  klis  padne  dale  od  kona  nego 
što  je  palica  dugačka,  onda  onaj  mjeri  palicom 
od  klisa  do  kona.  i  koliko  bude  palica  onoliko 
broji  k6na.  kad  već  izigraju  onoliko  kona  u  ko- 
liko su  se  pogodili  da  se  igraju,  onda  im  (onima 
što  trle)  baci  klis  triput  s  kona,  pa  prisloni  pa- 
licu uz  kona,  te  je  oni  obaraju  klisom ;  ako  u  ta 
tri  puta  ne  utrle  klis  ili  ne  pogode  nim  u  kona 
i  ne  obore  palicu,  onda  im  baci  pošjedhi  put 
(opet  iz  ruke)  ,jalicu' :  pa  onda  gdje  padne  klis, 
uzjašu  svi  one  što  su  nadigrani,  i  jašu  ih  do 
koi^a.  —  Klisa  ili  klipka  igra  se  kao  i  kampoša. 
S.  Tekelija.  let.  119,  11.  Igrali  se  i  kide  i  klisa. 
Osvetn.  4,  1. 

b.  scandula,  jedna  od  dasaka  kojima  se  pokri- 
vaju kuće,  deb(e  su  s  jednoga  (užega)  kraja,  a 
tarve  s  drugoga.  Crkvu  grade  dva  Mr|avčovica 
u   Jelici    u    planini    gustoj,   pokrivaju  jelovijem 


Digitized  by 


>JoogIe 


2.  KLIS,  b. 


90 


KLT8EVAC 


klisom.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  203.  Sa  visokim  kro- 
vovima i  belira  svodovima  od  klisa.  M.  P.  Sap- 
Čanin  1,  43.  Pokrismo  crkvu  klisom.  Godišiiica 
N.  Cupića.  2,  260. 

c.  oštar  kamen,  oštra  hrid.  Poniče  mu  (sijaču) 
stijeAe  i  kamene,  pusti  kli^i.  Osvetn.  1,  2.  Kraguj 
vinu  kano  muua  brza  u  te  puste  klise  kamenito. 
1,  2.  Al*  je  stojan  kano  klis  u  moru.  1,  61.  Teško 
klisu,  jer  je  na  kamenu,  a  kamenu,  jer  je  klis 
na  iiemu.    6,  89. 

3.  KLIS,  m.  mjesno  ime. 

II.  utvrđeno  mjesto  u  Dalmaciji  blizu  Spfeta. 
Repert.  dalm.  1872.  32.  —  isporedi  2.  Klisa,  Klis. 
—  Pomine  se  noj  prije  x  vijeka  u  grčkijem  kni- 
gama  (KltTaa);  latinsko  je  ime  isprva  Clisium, 
kasnije  Clisa  i  Clissa,  tal.  Clissa.  —  Postam  se 
ne  zna;  da  postaje  od  grčkom  glagola  xjlf/a),  za- 
tvoram  (vidi  naj  prvi,  grčki,  primjer)  ili  da  je 
sama  grčka  riječ  xU(g^  kfuč  (vidi  u  Vukovu  rječ- 
niku), vrlo  je  sumnivo.  —  isporedi  i  1.  klis.  — 
Između  rječnika  u  Mikafinu  (Klis,  grad  u  Dal- 
maciji ^Salonae,  Colonia  Martia,  Julia,  Salona^), 
u  Belinu  (, Clissa,  celebre  fortezza  in  Đalmazia' 
jClissium*  197»),  u  Bjelos^jenčevu  (Klis,  grad  vrli 
u  Dalmacije  ,8olone,  Colonia  Martia,  Julia,  Jos- 
pica,  Lapsica*),  u  Vukovu :  više  Solina  na  glavici 
mali  gradić  i  oko  Aega  nekoliko  kuća.  Klis  (xjlf  r«;) 
grčki  znači  k)uč,  i  kao  čto  je  Zadvarje  bilo  k}uč 
od  lijeve  strane  Cetine  do  Omiša,  tako  je  Klis 
bio  od  svega  primorja  okolo  Sp)eta  između  Tro- 
gira i  Omiša,  i  kako  su  Turci  kad  osvojili  Klis, 
odmah  su  im  i  Kaštela  (vidi  Kaštela)  i  Po|ica  mo- 
rala plaćati  harač.  —  Klnaa  đtu  rd  avyxXf{fiv  lovg 
ifiiQXOfJ'^povs'  ixtCd^tv.  Constantin  Porphyr.  u  doc. 
rač.  266.  ,In  suburbio  Clisii*.  Doc.  rač.  20.  (oko 
978).  ,In  suburbio  Cly8ii*.  23.  (994).  ,Cum  do- 
mino Florino  principe  Spalati  et  Clisii^  28.  (1000). 
,In  Clisa^  153.  (oko  1090).  ,Comitatum  Clissae'. 
Thom.  archid.  u  doc.  rač.  200.  Sam  Klis  ostaje, 
u  ki  se  uzda  puk.  M.  Vetranić  1,  46.  Uskoci 
uzeše  tvrdi  Klis  u  noći.  L  Zanotti,  skaz.  19. 
Klis  i  Mosor  ki  tiskahu.  J.  Kavanin  2291>.  Nije 
ono  soko  tica  siva,  većno  tvrdi  grade  na  kamenu, 
Klis  bijeli  zazvan  po  imenu.  And-  Kačić,  razg. 
275».  Kad  kauri  Klis  grad  porobiSe.  Nar.  pjes. 
vuk.  3,  547.  Piše  kiiigu  Asanaginica  a  iz  Klisa 
grada  bijeloga.    3,  549. 

b.  seoce  u  Bosni  u  okrugu  Bone  Tuzle.  Statist, 
bosn.  98. 

e.  mjesto  u  Srbiji  u  okrugu  smederevskom.  Niva 
u  Klisu.    Sr.  nov.  1871.  156. 

il.  fiekakva  župa.  —  Prije  našega  vretnena. 
Klisb  (župa).    8.  Novaković,  pom.  134. 

1.  KLISA,  /.  vidi  2.  klis,  a.  —  U  jednoga  pisca 
našega  vremena.  Dva  djetića  igrala  se  klise. 
Osvetn.  6,  49. 

2.  KLISA,  /.  mjesno  ime. 

II.  vidi  3.  Klis,  a.  —  U  Daničićevu  rječniku: 
vaja  da  je  sadašAe  selo  blizu  Sp]eta:  ,na  Klisi' 
(Mon.  serb.  280).  samo  tu.  cf.  klisbkjj. 

b.  selo  u  Bosni  u  okrugu  bihaćkom.  Statist, 
bosn.  53. 

e.  u  Hrvatskoj  zaselak  u  Županji  ličko-krbav- 
skoj.    RazdijeJ.  29. 

il.  u  Slavoniji,  a)  u  županiji  požeškoj  dva  sela. 
Eazdije|.  128.  129.  —  6)  u  županiji  virovitičkoj: 
Klisa  i  Klisa  mala,  dvije  puste.  137 ;  Klisa,  selo. 
141;  Klisa  Čarda,  zaselak.    141. 

KLiSAČA,  /.  što  se  kod  igre  klisa  (vidi  2.  klis, 
a)  zove  i  palica.  —  U  naše  vrijeme.  Ona  dvojica 
što  su  delili  družinu  uzmu  ,klisaču',  pa  je  jodan 
uhvati  šakom  dole  na  dnu,  a  drugi  do  negove 
šake  .  . .  Kome  dođe  da  uhvati  za  vrh  štapa  (kli- 


sače)  tako  da  drugi  nema  za  što  da  uhvati,  toga 
je  strana  dobila  pravo  da  prva  baca  klis.  M.  Đ. 
Milićević,  živ.  srb. '  236—237.  ,Klisača^  so  negde 
zove  i  ,maška'.  to  je  štap  prilično  kraći  od  štapa 
za  poštapane.  ona  je  na  vrhu  s  jedne  strane  za- 
rozana,  to  jest  zaoklišena,  da  na  tom  mestu  lepSe 
klis  stane.    237. 

KLiSALICA,  /.  kaže  se  o  ženskom  če\adetu 
onako  kao  o  muškom  klisalo.  —  U  naše  vrijeme 
u  Lici.    J.  Bogdanović. 

KLIsALO,  m.  šajiv  naziv  za  onog  koji  vavije 
skače  i  klisa.  ,Đe  si  ti  već,  vrazi  klisalo?  vavije 
klisaš  ka'  i  koA'.  —  U  naše  vrijeme  u  Lici.  J. 
Bogdanović. 

KLfSANE,  n.  djelo: 

a.  kojijem  ko  klisa.  ,Otiša^  u  vratrije  klisai\o'. 
J.  Bogdanović. 

b.  djelo  kojijem  se  ko  klisa.  —  U  Vinovu  rječ- 
niku. 

KLIS  AK,  klisira,  m.  vidi  poklisar.  —  Samo 
u  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Vječni  svjetnik, 
česti  klisar  k  papam.    J.  KavaAin  12 lb. 

1.  KLISARA,  /.  u  Vukovu  rječniku:  baba  kli- 
aara,  baba  što  mijesi  poskurice  ,die  frau  die  das 
communionbrot  fiir  die  kirche  baokt'  ,diaconiasa 
pani  sacro  pinsendo*.  —  vidi  1.  baba,  2  na  kraju. 

—  Radi  postana  vidi  2.  klisara. 

2.  KLISARA,  m.  vidi  crkveiiak,  b),  —  isporedi 
1.  klisara.  —  Postaje  od  klisijarah.  U  Hercego- 
vini se  zovu  ovi  (udi  (koji  upravfaju  prihodom 
i  rashodom  crkvenijem)  ,klisare*,  u  Crnoj  Gori 
,crkvenaci*,  a  u  Boci  ,prokuraduri^  V.  Bogišić, 
zborn.  518.  —  U  ovijem  primjerima  kao  da  znači 
što  i  crkveiiak  pod  c),  ali  se  ne  zna  jeli  govor  o 
muškome  ili  ženskome  (vidi  1.  klisara).  I  klisare 
što  kandila  pale.  Nar.  pjes.  petr.  2,  570.  Skupu 
škriAu  pred  kom  žari  u}enica  žarom,  i  dva  steća 
stupa  voštenika  i  u  danu,  kad  klisara  čuva. 
Osvetn.  2,  22.  Ude  klisara  i  unese  ikonu.  Bos. 
vUa.  1889.  74. 

KLISABEVIĆ,  m.  prezime.  —  U  naŠe  vrijeme. 
Timotije  Klisarević.    Rat.  407. 

KLISARIĆ,  m.  prezime.  —  U  naše  vrijeme. 
Proko  Baisarić.  Rat.  106.  Timotije  Klisarić. 
177.     Vasilije  Klisarić.    862. 

KLISAROVIĆ,  m.  prezime.  —  U  na^e  vrijeme. 
Vaša  Klisarović.    Rat.  369. 

KLiSATI,  KLJsaM,  impf.  skakaH  (kao  klis?, 
isporedi  klisiti).  —  U  Stulićevu  rječniku:  klisati 
ili  klisnuti  od  straha  ,risaltar  indietro  đalla  pa- 
ura*  ,prae  timore  resilire*  gdje  je  osobito  značeine : 
odskakati  natraške  od  straha.  —  I  u  naše  vrijeme 
u  Lici.  ,Moj  djak  neće  nikad  da  uči,  nego  vavije 
klisa'.  J.  Bogdanović.  —  /  refleksivno  bez  pro- 
mjene značena.  ,Ajmo  se  klisati^  ,Otiša^  klisati 
se*.    J.  Bogdanović, 

KLIsATI  se,  klis&m  se,  impf.  igrati  se  klisa. 

—  U  Vukovu  rječniku.  —  Može  bit%  da  amo  pri- 
padaju i  ovi  primjeri  u  kojitna  kao  da  se  klisati 
se  8  kim  shvaća  u  prenesenom,  širem  smislu,  kao 
ispoređivati  se  ili  miješati  se:  Ko  zna  pisati, 
teško  se  s  liim  klisatL  M.  Đ.  Milićević,  srb.  572. 
Tko  zna  dobro  pisat,  ne  treba  se  s  liime  klisat 
Nar.  bi.  mehm.  beg.  kap.  261.  Da  se  niži  s  vi- 
šijem  ne  klisa.    Osvetn.  6,  11. 

KLISE,  /.  pl.  ili  n.?  ime  mahali  u  Vrani  u 
Srbiji  za  tursko  vrijeme.  M.  Đ.  Milićević,  kral. 
srb.  300. 

KLISEVAC,  Klisevca,  m,  vidi  3.  Klis,  a.  — 
U  jednoga  pisca  xvii  vijeka.  Klisevac  silnum 
rukum  dobi,    P.  Vitezović,  kron.  114. 


Digitized  by 


Google 


KLI8IĆ  81 

KLISIĆ,  m.  dem.  2.  klis.    J.  Bogđanović. 

KLISU ABAH,  klisijarha,  m.  vidi  jeklisijarab. 
—  U  rukopisu  pisanome  crktenijem  jezikom  xviii 
vijeka  (ali  se  adj.  klisijarhov  nalazi  i  u  ruko- 
pisu xyii  vijeka  gdje  se  piše  jeklis^arbhb).  Đa 
izbirajetb  ikonomb  i  klisijarhb  odb  bratije  do  10 
ili  i  do  12  iže  sutb  stardjši.  Sava,  tip.  hil.  glasn. 
24,  198.  Klisijarha  že  vamb  podobajetb  posta- 
v|ati  brata...  Vbzimajetb  narečeni  klisijarhb  ustavb 
i  kjuče  .  .  .    200. 

KLISUAEHOV,  adj.  koji  pripada  klisijarhu. 
O  postay)enji  klisijarbhovb.  Sava,  tip.  stad.  glasu. 
40,  159.  tip.  hil.  glasn.  24,  200.  Na  ime  klisi- 
jarhovo.  tip.  stud.  glasn.  40,  160.  tip.  hil.  glasn. 
24,  200. 

KLIsITI,  klisim,  pf.  skočiti,  odskočiti  (kao 
klis?),  iskočiti.  —  Akc.  kaki  je  u  praes.  taki  je 
u  aor.  2  i  3  sing.  klisi;  u  ostalijem  je  oblicima 
onaki  kaki  je  u  inf.  —  Od  xviii  vijeka,  a  između 
rječnika  u  Vukovu :  ,daher  springen  (wie  ein  klis)* 
,exsilio*  s  primjerom:  Klisi  lisica  ispod  klade. 

a.  aktivno.  Ako  V  se  što  obisi,  odma  krivo 
vaga  klisi.  V.  Đošen  62h.  Dok  mu  ručak  na  nos 
klisi.  155h.  Kad  je  opet  učini  postavit  na  stol, 
klisi  iz  te  jedna  prigrda  žaba.  Blago  turi.  2,  111. 
Kad  povrativši  se  ktide  uzet  sudić,  nazri  gdi  mu 
iz  gr)ka  klisi  jedna  zmija.  2,  170.  To  reče  pa 
na  noge  klisi.  Nar.  pjes.  kras.  1,  38.  To  ban 
reče,  a  na  noge  klisi.  Nar.  piesm.  hčrm.  1,  335. 
S  koi^a  klisi,  pak  u  i^ivu  đisi.  Osvetn.  4,  20. 
Zavješenik  s  grane  u  hlad  klisi.    4,  23. 

b.  sa  se,  refleksivno,  ne  razlikuje  se  u  znaČenu 
od  aktivnoga  glagola.  Pa  se  klisi  Kra}eviću 
Marko,  on  se  klisi  ka^  kad  ne  siđaše,  pa  izleti 
pred  bijelu  krčmu.  Nar.  pjes.  marj.  37.  To  joj 
reče,  na   noge   se  klisi.    Nar.  pjes.  horm.  2,  296. 

KLISKA,  /.  sprava  što  vežu  pod  crevfu  da  se 
mo^  klizati  po  ledu  (franc.  patin).  —  U  naše 
vrijeme.  ,Schlittschuhe*  (u  Šapcu  ,kliske*).  J. 
Boškovič,  o  srp.  jez.  191. 

KLISKI,  vidi  kligki. 

KLiSNICA,  /.  u  Vukovu  rječniku :  ,der  schmiss 
(z.  b.  des  wolfs,  fiichses)  vor  schrecken'  ,quod 
cacatur  prae  metu'  s  primjerom :  Izbacio  klisnicu 
(n.  p.  kurjak  u  bježaAu).  —  Vafa  da  postaje  od 
1.  klis. 

KLISNTJTI,  klisnem,  pf.  odskočiti,  kao  perfek- 
tivni  glaaol  prema  klisati.  —  Samo  u  Stulićeru 
rječniku  kod  klisati. 

KLISOVIĆ,  m.  prezime.  —  xvi  vijeka  u  Du- 
brovniku. Gospodina  Jera  Klisoviča.  D.  Zlatarić 
36&.    U  smrt  gospode  Line  Jerove  Klisović.  90*^. 

KLISOVNIK,  m.  vafa  da  je  ime  brdu  u  Crnoj 
Gori,  —  U  narodnoj  pjesmi  našega  vremena. 
Ubiie  se  boja  niz  Kopije,  nagnase  ih  na  vrh  Kli- 
sovnika.    Nar.  pjes.  vuk.  4,  124. 

KLISUR,  m.  ime  muško.  —  Prije  našega  vre- 
mena.    Klisurb.    S.  Novaković,  pom.  70. 

KLISURA,  /.  angustiae  locorum ;  rupes.  — 
isparedi  k|isura.  —  Od  grč.  xX(^aovga,  novogrč. 
xXtKT(yĆQa  (lat.  clausura),  zatvoreno  mjesto.  —  Akc. 
se  mijena  u  gen.  pl.  klTsurft.  —  Noj  prvi  se  put 
nalazi  ova  riječ  u  (bugarskom)  spomeniku  xiii 
vijeka,  ali  kao  da  je  značeiHe:  grad,  tvrđava  ili 
uopče  zatvoreno  mjesto  (prema  tome  je  tumačeno 
u  Vaničičevu  rječniku) :  Da  ne  ima^Ct)!«  po  vsehb 
horahnb  carbstva  mi  i  g(ra)doveh'b  i  klisurahT* 
zapretenija  .  .  .  Kto  li  im'b  »pakosti  o  tom  libo 
ili  na  klisure  ili  na  foroseb-b  .  .  .  Mon.  serb.  3. 
(1217 — 1241).  a  između  rječnika  u  Mikafinu  (kli- 
sura, krš  ,rupe80,   u  Belinu  (,balza,   ,luogo  sco- 


KLI8UEAT 

sceso,  preoipitoso  delle  montagne*  ,rupe8*  126»; 
,rupe,  altezza  di  monti  sassosi'  ,rupes'  635*),  u 
Bjelos^enčevu  (v.  pećina),  u  Voltigijinu  (,balza, 
rupe*  ,steiler  felsen*),  u  Stuličevu  (,mons  prae- 
ruptus,  rupes'),  u  Vukovu  (,der  bergpass,  die  klis- 
sura*  ,fauces'),  u  Daničićevu  {xX(^<rovQct  ,clausura, 
castellum*). 

II.  angustiae  locorum,  vidi  klanac,  ždrijelo. 
Selu  je  Homoranima  u  Babuni  išla  meda  ,sla- 
zešte  u  dolbi^u  klisuru  homorjanbsku*  (G-lasnik. 
11,  134;  13,  371).  Đ.  Daničić,  rječn.  kod  klisura. 
Dojdosmo  na  l^sovačku  klisuru,  pak  ustasmo  rano 
i  udosmo  u  klisuru,  i  padosmo  na  užinu  u  kli- 
suri... paki  padosmo  na  10  konak  pod  monastir 
Bešitski  na  izmak  vraAske  klisure.  Glasnik.  31, 
297—298.  (1704).  KoAe  moje  povedi  u  klisuru 
kamenitu.  Nar.  pjes.  bog.  51.  Kad  dođoše  u  kli- 
suru tvrdu,  svi  prođoše  pijani  svatovi;  kad  su 
bili  sred  klisure  tvrde,  puče  puška  iz  klisure 
tvrde.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  507.  U  klisuru  sinu 
naćerali.  4,  353.  Nišava  se  probija  kroz  dve 
klisure.    M.  Đ.  Milićević,  kra}.  srb.  170. 

b.  rupes,  hrid,  vrlet.  Medu  ovijem  otocim  na 
kijeh  se  ne  vidi  neg  stijenje  strašno  svim,  kli- 
sure i  hridi.  I.  Gundulić  21.  Đa  ostane  djevoj- 
čica krafevskoga  od  plemena  sred  klisura  i  litica. 
27.  A  o  klisurah  strme  }uti  gledaš  visjet  divje 
hraste.  218.  Bo)e  'e  bilo  niz  klisuru  vratom 
ulomit.  V.  Menčetić.  app.  not.  2,  275.  O  klisure 
kamenite !  6.  Palmotić  1,  183.  Vi  spile,  vi  kli- 
sure, vi  hridi  ...  A.  d.  Bella,  razgov.  206.  Od 
kladenac  bistre  izhode  u  klisuru  obraća.  I.  Đorđić, 
salt  373.  Klisura,  hrid.  503.  Čuješ  iz  klisur 
muklo  odisat  vjetre,  uzd.  2.  Nabodite  se  na  kraj 
klisure  ponorite.  B.  Zuzeri  87.  S  vrha  promak- 
nute jedne  klisure  uze  vojsci  govoriti.  285.  Vidje 
on  prohodeći  u  klisuri  ulište  čela.  A.  Kalić  297. 
U  pilam,  u  klisuram  gora  vašijeh  ustanit  se.  489. 
Nad  kojijem  (ponorima)  vise  grede  i  klisure  oštre 
i  ropave.    S.  ^ubiša,  prip.  4. 

r.  kao  ime  mnogijem  mjestima  (i  vodama),  n.  p. : 

u)  u  Staroj  Srbiji,  vidi  u  Vukovu  rječniku:  u 
Staroj  Srbiji  od  Kačanika  pored  vode  Nerodimje 
naniže,  i  drži  oko  4  sahata  (u  trečem  izdaiku) 
s  primjerom  iz  narodne  pjesme:  U  klisuri  ispod 
Kačanika.  —  amo  pripadaju  i  ovi  primjeri:  Do 
puta  Kačaničkoga  (,Cucamici')  i  ždrijela  ,Klisure^ 
Rad.  49,  127.  (xvi  vijek).  Kroz  klanac  (»Clissura') 
Kačanički.  135.  Pa  otide  u  Klisuru  tvrdu,  u 
Klisuru   tvrda  Kačanika.    Nar.  pjes.  vuk.  3,  26. 

b)  u  jHanini  Babuni  u  Kosovu.  U  Klisurd 
dva  komata  zem|e.    Glasnik.  27,  293.  (1347). 

r)  u  Srbiji,  na)  mjesto  u  okrugu  kneževačkom. 
Niva  u  Klisuri.  Sr.  nov.  1870.  19.  i  rijeka.  M. 
Đ.  Milićević,  srb.  829.  —  hh)  voda  u  okrugu 
kragujevačkom.  Niz  vodu  do  Klisure  reke,  Kli- 
surom'b  niz  vodu  do  Srebmice  reke.  Glasnik. 
25,  66.  Ot  Srebrnice  KlisuromT*  rekom'b.  68.  — 
cc)  selo  u  okrugu  niskom.  M.  Đ.  Milićević,  kraj. 
srb.  125.  —  (id)  selo  u  okrugu  pirotskom.  234. 
—  ee)  Gon^ačka  Klisura,  u  okrugu  poiarevačkom. 
Mlava  ulazi  u  onu  dugačku  i  tesnu  G^nSačku 
Klisuru  .  .  .  Klisura  Gornačka  koja  se  zvala  i 
Ždrelo,  jedna  je  od  naj  divnijih  prirodnih  slika 
u  Srbiji.    M.  Đ.  Milićević,  srb.  1021. 

U)  u  Slavoniji:  brijeg  kod  Ležimira  u  Srijemu. 
M.  Medić. 

e)  seoce  u  Bosni  u  okrugu  sarajevskom.  Statist, 
bosn.  13. 

KLIsURAST,  aćij.  na  kojemu  je  mnogo  kli- 
sura, —  U  jednoga  pisca  našega  vremena.  Ispod 
klisurastih  ostrva  ploviš  k  bračkim  rudinam.  M. 
Pavlinović,  razl.  spis.  122. 

KLtSURAT,  aij.  vidi  klisurast.  —  U  jednoga 


Digitized  by 


vjuogle 


KTJSUBAT 


82 


1.  KLIZA 


pisca  XVIII  vijeka,  U  gore  klisurate  braneći  se 
svojom  gredom.    J.  Kavai&in  240*>. 

KLISUBŽTINA,  /.  augm.  klisura.  —  U  jed- 
noga pisca  xvni  vijeka.  U  jednoj  staroj  klisu- 
retini  obitavaše  sila  vrabaca.  D.  Obradović,  basn. 
235. 

KLISURICA,  /.  dem.  klisura.  —  Kao  mjestio 
ime,  u  Srbiji,  a)  selo  u  okrugu  vranskom.  M.  Đ. 
Milićević,  kra}.  srb.  306.  —  b)  selo  u  okrugu  to- 
plickom.   383. 

KLI8URIŠTE,  n.  u  Stulićevu  rječniku  uz  kli- 
sura. —  nepouzdano. 

KLISUKIŠTVO,  n.  u  Stulićevu  rječniku  uz 
klisura.  —  sa^ma  nepouzdano. 

KLISUfilT,  adj.  koji  je  kao  klisura,  koji  je 
pun  klisura,  vrletan.  —  Od  xvii  vijeka,  a  između 
rječnika  u  Belinu  (,alpestro  e  alpestre,  significa 
aspro,  rigido'  ,silve8tris*  66b  j  ,scosce9o,  dirupato^ 
jpraeruptus'  660^)  i  u  Stulićevu  (,8cissus,  prae- 
ruptus,  praeceps*). 

a.  adj.  —  Komp. :  klisuri tiji  (u  Belinu  rječ- 
niku: ,pii\  scosceso'  ,praeruptior*  660*).  Po  Aem 
(otoku)  klisurite  svud  su  stijene.  6.  Palmotić 
2,  21;  I  ti  stijenam  klisuri tij em  od  Ereba  tvrdi 
grade.  ^  3,  57>».  Klisurite  hridi.  P.  Kanavelić,  iv. 
297.  Živac  klisuriti.  385.  Na  visokom  i  klisu- 
ritom  brdu.  I.  Đorđić,  salt.  xii.  O  ložnice  kli- 
surite od  pustošnijeh  zvijeri,  ben.  202.  Stijene 
ke  van  mora  peiu  klisurite  vrbe  stare,  pjesn. 
208.  Po  kojemu  nijesu  stijene  poprijeko  klisu- 
rite.   I.  Jablanci  200. 

h,  adv.  klisurito.  —  U  Belinu  rječniku:  ,sco- 
scesamente'  ,praerupte'  660«,  i  u  Stulićevu:  ,prae- 
cipitanter,  deorsum*. 

KLISURITOST,  /.  osobitost  onoga  što  je  kli- 
surito. —  Samo  u  Stulićevu  rječniku:  v.  klisura. 

KLISURITSTVO,  n.  vidi  klisuritost.  —  Samo 
u  Stulićevu  rječniku:  v.  klisura. 

KLIsURSKI,  adj.  koji  pripada  klisuri  ili  kli- 
surama.  —  TJ  naše  vrijeme.  Uli  .>^ati  ot«t  je 
klisurski  položaj.    Rat.  18. 

KLIS,  m.  mjesno  ime.  —  U  spomeniku  xvi 
vijeka.  Kaštel  selski  i  Klis.  Mon.  croat.  231. 
(1527). 

KLIŠANI,  m.  pl.  mjesno  ime.  —  U  Daničićevu 
rječniku:  selu  je  Tmavi  crkve  Arhanđelove  u 
Prizrenu  išla  meda  ,otb  Klišanij  u  Vlahovb  grobb^ 
(Glasnik.  15,  283  god.  1348?). 

KLIŠANICA,  /.  šuma  blizu  Požege. 

KLIŠANm,  m.  čovjek  iz  Klisa  (vidi  3.  Klis, 
a).  —  Množina:  KlTšUni.  —  xvi  vijeka.  O  slavni 
Klišani!    M.  Vetranić  1,  46. 

KLIŠEVAC,  Kliševca,  m.  čovjek  s  Kliševa.  P. 
Budmani. 

KLIŠEVIĆ,  m.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugu  bi- 
haćkom.   Statist,  bosn.  47. 

KLIŠEVKA,  /.  žena  s  Kliševa.    P.  Budmani. 

KLIŠEVO,  n.  selo  u  Dalmaciji  u  kotaru  du- 
brovačkom.  Repert.  dalm.  1872.  21. 

KLISKI,  adj.  koji  pripada  Klisu  (vidi  3.  Klis, 
a).  —  Piše  se  i  kliski  i  kliski,  ali  se  na  uekijem 
mjestima  ne  zna  kako  treba  čitati.  —  Od  xv 
vijeka,  a  između  rječnika  u  Daničićevu:  klisbkyj, 
što  pripada  Klisi  i'  primjerom  (pisanijem  latin- 
skijem  slovima) :  ,Ivani8  ban,  chnez  cetinschi, 
clilischi  i  ramsclii*  (Mon.  serb.  279  god.  1416), 
gdje  se  uprav  ne  zna  kako  treba  čitati:  kliski 
(kao  što  čita  DaniČić)  ili  kliski.  —  kliski.  Općine 
k(l)iške  .  .  .  Mista  kliskoga.  Mon.  croat.  189. 
(1506).     Sanžaka  kliskoga.    Starine.  10,  8.  (1558). 


Lijep  hram  s  kulom  kliŠki  izradi.  J.  Kava^in 
91*.  —  kliski.  Sančaka  kliskoga.  Starine.  10,  13. 
(1582).  Kneza  kliskoga  ćer.  And.  Kačić,  kor. 
425.  Kadija  kliski.  458.  —  Ne  zna  se  kako  treba 
čitati.  Petra  kapitana  kliskoga.  F.  Glavinić,  cvit. 
141*.  Lumbardami  biše  mire  kliske.  I.  Zanotti, 
skaz.  19.  Kliski  i  ZagraŠki  vitezi.  J.  Kavanin 
135*.  Kliski  Vargio  Petar  Krušić.  281*.  Bana 
kliskoga.    Norini  38. 

KLIŠNA,  /.  vidi  klisa^e,  a.  —  U  naše  vrijeme 
u  Lici.    ,Otiša'  u  vratriju  klišAu*.  J.  Bogdanović. 

KLIŠTER,  m.  cljster,  item.  kljstier,  štrcafka, 
kristir.  —  U  Bjelostjenčevu  rječniku:  v.  klišter, 
i  u  Jambrešićevu :  ,clyster*. 

KLITEN,  7».  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
krajinskom.  Vinograd  u  mestu  prozvanom  Kliten. 
Sr.  nov.  1871.  388. 

KLITI,  klijem,  impf.  germinare,  nicati.  — 
isporedi  3.  klicati  *  1.  klijati.  —  Biječ  je  pra- 
slavenska,  isporedi  stslov.  (pro)kliti,  novoslov.  ka- 
liti, kliti,  češ.  kleti,  kliti.  korijen  je  kbl,  kao  što 
se  poznaje  po  novoslov.  kal,  malorus.  koleć,  češ. 
kel,  po\.  kieJ,  klica  (isporedi  i  1.  kalao) ;  po  tome 
bi  praslavenski  oblik  ovoga  glagola  bio  kTiliti.  — 
U  primjerima  ima  samo  praes.  i  inf.  i  part.  praet. 
act.  klio,  kina. 

a.  aktivno,  n)  u  pravom  smislu.  Zalud  onda 
ispod  zemje  klij  u.  J.  S.  Rejković  78.  8  one 
strane  kud  od  pana  klije  (trs).  131.  A  Lukova 
podvornica  crna,  po  noj  klije  triie  i  korovje. 
Osvetn.  2,  29.  —  h)  metaforički.  Kakva  mu 
srcem  klije  samotvorina.  M.  Pavlinović,  razl. 
spis.  400.  —  f)  u  prenesenom  smislu,  o  ognu, 
plaiiivati,  plamtjeti.  —  u  jednoga  pisca  xviii 
vijeka.  S  tebe  obnoć  klije  ogan.  A.  Kanižlić, 
rož.  33.  —  i  metaforički.  Papa  je  nepomniv  bio 
za  ugasiti  klijuću  eresiju.  kam.  280.  Ako  li  još 
u  srdcu  tvomu  klije  i  žive  samo  jedna  iskrica 
od  prignutja  na  Jubav.    uzr.  55. 

b.  sa  se,  refleksivno,  isto  je  značei^e  kao  u  aktiv- 
noga glagola,  Sime  koje  vi  težaci  u  zem|u  sta- 
vite ne  izađe  odmah  u  travu,  nego  se  klije  i  ko- 
rini  u  zemji.  F.  Lastrić,  od*  28.  I  usiv  se  iz 
lie  bo}e  klije.  J.  S.  Rejković  41.  Dok  se  klijo 
i  izraste  gori.  46.  Pak  da  bi  se  brže  loze  klile. 
76.  —  Metaforički.  Korin  iz  koga  klij  u  se  i  po- 
rađaju tolike  zloće.  F.  Lastrić,  ned.  112.  Sva 
dobra  dila  imaju  kliti  se  i  rasti  iz  pana  od  ]u- 
bavi.    291. 

KLITIMEŠAJ  (sic),  f.  Klvtcn^ivrtffrga,  Cljtae- 
mnestra,  ime  žensko  iz  grČke  mitologije.  —  U 
glagolskom  rukopisu  xv  vijeka.  I  posla  Urikšeša 
opet  V  Grke :  ,Klitimešaj  carice  gospoje,  posla 
me  Agamenon  caj,  daj  mi  hćer  svoju*.  Pril.  jag. 
ark.  9,  126.  (1468).  —  -j  ili  -i  na  kraju  može  biti 
otale  što  je  ime  bilo  isprva  u  dativu,  pak  se  zlo 
prepisalo,  isporedi  u  bugarskom  rukopisu  (gdje 
je  oblik  imenu  Kl^tomeštrica) :  I  dojde  Kl^to- 
meštrici  carici,  i  reče  jej:  ,0  gospožde  carice...' 
Starine.  3,  170.  (oko  1350). 

KLIVERA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
podrinskom.    Zemja  u  Kliveri.   Sr.  nov.  1868.  33. 

KLIVILO,  n.  vidi  klilo.  —  U  jednoga  pisca 
XVIII  vijeka.  Kamenito  voće  u  klivilo  metati. 
J.  S.  Re|.ković  47.  Ako  nisi  još  u  jesen  duda  ili 
voćne  sijao  kosti  kuda,  i^e  si  sada  iV  kud  hoćeš 
meci  u  klivilo.  85.  Pak  srizane  (loze)  u  klivilo 
dio...    215. 

1.  KLfZA,/.  u  Vukovu  rječniku:  u  djece  kad  se 
igraju  dugmeta  nekako  dugme,  dvije  klize  idu  u 
jedno  , cijelo',  ali  ima  kliza  što  vrijede  dva  cijela, 
cf.  polče. 


Digitized  by 


Google 


2.  TTT.TZA 


88 


BXOBUČAB, 


2.  KLTZA,  /.  vidi  kliska.  —  Načineno  u  tMŠe 
vrijeme.  —  U  SiUekovu  tjedniku:  ,8chlitt8ohuli*. 

KLIzAK,  kliska^  adj.  vidi  klizav.  —  Od  zviii 
vijeka,  a  iemedu  rječnika  u  Vukovu  (vide  klizav). 
Nek  mu  bude  moćnos  kliska.  J.  Kavaiiin  290^. 
Ta  sn  kliske  vrleti  i  jazi.    Osvetn.  4,  19. 

KLtZALICA,  /.  vidi  klizalište. 

KTitZATjiŠTE,  n.  n^esto  gdje  se  sitni  fudi  kli- 
gaju  po  Udu  za  zahatm.  —  U  naše  vrijetne  u 
Hrvatskoj,  Mjesto  de  se  daći  ili  djeca  klizajo, 
soTu  klizalidtem  ili  klizalioom.  (u  Lici).  .1.  Bog- 
danović. 

KLtZATJTE,  n.  c^jelo  kojijem  se  ko  kliza.  —  U 
Vukovu  rječniku. 

KLtZATI  SE,  kllzam  so,  itnpf.  kad  se  kotne 
noge  pomiču  (hotimice  ili  tiehotice)  ne  podižudi 
se  kao  kod  običnoga  hoda,  jer  je  tle  (n.  p.  led) 
vrlo  glatko.  ka£e  se  o  čefadetu,  o  tMgama^  o  obući, 
tnoie  se  zbiti  i  kad  se  stoji  i  kad  se  ide.  često  se 
kaže  u  tiaie  doba  o  zimskoj  zabavi  kad  se  čefad 
na  ovaj  tMČin  miču  i  trče  po  ledu.  —  Akc.  se 
mijeiia  u  praes.  1  i  2  pl.:  klizdmo,  klizite,  i  u 
aor.  2  t  8  sing.  kltzft.  —  Ne  zna  se  dobro  oblik 
praslavettskoga  korijetia:  po  stslov.  sliz'Bk'b,  pof. 
(po)ćlizać  8iQ,  gor4u)luž.  sHznjć  so,  donoluž.  sliz- 
nuš  (i  lit.  sligti)  kao  da  je  korijen  sliz,  te  može 
biti  da  se  utnetlo  k,  i  tako  postao  korijen  skliz, 
i  to  več  u  staro  doba,  isporedi  novoslov.  sklizati, 
rus.  cKaHSHjTi.,  bjelorus.  sklizać  ša;  kasnije  može 
biti  da  je  u  tic^em  jeziku  otpalo  s  sprijeda  jer 
se  shvatilo  kao  da  je  prijedlog,  ali  se  u  češkom 
i  pofskom  jeziku  nalaze  riječi  kojima  kao  da  je 
korijen  krhlz,  isporedi  čež.  klzky,  kluzk^,  klouzati, 
poj.  kietzać,  kietsko;  po  ovome  moglo  bi  se  po- 
misliti da  je  praslavenski  korijen  ki.lz,  a  da  se 
kasnije  dodalo  s  sprijeda.  —  U  tiašemu  se  jeziku 
pott>rduje  istom  zviii  vijeka  (vidi  klizak  i  kliza- 
vica),  a  između  rječnika  u  Vukovu  (,gleiten*  ,labor* 
s  primjerom:  Klizaju  se  noge).  Da  mu  se  noge 
ne  klizaju  po  strani  i  po  kamedu.  Vuk,  živ.  215. 
—  U  ovom  je  pritr^eru  praes.  klTžem  se :  Kližu 
mu  se  opanci.  Bos.  vila.  1889.  51.  —  fj  prene- 
aenom  smislu:  potezati  se  po  kofenima  ili  puzati 
(ako  nije  štamparskom  griješkom  z  mj.  c).  Mar- 
dokeo  ne  kliza  se  prid  Amanom  kako  svi  ostali. 
L  J.  P.  Lučić,  razg.  3. 

KLtZAV,  a€y.  (n.  p.  put)  po  kojemu  se  noge 
klizaju.  —  IJ  tiaše  t)rijemey  a  između  rječnika  u 
Vukovu  (n.  p.  put  ,schlup£rig*  ,lubricu3*).  —  Me- 
taforiiki.  Skupfitinari,  |udi  odabrani,  pošteni,  ne 
se»ćaja  se  nikakve  (udske  slabosti,  nikakve  kli- 
mave prilike.    M.  Đ.  Milićević,  medudnev.  291. 

KLtZAVICA,  /.  klizav  put.  —  Od  xviii  vijeka, 
a  između  rječnika  u  Vukovu  (,8chlupfrig  zu  gehen' 
,lubrica  via*).  Na  klizavici  padne  čovek.  D. 
Obradović,  basn.  67.  Za  to  će  put  Aihov  biti 
kao   klizavica  po  tami.    Đ.  ĐaniĆić,  jer.  23,  12. 

KLiZITI,  klizim,  impf.  vidi  klizati  se.  —  U 
Vukovu  rječniku :  kliziti,  klizi  ,gleiten*  ,labor*. 

KLIZNUTI,  kliznem,  pf.  dovući  se,  izvući  se 
kao  klizajuči  se.  —  U  naše  vrijeme,  a  između 
rjeinika  u  Stuličeim  (v.  iskliznuti).  AV  kud  kliznu 
te  iskrice  žarke?  Osvetn.  1,  64.  Tu  kliznuše 
Jamakovi  mami,  a  liznuše  Petrov  obraz  plami. 
6,  48.  Opet  mu  klizna  glas ...  L.  K.  Lazarević, 
OĐ  zna  sve.  42. 

KLOBAČA,  /.  nekakva  bifka?    Klobača  (klo- 
bu6ac?)  (Vujović).    B.  Šulek,  im.  147. 
KLOBAS-,  vidi  kobas-. 
KLOb6dAN,  i».  varak,  kozar.  —  U  Vukovu 


rječniku:  ,knistergold,    rauschgold^    ,aurum    tre* 
mulum^,  cf.  šik,  žik.  —  Nepoznata  postaiia, 

KLOBI^CI,  Klobuka,  m.  pl.  ime  mjestu  u  Grttoj 
Gori.  —  U  narodtioj  pjesmi  crnogorskoj  našega 
vremena.  Niz  Klobuke  tu  slomide  Turke.  Pjev. 
crn.  299l>. 

1.  KLOBI^ČAC,  klobučca  (klobušca),  m.  dem. 
1.  klobuk.  —  Od  XVI  vijeka,  a  između  rječnika 
u  Mikafinu  (klobučac,  mali  klobuk  ,pileolus,  pi- 
leolum*),  u  Belinu  (cappelletto,  diminutivo  di  cap- 
pello*  ,pileolus*  171*;  ,beretta*  ,capitis  tegmen*; 
,berettina*  ,pileolus'  138l>),  u  Bjelostjenčevu  (kaj- 
kavski klobučec  ,pileolus  1.  pileolum*),  u  Jam- 
brešićevu  (klobučec  ,pileolum*),  u  Voltigijinu  (,cap- 
pellino,  cappelluccio^  ,hutclien'),  u  Stulićevu :  klo- 
bučac i  klobučec  (iz  Habdelićeva)  ,pileolus'. 

tu  u  pravom  smislu.  Pak  mu  daj  dva  sira  i 
kravaj  i  crven  klobučac.  M.  Vetranić  2,  327. 
Klobučca  pomače  hteć  se  pokloniti.  H.  Lučić 
251.     Klobučac  na  glavi.   Jačke.  38. 

b.  u  pretiesetwm  smislu,  bifke  i  gfiva.  —  Između 
rječnika  u  Mikafinu  (klobučac,  trava  ,acetabulum, 
umbilicus  Veneris*),  u  Belinu  (,fongo,  escremento 
di  terra  o  albero*  ,fungus'  323«),  u  Bjelostjenčevu 
(klobučec,  trava,  božurak  ,acetabulum,  umbilicus 
Veneris*;  v.  gliva);  u  Stulićevu  (klobučac  i  klo- 
bučec ,umbilicus  Veneris,  herbae  species ;  fungus 
boletus').  Klobučac,  vrsta  travice  koja  raste  po 
zidovih.  M.  Pavlinović.  Klobučac  (klobučić),  slov. 
klobučec  (cotyledon;  cyclamen),  po},  ktobuczki 
(campanula),  1.  ombilico  di  Venere  (SiA,  Pizzelli, 
Stulli),  cimbalaria  (Kuzmić,  Đurante),  Cotyledon 
umbilicus  Huds.  (Vodopić) ;  2.  artanita  (Bartulović), 
Cjclamen  hederaefolium  Ait.  (Visiani,  Petter); 
3.  Cjclamen  europaeum  'L.  (Visiani);  4.  fungus 
lacteus  (Đellabella),  Agaricus  lactifluus  L.  B. 
Šulek,  im.  147.  —  i  s  pridjevima :  Klobučac  mali, 
Cyclamen  vernum  Echb.  (Visiani).  Klobučac  veli, 
1.  Cotyledon  umbilicus  Huds.  (Visiani) ;  2.  Coty- 
ledon  horizontalis  Guss.  (Visiani).    147. 

c.  I*  prenesenom  smislu,  znak  "  za  akcenat 
(accenlus  circumllexus).  —  U  jednoga  pisca  Du- 
brovčanina XVIII  vijeka.  Nadstavih  klobučac  rije- 
čima pokratjenijem,  na  priliku:  ,k&,  tv6,  mil*  etc., 
to  jes  ,koja,  tvoje,  moju'  etc.    I.  Đorđić,  uzd.  v. 

2.  KLOBUČAC,  klobučca,  m.  dem.  2.  klobuk. 
—  U  Bjelostjenčevu  rječniku:  (kajkavski)  klo- 
bučec na  vode  ,bulla*. 

3.  KLOBUČAC,  Klobučca,  m.  tnjesno  ime.  — 
U  spotneniku  xiv  vijeka.  Na  Klobučbcb  na  Oso- 
govu.    Glasnik.  27,  291.  (1351). 

KLOBTjČAK,  klobiička,  rn.  dem.  klobuk.  — 
Od  XVII  vijeka.  Pak  mu  dajte  košu)u  i  S  Aom 
klobučak.    M.  Divković,  plač.  98. 

KLOBUČAR,  klobučdra,  m.  čovjek  koji  po 
svome  zanatu  gradi  klobuke.  —  Akc.  kaki  je  u 
gen.  sing.  taki  je  u.ostalijem  padežima,  osim  nom. 
sing.,  i  voc. :  klobučaru  (klobučare),  klobučari.  — 
Od  XIII  vijeka,  a  između  rječnika  u  Mikafinu 
(klobučar,  koji  klobuke  čini  ,pilearius*),  u  Belinu 
(,cappeIlaio,  quello  che  fa  o  vende  cappelli*  ,pi- 
learius'  171*;  ,chi  fa  o  vende  berette,  berettajo* 
,pileo*  13Hb),  u  Bjelostjenčevu  Gpil^Oj  pileator, 
pilearius*),  u  Jambrešićevu  (,pileo*),  u  Voltigijinu 
(,cappellajo*  ,hutmacher*),  u  Stulićevu  (,pileoram 
vel  petasorum  opifex*),  u  Vukovu  (vide  šešir^ja 
s  dodatkom  da  se  gov&ri  u  Dubrovniku),  u  Da- 
ničićevu  (klobučarB  ,qui  pileos  conficit*). 

a.  u  pravom  smislu.  Strezo  klobučars.  Mon. 
serb.  63.  (1293—1302).  Klobučaru  inoči>skyimb. 
Glasnik.  24,  269.  (1388).  Papirgije  i  još  klobučari 
M.  A.  Be}ković,  sat.  K8b.    Tražite  si  drugoga  maj- 


Digitized  by 


Google 


KLOBTJČAE, 


84 


1.  KLOBUK 


stora,  na  prilika  jednoga  klobućara.  A.  T.  Bla- 
goj ević,  khin.  33. 

to.  prezime.  —  Od  xv  vijeka  (a  vidi  i  klobu-  ' 
6arev).  Mat^jem  Klobučarem.  Mon.  croat.  68.  ' 
(1447).  Ot  kneza  Klobučara.  Starine.  12,  36.  ' 
a712).  Strijo  j'  Prajze  frajte  Klobučaru.  Š.  | 
Stefanac   10.     Klobučar.    Schem.  Heii.  1871.  110.  | 

1.  KLOBUČARA,  /.   vidi  2.  klobucina.   —   U  \ 
jednoga  pisca  ovoga  vijeka.     Sanke  nisu   po  to-  j 
nule,   zašto   su  načinene  kao  korito  i  to  kožom 
pak  preko  i^e  klobučarom  obvijene.    S.  Tekelija. 
lotop.  mat.  sr.  119,  62—63.     Pokrov  i  ćela  čerga 
obložena  je  ot  klobučare  (filca).    67. 

2.  KLOBUČAEA,/.  kutija  gdje  se  hrani  klobuk. 

—  isporedi  klobučnica.  —  Jamačno  nacineno 
ialijanskijem  nastavkom  ara  (u  Toskani  aja),  ispo- 
redi capponaja,  piccionaja  (capponara,  piccionara) 
itd.  —  U  Štulićevu  rječniku :  ,cappelliera*  ,pi- 
loorum  theca,  cuatodia,  caliendrumS  t  m  naše 
vrijeme  u  Dubrovniku.    P.  Budmani. 

KLOBUC.'AREV,  a^.  koji  pripada  klobučaru. 

—  Može  se  kazati  i  klobučarov.  —  U  spomeniku 
XIV  vijeka  u  mjesnom  imenu  (Klobučarev  Do), 
može  biti  da  postaje  od  prezimena  Klobučar 
(isporedi  klobučar,  b).  KonB  Klobučareva  Dola. 
Deč.  hris.  56. 

KLOBUČAKIĆ,  m.  prezime  (uprav  dem.  klo- 
bučar, ili  po  ocu  klobučaru).  —  Od  xvi  vijeka, 
a  između  rječnika  u  Daničićevu  iKlobučariĆB). 
Pogibe  Hasanb  Klobučarićb  na  Turovu  1594. 
Okdz.  pam.  saf.  85.  —  I  u  naše  vrijevie  u  Hr- 
vatskoj. 

KLOBUČARIJA,  /.  vidi  klobučarstvo. 

KLOBU  ČARKA,  /.  žensko  čefade  što  po  svom 
zanatu  gradi  klobuke.  —  Načif'ieno  u  naše  vrijeme. 

—  U  Šulekovu  rječniku:  ,hutmacheriii*. 

1.  KLOBUČARNICA,  /.  u  Štulićevu  rječniku 
uz  klobučara.  —  nije  dosta  pouzdano. 

2.  KLOBUČARNICA,  /.  mjesto  gdje  ae  grade 
klobuci.  —  Xačineno  u  naše  vrijeme.  —  U  šule- 
kovu rječniku:  ,huttabrik*. 

KLOBUČAROV,  adj.  vidi  klobučarev. 

KLOBUČARSKI,  adj.  koji  pripada  klobuča- 
rima. —  Od  XVI  n  vijeka.  Dok  majstorom  po- 
stane od  zanata  klobučarskoga.  A.  T.  Blagojević, 
khin.  34. 

KLOBUČARSTVO,  n.  klobučarski  posao  %li 
zanat.  —  Sačineno  u  naše  vrijeme.  —  U  Šule- 
kovu rječniku:  klobučarija,  klobučarstvo  ,hut- 
macherei,  hutmachorhandwerk'. 

KLOBUČAST,  adj.  koji  je  tialik  na  klobuk.  — 
Nacineno  u  naše  vrijnne.  —  U  šulekovu  rječ- 
niku: ,hutf6rmig'. 

KLOBU  ČIČA,  /.  zmija  klobučica,  Naja  tripu- 
dians  Merr.,  otrovna  zmija  u  Indiji.  —  Ij  jednoga 
pisca  XVII  vijeka  koji  je  ovu  riječ  načinio  prema 
portug.  cobra  do  capello.  Od  jedne  zmije  )utice 
koja  se  zove  u  onijoh  stranah  zmija  klobučica 
bi  ujedeu  u  nogu.    B.  KaSič,  fran.  129. 

1.  KL(JBUČIĆ,  m.  drm.  klobuk.  ~  Od  xvii 
vijeka. 

JI.  u  pravom  .tmislu.  —  Između  rječnika  u  Be- 
linu  (.cappclletto,  diminutivo  di  cappollo'  ,pile- 
olus')  171»,  u  Stulićeru  uz  klobucac,  u  Vuhtrn 
(dim.  V.  klobuk).  Uze  dvije  dolamice  kratke  od 
stare  slite  baratino;  od  ist«  učini  za  pokriti  glavu 
jedan  kl  obučio.  B.  Kašić,  iri.  20.  Nutri  je  moj 
dragi  v  črnem  klobučiću.  Nar.  pjes.  istr.  2,  87. 
Kosi  niju  zlatne  spravi  pod  klobučići.  Nar.  prip. 
mikul.  31.     Crven  trči  po  putiću,  u  crvenu  klo- 


bučica, crven  viče :  ta^  ta,  otvori  mi  vrata,  odgo- 
netfaj:  pijetao.    Nar.  zag.  nov.  164. 

b.  u  Dubrovniku  u  naše  doba  znaci  ne  samo 
mali  klobuk,  nego  i  ženski  klobuk,  pa  bia  velik 
ili  malen.    P.  Budmani. 

e.  neke  bifke.  —  Između  rječnika  u  Vidcocu 
(nekaka  trava  s  dodatkom  da  se  govori  u  Du- 
brovniku). KlobuČič,  jadić  ,Aconitum*.  Flora 
croat.  184.  Klobučić,  1.  cimbalaria  (Pizzelli. 
Skurla;,  Linaria  cymbalaria  L.  (Visiani);  2.  um> 
bilicus  Veneris  (Pizzelli,  Stulli),  Cotjledon  um- 
bilicus   Huds.,    v.  Klobučac.    B.  Šulok,    im.  147. 

il.  mjesno  ime.  —  U  spomeniku  pisanome  crkre- 
nijem  jezikom  prije  našega  vremena  (sa  St  mj.  ć.. 
KlobuČist.    Spom.  stoj.  184. 

2.  KLOBUČIČ,  m.  dem.  2.  klobuk.  —  U  nav 
vrijeme  u  Dubrovniku.  ,JoS  će  daždjet,  po  vodi 
su  klobučići'.    P.  Budmani. 

1.  KLOBUCINA,  /.  augm.  klobuk.  —  U  Be 
Unu  rječniku:  ,cappellaccio,  cappello  vecchio' 
,pilous  vetus*  171*;  u  Voltigijinu:  ,cappellaccio* 
,ein  grober,  alter  hut* ;  u  Siulicevu :  ,vili8  pilou.s 
immanis  pileus';  u  Vukovu:  augm.  v.  klobuk.  — 
/  kao  mjesno  ime.  Klobucina,  vrh.  Lič  u  gor- 
skom kotaru. 

2.  KLOBUCINA,  /.  pust,  pustina,  od  čega  » 
grade  klobuci.  —  r  Vukovu  rječniku:  ,der  filz* 
,coactile^ 

KLOBUČITI,  kl6bučim,  impf.  pokrivati  (kao 
klobukom)  ?  —  U  naše  vrijeme  (sa  se,  pasivnoj. 
Krov  se  slamom  klobuci.  Lukovdo.  —  U  jednoga 
pisca  čakavca  xvi  vijeka  inm  part.  praet.  pa<s. 
klobučen;  smisao  nije  jasan,  može  biti  da  znati: 
pokriven  kubetom,  te  bi  rijeČ  klobuk  tada  značila 
i  kube,  trulo.  (Inocencij  I  papa)  umri  i  pogreben 
bisi  ka  klobučenomu  med  vidu  (jeli  to  basilica 
ursiana?).    Š.  Kožičić  11^. 

KLOBUČITI  SE,  kl6bučim  se,  impf.  birati, 
nabubrivati  se.  —  U  naše  vrijeme.  Tuda  se  klo- 
buoo  nihovo  (ženske)  široke  Salvare.  M.  Đ.  Mili- 
ćević,  medudnev.  49. 

KLOBUČKATI,  klobučkam,  impf.  igrati  se  na 
novce  ili  puceta  miješaj uć  ih  u  klobuka  uz  pi- 
tane:  »pismo   ili   glava?'  u  Prigorja.    F.  Hefele. 

KLOBUČKI,  adj.  koji  pripada  Klobuku  (vidi 
1.  klobuk,  d).  Gospodaru  klobučki  dizdaru!  Nar. 
pjes.  vuk.  4,  505.  I  pred  Aima  klobuČkog  diz- 
dara.   Ogled.  sr.  89. 

KLOBUČNK^A,  /.  mdi  2.  klobučara.  —  Naci- 
neno u  naše  vrijeme.  —  U  Šulekovu  rječniku: 
,hutfutteral ;  hutschachtel*. 

KLOBUČNIK,  m.  čovjek  što  prodaje  klobuke. 
—  Način 'no  u  naše  vrijeme.  —  U  Šulekovu  rječ- 
niku: ,huthandler'. 

KLOBUČNAK,  m.  kalup  za  klobuk.  —  Nači- 
tieno  u  naše  vrijeme.  —  U  Šulekovu  rječniku: 
,hutform ;  hutetock*. 

1.  KLOBUK,  klobuka,  m.  a)  galerus,  kapa 
(obično  od  pustine)  tvrda,  ukočena;  b)  petasus, 
causia,  razlikuje  .se  od  a)  tijem  Što  ima  obodj 
vidi  šešir,  prvo  je  značene  po  istočnijem  kraje- 
vima, drugo  po  zapadnijem  (ne  samo  u  Dubrov- 
niku), ne  m(t:e  se  u  svakom  prin^eru  znati,  koje 
je  pravo  značene.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing. 
taki  je  u  ostalijem  padežima,  osim  nom.  i  are. 
sing.,  i  voc. :  klobuče,  klobuci.  —  Biječ  je  pra- 
šta venska,  isporedi  stslov.  klobuki*  ,pileas',  rus. 
KMoovK'L,  kaluđerska  kapa,  češ.  klobouk,  poj.  klo- 
buk. —  j(tš  u  praslacensko  doba  prešla  je  iz  koga 
turskoga  jezika,  te  je  jamačno  ista  rijeČ  što  Afi^- 
nije  kalpak  (vidij.  —   U  svijem  je  rječnicima:  u 


Digitized  by 


Googlv 


1.  KLOBUK 


85 


2.  KLOCATI 


Vrančičenu  (,galeru9 ;  pileus' ;  klobuk-Šira}  ,pe- 
tasus*),  u  Mikafinu  (,pileus,  pileum,  petasus,  ga- 
lerus'),  u  Belinu  (,cappello,  quello  che  si  porta 
in  capo  per  coprirlo'  ,pileus*  171*;  ,beretta*  ,ca- 
pitis  tegmen*  188b),  u  Bjelostjenčevu  (klobuk, 
uaglavak  ,pileus  et  pileum,  tegmen  capitis*.  2. 
klobuk  široki,  škrjak  ,petasus,  pileus  latus,  ga- 
lerus*),  u  Jambrešićevu  (pileus*),  u  Voltifjijmu 
(,cappello'  ,hut'),  u  StuUćevu  (,petasu3,  pileus'),  u 
Vukova:  1.  ,die  miitze  (hut  ohne  krempei'  ,ga- 
lerus*.  2.  (u  Dubrovniku)  ,der  hut^  ,petasusS  cf. 
šešir.  3.  (u  Boci)  ,ein  getreidemass'  (od  po  bukilo, 
bagaša)  ,modu  genus';  u  DaniHćevu  (klobukb 
,  pileus*). 

a.  u  jednom  od  dva  zriačetUt  sprijeda  kazana. 
Zemfa  jemu  brSme,  kameuije  jemu  moiiysta,  nebo 
jemu  klobukb,  zlotvorbniku  človeku !  Starine. 
10,  277.  (xiv  vijek).  Ošće  hoćemo  da,  ako  bi  neki 
nekomu  vzel  klobuk  ali  beri  tu,  plati  jedan  cekin 
zlatni.  Stat.  krČ.  ark.  2,  286.  Klobukb  jedanb 
crvena  grimiza  sa  biseromb.  Mon.  serb.  49H. 
(1466).  Metače  u  klobuk  da  sudom  pritvore.  M. 
Marulić  91.  Da  bude  nosil  gardinalski  klobuk. 
Transit.  282.  Kardinali  jegdajizdet,  crvjen  klobuk 
da  noset.  Š.  Kožičić  28*.  Ne  bus  utrgne  i  stavi 
za  klobuk.  Š.  Menčetić  334.  Za  klobukom  nosiš 
perje.  M.  Vetranić  1,  28.  Gdi  tvoj  stric,  pri- 
mudri  Laus,  crjen  klobuk  prija.  Zeleni  po  tomu 
klobuk  smo  vidili.  gdi  glavu  drugomu  stricu  ti 
pokrili.  H.  Lučić  285.  Na  glavi  mu  svilan  klobuk, 
sinca  da  mu  je.  P.  Hektorović  9.  Na  glavi 
!*vojej  macedonijski  klobuk  nošaše.  Aleks.  jag. 
star.  3,  267.  Klobuk  snam  Antiohu  na  noge 
pade  i  pokloni  se.  302.  Perje  ga  judjaše  i  klobuk 
hrvatski.  D.  Baraković,  vil.  36.  A  klobuk  na 
strihu,  šćap  duba  drinova.  240.  Pod  klobucim 
kamilovcim  krajicnici  za  nim  jašu.  I.  Gundulić 
440.  Vode  mu  u  klobuku  donašahu.  F.  Glavinić, 
cvit.  121*.  Klobuk  sneti.  sviti.  64.  Spletoše 
jednu  krunu  na  način  klobuka.  Michelangelo. 
39.  Klobuk  zlatom  pram|en.  B.  Krnarutić  38. 
Da  ne  ima  hitkor  nositi  klobuke  oble.  M.  Bijan- 
ković  104.  Budi  glava,  bit  će  klobuk.  (D).  I 
klobuk  ima  svoju  sjen.  (D).  Ne  trebuje  po  daždu 
klobuk  iskat.  (D).  Zna  vladika  na  koju  glavu 
klobuk  8tav|a.  (D).  Poslov.  danič.  Stavi  na  glavu 
jedan  velik  i  težak  klobuk  od  olova.  A.  d.  Bella. 
razgov.  118.  ^S  klobukom  se  crnim  štitu.  J.  Ka- 
va£in  282».  C'ijem  sadar  jesu  neki  ne  p rovidjeni 
biskupati.  mogo  bih  se  jedan  klobuk  zeleni  i  ja 
zadobavit  B.  Zuzeri  242.  Volim  gledat  turske  sa- 
ruke  nego  rimske  cr|ene  klobuke.  J.  Filipović 
1,  167b.  Gledati  rimskih  kardinala  cr|ene  klobuke. 
A.  Kanižlić,  kam.  818.  Komu  je  na  glavi  kami- 
lovac  lijepi  klobuk.  Nar.  pjes.  bog.  68.  Šij  kožuh 
agosta,  a  pleti  klobuk  febrara.  (Z).  Poslov.  danič. 
Iza  prvoga  stupaja  ide  se  na  drugi,  mogo  bi  se 
zeleni  klobuk  promijenit  u  crjeni:  tolici  koji  bi- 
jahu biskupi  pak  biše  kardenali.  Đ.  Bašić  71. 
Biži  junak  priko  Italije  brez  klobuka  i  brez  sabje 
britke.  And.  Kačić,  razg.  129>^.  Da  jedan  služ- 
benik mimođe  svoga  gospodara  ne  skidajući  mu 
klobuk.  Ant.  KadČić  228.  Moj  će  sin  znati  klo- 
buke praviti.  A.  T.  Blagojević,  khin.  34.  S  bilim 
rukavicam,  s  klobukom  trokutnim.  I.  J.  P.  Lučić, 
bit;  49.  Odvila  se  zlatna  žica  od  vedra  neba, 
savila  se  prvijencu  oko  klobuka.    Nar.  pjes.  vuk. 

1,  57.  Kad  je  Petru  kita  dopanula,  ma  je  Petro 
meće  za  klobuka.  1,  235.  Već  on  klobuk  na  oči 
namiče.  1,  477.  Pod  pazuom  klobuk  svile  bele, 
za  klobukom  bela  kita  perja.  2,  302.  Turske 
kape  i  bijele  Čalme,  krasne  srpske  bijele  klobuke. 

2,  303.  Kupi  mi  ti  klobuk  belim  perjem.  Nar. 
pjes.  istr.  1,  26.    Zač  mi  mažurana  za  klabukom 


vene.  2, 17.  Za  klobuk  me  (ružu)  stavlaju.  2, 163. 
Vse  sluge  su  kra^u  klobuke  podmakli.  Jačke. 
157.  Vojšćanski  klobuk.  290.  Kome  je  Čela  za 
klobukom  (i  sam  se  sjeća).    Nar.   posl.  vuk.  147. 

b.  nekakva  mjera  za  žito  u  Boci  kotorskoj^  vidi 
u  Vukovu  rječniku. 

c.  kube,  trulo?  vidi  klobučiti. 

d.  mjesno  ime. 

a)  kao  da  je  nekakvo  mjesto  a  Bosni  ili  u 
Dalmaciji.  —  U  latinskom  spomeniku  (tobože  god. 
1078\  ali  vafa  da  nije  autentičan.  ,Sancti  Petri 
de  Olobuco'.    Doc.  rač.  114.  (1078). 

h)  ime  dvjema  selima  u  Hercegovini.  Statist, 
bosn.  119.  125;  drugo  je  utvrđeno^  vidi  u  Vukovu 
rječniku :  grad  blizu  Crne  Gore.  pomine  se  od 
xviii  vijeka.  Gospodari  od  Klobuka.  J.  Kayaniu 
231h.  ^iuta  guja  Šejović-Osmane  iz  Klobuka 
grada  bijeloga,  štono  Crnu  Goru  zatvorio.  Nar. 
pjes.  vuk.  4,  30.  Od  Klobuka  i  od  Korjenića. 
4,  434. 

e.  8  pridjevom  popovski,  neka  bifka.  Klobuk 
popovski,  aro  maggiore  (Parčić),  Arisarum  vul- 
gare  Targ.    B.  Šulek,  im.  147. 

2.  KLOBUK,  m.  kao  mjehurić  (od  same  vode) 
pun  vodene  pare  ili  vazduha  itd.  sto  izlazi  navrh 
vode,  n.  p.  kad  vri,  ili  kad  kiša  pada.  —  ispo- 
redi  bobuk,  božur,  klopac.  —  Ne  znam,  jeli  ista 
riječ  Što  1.  klobuk  (po  sličnosti  obličja),  ili  je 
riječ  onomatopejska,  isporedi  klokot,  klokun.  — 
U  naše  vrijeme,  a  između  rječnika  u  Vukovu 
(,die  blase  des  siedenden  was3ers*  ,bulla  aquae 
buUientis*  s  primjerom:  Izbijaju  klobuci).  Na 
gornemu  derdanu  slabo  se  kad  vidi  kamene  posred 
vode,  nogo  samo  k]učevi  i  klobukovi.  Vuk,  dan. 
2,  3u. 

KLOCALK  .'A,  /.  drvena  sprava  nalik  na  konsku 
glavu  u  koje  se  gubica  može  otvorati  i  zatvorati 
klocajući.  —  U  Vukovu  rječniku:  ,eine  holzerne 
dem  pferdekopfe  ahnliche  mascliine  deren  mund 
man  nach  belieben  auf-  und  zumachen  kann' 
.machina  lignea  caput  equinum  praesentans*.  ovaku 
je  glavu  imala  u  Dubrovniku  ,turica'  (griješkom 
t'oroje),  a  ja  sam  i  u  Požarevcu  1807  godine  uz 
mesojede  u  dvoru  kneza  Miloša  gledao  gdje  se 
momci  igraju  s  ovakom  klocalicom  (jedan  se 
obuče  od  prilike  kao  turica  da  mu  se  Judsko 
ništa  ne  vidi,  pa  nom  gore  kloca  i  plaši  žene  i 
djecu),  ct".  turica. 

1.  KLOCANE,  71.  djelo  kojijem  se  kloca  (vidi  1. 
klocati).  —  U  Vukovu  rječniku  :  ,das  schnappen' 
,frondor'. 

2.  KLOCANE,  n.  djelo  kojijem  se  kloca  (vidi 
2.  klocati).  —  U  Belinu  rječniku  (sa  starijim 
oblikom  klocanje) :  ,gracidamento ,  il  gracidare 
deir  oca'  ,glangor*    354*. 

KLOCAEA,  /.  u  narodnoj  zagoned  našega  vre- 
mena. Šklocnu  klocara,  ču  se  do  cara .  .  .  odgo- 
netfaj:  razboj,  stan.    Nar.  zag.  nov.  189. 

1.  KLOCATI,  klocam,  impf.  otvorati  a  brzo  i 
silovito  zatvorati  gubicu  tako  da  đoni  zubi  o 
qorne  udaraju  s  mkom  bukom  (kao  n.  p.  kad  pas 
hvata  muhe).  —  isporedi  šklocati.  —  Biječ  je 
onomatopejska  od  glasa  kloc  što  se  čini  da  se 
čuje  kad  zubi  udaraju  jedni  o  druge.  —  U  naše 
vrijeme,  a  između  rječnika  u  Vukovu  (,schnappen* 
,dentibus  crepare*).  A  turica  je  jednako  klocala 
svojijem  zubima.  Vuk,  pism.  33.  Koiiska  glava 
s  velikijem  zubima  koja  je  tako  načiiiena  da  su 
se  usta  odozdo  mogla  lasno  otvorati  i  zatvorati, 
te  je  sve  klocala.    rječn.  kod  čoroje. 

2.  KLOCATI,  klocam,  impf.  o  glasu  u  gusaka, 
vidi  daktati,  gakati.   —  Biječ  je  onomatop^ska 


Digitized  by 


Google 


2.  KLOOATI 


(isporedi  1.  klocati).  —  U  Belinu  rječniku:  ,gra- 
cidare,  gridare  oome  oca*  ,clango*  354^;  u  Volti- 
gijinu:  ,gracidare,  graccolare'  ,quacken,  gacksern*, 
u  Stulićevu :  ,gracidare,  stridere,  o  gridare  come 
fanno  le  oche*  ,glociare*. 

KLOCE,  /.  pl.  u  Vukovu  rječniku :  vide  škloce 
8  dodatkom  da  se  govori  u  Hrvatskoj. 

KLOCNTJTI,  kl6cnem,  pf.  udariti  jedan  put 
zubima  o  zube,  perfektivni  glagol  prema  1.  klo- 
cati. —  Akc.  se  ne  mijena  (aor.  2  i  3  sing.  kl5cnu). 
—  U  Vukovu  rječniku  ue  klocati.  i  u  narodnoj 
zagoned  (kod  klocara)  ima  varijanta  klocnu  mj. 
šklocnu.    Nar.  zag.  nov.  190. 

KLOČNICA,  /.  mala  rijeka  u  Srbiji  u  okrugu 
kragujevačkom.  M.  Đ.  Milićević,  srb.  231.  — 
isporedi  Kloka. 

KLOFTOR,  m.  vidi  klaftar.  —  U  kinzi  pisanoj 
prošloga  vijeka  miješanijem  jezikom.  DuŽinoju 
držit  5  kloftori  i  3  stope;  širinoju  dva  kloftora 
i  pol;  visinoju  1  kloftor  i  2  pjadi  duvari  držet. 
Glasnik.  56,  209.  (1733). 

KLOK,  m.  izvor  u  Srbiji  u  okrugu  pirotskom. 
M.  Đ.  Milićević,  kraj.  srb.  172.  —  Va^a  da  je 
onomatopeja,  isporedi  klokot. 

KLOKA,  /.  ime  mjestima  u  Srbiji,  a)  selo  u 
okrugu  kragujevačkom.  K.  Jovanović  121.  — 
b)  mjesto  u  okrugu  smederevskom.  Livada  u 
Kloki.    Sr.  nov.  1864.  124. 

KL6kAČKI,  adj.  koji  pripada  selu  Kloci. 
Klokačka  (opHina).   K.  Jovanović  121. 

KLOKAIStE,  n.  vidi  klokot,  klokun.  —  Kao  da 
je  verbalni  supstantiv  od  glagola  klokati,  ali 
ovome  glagolu  nema  potvrde.  —  U  Bjelostjenčevu 
rječniku:  v.  kipućina,  i  u  Stulićevu:  v.  klokun 
s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  BjelostjenČeva. 

KLOKČANIN,  m.  čovjek  iz  sela  Kloke.  L.  Đur- 
dević.  —  Množina :  K16k6ani. 

KLOKČANKA,  /.  žensko  čefade  iz  sela  Kloke. 
L.  Đurdević. 

KLOKĆATI,  vidi  kloktati. 

KL6kINA  jaruga,  /.  ime  7njestu  u  Srbiji 
u  okrugu  kragujevačkom.  —  isporedi  Kloka.  li  iva 
u  Klokinoj  Jarugi.    Sr.  nov.  1865.  72. 

1.  KLOKOC,  m.  neka  bifka.  —  Između  rječ- 
nika u  Vukovu  (vide  klokočika  s  dodatkom  da 
se  govori  u  Crnoj  Gori).  Klokoc  (kloko6evina, 
klokočika),  rus.  icaeKaHKa,  KoaoKHTHHa,  K.40Ku<?Ka, 
po),  klokocina,  ktokoczka,  klekoczka,  6eš.  klokoč: 
(CI0C09),  amedamus  (u  mletačkom  rukopisu},  Sta- 
phylea  pinnata  L.  (Vuk),  v.  Klački,  Kločki.  B.  Šu- 
lok,  im.  147.  —  U  Dubrovniku  je  u  naše  vrijetne 
prezime,  ali  s  drugijem  akcentom:  K16ko6,  Klo- 
k66a.    P.  Budmani. 

2.  KL6kOČ,  Klok66a,  m.  mjesno  ime. 

a.  selo  u  Hrvatskoj  u  županiji  modruško- riječkoj. 
Razdije).  59. 

b.  mjesta  u  Srbiji,  a)  u  okrugu  kragujevačkom. 
Livada  u  Klokoću.  Sr.  nov.  1875.  737.  —  h)  u 
okrugu  smederevskom.  liiva  u  Klokoću.  1873. 
611. 

KLOKOČANIN,  m.  čovjek  iz  sela  Klok6ča.  V. 
Arsenijević.  —  Množina:  K16kočani. 

KLOKOC  EV  AC,  Klokočevca,  m.  mjesno  ifne. 

u.  u  Hrvatskoj,  a)  dva  sela  u  županiji  bjelo- 
varskoj-križevačkoj.  Razdije).  106, 109.  —  h)  (kaj- 
kavski) Klokočevec,  selo  u  županiji  zagrebačkoj. 
81. 

b.  selo  u  Slavoniji  u  županiji  virovitičkoj.  134. 

c.  selo  u  Srbiji  u  okrugu  krajinskom.  K.  Jo- 
vanović 124. 


86  KLOKOTATI,  a. 

KL0K6ČEVrK,  m.  n^esno  ime. 

a.  selo  u  Slavoniji  u  županiji  požeškoj,  Razdije}. 
122. 

b.  brdo  u  Bosni.  Glasnik.  20,  278.  353;  21,  303. 

KLOkoČEVINA,  /.  vidi  1.  klokoč.  —  Između 
rječnika  u  Vukovu  (vide  klokočika  8  dodatkom 
da  se  got^ori  u  Crnoj  Gori). 

KLOKOČICA,  /.  u  Vukovu  rječniku :  grah  sitan 
mrki  ,art  bohne^  ,pliaseoli  genus'  s  dodatkom  da 
se  govori  u  Srijemu. 

KLOKOČIĆ,  m.  prezime.  —  xvi  vijeka,  Domjan 
Klokočić.    Mon.  croat.  228.  (1527). 

KL0K6ČIKA,  /.  vidi  klokoč.  —  Između  rječ- 
nika u  Vukovu  (jdie  pimpemuss*  ,Staphylea  pin- 
nata Linn.').  Klokočika,  Staphylea  pinnata  L. 
(Pančić,  Vuk),  v.  Klački,  Kločki,  Klokoč,  Kloko- 
čevina.    B.  Šulek,  im.  148. 

KL0K6ČIK0V,   adj.  koji  pripada   klokočici. 

—  U  Vukovu  rječniku:  ,von  pimpernuss*  ,e  sta- 
pliylea  pinnata*. 

KLOKOČIKOVINA,  /.  klokočikovo  drvo,  drvo 
od  klokočike.  —  U  Vukovu  rječniku:  ,da8  hoU 
der  pimpernuss*  ,lignum  8taphyleae  pinnatae*. 

KLOKOČKI,  a^;.  koji  pripada  selu  KlokoČo. 
V.  Arsenijević. 

KLOKOČKIlii  A,  /.  žensko  čelade  Ie  sela  Klo- 
koča.    V.  Arsenijević. 

1.  KLOKOT,  m.  buka  što  čini  voda  kad  silo- 
vito izv^ire.  —  Riječ  je  praslavenska,  isporedi 
stslov.  klokoti>,  rus.  kao  koti,,  čeŠ.  klokot.  —  Po- 
stane je  po  onomatopeji  (vidi  klokotati),  isporedi 
klok,  klokun.  —  Između  rječnika  u  Vukovu  (,das 
gerausch  des  hervorsprudelnden  wassers*  ,sonus 
aquae  scaturientis*).  Šarka  koka  sedi  kraj  plota ; 
otud  ide  voda  klokotom,  te  odnese  šarku  koku 
od  plota,  odgonetfaj:  djevojka  i  svatovi.  Nar.  zag. 
nov.  40. 

2.  KL6k6t,  m.  mjesno  ime.  —  Po  svoj  je  pri- 
lici isprva  ime  vodi,  te  je  ista  riječ  Što  1.  klokot 

a.  u  Daničićevu  rječniku:  Klokotb,  selu  je  Bu- 
drezima  manastira  Ravanice  iŠla  međa  ,otb  Klo- 
kota  na  sladimu  jablbku*  (Mon.  serb.  198  god. 
1381).  Klokot,  (selo)  na  Moravi  vise  Budrega. 
S.  Novaković,  novo  brdo.  35. 

b.  u  Bosni,  voda  i  selo.  a)  rijeka.  T.  Kova- 
ćević  66.  —  b)  selo  u  okrugu  bihaćkom.  Statist, 
bosn.  47.  —  pomine  se  od  xvii  vijeka.  Petar 
Zrinski  robi  okolu  Ižačića  i  Klokota.  P.  Vite- 
zović,  kron.  192. 

KLOKOTANE,  n.  djelo  kojijem  (voda)  klokoće. 

—  U  Stulićevu  rječniku :  v.  klokui  s  dodatkom 
da  je  riječ  ruska,  i  u  Vukovu ;  ,da8  hervorsprudeln 
des  wassera^  ,sonus  aquae  scaturientis*. 

KLOKOTATI,  kl6koćem,  impf.  bučati,  o  vodi 
koja  silovito  izvire  (a  i  koja  vrt) :  uprav  je  ono- 
matopeja^  jer  se  kod  toga  čuje  glas  kao  klok^  klok. 
može  značiti  i  drugu  koju  buku.  —  Riječ  je  pra- 
sla venska  (0  vodi),  isporedi  stslov.  klokotati,  rus. 
iMOKOTaTb,  češ.  klokotati.  —  Između  rječnika  u 
Bjelostjenčevu  (klokoćem,  klokotati  kot  štrok  ,glo- 
tero'),  u  Jambrešićevu  (klokoćem  ,gloctoro*),  u 
Voltigijinu  (s  praes.  klokoćem  ,tachinare'  ,da8 
geschrev  der  indianischer  hiihner*),  u  Stulićevu 
(klokotati,  klokotjem,  v.  klokui^ati  8  dodatkom 
da  je  riječ  ruska),  u  Vukovu  (,hervor8prudeln, 
hervorrauschen*  ,3caturio  cum  strepitu*). 

a.  0  vodi.    Klokotaše  (reka)  jako  vfitar  po  moru 

i  potapjaše  gržsnije.  Pril.  jag.  ark.  9,  115.(1468). 

I  jagmili  uz   Klokote  klete   gdje  klokoću  izvori 

krvavi,  sedam  vrela  jedan  za  drugijem.    Osveta. 

I  7,  31.  —  i  0  čemu  žitkome  (0  vinu)  u  sudu  kad 


Digitized  by 


Google 


KLOKOTATI,  a.  87 

se  %£  i^ega  toH.  Pogače  se  tu  navuku,  kokoši  se 
tu  natoku,  čuturom  se  tu  klokoće.  V.  Đošen  168^. 

b.  0  trubi f  vidi  primjer  kod  1.  klicati,  1,  a,  c). 
Trubj  ratBnyje  klokodtušte  (u  drugom  rukopisu). 
Danilo  842. 

e.  0  glcisu  u  rode  i  u  budije.  vidi  u  Bjelostjen- 
Čevuy  JambrešićevUf  Voltigijinu  rječniku. 

(I.  grohotati,  klopotati.  Starca  komu  klokoću 
kosti  načiniti  pristalijem  mladićem.  Bos.  vila. 
1887.  843. 

KLOKOTI,  m.  pl.  ime  seocu  u  Bosni  u  okrugu 
sarajevskom.   Razdije|.  14. 

KL0K6tICA,  /.  stakleni  sud  za  vino  tako  na- 
6i1^en  da  kad  se  iz  tiega  pije,  vino  teče  klokoćuči. 

—  U  Bjelostjenčevu  rječniku:  klokotica,  kloko- 
tuša,  steklo  klopotlivo  ,calix  bombilius,  quia 
bombum  sive  sonum  emittit,  dum  homo  ex  eo 
bibit,  vulgo*  regula,  i  u  JambreŠićevu :  ,carche- 
sium,  gloctorium^  ^ 

KLOKOTNICA,  /.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugu 
Done  Tuzle.    Statist,  bosn.  87. 

KLOKOTUŠA,  /.  vidi  klokotica.  —  U  Bjelo- 
stjenčevu rječniku  kod  klokotica. 

KLOKOVAC,  Klokovca,  m.  (kajkavski)  Klo- 
kovec,  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  županiji  varaž- 
dinskoj.   BazdijeJ.  101. 

1.  KL6kTATI,  klokćem,  impf.  glas  u  ptice.  — 
isporedi  kliktati  i  klokotati.  —  U  jednoga  pisca 
XVIII  vijeka.  (Ptice)  cikću,  klokću  i  piskuću  . . . 
A.  Kamžlić,  ro2.  6.  Svako  se  tu  srdi . . .  klokčuć 
(sic)  žuna.   6. 

2.  KLOKTATI,  kl6kćem,  impf.  vidi  klokotati. 

—  U  jednoga  pisca  našega  vremena  (ć  stoji  u 
inf.  klokćati  i  u  prostijem  vremenima  po  pre- 
zentu). AV  buzdovan  ne  stizao  Vuka,  no  ronuo 
u  bare  i  mlave,  pa  su  mlave  klokćale  krvave. 
Osvetu.  7,  32. 

1.  KLOKl^N,  m.  vidi  1.  klokuA.  —  U  ^evemoj 
Dalmaciji.  Klokun,  1.  klokot;  2.  mjesto  gdje 
voda  izvirući  k)uča,  mala  vru)a  (vri|e  što  u  more 
izvire)  u  Podgori  zove  se  klokun.   M.  Pavlinović. 

2.  KLOKUN,  m.  čep  na  maloj  lađi,  što  zatis- 
kuje  rupu  kroz  koju  se  pušta  voda  u  lađu  kad 
se  rasuši,  vidi  2.  klokun.  Drvo  kojijem  zatiski- 
vaju  tu  lukiiu  (na  lađi)  zovu  ,čep'  (u  Cavtatu), 
a  izvadit  čep  da  prodre  more  zovu  .pustit  čep', 
na  Lastovu  kažu  ,klokun',  i  , pustit'  ili  ,izvadit 
klokun'.    L.  Zore,  rib.  ark.  10,  325. 

1.  KLOKdir,  m.  vidi  klokot.  —  Onomatopeja  je 
kao  klokot.  —  Od  xviii  vijeka  u  Dubrovniku,  a 
između  rječnika  u  Belinu  (,il  getto,  che  fa  V  acqua 
o  altro  liquore  nel  suo  gorgogliamento'  ,liquor 
esultim  aestuans'  353l>)  gdje  se  noj  prije  nahodi, 
i  u  Stuličevu  (,bolla,  rigonfiamento  d'  acqua  o 
d'  altri  liquori  nel  bollire,  onde  spumanti  dol 
mare,  il  rigettar  quasi  gorgogliando'  ,bulla,  undae 
mariš  spumantis,  vomitio  vehemens*).  Eto  izne- 
nada počiiie  vret  priko  kraj&  od  rečene  bačve 
čudna  poplavica  od  u)a  koja  podižući  pokriv  s  ve- 
licijem  klokuiiima  sa  svijeh  strana  na  zem)u  pre- 
tjecaše. L  Đorđić,  ben.  83.  Vidje  tu  vodu  vreti 
i  bobučit  se  na  klokui^e  i  valove.  167.  —  U  Du- 
brovniku u  miŠe  doba:  klokot  što  izlazi  na  vrh 
vode  kad  vri,  ili  kad  izvire,  i  što  uzlazi  u  grlo 
kad  se  bluje.  ,Došo  mi  je  klokuA  na  grlo'.  P. 
Budmam. 

2.  KLOKUli^,  m.  vran  (na  bačvi).  —  isporedi 
2.  klokun.  ->  Mogla  bi  biti  ista  riječ  što  1.  klokn£, 
ali  je  veča  prilika  da  je  postala  od  tal.  cocchiume, 
mlet.  cocon ;  narod  kod  toga  može  biti  da  je  mislio 
na  1.  klokuA  i  klokunati.  —  U  naše  vrijeme  u 
Dubrovniku.    P.  Budmani. 


KLONITI,  1,  a. 


KLOKUli^Al^E,  n.  c{jelo  kojijem  se  klokuiHa.  — 
Stariji  je  oblik  klokuAanje.  —  U  Belinu  rječniku  ; 
klokuiianje  ,il  gorgogliare'  ,exaestuatio'   3531>. 

KLOKUli ATI,  klokti6&m,  impf.  vidi  klokotati 
(o  vodi  što  vri  ili  izvire).  —  Postaje  od  klokui^. 
—  U  Belinu  rječniku :  ,bollire  gorgogliando'  ,so- 
nore  fervere'  144l> ;  ,gorgogliare,  il  rumoreggiare 
deir  acque'  ,exaestuo'  353l> ;  u  Voltigijinu :  ,gor- 
gogliare,  romoreggiar  d'  acqua,  gorgare'  ,purrlen' 
brausen';  u  Stuličevu:  ,vehementissime  aestuare', 
i  u  naše  vrijeme  u  Dubrovniku.    P.  Budmani. 

KLOKfjRIĆ,  m.  u  DaniČičevu  rječniku:  Klo- 
kurićb,  mislim  da  je  griješkom  mjesto  toga  ili 
napisano  ili  prepisano:  ,s  Stepkomb  Belićemb  i 
s  Brankomb  Milovčićemb  klokurisjemb  (Spom. 
sr.  2,  106  god.  1442).  blizu  Dubrovnika  ima  selo 
Klokurići.  Schem.  rhac.  1862.  29.  mislim  da  je 
taj  Branko  bio  iz  toga  sela. 

KLOKfjRiĆi,  m.  pl.  ime  zaseoku  u  Župi  blizu 
Dubrovnika,  (štamparskom  griješkom)  Klocurići. 
Schem.  ragus.  1876.  29.  —  isporedi  Klokurić. 

KLOMPAV,  adj.  u  Vukovu  rječniku :  vide 
klempav. 

KLONAD,  klonda,  m.  vidi  klonda.  —  Samo 
loc,  pL  klondih  u  jednoga  pisca  xv  vijeka  (koji  na 
drugom  mjestu  ima  dat.  sing.  klondi  od  klonda). 
te  može  biti  da  treba  čitati  klondah.  Imiše  širok 
stan  mramorjem  sazidan,  ...  po  klondih  ulizan 
lašćeć  kako  meden.    M.  Marulić  77. 

KLONDA,  /.  columna,  stup.  —  Jamačno  je 
romanska  riječ  od  lat.  columna,  vidi  kelomna.  — 
isporedi  klonad.  —  V  pisaca  čakavaca  od  xv  do 
XVIII  vijeka.  Podnese  ...  ka  klondi  vezanja  gdi 
fruštan  bi  dostL  M.  Marulić  199.  Vrat  pake 
kako  stanovita  od  mlika  klonda.  P.  Zoranić  20a. 
Klonde  četiri  od  busa  hitro  pristrigane.  68». 
Ružno  bi  istučeno  telo  Isusovo  pri  kamenoj  klondi. 
Michelangelo.  12.  Klonde  nebeske  trepeću.  I. 
Zanotti,  ined.  priš.  23.  I  da  Zadar  ke  gradidbe 
kaže,  ke  su  od  starine;  al*  ne  ima  toke  zidbe... 
tri  istom  klonde  sebi  goji,  Spljet  stotinu  svojizih 
broji.    J.  Kavanin  164h. 

KLONIMIR,  m.  ime  muško.  —  U  grčkijem  i 
latinskijem  knigama  x  i  xi  vijeka.  Zigoiifugog 
t2/ev  vlbv  ibv  Klovi/j,riQov.  Constantin.  porph.  u 
doc.  rač.  376.  KXov{fj,i]Qog.  ^^1.  ,Clonimiro  fratre 
Grubsi'.    Doc.  rač.  133.  (1080). 

KLONITI,  klonim,  impf.  inclinare,  llectere, 
nagibati,  pregibati.  —  isporedi  klaAati.  —  Riječ 
je  praslavenska,  isporedi  stslov.  kloniti,  rus.  kao- 
HHTb,  češ.  kloniti,  pof.  klonić.  —  Korijen  klon 
jamačno  nije  isti  što  slon  (vidi  kod  nasloniti).  — 
Akc.  je  zabUežen  u  praes.  kao  što  bi  bio  kod  aktiv- 
noga glagola  (kao  praes.  i  impf  klči^&h,  aor.  2  1 3 
sing.  klčnf,  ger.  praes.  klčneći,  part.  praet.  pass. 
klčAen),  kao  što  se  vidi  kad  je  složen  glagol 
s  prijedlozima,  isporedi  nakloniti,  pokloniti  itd.; 
ali  je  u  refleksivnoga  glagola  akc.  u  svijem  obli- 
cima (i  u  praes.  kl6nim  se  »  «  ^.  praes.  kl6- 
neći  se)  onaki  kaki  je  u  inf,  ostm  praes.  1  i  2 
pl.  klonimo  se,  klonite  se,  i  aor.  2  »  3  sing. 
klču£  se,  i  part.  praet.  pass.  klčAen. 

1 .  aktivno.  —  gotovo  samo  u  pisaca  čakavaca, 
a  između  rječnika  u  Stuličevu  (v.  ukloniti,  koje 
značene  nije  pouzdano). 

a.  u  pravom  smislu,  u  svijem  primjerima  (osim 
naj  zadtiega,  pisca  štokavca,  gdje  je  objekat  lišće) 
s  objektom  glava.  Tako  da  ne  kloni  glavu  iza 
miri  tko  neće,  čas  oni  da  zube  ociri.  H.  Lučić 
271.  (Upravite^)  ki  na  moru  glavu  kloni,  i  kad 
zaspi,  pravjač  pusti ...  J.  Kavanin  835*.  Ter 
pokle  se  ^e   prisuštila,  roke  prima,  glavu  kloni 


Digitized  by 


Google 


KLONITI,  1,  a. 


88 


1.  KLOPAO 


450*.  Bijedna  }uba  kloni  lisce,  crne  vede  svija. 
Osvetn.  2,  7. 

b.  davati  ili  pružati.  —  objekat  može  biti  što 
tjelesno  Hi  umno.  —  Ne  znam,  jeli  ovo  isto  zna- 
čei^e  što  je  kod  a  uzeto  u  prenesenofn  smislu,  ili 
je  načineno  od  pokloniti  kao  imperfektivni  glagol. 
(Pravedna  duša)  trudi  se  da  sgodi  poniženjem 
Bogu,  ne  da  se  gospodi,  kloni  kruh  ubogu.  M. 
Maruli6  79.  Skup  svetih  apostol  tebi  hvale  kloni. 
240.  I  glavu  tere  vrat  sama  Aim  (gusarom)  klo- 
nila. H.  Lučić  239.  Jer  videć  uboga,  pomoć  mu 
ne  klonih.  281.  Općena  staiiica  nima  se  pustiti, 
ni  lasno  desnica  k  svakomu  kloniti.  P.  Hekto- 
rović  82.  —  Može  biti  da  amo  pripada  i  ovaj 
primjer  u  kojemu  mj.  objekta  vafa  da  stoji  instru- 
mental: Pod  borom  ki  kloni  sincom  u  široko. 
M.  MaruUć  91. 

S.  sa  se,  refleksivno.  —  Između  rječnika  u  Vol- 
tigijinu  (,piegarsi,  inchinarsi*  ,sich  biegen,  sich 
vemeigen*),  u  Vukovu :  koga  ili  čega  ,einen  (etwas) 
meiden'  ,vito*;  u  Daničićevu  (,inclinari*). 

a.  uopće,  a)  u  pravom  smislu.  Vrata  kb  južnoj 
malo  klonešta  se  strani.  Glasnik.  11,  69.  Er  se 
(mjesec)  uspe,  kloni  i  pada.  J.  Kavai^in  214l>. 
Se  mu  se  lipo  (krafu)  kloniše.  (Nar.  pjes.  iz 
Istre).  Naša  sloga.  god.  11,  br.  9.  —  6)  me- 
taforički  (klaikiti  se).  Ar  pjenezom  svak  kloni 
se.  J.  Kavanin  145^.  —  r)  u  prenesenom  smislu, 
težiti.  Nemoj  kalemiti  onda  kad  bi  se  vremo 
k  velikoj  suši  klonilo.  P.  Bolić,  vinod.  1,  287. 
Sva  se  veStestva  životni  ko  iiskisavanu  klone  i 
teže.    2,  355. 

b.  obično  znaČi  što  i  uklanati  se,  čuvati  se.  — 
Kaže  se  kloniti  se  čega  a  i  od  čega.  Kako  čoek 
dođe  na  prosjački  štap,  svak  ga  se  kloni.  Nar. 
posl.  vuk.  127.  Kloni  se  i  sjena  begova.  Kloni 
se  luda  kao  i  sveta.  185.  Ali  je  poznato,  da  sam 
se  ja,  još  od  godine  1820,  klonio  svake  službe. 
Vuk,  odg.  na  laži.  11.  Kloni  se  poganijeh.  Itim. 
6,  20.  Praznijeh  razgovora  kloni  se.  2tim.  2,  16. 
Za  to  se  takovijeh  mjesta  klone  svi.  nar.  pjes. 
2,  124.  Putova  svojih  nasitiće  se  ko  je  izopa- 
čena srca,  ali  ga  se  kloni  čovjek  dobar.  Đ.  Da- 
ničić,  priČ.  14,  14.  —  Primivši  dekret  pošao  sam 
ga  pokazati  onijem  mojijem  prijate] ima  u  Zadru, 
koji  su  se  prije  klonili  od  mene.  G.  Zelić  461. 
Kloni  se  od  zla  i  čini  dobro.  Đ.  Daničić,  psal. 
84,  14.  I  da  se  klonite  od  onoga  sto  je  zlo.  M. 
Đ.  Milićević,  škol.  2. 

KLONUCE,  n.  uprav  djelo  kojijem  se  klone, 
ali  u  jedina  dva  jednaka  primjera  kao  da  znači : 
klopot.  I)a  ih  ne  izda  bahat  noga  ni  klonuće  od 
oružja.   B.  Zuzeri  43.  124. 

KLONULOST,  /.  osobina  onoga  stoje  klonuo. 
—  Kao  da  je  načifieno  u  naše  doba.  Otklana 
od  Aega  klonulost.    Bos.  vila.  1886.  89. 

KLONUTI,  klonem,  pf.  nagnuti  se,  pognuti  se, 
spustiti  se.  —  Akc.  kaki  je  u  inf.  takt  je  u  osta- 
lijem  oblicima,  osim  prezenta,  i  aor.  2  i  3  sing. 
klonu.  —  Va}a  da  je  postalo  od  kloniti  nastavkom 
nu  kao  perfektivni  glagol,  a  dobilo  je  i  nepre- 
lažno  značene  tako  da  je  kloniti  prema  klonuti 
kauzalni  glagol  (isporedi  topiti  i  tonuti,  gasiti  i 
gasnuti).  —  Od  xviii  vijeka  (u  ovom  primjeru 
xy  vijeka  vaja  da  stoji  klone  n^.  kloni  samo  radi 
slika,  te  pripada  pod  kloniti:  Bog  bo  potr  one 
ki  rat  podvigoše,  onim  milost  klone  ki  stav  uzda- 
hoše.  Sf.  Marulić  62),  a  između  rječnika  u  Vu- 
kovu (,sinken*  ,labor,  inclinor*). 

a.  u  pravom  smislu.  Klonuvši  mu  tako  ruke. 
E.  Pavić,  ogl.  121.  A  nu  da  gdi  ne  klonete,  za 
da  uvik  potonete.  V.  Đošen  229b.  Mloga  (ka- 
lama)  često  al'  od  mraza  klone.    J.  S.  Kejković 


149.  Klonu  ruka  niz  čošnu  dolamu.  Nar.  pjes. 
vuk.  3,  29.  Klonu  sabfa,  otpade  mu  glava.  8,  292. 
Aga  glavom  na  dušeku  klonu.  Ogled.  sr.  451. 
Noge  klonu  a  oČi  izdaju.  P.  Petrović,  gor.  vijen. 
38.  Nemojte  da  vam  klonu  ruke.  Đ.  Daničić, 
2dnev.  15,  7.  Ovo  je  Hercegnovi,  dva  mu  krila 
klonu  na  bokove.  S.  Lubiša,  prip.  2.  Koi^  mu 
zapre,  ruka  s  uzdom  klone.    276. 

b.  u  prenesenom  smislu,  oslabiti,  vrlo  se  usne- 
miriti,  izgubiti  nadu,  očešati,  a)  subjekat  je  če- 
fade.  Kad  dođe  na  tebe,  klonuo  si.  Đ.  Daničić, 
jov.  4,  5.  Klonuše  strašne  vojske  pred  silom 
azijatskom.  S.  ^ubiša,  prip.  17.  Seti  se  beza- 
zlenih godina,  što  ih  je  proveo  u  svome  selancu, 
pa  sav  klonu.  M.  P,  Šapčanin  1,  123.  —  čcfito 
se  kaže  u  ovom  smislu  klonuti  duhom,  srcem.  Ova 
nesrićna  zgoila  uzrokovala  je  da  klone  srcem  sva- 
kolika  strana  kraja  j^ugusta  u  Polouiji.  A.  To- 
miković,  Živ.  160.  Ali  su  oni  već  bili  klonuli 
duhom  i  ništa  ih  to  nije  mogfo  nagovoriti  i  ohra- 
briti. Vuk,  prav.  sov.  54.  Dužde  klonuo  godinam 
i  srcem.  8.  ^ubiša,  prip.  12.  Nije  Austrija  klo- 
nula duhom,  neće  bezufati.  Zbornik  zak.  1866. 
114.  —  b)  subjekat  je  srce,  duša.  Nama  sa  se 
srca  oladila,  sa  svijem  su  u  prsi  klonula,  ne  ku- 
caju više  u  prsima.  Nar.  pjes.  vuk.  5,  463.  Pak 
nemojte  da  ni  srca  klonu.  5,  472.  Klonu  srce 
moje.  Đ.  Daničić,  psal.  61,  2.  Što  si  klonula, 
dušo  moja,  i  što  si  žalosna  ?  42,  5.  Nasititi  svaku 
klonulu  dušu.  jer.  31,  25.  Čuv  beg  jade,  upaše 
mu  vede,  duša  klone,  a  obraz  ublijeđe.  Osvetn. 
4,  44.  —  c)  subjekat  je  uopće  Što  umno.  Va}a 
da  ti  klonu  sva  oćućei^a.  M.  Zoričić,  osm.  21. 
Klonula  jo  snaga  nosiocima.  Đ.  Daničić,  nemij. 
4,  10.  Snaga  klonu  bez  uzdana  mila.  Osvetn. 
4,  60.  Odlučnost  i  obrtnost  bile  bi  klonule.  M. 
Pavlinović,  rad.  141. 

KLONA,  /.  nešto  kao  stupica  za  lovfene  ptica 
načineno  od  tikve.  —  Vafa  da  je  od  osnove  klop : 
klopna,  te  da  je  p  ispalo  ispred  n.  isporedi  klopka. 
—  U  naše  vrijeme,  a  između  rječnika  u  Vukovu: 
,eine  art  talle  fiir  die  kleinen  vdgel  (z.  b.  meisen) 
meist  aus  einem  kiirbis  gemacht'  ,decipula  avi- 
cularum^  Hoće  lukavstvom,  da  se  iskobe|a  iz 
klone,  u  koju  ga  je  bio  uhvatio.  Srp.  zora.  god. 
1,  sv.  9,  str.  195. 

1.  KLOP,  klopa,  m.  vidi  krpe],  krpusa.  —  Hiječ 
je  stara,  isporedi  rus.  icaoiii.,  sojenica.  —  U  ^e- 
vernijeh  čakavaca  i  u  kajkavaca  (kao  i  u  slo- 
venskom jeziku),  a  između  rječnika  u  Bjelostjen- 
čevu  (klop,  krpel,  krpuša,  čepela  ,redivius,  ricinus*) 
i  u  Stulićevu  (v.  krpej).  Klop,  Ixodes  ricinus, 
pl.  klopi.    D.  Neman ić,  čak.  kroat.  stud.  15. 

2.  KLOP,  m.  nešto  što  zatvora  (zaklapa,  po- 
klapa). 

II.  vidi  kod  poklop. 

I».  predica,  pregfica.  —  Samo  u  Voltujijinu 
rječniku:  ,fermaglio,  chiusura'  ,schnalle,  schleife^ 

1.  KLOPA,  /.  tiekakva  igra  za  novce.  —  U 
naše  vrijeme.  Pokupi  veresiju  i  da  sve  na  klopu . . . 
U  veče  je  imao  toliko  novaca  da  opet  okuša  sreću 
u  klopi.    L.  K.  Lazarević,  on  zna  sve.  10. 

2.  KLOPA,  /.  ime  sviAi.   Garavac,  Bosna. 

1.  KLOPAO,  klopca,  m.  sculponea,  crevla  od 
drva.  —  isporedi  cokula,  fratun.  —  Jamačno  je 
onomatopejska  riječ  po  buci  kao  klop,  klop  što 
postaje  kad  se  ide  u  klopcima.  —  Od  xvi  vijeka, 
a  između  rječnika  u  Mikafinu  (klopci,  fratuui 
,calopodium* ;  klopci  za  led  ,calopodium  ferratum*), 
u  Belinu  (,zoccolo,  pianella  di  legno*  ,calopodium' 
784*),  u  Voltigijinu  (,zoccolo;  uomo  zotico*  ,ein 
holzemer  schuh;  roh,  plump*),  u  Stulićevu  (,ual- 
ceus   ligneus*).     Voduja   na   konac   klopci  se   hi- 


Digitized  by 


Google 


1.  KLOPAO 


1.  KLOPOT 


taSe,  i  razbi  mu  lonac.  M.  Marolić  255.  £o  ovo 
ovamo  bata  na  klopcijeh?  M.  Đržić  292.  Klopci 
se  od  svakoga  drva  ne  čine.  (Z).  čekaju  te 
klopci  i  zvonci.  (Z).  Pošlo v.  danič.  —  U  prene- 
senom Sfnislu :  neotesan  čovjek,  samo  u  Voltigijinu 
fječniku. 

2.  KLOPAG,  klopca,  m.  vidi  2.  klobuk.  — 
Vafa  da  je  i  ovo  onomatopejska  riječ  kao  i  1. 
klopao.  —  U  Vukovu  rječniku:  ,die  wa88erblase' 
fbullaS  cf.  klobuk  s  dodatkom  da  se  govori  u 
Crnoj  Gori. 

3.  KLOPAO,  klopca,  m.  ono  što  otece  kad 
upekne  buha  ili  komar.  —  U  naše  vrijeme  u 
Stonu:  ,nio  me  komar,  pa  mi  se  napeo  klopao^ 
M.  Milas.  —  Može  biti  da  bi  pravi  akcenat  bio 
kl6pac.  —  Kao  da  je  ista  rijeČ  što  2.  klopac. 

KLĆPAJSTE,  n.  djelo  kojijetn  se  klopa.  —  Iz- 
među rječnika  u  Bjelostjenčevu.  ,Da  Bog  i  naj 
većeg  dušmana  oslobodi  onakog  klopana*.  J.  Bog- 
danović. 

KLOPAH  ANE,  n.  djelo  kojijem  se  klopam.  — 
U  Vukovu  rječniku. 

KLOPARATI,  klopar&m,  impf.  bacati,  klttpo- 
tati.  —  Akc.  se  mijena  u  praes.  i  i  2  pL:  klo- 
pardmo,  kloparite,  u  aor.  2  i  3  sing.  kloparfi,,  n 
part.  praet.  act.  kloparao,  kloparala.  —  Od  istoga 
korijena  od  kojega  je  i  klopotati.  —  U  naše 
vrijeme^  a  između  rječnika  u  Vukovu  (.poltern* 
,tumultuor').  Kloparao  je  dugo  dugo  po  kovčegu 
dokle  ga  je  napipao  u  mraku.  M.  Đ.  Milićević, 
des.  par.  46.  A  vodenica  kloparaše  živo:  taka, 
taka,  taka.  M.  P.  Šapčauin  1,  61.  Što  mu  klo- 
paraja  suha  nedra  u  praznoj  koži.  Srp.  zora.  g. 
1,  sv.  5,  str.  99. 

KLOPA8T,<My.  u  Vukovu  rječniku:  vide  klopav. 

KLOPATI,  klopam,  impf.  klopotati;  toptati: 
lupati,  biti.  —  S  naj  zadnijem  znače nem  va(a  da 
je  postalo  od  nem.  klopfen,  u  prva  dva  znaćena 
može  biti  od  istoga  korijena  od  kojega  je  i  klo- 
potati. —  U  Bjelostjenčevu  rječniku :  klopam  ,cre- 
pito,  crepo,  strepo*.  2.  v.  lupam;  u  Voltigijinu: 
,strepitare,  fare  calpestio,  scalpicc.iare*  .stempt'en* ; 
u  Stuličevu:  v.  klopoćati  s  dodatkom  da  je  uzeto 
iz  Bjelostjenčeva.  —  I  u  naše  vrijeme  u  Lici.  Kl<)- 
pati  znači  koga  psovati  ili  tući.  ,Đome  ga,  brate, 
po  vraŽiju  klopah    J.  Bogdanović. 

KLOPAV,  adj.  vidi  klempav.  —  Od  xviii  vijeka^ 
a  između  rječnika  u  Vukovu  (vide  klompav).  Uši 
prikloćava  velike  i  klopavo.  J.  Kajić,  boj.  96. 
Kapom  klopava  uha  pokrio.  S.  ^iubiša,  prip.  132. 
Ovo  je  lice  baburasto,  klopavo  i  krne.  prič.  140. 
Da  mu  odnesem  ono  klopavo  nazimče.  M.  P. 
Sapčanin  1,  54.  Krdo  garavih  i  klapavih  svina. 
1,  80.  A  uši  (kofiu  beku)  goleme  i  klopave.  Srp. 
zora.  god.  1,  sv.  2,  str.  28. 

KLOPA VAO,  klopavca,  m.  kuckalo,  vrst  kor- 
i^aša.    Bijeka  kod  Križevca. 

KLOPČAC,  klopčaca,  m.  dem.  1.  klopac.  — 
Samo  u  Stuličevu  fječniku:  ,dim.  verbi  klopac*. 
^  KLOPČANKA,  /.  vrst  jabuke  (Valavac).  B. 
Sulek,  im.  486. 

KLOPČAK,  klopČdra,  m.  čovjek  koji  po  svom 
zanatu  gradi  klopce  (vidi  1.  klopac).  —  Od  xvi 
vijeka,  a  između  rječnika  u  Belinu  (,zoccolajo, 
4uel  che  ta  zoccoli*  ,calopodiorum  opifex'  784*) 
i  u  Stuličevu  (,calceorum  ligueorum  opitex').  Oni 
koji  jube  taštu  slavu  jesu  sluge  od  klopčara. 
Zborn.  7a. 

KLOPCE,  /.  pl.  ili  n.'^  ime  selu  u  Bosni  u 
okrugu  travničkom.   Statist,  bosn.  62. 


KLOPČIĆ,  m.  dem.  1.  klopac.  —  U  Belinu 
rječniku:  ,zoccoletto,  zoccolo.  piccolo*  ,calopodi- 
olum'    784a,  i  u  Stuličevu:  v.  klopčac. 

KLOPEĆ-,  vidi  klopet-. 

KLOPEŠA,  /.  ime  sviii.  u  Bosni. 

KLOPKTANE,  n.  djelo  kojijem  se  klopeće.  — 
Samo  u  Stuličevu  rječniku  (kod  klopot)  gdje  ima 
i  klopećane. 

KLOPETATI,  klopećem,  impf.  klopotati.  — 
Samo  u  Stuličevu  rječniku:  klopetati  i  (po  praes. 
klopećem)  klopećati  ,s trepere,  ere pi tare*. 

KLOPIĆ-,  vidi  klopit-. 

KLOPITANE,  n.  buka,  klopot,  tabane.  —  Po 
obliku  kao  da  je  verbalni  supstantiv  od  glagola 
klopitati,  ali  se  ovaj  glagol  potvrdile  samo  u 
Stuličevu  rječniku.  —  Stariji  je  oblik  klopi  tanje. 

—  Od  XVII  vijeka,  a  između  rječnika  u  Belinu 
(klopitanje  konskijeh  stopa  ,calpe3tio  de'  cavalli* 
,ungularum  e^uiuarum  sonitus*  160l>)  i  u  Stuli- 
čevu (kod  klopot)  gdje  ima  i  klopićaAe.  Blažena 
ona  duša  koja  izbavna  od  klopitaiia  i  buke  svje- 
tovne sliša  Isukrsta.  M.  Radnić  4901^  Bahat  ==» 
klopitano  u  hodjeiiu  aliti  stupanu.  L  Đorđić,  uzd. 
206. 

KLOPITATI,  klopićem,  impf.  klopotati.  — 
Samo  u  Stiilic^'u  rječniku:  klopitatii  (po  praes. 
klopićem)  klopićati  ,strepere,  crepitare*.  —  vidi 
klopi  tane. 

KL(JPITI,  klopiiu,  imjjf.  sklapati,  poklapati, 
kao  impf.  sklopiti,  poklopiti  što  postaje  tijem  što 
ovijem  glagolima  otpada  prijedlog.  —  Nema  ove 
riječi  u  oslalijem  slacenskijem  jezicima  (drugo  je 
češ.  klopiti,  izvraćati,  valati),  a  rijetka  je  i  u 
našemu,  ali  se  nalazi  složena  s  prijedlozima.  — 
Korijen  klop  srodan  je  korijenu  glagola  klopati. 

—  (id  XVII  vijeka,  a  između  rječnika  u  Voltigi- 
jinu (,attaccare,  accomezzare*  ,anholfen,  ankleben*) 
i  u  Stuličevu  (,operculare,  contegere'). 

n.  kao  impf.  sklopiti.  Da  idu  k  raboti  prik 
Drave  most  klopeć.  B.  Krnarutić  17.  Škripat 
zubmi,  ruke  klopit.    .J.  Kavanin  570'*. 

b.  kao  impf  poklopiti,  zaklopiti.  Svih  vas 
klopi  i  zaprijeka  svud  okolo  zemja  tvrda.  J.  Ka- 
vaiiin  424*.  Vojača  je  žensko  ime.  i  ohlijepom 
zemju  klopi.    474». 

r.  kao  impf.  sklopiti,  priklopiti  (skopčati,  pri- 
kopčati). —   U  Voltigijinu  rječniku. 

KLOPKA,  /.  stupica,  pastuha.  —  isporedi  klona. 

—  Od  glagola  (po)klopiti.  —  U  naše  vrijeme,  a 
između  rječnika  u  Vukovu  (vide  kjusa).  Sakri- 
veno mu  je  pruglo  na  zemji  i  klopka  na  stazi. 
D.  Daničić,  jov.  18,  10.  A  moji  toliki  sokoli  u 
klopfri  tvojoj  propadošo.  Srp.  zora.  god.  1,  sv.  7, 
str.  107. 

KLOPNUTI,  klopnćm,  p>f.  udariti  (s  bukom), 
kucnuti.  —  isporedi  klopati.  —  U  jednoga  pisca 
našega  vremena.  Odista,  u  taj  mah,  zvekir  na 
vratima  klopnu.    M.  Đ.  Milićević,  omer.  171. 

KLOPOČ-,  vidi  klopot-. 

1.  KLOPOT,  m.  vidi  klepet.  —  Može  biti  riječ 
praslavenska,  isporedi  stslov.  klopo  ti.,  (rus.  x.io- 
iiora,  nemir,  nesreća,  malorus.  x.ioiiiT'i.),  čeŠ.  klo- 
pot, klokot,  hitna,  poj.  klopot,  nemir,  briga;  ispo- 
redi i  lit.  klapata,  briga.  —  Korijen  klop  vafa 
da  je  srodan  s  korijenom  klep,  vidi  kod  klepati. 

—  Između  rječnika  u  Jambrešičevu  (,crepitus*)  * 
u  Stuličevu  (klopot,  klopećane,  klopetane,  klopi- 
ćane,  klopitarie,  klopoć^he,  klopotane  »sonitus, 
strepitus,  rumor').  Klopotb  oružja.  Aleks.  novak. 
.57.  Zvek  od  oružja  i  klopot  šćitov.  Aleks.  jag. 
star.   3,  262.     Dan  trub(e  i  klopota.    Nauk.  brn. 


Digitized  by 


>^uogIe 


1.  KLOPOT  90 

71*.  Što  poma£e  klopot  usta  ako  je  srce  nijemo  ? 
M.  Đivkoti6y  nauk.  48^.  Stoji  klopot  mestva  i 
papuča.  Nar.  pjes.  herc.  vuk.  79.  Klopot  stade 
placom  i  sokakom.  Nar.  pjes.  hdrm.  1,  185.  Čuje 
u  pećini  klopot  svakojakijeh  veriga.  Nar.  prip. 
vuk.  119.  I  holim  klopotom  razmam}enih  hata. 
M.  PavUnović,  razl.  spis.  412.  Stoji  klopot  drv)a  po 
Skarima.  M.  Vodopić,  tužn.  jel.  dubrovn.  1868.  210. 

2.  KLOPOT,  m.  ime  selu  u  Crnoj  Gori.  Glasnik. 
40,  21. 

KL0P6tAC,  klop6ca,  m.  dem.  klopot,  radi 
etiačeiHa  vidi  klepetac,  klepetalnica,  klepetalo.  — 
U  Bjelos^enčevu  rječniku:  (kajkavski)  klopotec 
,crepitaculum' ;  u  Jambrešičevu :  klopotec  ,crepi- 
taculum^;  u  SUdičevu:  klopotec,  v.  klopotuSa  iz 
Habdelidsva. 

KLOPČTAlte,  n.  djelo  kojijem  se  klopoće.  — 
Stariji  je  oblik  klopotanje.  —  U Belinu  rječniku: 
klepetanje  ,romore  di  piedi*  ,pedum  strepitus' 
631»;  u  Voltigijinu;  u  Stulićevu:  klopoćai^e  t 
klopota£e  tu  klopot;  u  Vukovu. 

KLOPČTAR,  klopotdra,  m.  onaj  što  klopoće 
(ovan  8  klopotvišom).  —  U  Vukovu  rječniku:  (u 
Crnoj  Gk>ri)  ovan  sa  zvonom  ,der  glockentr&ger 
(e.  b.  widder)'  ,aries  tintinnabulum  gestans'  s  pri- 
n^jerom  iz  narodne  pjesme:  A.V  eYo  ti  jedan  krd 
ovaca,  a  pred  liima  dobar  junak  jedan,  de  preda 
se  goni  klopotare. 

KL0P6taTI,  kl6poćem,  impf.  vidi  klepetati. 
—  Akc.  je  kao  kod  klepetati.  —  Va]a  daje  riječ 
praslavenakaf  isporedi  atslov.  klopotati,  (rus.  xjio- 
noTaTfc,  truditi  se),  češ.  klopotati  (klokotati,  trčati, 
brinuti  se),  poj.  klopotać  (uznemirivati).  —  Uinfi- 
nitivu  i  u  prošlijem  vremenima  može  biti  6  rr^.  t : 
klopoćati  (vidi  i  u  Stulićevu  rječniku).  —  U  Jam- 
brešičevu je  rječniku  praes.  klopotam.  —  Između 
rječnika  u  Belinu  (,risonare,  propr.  far  romore* 
,resono'  626*),  u  Jambrešičevu  (klopotam  ,cre- 
pito^),  u  Voltigijinu  (klopotati,  griješkom  klopočem 
,fare  calpestio,  romoreggiare,  sussurrare^  ,stam- 
pfen,  larmen*),  u  Stulićevu  (klopotati,  v.  klopo- 
ćati ;  klopoćati,  v.  klopitati),  u  Vukovu  (vide  kle- 
petati). Na  nas  ove  pogledajte  vi  robove,  gdi  u 
gvozdijeh  klopoćemo.  N.  Naješković  1,  161 — 162. 
Iš !  o  koke,  kokorajko !  ne  kokoći,  ne  klopoći. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  194.  Iš!  paune  zlatopere!  ne 
Setukaj,  ne  zaguČaj,  ne  šoboći,  ne  klopoći.  Nar. 
pjes.  herc.  vuk.  847.  —  U  Dubrovniku,  u  prene- 
senom smislu,  upotrebfava  se  i  kao  brbjati.  ,Muči ! 
ne  klopoći  tu!<  ,Što  tu  ludo  klopoćeš?*  P.  Bud- 
mani. 

KLOPOTLIV,  adj.  koji  klopoće.  -  Steklo  klo- 
potlivo  (kajkavski)  u  BjelostjenČevu  rječniku  kod 
klokotica. 

1.  BXOPOTNIK,  m.  nešto  što  klopoće.  —  U 
basni  pisatMJ  crkvenijem  jezikom  (oko  xvii  mjeka) 
0  orahu.  Orahovca  onogo  klopotnika.  Starine. 
2,  311. 

2.  KLOPOTNIK,  m.  planina  u  Bosni.  F.  Jukić, 
zem|.  27. 

KLOPOTT!jKATI,  klopćtflkam,  impf.  dem.  klo- 
potati. —  Samo  u  Stulićevu  rječniku:  v.  groho- 
tukati. 

KL0P6tUŠA,  /.  r'tešto  što  klopoće.  —  isporedi 
klepetusa.  —  U  Stulićevu  rječniku :  ,crepitaculum, 
tintinnabulum*.  —  U  okolini  dubrovaČfcoj  u  naše 
doba  isto  je  što  klepka.    P.  Budmani. 

KLOP6tUŠA0,  klop6tU8ca,  m.  u  Stulićevu 
rječniku  uz  klopotuSica.  —  nepouzdano. 

KLOPbTUŠIOA,  /.  dem.  klopotuša.  ~  U  Stu- 
lićevu rječniku:  ,exiguum  crepitaculum^ 


KLUBA 


KL0P6tUŠKA,  /.  samo  u  Stulićevu  rječniku 
uz  klopotučica. 

KL6pi)K,  m.  vidi  2.  klobuk  t  klopac.  ~  U 
naše  vrijeme  u  Bosni.  Voda  sve  baca  klopukove 
po  kotliću.    Nar.  prip.  bos.  1,  114. 

KLOSAN,  klosna,  a^j.  claudus,  laesus,  hram, 
kfast,  sakat,  ozleden,  —  isporedi  k|ast,  klijenit. 

—  Eiječ  je  stara,  isporedi  stslov.  klosbni.,  bug. 
klosen,  rua.  R.AocHufi.  —  Samo  u  kiMgama  piša- 
nijem  crkvenijem  jezikom  (klosbnb  okomb).  Budete 
klosna  okomb.  Sredovječ.  lijek.  jag.  star.  10,  125. 
KlosbUb  okomb.    Zbornik   p.  Đrago)a  srećk.  12. 

KLOSTAE,  klSstra,  m.  vidi  klaustro.  —  U 
Mikafinu  rječniku:  kloštar  od  manastira  ,clau- 
strum,  clostrum,  peristyliumS  i  u  Voltigijinu: 
,chiostro,  monastero^  ,klo8ter^ 

KLOŠTAB,  kldštra,  m.  iHem.  kloster,  manastir. 

—  Po  ^everozapadnijem  krajevima  (ne  samo  u 
kajkavaca  i  u  čakavaca  nego  i  u  Štokavaca).  — 
Od  XV  vijeka,  a  između  rječnika  u  Vrančićevu 
(,claustrum*),  u  Bjelosijenčevu  (kajkavski  klošter, 
manastir  ,coenobium,  monasterium,  claustrum, 
asceteriiim,  conventus  fratrum*),  u  Jambrešičevu 
(kloSter  ,claustrum'). 

a.  uopće.  Prijur  kloStra.  Mon.  croat.  63.  (1444). 
Od  12  nepodobšćin  kloštra.  Narućn.  89*.  Dom 
svoj  na  kloStar  obrati.  Š.  Kožičić  14h.  V  kloštri 
blaženago  Pavla.  17b.  ]^ega  že  v  kloštar  za- 
priše.  43h.  Da  su  Febroniju  iz  kloštra  izveli. 
F.  Vrančić,  živ.  59.  I  tristo  kloštar  u  negovo 
uzida  se  vrime.  F.  Glavinić,  cvit.  149a.  Ki  pri- 
hodišća  crikvena  i  kloštrov  proti  pravici  obsi- 
luju.  sviti.  115.  Ki  koludricu  iz  kloštra  grabi. 
117.  U  svete  Jelene  kloštru.  B.  Kmarutić  41. 
Dvi  ruže,  jer  u  trAu  Isukrstu  služe  i  cvatu  u 
kloštru.  A.  Kanižlić,  rož.  22.  Kloštar  ali  crikvu 
da  ste  sagradili.  M.  Kuhaćević  86.  K15štar  ,mo- 
nasterium*.  u  Istri.  D.  Nemanić,  čak.  kroat.  stud. 
18.  —  U  ovijem  primjerima  kao  da  ujesti  u 
kloštar  znači :  pofratriti  se,  pokaluđeriti  se :  Ber- 
nardin  ulize  u  kloštar  male  bratje.  F.  Glavinić, 
cvit.  147».     Kloštar  u  ki  s.  Bernarde  ulize.   284*. 

b.  ime  mjestima  u  Hrvatskoj,  a)  selo  u  župa- 
niji modruško-riječkoj.  Bazdije}.  48.  —  b)  dva 
sela  u  županiji  bjelovarsko-kriievačkoj.  110.  117. 

—  vidi  i  2.  Ivanić,  b). 
KLOŠTBIĆ,  m.   dem.  kloštar.    —    U  jednoga 

pisca  čakavca  iz  Istre  xvii  vijeka.  Ulize  Anton 
u  kloštrić  jedan  od  onih.  F.  Glavinić,  cvit.  15*. 
Onde  kloštrić  ugradivši,  š  liim  prebivahu.  19*>. 
Polag  Ae  (crikve)  kloštrić  uzida  ponizan.    91b. 

KliOTA,  /.  u  narodnoj  zagoneci  našega  vre- 
mena. Zaklokota  klota  sa  visoka  plota . . .  odgo- 
netfaj:  grmfavina.    Nar.  zag.  nov.  84. 

KLOTOVAC,  Klotovca,  m.  ime  selu  u  Bosni 
u  okrugu  ^one  Tuzle.    Statist,  bosn.  94. 

KliOVOČA,  /.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
kragujevačkom.  Zemla  u  Klovoči.  Sr.  nov.  1875. 
111. 

KLOVTER,  m.  vidi  klaftar.  —  Uknizi  pisanoj 
XVIII  vijeka  crkvenijem  jezikom.  (Crkov)  va  vi- 
sotu  2  klovtera.    Glasnik.  56,  128.  (1733). 

KLUB,  m.  vidi  klubo.  —  Samo  u  Stulićevu 
rječniku  (vafa  da  je  ruska  rijeČ  KAj6'h). 

KLUBA,  /.  trochlea,  drvena  ili  gvozdena  sprava 
na  kojoj  je  obično  kvaka  za  vješarie,  a  u  noj  ima 
jedno  ili  više  kola  (točaka)  oko  kojijeh  se  može 
saviti  uže  ili  veriga.  —  Moalo  bi  se  pomisliti  da 
je  srodno  s  riječi  klupko ;  ali  vafa  da  je  doŠlo  iz 
nemačkoga  jezika,  isporedi  srvnem.  klobe,  novov- 
nem.  kloben ;  pa  i  u  pofskom  jeziku  ima  iduba 


Digitized  by 


Google 


KLUBA 


91 


KLUPA,  a. 


8  istijem  snačei^em  što  je  oSUo  i^emačka  riječ  (da 
je  srodno  8  klupko,  bilo  bi  k^^ba  ili  kl^ba).  — 
Od  xYii  vijeka,  a  između  rječnika  u  Mikafinu 
(kod  ta)a,  a  nema  napose)  gdje  se  naj  prijp  na- 
hodi,  u  Belinu  (,girella,  stromento  di  legno  per 
tirar  i  pesi  in  alto'  ^troohlea^  348^),  u  Bjelostjen- 
čevu  (v.  vitel),  u  Voltigijinu  (,girella*  ,rollr&dchenO, 
u  Stuličevu  (jcarrucola,  strumento  con  girella  da 
tirar  sn  V  acqua  o  altro'  ^trochlea').  Kluba,  mech. 
(kolotura,  Škripac)  ,rolleS  frc.  ,pouliG*,  egl.  ,pulleyS 
tal.  ,puleggia,  carrucola';  (vinta)  ,wagenwinde*, 
tal.  ,martmo,  martinello*,  frc.  ,cnc*,  egl.  ,hand- 
screw,  jack^    B.  Šulek,  rjećn.  znanstv.  naz. 

KLUbAČAC,  klubišoa,  m.  vidi  klubaSce  (kao 
da  je  dem.  klubak).  —  Govori  gdjeko  u  Dubrov- 
niku u  naše  doba  (a  vidi  i  prvi  primjer  kod  klu- 
bašce).    P.  Budmani. 

KLUBAČCE,  vidi  klubašce. 
KLUBAČKI,  a€(j.  koji  pripada  selu  Klupcitna 
(vidi  1.  Klupci).    Klubačka  (opština).    K.  Jova- 
nović  137. 

KLUBAJICA,  /.  neka  bi\ka.  Klubajica,  rus. 
Kay6HHna  (fragaria),  čež.  klubŠnka  (I)actylis  glo- 
merata),  Veronica  cymbalaria  Bodard  (Viaiani). 
B.  Šulek,  im.  148. 

KLfjBAK,  klepka,  m.  vidi  klupko.  —  U  naše 
vrijeme  na  Rijeci.   F.  Pilepić. 

KLUBArAK,  klubdrka,  m.  u  Vukovu  rječniku 
bez  značena  s  primjerom  iz  narodne  pjesme :  Žute 
žabe  platno  snuju  o  klubarku  drenovome.  — 
Može  biti  da  postaje  od  klupko.  —  U  pisaca 
našega  vremena  znači  spravu  za  namotavaAe  klu- 
baka.  Klubarak,  tech.  ,knauelwickelmaschine', 
frc.  jpeloteuse*,  egl.  ,balling  machine'.  B.  Sulek, 
iječn.  znanstv.  naz. 

KLUBA.ŠOE,  n.  dem.  klupko.  —  Postaje  od 
osnove  klubitk  nastavkom  bće,  te  se  k  ispred  h 
mijena  na  6,  ♦  uprav  bi  glasilo  klubičce  (gen. 
pl.  i  jest  klubačdca),  ali  se  č  ispred  c  mijei^a  na  š. 
—  Od  XVI  vijeka  (ako  pripada  amo  noj  prvi 
primjer,  a  mislim  da  je  tako),  a  između  rječnika 
u  Mikafinu  (klubaSce  od  svile  676*),  u  Stuličevu 
(v.  klupaSce),  u  Vukovu  (dim.  v.  klupko  s  do- 
datkom da  se  govori  u  Dubrovniku).  Svilice  klu- 
bačac  (mislim  da  je  stari  gen.  pl.,  a  ako  je  nom. 
sing.  vidi  klubaftac)  naviju.  M.  Držić  213.  Znamo 
da  sudbina  svakom  suce  konce  na  klubaSce. 
Osvetu.  6,  25. 

KLUBATI,  klubam,  impf.  vlačiti  klubama.  — 
Samo  u  Stuličevu  rječniku:  ,trochlei8  trahere'. 

KLUB^iE,  n.  (klupko?  ili  coll.  od  klupko?) 
kao  da  znači  uzao,  zamka.  —  U  jednoga  pisca 
čakavca  xvii  vijeka  (sa  starijim  oblikom  klubje). 
Janičari  tudje  na  i^  ruke  s  ta  više,  u  tetivsko  klubje 
Sije  mu  uvriSe,  i  čim  zapregoše  tetiv  to(agome, 
tim  ga  umoriSe  zapregom  jednome.  I.  T.  Mr- 
navić,  osm.  178. 

KLUBO,  n.  vidi  klupko. u-  stoji  mj.  neg- 

dašnega  4.  —  Riječ  je  praslavenska  (klombo), 
isporedi  bug.  kli>bo  (i  češ.  dem,  klubko),  ali  je 
bio  i  mtiški  oblik  klombb,  isporedi  rus.  KAy6^, 
češ,  kloub,  pof.  kl^b  (vidi  i  klub).  —  U  našemu 
se  jeziku  klubo  nalazi  samo  u  knizi  pisanoj  crkve- 
nijem  jezikom  xvi  vijeka  (vidi  F.  Miklošić,  lex. 
palaeoslov."  kod  kl^bo),  jer  se  zamjenuje  deminu- 
tivom klupko. 

KLUBUK,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
aleksinaČkom.  iNiva  u  Do)ni  Klubuk.  Sr.  nov. 
1875.  22a 

KLUČNAK,  m.  neka  bifka.  KluSiak,  Ver- 
bascum  thapsus  L.  (8ab)ar,  Badoboj).  B.  Šulek, 
im.  148. 


KLUFKO,  n.  vidi  klupko.  —  U  nc^e  vrijeme 
u  Bosni.  Uzme  klufko  konaca.  Bos.  vila.  1886. 
172. 

KLUKA,  /.  Vučja  Kluka,  ime  šumi.  D.  Tr- 
stenak. 

KLUKO,  n.  u  Vukovu  rječniku:  vide  klupko 
s  dodatkom  da  se  govori  u  gornem  primorju. 

KLtJNKOV,  adj.  vidi  kod  klinkov.  —  U  Vu- 
kovu rječniku:  u  zagoneci,  cf.  klinkov. 

1.  KLUP,  kliipi,  /.  vidi  klupa.   —  isporedi  3. 

klup. u-  stoji  mj.  negdaštiega  q.   —  RijeČ  je 

stara,  isporedi  stslov.  kltjpb,  novoslov.  kl6p,  klopi. 
—  U  sjevernijeh  Čakavaca  i  u  kajkavaca,  a  iz- 
među rječnika  u  Bjelostjenčevu  (klup,  sedališče 
,scamnum,  sedile,  scabile'.  2.  klup  na  koje  se 
meso  seče,  trup  ,lanionum  scanmum^  3.  klupi  na 
galijah,  banki  ,transtra^),  u  Jambrešičevu  (,scam- 
num* ;  klup  visoka  ,anabatra*),  u  Voltigijinu  (klup, 
klupi,  f.  ,banco,  scagno^  ,bank^).  i  u  osobitijem 
znaČenima  (radi  drugoga  značena  u  Bjelostjen- 
čevu rječniku  isporedi  trup).  Klup  (f.),  tech. 
(djejača,  tezga)  ,werkbankS  frc.  ,6tabliS  egl.  ,bench*, 
tal.  ,banco';  stolarska  klup  (stružnica,  blatiača) 
,hobelbank*,  frc.  ,ćtabli',  egl.  ,bench,  planing- 
bench',  tal.  ,panca  da  piallare,  banco^  B.  Šulek, 
rječn.  znanstv.  naz.  —  U  dva  primjera  čakavska 

XVI  vijeka  u  prenesenom  smislu,  pl.  klupi  znaČi: 
sud,  sudnica  (uprav  klupe  na  kojima  ^ede  suci). 
Pridoše  pred  nas  v  klupi  naSe.  Mon«  croat.  183. 
(1502).  Priđe  u  klupi  naŠe  u  spraviSće  navadno. 
249.  (1549). 

2.  KLUP,  /.  u  projetno  vrijeme,  kad  je  snijeg 
i  sol  otkravilo,  samo  na  prtini,  na  putu  je  ule- 
đena  još  blata,  po  kojem  se  dobro  voziti  dade, 
to  blato  zove  se  klup:  ,joh  drži  klup*.  u  Topo- 
lo vcu.  P.  Brantner.  —  Može  biti  ista  riječ  što 
1.  klup. 

3.  KLUP,   klGpa,   m.  vidi  klupa  i  1.  klup.   — 

XVII  i  XVIII  vijek,  a  između  rječnika  u  Mikafinu 
(klup  za  siditi  ,scamnum,  sedile,  subsellium* ;  radi 
gramatikalnoga  roda  vidi  mali  klup  kod  klupica) 
gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  Belinu  (klup,  klupa 
,banco,  stromento  di  legno  da  sederci  piu  per- 
sone  insieme'  ,3ubseUium* ;  plavski  klup,  klup  od 
vozača,  klup  od  demije  ,banco  di  galera  o  altro 
naviglio*  »transtrum*;  klup  za  dvojicu  ,banco  da 
due'  ,bisellium*  127l>),  u  Stuličevu  (klHp,  klupa, 
m.  ,sedile,  subsellium*  iz  Mikafina).  Isusova 
maika  stoji  na  klup  ki  se  Aoj  pristoji.  J.  Ka- 
vanin  518«. 

KLUPA,  /.  pedalo  (sprava  za  siđene)  načineno 
od  dasaka  (a  i  od  kamena)  naj  češće  tako  da 
može  više  od  jednoga  ćefadeta  sidjeti ;  obično  bez 
naslona.  —  isporedi  1.  i  3.  klup.  —  Akc,  se 
mijena  u  voc.  sing.  klupo  (možebiti  i  u  dat.  i 
acc.  sing.:  klupi,  klupu),  i  u  nom.,  acc,  voc.  pl. 
klupe  (možebiti  i  u  dat,  instr.,  loc.  pl.  klupama). 
—  Postaje  od  1.  klup.  —  Od  xviii  vijeka,  a  iz- 
među rječnika  u  Stuličevu  (,8edile,  subsellium*)  i 
u  Vukovu  (1.  ,die  bank'  ,3camnum'). 

n.  u  pravom  smislu.  Zapovidi  mu  na  drvenoj 
klupi  sisti.  A.  Kanižlić,  kam.  98.  Pojubi  zemju 
ali  klupu  ali  ki^igu.  utoč.  899.  Ne  bi  se  nig-da 
ktio  na  klupu  nasloniti,  bogojubn.  449.  ViSe 
glave  ružu  usadite,  oko  groba  klupe  napravite; 
rad^  mirisa  nek  se  ružom  kite,  od  umora  na  klupe 
sedaju.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  26.  Oko  vode  klupe 
pogradiše,  ko  j'  umoran  neka  se  odmara.  3,  521. 
I  ispremeta  klupe  onijeh  što  prodavahu  golu- 
bove. Vuk,  mat.  21,  12.  Kolomat  od  kamena  na 
kome  se  obično  sjedi  kao  na  klupama,  nar.  pjes. 
1,  64.     Klupa  u  Školi  nije  bilo.    prav.  sov.  83. 


Digitized  by 


Google 


KLUPA,  a. 


92 


KLUPKO,  b,  h). 


S  desna  i  leva  obojene  klupe.  M.  P.  Šapčanin 
1,  82. 

b.  vidi  stativica.  —  V  Vukovu  rječniku  8  do- 
datkom da  je  ovako  značeAe  u  Hrratskoj  u  Kr- 
šćana. 

KLijPAC,  klftpca,  m.  dem.  8.  klup.  -  U  Be- 
lina  rječniku ;  .banchetto,  cio6  banco  picoolo' 
,scamnulum*    127*,  i  u  StitUcevu:  ,9cabelluin*« 

KLtrPAK,  kHipka,  m.  vidi  klupko.  —  U  naie 
vrijeme  u  Istri.  Klftpak  ,glomus*.  D.  Nemanić, 
čak.  kroat.  stud.  18. 

EILUPAN,  klupna,  adj.  Klupna  Luka,  mjesno 
ime  u  spomeniku  xiy  vijeka.  Koab  Klupbne  Luke. 
Svetostef.  hris.  3. 

KLUPAŠCE,  n.  vidi  klubasce.  --  Radi  p  t>idi 
klupko.  --  U Belinu  rječniku:  ,picciolo  gomitolo* 
353» ;  u  Bjelostjenčevu  (vidi  kod  klupčace) ;  u 
Stulićevu:  klupašce,  malo  klupko  ,parvus  glomus, 
glorner*  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  Bjelostjenčeva. 

1.  KLUPCI,  Klubaca,  m.  pl.  ime  sela  u  Srbiji 
u  okrugu  podrinskom.  K.  Jovanović  137.  — 
isporedi  klubački. 

2.  KLUPCI,  Klupaca.  w.  pl.  ime  selu  u  Hr- 
vatskoj u  Županji  varaždinskoj.    Razdije|.  101. 

KLUPČACE,  n.  vidi  klubasce.  —  U  Bjelostjen- 
čevu rječniku:  (kajkavski)  klupčece,  klupaSie,  na- 
vojak  ,pai*vus  glomus^ 

KLUPČANIN,  m.  čovjek  iz  sela  Klubaca.  — 
Množina:  KlupČani  KAko  je  Ali-pasa  Vidaić 
1803  godine  hvatao  Klupčane  te  vezao  i  bio. 
Vuk,  rječn.  kod  čitluk. 

KLUPČAST,  adj.  nejasna  rijeČ  u  jednoija  pisca 
čakavca  xvii  vijeka.  (Konj  u  trbuhu  pupćast, 
mala  boka,  svajen,  a  u  zapili  klupčast,  stepen, 
frišak,  hvajen.    B.  Krnarutić  7. 

KLUPČE,  klupceta,  m.  dem.  klupko.  —  Kaže 
se  i  u  prenesenom  smislu  o  čemu  gdje  je  mnogo 
koješta  ujedno^  ili  zamršeno  ili  zavito  jedno  oko 
drugoga  (isporedi  klupko,  b).  —  Od  xviii  vijeka, 
a  između  rječnika  u  Stulićevu  (v.  klupko  s  do- 
datkom da  je  uzeto  iz  bukvara)  i  u  Vukovu  (vide 
klupko).     Klubče   zamrzava   se.    J.  Rajić,    pou<^. 

1,  161.  Kraj  srca  s'  viju  kao  klupče  zmija.  B. 
Radičević  (1880)  225.  U  pročoju,  blizu  zem|ane 
pecivice,  skupio  se  u  klupČe  matori  žuti  mačak. 
M.  Đ.  Milićević,  međudnev.  151.  Gledaj  u  koš- 
nicu ima  li  kakvo  klupćo  pčela.  F.  Đordević, 
pčelar.  34.  Usta  od  ^aka  obesim  o  drvo  i  tako 
stoji  dok  se  roj  ne  skupi  u  klupče.    54. 

KLUPČENCE,  klupčenceta,  n.  dem.  klupče. 
Odbiv  prozračno  klupčence  naj  bledih  zrakova. 
M.  P.  Šapčanin  1,  193. 

KL^PĆICA,  /.  dem.  klupa.  —  Od  xviii  vijeka^ 
a  između  rječnika  u  Bjelostjenčevu  (,scabellum*. 

2.  klupčica  nosna  ,suppedaneum,  pedale*)  gdje  se 
naj  prije  nahodif  u  Jambrešićevu  (,scabellum*), 
u  Stulićevu  (v.  klupac  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz 
Mika(ina  u  kojemu  oi^e  riječi  nema).  Sedi,  mili, 
na  klupčicu.    Jačke.  69. 

KLUPČIC,  m.  u  Vukovu  rječniku:  dim.  v. 
klupko. 

KLUPČINA,/.  autjm.  klupko.  —  U  naše  vrijeme 
u  Lici.  ,Aa !  kolika  klupčina  izađe  iz  ovog  raška'. 
,Đala  mi  je  veliku  klupČinu  konca,  mogu  se  lako 
godinu  dana  krpiti*.    J.  Bogdan avić. 

KLUPE,  /.  pl.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
biogradskom.    Glasnik.  19,  172. 

KLUPŽBINA,  /.  augm.  klupa.  —  U  naše 
vrijeme  u  Lici.  ,Eno  se  izvalio  na  kluperinu 
pred  kučom,  koliko  je  dug  i  široki  J.  Bogda- 
nović. 


1.  KLtlPICA,  /.  dem.  klupa.  —  Akc.  se  mijena 
u  gen.  pl,  kliipic&.  —  Od  xvii  vijeka,  a  između 
rječnika  u  Mikafinu  (klupica,  mali  klup  ,8oabel- 
lum')  giUje  se  fuy  prije  nahodif  i  u  Vt^avu.  Si- 
đe^e  su  popađija  i  66er  na  jednoj  klupici.  Nar. 
prip.  vrč.  141.  Pa  se  diže  sa  klupic«.  M.  P.  Šap- 
čanin 1,  91. 

2.  KLUPICA,  /.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  žu- 
paniji modruško-riječkoj.    Razdije).  59. 

1.  KLUPINA,  /.  augm.  klupa.  —  Akc.  se  mijena 
u  gen,  pl.  kli^pinfi.  —  U  Stulićevu  rječniku:  ,vile 
sedile,  subsellium^ 

2.  KLUPINA,  m.  i  f.  grbavo  čefade.  —  U  n4iše 
vrijeme  u  Istri.  Klupina  ,homo  gibbosus^  D. 
Nemanič,  čak.  kroat.  stud.  iftsg.  32. 

KLUPKO,  n.  ono  oblasto  što  postaje  k(nd  se 
oko  čega  namota  pređa,  da  se  tako  hrani.  — 
Akc.  se  mijena  u  množini :  klupka,  klubAk&,  klup- 
cima  (u  Vukovu  rječniku  stoji  da  je  gen.  sing. 
klupka,  ali  vidi  što  o  tome  puie  Đ.  Daničić,  srp. 
akc.  glasnik.  11,  7).  —  Postaje  od  klubo  (vidi) 
nastavkom  »hko  kao  deminutiv,  te  se  b  ispred  k 
mijena  na  p:  još  se  uopće  o.sjeća  daje  b  po  eti- 
mologiji, kako  se  vidi  po  gen.  pl.  klubaka,  po 
dem.  klubasce  itd. ;  ali  se  gtljegdje  to  zaboravilo, 
te  su  tako  postali  oblici  klupak,  klupašce.  gdjegdje 
.^e  p  promijenilo  ispred  k  na  v  i7t  f,  ili  je  ispalo, 
riđi  kluvko,  klufko,  kluko.  —  Deminutiv  je  klupko 
zamijenio  u  našem  jeziku  gotovo  posije  pozitivni 
oblik  klubo  bez  obzira  na  velirinu.  va(a  da  je  ta 
bilo  već  u  praslavensko  doba,  isporedi  novoslov. 
klobko,  ćeš.  klubko,  (rus.  KAy6oK'h,  pof.  kltjbek). 
—  Između  rječnika  u  Vrančićevu  (klubko  ,glomu8'), 
u  Mikalinu  (klupko,  od  konac  ,glomus  filiOi  ^ 
Belinu  (klupko  .gomitolo,  gomicciolo*  ,glomus' 
353H),  u  Bjehtstjenčevu  (klupko,  namotaj,  namotak 
,glomus,  glomus  filorum,  glomeramen').  u  Jam- 
brešićevu (klupko  ,glomus*),  u  Voltigijinu  (klupko 
,gomitolo,  gomicciolo*  .knaul*),  u  Stulićevu  (klubko. 
V.  klupko:  klupko  .glomus,  glumer*),  u  Vukovu: 
klupko  ,knauel  (knauel)'  .glomus',  cf.  kluvko, 
kluko,  klupče. 

a.  u  pravom  amislu.  Kad  žena  ne  bješe  ni 
tanko  predence  na  klupko  smotala.  M.  Vetranić 
1,  10.  Jak  piće  praskveno  povito  u  klupku.  1,  123. 
Zač  zlata  jabuka,  ku  vaze  taj  vila,  u  klupko  od 
kuka  stvori  se  srjed  krila.  2,  131.  Biše  klupko 
navi'  tankoga  predena.  Đ.  Baraković,  vil.  51. 
Sa<^l  je  majci  primotava'  klupka  (Isus).  J.  Ka- 
vani n  338^.  Promaau  rukom  kao  da  mušice  ti- 
raju  ir  klupko  motaju.  F.  Lastrić,  od'  27.  Vadi 
klupka  izdno  bačve.  (Z).  Poslov.  danič.  Boje  (bi 
bilo)  da  sam  rodila  klupko  pređo  (nego  Aega). 
(Reče  mati  za  svoje  neva}alo  dijete).  Nar.  posl. 
vuk.  22.  Crna  klupka  razmotavaju.  V.  Vrčević, 
niz.  43. 

h.  u  prenesenom  smislu,  o  čemu  što  je  nalik  na 
pravo  klupko. 

a)  globus,  lopta,  kugla.  Što  je  nedokučeni 
uzdržite}  zemajskoga  klupka  i  sviju  stvari  umr- 
lomu čoviku  za  liegovu  potribitu  hranu,  branu 
i  odiću  ostavio.  M.  A.  Rejkovič,  sat.  A2*.  —  U 
osobitom  značenu,  ogneno  klupko,  vidi  1.  gra- 
nata. —  između  rječnika  u  Belinu  (klupko  ogneno 
,granata,  sorte  di  globo  incendiario  che  si  lancia 
a  mano  nelle  battaglio*  ,«?lobus  pyriu3  manualis* 
355ft)  *  u  Voltigijinu  (klupko  ogiiono  ,granata' 
,granate*).  Oguenijem  ga  klupkom  buni.  I.  Gun- 
dulić  522.  Vrh  riih  sgoni  tope  i  s«>:odi  ih  klupko 
ogneno.  J.  Kavanin  213l>.  Klupka  ognena,  gra- 
nata.   I.  A.  Nenadić,  šambek.  15. 

b)  saviti  se,  sabrati  se,  savrijeti  se  u  klupko, 
kad  se   što  (u.  p.  pas)  savije  tako  da  postane 


Digitized  by 


^uogle 


KLUPKO,  b,  b). 


98 


Kl^iAST, 


nešto  ablasto.  Pak  u  klupko  sebe  savre,  i  pod 
kladu  glavu  zavre  (pUiHv  junak).  V.  Došen  122l>. 
Duh  nečisti  uplašen  od  i&ega  sebe  sabra  baš  u 
klupko  svega.  Nadod.  106.  Pas  se  skupio  u 
klupko  na  snijegu.  Nar.  prip.  vr6.  185.  Pas, 
skupivši  se  u  klupko  na  mrazu  od  zime . . .  Vuk, 
pošlo V.  XI.  —  Vafa  da  amo  pripada  i  ovaj  pri- 
f\ier:  Dar  ove  tašćine  od  svojih  starih  lit  na 
skupne  braaćine  h  počela  |ubi  svit  u  klubko  jedno 
sfit,  zamotan,  zamršen,  tašćine  nigdar  sit  kako 
jež  nasršen,  nit'  se  zna  jel'  svršen,  ni  počet,  ni 
spravan,  ni  gdi  je  razrušen,  ni  grbaf,  ni  ravan, 
nit'  se  zna  kadi  je  glava  mu  ni  konac.  Đ.  Ba- 
raković,  vil.  253. 

c)  kaže  se  u  klupko,  t  kad  se  nekoliko  stvari 
zajedno  skupi  da  postane  kao  ftešto  cijelo  (nalik 
na  klupko)  ističući  da  je  zbijeno  i  zamršeno. 
Hotij  pogledati  ove  moje  ruke  ke  nigdar  imati 
nisu  učne  muke:  kako  strilom  luke  Aih  6e  ote- 
zati, k  stupu,  kako  kuke,  u  klupko  svezati  (go- 
vori Isus  Mariji).  M.  Marulić  175.  (Svijet)  bo- 
gate i  uboge,  do  cara,  do  kra)a,  sve  pleše  pod 
noge  i  u  klupko  sve  vaja.  M.  Vetranič  1,  272. 
Rika  Jordanska  biše  prisahnula,  budući  se  vode 
a  način  od  gora  skupile  u  visinu  kako  u  klubko. 
A.  Vita|ić,  ist.  402.  Vas  koliki  svit  da  bi  se  u 
jedno  stavio,  i  kano  u  klupko  složio.  E.  Pavić, 
ogl.  496.  (Pčele)  za  grane  se  fataju  i  drže,  jedna 
druge  u  klupko  se  veže.  J.  S.  Rejković  237.  — 
Metaforički.  Ah  Bože!  zašto  sve  ovo  ja  imam, 
ko  u  klupko  zavito,  prikazat?  A.  Elalić  548.  — 
I  na  klupka.  Vrvjahu  iznutra  gadni  crvi  i  vi- 
jahu  se  ko  na  klupka.    B.  Zuzeri  271. 

<f)  uopće  veliko  mnoštvo.  O  čuda !  paček  klupko 
ćudesa!    A.  Kalić  193. 

KLUPKO VIĆ,  m.  prezime.  —  Pomine  se  xviii 
vijeka.    And.  Kačić,  kor.  454. 

KLUSITI,  klusim,  impf.  nejasna  i  nepouzdana 
riječ  u  jednom  rukopisu:  Ter  klusi  Krstjane  i 
preži  svaki  dan  napokon  Bim^ane  pod  svoju 
3tavi(t)  vlas.  M.  Vetranić  1,  50.  i*  drugom  je  ru- 
kopisu: Ter  tlači  sve  strane,  ter  pr6ži  svaki  čas, 
sve  od  svijeta  Krstjane  pod  svoju  stavit  vlas,  te 
jamačno  treba  mj.  klusi  čitati  tlači. 

KLUŠIĆ,  m.  prezime.  —  Pomim  se  xviii  vijeka. 
G-di  Klušići,  Mniavčići  ...    J.  Kavanin  232«. 

KLUVKO,  n.  vidi  klupko.  —  U  naše  vrijeme 
u  Crnoj  (rori  i  u  Boci  kotorskoj,  a  između  rječ- 
nika u  Vukovu  s  dodatkom  da  se  govori  u  Grbfu. 
Tako  se  ne  zgrčio  kao  kluvko  u  rešeto!  Nar. 
posl.  vuk.  309. 

K^AČA,  /.  dio  jarma,  što  stoji  volovima  oko 
vrata.    Dubašnica  na  Krku.    —    isporedi  kamba. 

K^jAJIĆ,  m.  prezirne.  —  isporedi  Klaić.  —  Po- 
staje jamačno  od  kjajo.  —  U  naše  vrijeme.  Schem. 
bosn.  1864,  99.  i.  xxvii. 

KLAJIĆI,  m.  pl.  vidi  Klajići.  Sr.  nov.  1879. 
17«. 

K^jAjO,  m.  vidi  k}ako.  —  Akc.  se  mijena  u 
roc.  kjfijo.  —  U  naše  vrijeme  u  Lici  i  u  Dal- 
maciji.   J.  Bogdanović.  M.  Pavlinović. 

KLAKAST,  adj.  vidi  kjakav.  —  (^  naše  vrijeme 
na  Hijeci.    F.  Pilepić. 

K^iAKAV,  adj.  vidi  klast.  —  Od  xviii  vijeka, 
a  između  rječnika  u  Vukovu  (,an  der  hand  ver- 
8tummelt^  ,manu  mutilus',  cf.  kjast).  Kada  obrate 
duše  svoja  uzmu  tilesa,  onda  će  se  sva  kolika 
učiniti  lipa,  premda  niko  ćoravo,  a  niko  kjakavo 
i  grbavo  bilo.  Đ.  Bapić  8.  Dajte  nama  našu 
drugu  u  naše  kolo,  da  vidimo  il'  je  hroma  il'  je 
kjakava.    V.  Bogišić,  zborn.  238. 


K^AK£,  /.  pl,  selo  u  Dalmaciji  u  kotaru  knin- 
skom.   Bepert.  dalm.  1872.  15. 
K^AkO,  m.  kfakav  čovjek,  uprav  je  ipokoristik. 

—  isporedi  k(ajo.  —  Akc.  se  mijeiia  u  voc.  kj&jo. 

—  U  Vukovu  rječniku:  ,ein  an  der  hand  ver- 
stiimmelter^  ,manu  mutilus^ 

K^AN,  m.  u  dva  primjera  jednoga  pisca  Du- 
brovčanina XVI  vijeka:  u  prvom  je  primjeru  ja- 
mačno ista  riječ  Što  član  i  može  biti  da  treba  či- 
tati ČJane  (isporedi  nqj  prvi  primjer  kod  član,  2) ; 
u  drugome  vafa  da  je  isto  što  klin,  ako  nije  i 
ovdje  ista  riječ  što  član  u  osobitom  značenu :  čvor 
na  di^u.  Tko  t'  k}ane  sastavi,  u  tijelu  svaku 
kos?  M.  Vetranić  1,  358.  Najdoh  peharac  na 
k}anu  viseći  pri  trupu  hrastovu.  2,  120.  —  ispo- 
redi kfanast. 

K|^ANAST,  a^.  na  jednom  n^estu  xvi  vijeka 
u  pisca  u  kojega  ima  i  k)an:  moglo  bi  značiti 
Što  i  1.  klinčan,  a  (pun  klina,  klinaca,  isporedi 
drugi  primjer  kod  kjan),  ako  se  pisac  nije  sjetio 
da  Kain  nije  mogao  znati  za  kline;  ali  može 
značiti  i:  pun  članova  (kfanova,  tndi  drugi  primjer 
kod  k(an),  t.  j.  ovdje  čvorova,  te  bi  se  tad  moglo 
čitati  i  č}anastom.  (Kain)  kjanastom  matragom 
smlati  ga  (Abela)  po  glavi.    M.  Vetranić  1,  299. 

K^ApA,  /.  hyp.  k)apavica.  —  Akc.  se  mijena 
u  voc.  k|&po.  —  U  naše  vrijeme  u  Lici.  J.  Bog- 
danović. 

K^APAV,  adj.  vidi  k}akav.  —  U  naše  vrijeme 
u  Lici.    J.  Bogdanović. 

K^APAVICA,  /.  žensko  čelade  k]apavo.  —  T 
na^e  vrijeme  u  Lici.    J.  Bogdanović. 

K^APICA,  m.  i  f.  dem.  k}apo  i  kjapa.  —  Akc. 
se  mijena  u  gen.  pl.  k|&pica.  —  U  naše  vrijeme 
u  Lici.   J.  Bogdanović. 

KlApO,  m.  kfapav  čovjek,  uprav  je  ipokoristik. 

—  Akc.  se  mijena  u  voc.  k}&po.  —  U  naŠe  vrijeme 
u  Lici.    J.  Bogdanović. 

K^iASNOST,  /.  osobina  čefadeta  što  je  kfasto. 

—  Na  jednom  mjestu  xviii  vijeka.  U  če tresti 
cijelijeh  godišt  u  koje  hromstvom  stase  osidran 
i  k}a8no8ti.    B.  Zuzeri  421. 

K^JA8T,  acij.  koji  nema  ruke,  ili  koji  r<tdi 
kakve  bolesti  ne  može  micati  rukom;  ali  se  nalazi 
i  u  širem  smislu,  kao  uzet,  klijenit,  sakat.  — 
Srodno  je  s  k)akav,  k|apav,  a  možebiti  i  s  klijenit. 

—  Od  XV  vijeka,  a  između  rječnika  u  Mikafinu 
(,membris  captus,  mutilus,  mutilatus,  decurtatus'), 
u  Belinu  (,stroppiato  d'  un  braccio*  ,brachio  cap- 
tus' 1461) ;  ,chi  ha  una  mano  sola'  ,manous^  460l> ; 
,stroppiato'  ,mancus^  713l>;  ,monco,  cioč  stroppio' 
,mutilus'  4941) ;  ,attratto,  assiderato'  ,captus  mem- 
bris'  118«;  k}ast  u  svem  tijelu  ,stroppiato  di 
tutte  le  membra^  ,membri8  omnibus  captus'  714«; 
k|ast  jednim  ili  obima  koljenima  ,storpiato  d^  uno 
o  due  ginocchi'  ,genu  altero  vel  utroque  captus' 
344l>),  u  Bjelostjenčevu  (kod  čukjav),  u  Voltigi- 
jinu  (,attratto,  as.siderato,  storpiato,  monco'  ,lahm 
am  arme'),  u  Stulićevu  (.mutilus,  mancus'),  u  Vu- 
kovu (vide  k(akav). 

II.  u  pravom  smislu,  ne  može  se  znati  u  si^akom 
primjeru  jeli  uže  ili  šire  značene  (kad  uz  k]ast 
ima  i  hrom,  vala  da  je  uže  značene).  a)  o  čefa- 
detu.  Bičju  listo  jednom  ti  k)astih  ozdravi  i  hromih 
objednom,  grbavih  ispravi.  M.  Marulić  169.  Ner 
ki  su  mrdavi,  neslani  i  tromi,  b,V  ki  su  grbavi  i 
k|asti  i  hromi.  P.  Hektorović  .30.  Svi  hromi  i 
kjasti  da  po  i^em  ozdrave.  M.  Držić  418.  Klije- 
niti  i  kjasti  ustajahu.  A.  Gučetić,  roz.  mar.  214. 
Ni  će  tko  biti  k|ast,  ni  ćorast,  ni  slijep,  ni  grbav. 
M.  Uivković,  bes.  398^.  Vraća  zdravje  kjastim, 
hromim  ...    B.   Kašić,   is.   118.     Đa  je    tko   od 


Digitized  by 


Google 


K](iAST,  a. 

prije  bio  hrom  ali  kjast.  M.  Orbin  209.  K  liemu 
na  svakčas  g^redijahu  da  ih  ozdravi  i  pokrijepi 
ki  sl^em  ranam  tugovahu,  kjasti,  hromi,  nijemi, 
slijepi,  ćr.  Palmotić  8,  17h.  Ozdravjajući  alipe, 
hrome,  kjaste  ...  I.  Ivanišević  124.  K(aste  i 
rome  izpravjam.  I.  Ančić,  ogl.  65.  Gdi  su  romi 
i  jošte  kjasti...?  P.  Posilović,  nasl.  60b.  Slijepi, 
hromi,  gluhi  i  kjasti.  P.  Kanavelić,  iv.  554. 
Kada  ju  vidiše  tužnu  tere  plačnu,  k)astu  brez 
ruk  obih,  žednu  tere  lačnu  . . .  Oliva.  10.  Bjehu 
medu  6imi  gluhi,  hromi,  k)asti ...  I.  Dražic  53. 
Bog  povraća...  kjastim  ruke.  I.  Grličić  4.  Koji 
biu  romi  ali  k}asti.  P.  Macukat  86.  Hoće  da  si 
na  p6  pusta,  kjasta  bez  ruk...  J.  Kavanin  290^. 
Tu  k]ast  i  slijep  ne  prima  se.  367*.  lieko  je 
grub,  i^eko  kjast .  .  .  B.  Zuzeri  164.  Ako  nije 
slipa,  kjasta ...  A.  Baćić  423.  Veće  će  puta  Bog 
dopustit  da  ostane  kjast...  J.  Banovac,  pred.  81. 
Slipi,  hromi,  nimi,  kjasti.  P.  Knežević,  živ.  31. 
Po  inilosti  tvojoj  kjasti  nike  dobiše.  A.  Kanižlić, 
utoč.  88.  I  kjasti  bi  i  sakati  morali  mu  štogod 
dati.  V.  Došen  60b.  Tu  su  kjasti  i  šepavi.  166». 
Iz  trčalo  malo  i  veliko,  staro,  kjasto,  romo  i  bo- 
lesno. And.  Kačić,  razg.  324*.  Koji  su  se  ro- 
dili glui,  slipi,  nimi,  kjasti.  M.  Dobretić  264. 
Koji  se  nabodu  grubi  i  kjasti  u  kojemugod  po- 
ma&kai^u  oli  u  velikoj  nemoći  tijela.  J.  Matović 
301.  Gdi  mloštvo  bolestnika  gluhih,  slipih,  kjastih 
ležaše.  Đ.  Bapić  384.  Kjasti,  nimi,  gluvi,  sUpL 
B.  Leaković,  nauk.  58.  Dijeleći  kjastu  i  slijepu. 
Nar.  pjes.  vtik.  2,  104.  Sve  poćera  kjasto  i  slijepo. 
2,  509.  Neka  kjasta  (djevojka)  ćoravicu  voda. 
F.  Krauss,  smailag.  meh.  160.  Ako  li  te  ruka 
tvoja  ili  noga  tvoja  sablaždava,  odsijeci  je  i  baci 
od  sebe:  boje  ti  je  ući  u  život  hromu  ili  kjastu 
nego  li  s  dvije  ruke  i  dvije  noge  da  te  bace  u 
ogaii  vječni.  Vuk,  mat.  18,  8.  Dovedi  amo  siro- 
mahe i  kjaste  i  bogajaste  i  slijepe,  luk.  14,  21. 
Kjasti,  hromi,  sakati,  ćori.  S.  ^ubiša,  prip.  91. 
—  h)  0  tijelu.  Tjelesa  grda,  zgrčena,  ružna, 
kjasta.  B.  Zuzeri  78.  Tilesa  roma  i  klasta.  B. 
Leaković,  nauk.  128.  —  *)  o  ruci.  Crne,  kjaste 
ima  ruke.    G.  Palmotić  2,  60. 

b.  defectivus,  u  prenesenom  smislu^  u  grama- 
tici, 0  riječi  što  se  mijena  (imenu,  glagolu)  ako 
nema  sve  oblike  od  iste  osnove.  —  U  jednoga 
pisca  XVII  vijeka.  Ova  riječ  (glagol)  ,andare'  ne 
ima  svoga  početka,  nego  joj  se  daje  riječ  ,vo' 
il'ti  ,vado*  koja  također  je  kjasta  ne  imajući  drugo 
nego  početak.  J.  Mikaja,  gramm.  39.  i  u  Šale- 
kovu  rječniku:  kjasti  glagoji  ,defectiva*. 

K^jASTAV,  adj.  vidi  kjast.  —  Od  xvii  vijeka, 
a  između  rječnika  u  Stulićevu  (uz  kjast).  Ovdi 
slijep  sjedi,  ondi  hrom  leži,  ovdi  kjastav  uzdiše... 
A.  Kahć  263.  Kjastave  ruke.  Bos.  vila.  1887. 
818.  —  Metaforički,  o  duši.  Grijeh  osljepjuje 
dušu.  Čini  je  gluhu,  nijemu,  kjastavu  i  hromu.  I. 
Držić  34.  Ako  si  slijepa,  hroma  i  kjastava  (dušo 
moja)^..    373. 

KRASTAVAC,  k)astavca,  m.  kfastav  čovjek.  — 
U  Stulićevu  rječniku  uz  kjastav. 

K^iASTAVICA,  /.  klastavo  žensko  ćefade.  — 
isporedi  kjastica.  —  U  Stulićevu  rječniku  uz 
kjastav. 

KJASTICA,  /.  kfasto  žensko  čefade.  —  isporedi 
kjastavica.  —  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  Kja- 
stica (Oliva)  upusti  mlajahna  krajića.  Oliva.  17. 
Ako  tu  kjasticu  ne  Čiiu  prognati.    20. 

K^iASTITI,  kJastim,  impf.  činiti  da  ko  (objekat) 
bude  kfast.  —  U  jednoga  pisca  našega  vremena, 
a  između  rječnika  u  Belinu  (,stroppiare,  guastare 
uno  o  pili  membri'  ,emanco*  713l>),  u  Voltigijinu 
(,8troppiare,    moncare,    storpiare'    ,lahmen,    ver- 


94  2.  K](iENIK 

stiimmeln*),  u  Stulićevu  (,mutilare').  Mi  od  vas 
ne  tražimo  ni  da  toga  kaludera  spalite  ni  drugom 
mučite  .  .  .  Spasitej  je  rekao :  ,Ako  te  oko  tvoje 
sablažiiava,  izbodi  ga;  ako  li  roka,  isijeci  je^ 
Mi  ne  tražimo  toliku  žrtvu,  tu  ne  treba  ni  ćoriti 
ni  kjastiti,  nego  s  Maksimom  preko  vrha!  S. 
^ubiša,  pripu  255. 

K^AST6rUK,  adj.  kfast,  kfaste  ruke.  —  U 
Sttdtčevu  rječniku:  ,mancu8^ 

K^iATI,  kjam,  impf.  vidi  tjatL  —  U  Belinu 
rječniku :  ,8tar  addormentato  leggiermente'  ,semi- 
sopitus' ;  ,chinar  spesso  la  testa  aggravata  dal 
sonno'  ,caput  nutare  somno'  32^;  u  Voltigijinu: 
V.  klimati;  u  Stulićevu:  v.  jujati  se. 

K^ATI  S£,  k|&m  se,  impf.  kad  se  ko  pravi 
da  je  kjast  a  nije.  U  Srijemu.    M.  Medić. 

KJt'^GAN,  m.  Vipera  Ammodjtee.  Oblaj.  — 
vidi  kječatica. 

K^iEČATAK,  kje^'fltka,  /.  vidi  kjefiatie«, 

1.  K^iEČATI,  kj«'  fim,  impf,  šarati  prega^.  \i. 
Stojanović.  —  vidi  ''-^  '  —  Riječ  je  nep<f- 
znata  postana;  a  i  ikojf  praei  Mik: 
osim  klečati  i  kjeČ£  ,^r.  *  .  ^lijočati,  vidi  u  Stu- 
lićevu rječniku:  klje^  iti  ,tliversk  coltiribus  te^ero* 
s  dodatkom  da  se  n-^hadi  u  pisca  DimitroviSa  (?) ; 
i  kljt^čati,  ćilimi  se  JLite  i  kljt^^aj«.  u  svoj  Kra~ 
jini.  F.  Hefele.  im**  ft  jtišcu  L<}Mri6a  t  klinčan 
(vidi  2.  klinčan)  št'f  jr  jamačno  ista  riječ  što 
klečan  (vidi),  radi  sf^fiju  tugn  m*  zna  $e,  bi  U 
trebalo  shvatiti  da  ■«-  imMt\jr  od  ^  ili  od  6  i2i 
od  e.  —  ispoi'edi  i  klm^ATja,  klu^jinica,  kle^anik^ 
klečatica,  kječan,  kjr^  At^ik,   k(e^tttu^a,  kječav, 

2.  K^iEČATI,  kjrrim,  impf  t^i  1.  kle&ati.  — 
Samo  u  čakavaca  kako  i  klt^knuti,  Koji  kječi 
pr^  nime.  Š.  Budi  ide.  sum.  \K\^.  Katii  kjoči 
pokornik,    ispr.  13. 

K^iEČATICA,  /.  Vipera  ammodytes  Dum.  et 
Bibr.,  kamenarka,  grabarka,  zaprtka,  naprtka, 
kječatak,  hridovača,  hridovkina,  pepejuha.  u  nis- 
kom okrugu.  S.  I.  Pelivanović,  javor.  1880.  1532. 
—  vidi  klečatica  t  1.  kječati. 

K^ECAV,  acfj.  šaren:  crven  i  beo.  Zemjak. 
1871.  br.  2.  —  Postaje  od  1.  kječati. 

K^ĆKA,  /.  vidi  klečka. 

KJ^ŽKAST,  a(j{j.  čvorav.  —  U  naše  vrijeme  u 
Istri.  Kjekast  ,nodosus'.  D.  Nemanić,  čak.  kroat. 
stud.  iiftsg.  29. 

K\.EKNUTI,  kjSknem,  pf  vidi  1.  kleknuti.  — 
Samo  u  čakavaca  kao  i  kječati.  Mojses  prid  liim 
sta  i  kječe.  A.  Vitajić,  ist.  366h.  Evo  puk  tvoj 
kjoče  doli  na  kolina.  ost.  387.  Štipan  kjekne  na 
kolena,  milo,  žejno  k  nebu  gleda.  Nar.  pjes.  istr. 
6,  15. 

1.  KJiŽN,  kjena,  m.  vidi  1.  klen.  —  U  Stuli- 
ćevu rječniku :  ,carpinus*,  i  u  Vukovu :  vide  klen 
s  dodatkom  da  se  (jovori  u  Crnoj  Gori.  —  I  u 
okolini  dubrovačkoj  (Acer  campestre  L.).  P.  Bud- 
mani). 

2.  K^EN,  m.  vidi  2.  klijen. 

3.  K\jEN,  m.  ime  seocu  u  Hercegovini.  Statist, 
bosn.  120. 

K^NAV,  adj.  vidi  kjenov.  —  U  Stulićevu 
rječnika:  ,carpineas^  —  nepouzdano. 

1.  K^jKNIK,  kjeiiika,  rn.  vidi  1.  klenik,  a  ispo- 
redi 1.  kjen.  —  U  naše  vrijeme  u  okolini  dubro- 
vačkoj.   P.  Budmani. 

2.  Kl^ŽNlK,  kjenika,  m.  u  Vukovu  rječniku": 
drvo  na  mreži  za  koje  se  drži  rukom  kad  se 
mreža  baci  u  vodu  s  dodatkom  da  se  govori  u 
Bjelopavlićima. 


Digitized  by 


Google 


K^iENOV 


d5 


E^ilČATI 


K^iENOV,  o^;.  vidi  klenoT.  —  Od  xviii  vijeka^ 
a  igmedu  rječnika  u  Stulićevu  (v.  k|eiiay).  Ka 
je  gora  od  gore  naj  ljepša  aP  klenova  ali  brŠta- 
nova?    Nar.  pjes.  bog.  244. 

K^iENOVAK,  m.  čovjek  iz  Kfenovice.  V.  Bo- 
giSić,  zbom.  223. 

KtiENOVICA,  /.  vidi  Klenovica,  a.  KJenovica 
je  selo  kod  mora  u  ogulinskoj  pukovniji  S'/«  sata 
daleko  od  Sei^a.    V.  BogiSić,  zbom.  223. 

K^iŽNOVINA,  /.  vidi  klenovina.  ~  U  Stidi- 
ćevu  rječniku:  ,lignum  carpineum^  —  I  u  r^aše 
vrijeme  u  okolini  dtU>rovačkoj.    P.  Budmani. 

£:(jE]^AČEI,  a4j.  koji  pripada  Klijenu  (vidi 
2.  Elije^e).  Klei^ačka  (opŠtirM).  K.  Jovanović 
177. 

K^iĆPAC,  klćpca,  m.  u  Vtikovu  rječniku:  vide 
sjeMvica  8  doaatkom  da  se  govori  u  Otočcu.  — 
mdi  1.  klepac. 

K]^1^PATI,  kjSp)em,  impf.  kad  se  zrna  izme)u, 
onda  ih  treba  iznova  posebnijem  spravama  izbiti 
t  j.  do£u  stranu,  koja  se  je  dugim  žrvnaiiem 
izUzala,  pa  to  se  kaže:  ,k}epat  zrna'.    Na  Krku. 

—  vidi  klopati. 

K^iESTEN,  kjestena,  m.  kesten.  —  U  jednoga 
pisca  XVIII  vijeka,  KJesteni  oli  maruui.  J.  Vlad- 
mirović  87. 

K^iEŠĆEV  GBAD,  m.  mjesno  ime  (vala  da  je 
izmišfeno).  —  U  narodnoj  pripovijeci  čakavskoj 
našega  vremena.  —  Štokavski  bi  glasilo  KjeStev 
grad.  Ona  mu  reče,  da  je  s  K}ešćeva  grada.  Nar. 
prip.  mikul.  26. 

K^EŠTACA,   n.  pl  dem.   kliješta.  —  U  naše 
vrijeme  u  Lici.   J.  Bogdanović. 
K]^&ŠTAB,  k]ešt&ra,  m.  onc^j  što  nosi  kliješta. 

—  samo  u  osobitom  smislu.  —  U  naše  vrijeme  u 
sjevernijeh  čakavaca  (klešĆ€ur). 

ii.  jakrepj  škorpija.^  Crnogorski  Špirak,  kojega 
Vuk  Štipavcem  (!)  a  Čre^ni  klešćarem  zovu,  mo- 
žebit  je  ipak  Vlah  (scorpio)  (vlak,  t  j.  talijanska 
riječ).    F.  Kurelac,  dom.  živ.  26. 

b.  božji  V0y  jelenac,  rogač.  —  U  Istri.  KlSSĆ€ur 
,Lucanus  cervus'.  D.  Nemanić,  čak.  kroat.  stud.  19. 

K^iEŠTEVAC,  KJeštevca,  m.  ime  mjestu  u  Sr- 
biji u  okrugu  kragujevctčkom.  li^iva  u  K4eštevcu. 
Sr.  nov.  1869.  243. 

KlJiEŠTEV  GBAD,  vidi  KJešćev  grad. 
K^iilŠTEVICA,  /.  mjesrw  ime  (naj  češće  o  pla- 
ninama). —  isporedi  KlijeStevica. 

II.  planina  u  Bosni.    Zem|ak.  1871.  br.  2. 

b.  vrh  u  Srbiji  u  okrugu  akksindČkom.  M.  Đ. 
Milidević,  srb.  778. 

c.  pusta  u  Slavoniji  u  okrugu  srijemskom, 
Bazdije).  145. 

K][iŽŠTEVINA,  /.  bilka.  Morska  kude|a  u 
Srbiji  se  kaže:  k]eŠtevina,  Bicinus  communis  L. 
Đ.  Popović,  poznav.  robe.  328. 

K^jEŠtIcA,  n.  pl.  dem.  kliješta.  —  11  naše 
vrijeme  u  Dubrovniku.    P.  Budmani. 

K^iSŠTICE,  /.  pl.  dem.  kliješte.  —  Kaie  se  u 
osobitijem  značeiMma  od  xvii  vijeka. 

u.  u  Mikafinu  rječniku :  klištice  kojim  se  vlasi 
skubu,  štipavica  ,valsella,  vulsella'. 

b.  u  Vukovu:  kliješta  što  se  žica  vije  ,die  draht- 
zange'  ,forceps  £lis  metallicis  ducendis'. 

K^iEŠTIĆ,  vidi  K}eštik. 

K^iEŠTIĆI,  m.  pl.  dem.  kliješta.  —  isporedi 
kliještići.  —  U  Stulićevu  rječniku.  —  r^epauzdano. 

K^iEŠTIK  (ili  KJeStić?),  m.  n^esno  ime.  — 
Prije  našega  vremena.   KldštikB.  Spom.  stoj.  184. 


K^iEŠTINA,  /.  mjesno  ime.  —  Frije  ru^šega 
vremena.    Kldštma,  dol.    Spom.  stoj.  184. 

K^iEŠTlNO,  n.  vye8no  ime.  —  Prije  našega 
vremena.    ElldŠtino.    Spom.  stoj.  184. 

K^iEŠTUBINE,  /.  pl.  augm.  klijeSte.  —  U 
ruiše  vrijeme,  ,Đovade  mi  te  k)ešturme,  da  ovaj 
&ava*  izvadim!*   J.  Bogdanović. 

K^iĆTAB,  kJetAra,  m.  vidi  1.  klijet,  b,  b).  — 
U  rMŠe  vryeme  u  ^evemoj  Dalmaciji  sa  zapad- 
nijem oblikom:  Klit&r,  pregradica  u  kući,  tal. 
,camarino^    M.  Pavlinović. 

K^iĆTABA,  /.  vidi  1.  klijet,  a  (kao  da  je 
augmentativ).  —  Akc.  se  mijena  u  gen.  pl.  k|^- 
t&ra.  —  U  naše  vrijeme  u  Lici.  ,Nema  onđe 
kuće,  ono  'e  žalosna  i  kukava  kjetara  u  kojoj 
ne  bi  vuk  zimovah    J.  Bogdanović. 

KtiĆTABICA,/.  dem.  kjetara.  —  Unc^  vrijeme 
u  Lici.  ,Zavuka'  se  u  onu  kjetaricu  pa  se  ni  živ 
ne  čini^    J.  Bogdanović. 

K^ĆTABIČIGA,  /.  dem.  k|etarica.  ,Mila  'e 
meni  moja  k|etarićica^    J.  Bogdanović. 

K^iĆTIŠTE,  m.  vidi  1.  klijet  (moie  biti  augmen- 
tativ). —  Sam  oblik  k|etište  ne  potvrđuje  se  uprav 
nigdje :  oblik  se  kldtište  nalazi  u  čirilovskom  spo- 
meniku XIV  vijeka;  kasnije  glasi  i  u  južnom  go- 
voru  kl^tfšte,  a  u  zapadnom  klitifite.  —  Između 
rječnika  u  Daničičevu  (kldtište  ,crate8  pastorales*). 

a.  vidi  1.  klijet,  a,  a).  Da  daju  (vlasi  mana- 
stiru Arhanđelovu  u  Prizrenu)  otb  kldtišta  jagi&e- 
tinu  i  isporkb.  Glasnik.  15,  310.  (1348?).  ,Quod 
istis  Vlachis  de  Zenta  Bieluse . . .  promittere  pos- 
sint  et  dare  medietatem  ipsarum  planinarum . . . 
et  quod  a  die  quo  venerint  et  appulerint  sint 
exempti  pro  tribus  annis  a  soluendo  ducatum 
communi  nostro  pro  qualibet  cletista  .  . .'  (Lib. 
rog.  1427—1432).  K.  Jireček,  die  wlachen.  7. 
Vlah  Vlaha  potište  a  katunaru  kletište.  M.  Đržić 
290. 

b.  u  jednom  privyeru  pisca  Dubrovčanina  xvi 
vijeka  kao  da  znači  kuću  Hi  stan  uopće.  Ako  se 
rasstavi  ova  naša  zema^ska  kuća  ovoga  kletišta 
i  pribivališta.    B.  Gradić,  djev.  158. 

t,.  vidi  1.  klijet,  b.  Ovi  sluga  Božiji  iste  riči 
držaše  vazda  prid  sobom  u  svom  klitifitu.  M.  Zo- 
ričić,  osm.  57.  Bodi  ditešce  muško,  i  bivši  sama 
u  svome  klitištu,  zadavi  ga.    zrc.  87. 

d.  u  naše  vrijeme  samo  kao  n^esno  ime.  Kle- 
tište, jedno  mjesto  u  Zboj stici  (u  okrugu  užičkom 
u  Srbiji).    1^.  Stojanović. 

K^J&TVA,  /.  vidi  kletva.  —  U  jedroga  pisca 
čakavca  xvii  vijeka.  Psosti  i  kletve.  Michelan- 
gelo.  27. 

K^ilCA,  /.  vidi  1.  klica.  —  Od  xvii  vijeka  u 
pisaca  čakavaca.  Korena  aV  k}ioe  petrofca  i 
luka.  Đ.  Baraković,  vil.  331.  Prez  ovita  kjica... 
K}ica  procvate.  L  Ivanišević  273.  Iz  zem}e  plod 
ili  kjica  poradja  se.  A.  Vitajić,  ist.  27a  —  U 
naše  vrijeme  u  jednoga  pisca  štokavca  zapadnoga 
govora,  Uzdane  u  se,  to  je  k}ica  do  jednomu 
redovitomu  razvitku  osobnomu.  M.  Pavlinović, 
rad.  5.  Bila  bi  u  nam  podsiečena  kjica  svakoj 
hlepiii  za  dobrotom.  84.  —  U  prenesenom  smislu. 
Nema  kjioe  u  obrazu,  blijed  je,  nema  or(ene  ži- 
lice.   M.  Pavlinović. 

K^ilCOGBIZ,  m.  (koji  grize  klice)  PhyUoxera 
vastatrix  PL,  lozni  %^e1^ak.  —  U  jednoga  pisca 
rMŠega  vremena  koji  će  biti  sam  ovu  riječ  načinio. 
Pod  imenom  ušenca,  kjicogriza  (,filo68era').  M. 
Pavlinović,  razL  spis.  58. 

KRIČATI,  k^ič&m,  impf.  nastajavati^  upu&ati 
se :  ,K|ičaju  fratri  da  ne  puste  i>od  popovinu  onu 


Digitized  by 


Google 


K:^iieATi 


96 


1.  K^UČ,  a,  a). 


župu'  (u  Zagorju;  nije  vele  u  običaju).  M.  Pa  vi  i- 
nović. 

KJ^ilN,  m.  vidi  1.  klin.  —  U  nekijehszapadnijeh 
pisaca,  a  između  rječnika  u  Mikafinu  (kod  klin). 
K)in  k^na  izbija.  P.  Zoranić  1^>.  Turan  visok 
razorismo  mlati  i  k}ini  i  polugama.  I.  Z^notti, 
en.  31. 

K^IS,  m.  vidi  3.  Klis,  a.  —  U  nekijeh  zapad- 
nijeh  pisaca.  Za  K}is.  Stat.  po],  ark.  5,  318. 
Na  1538  bivSi  Turci  KJis  osvojili.    Norini  39. 

K^^iSKI,  adj.  koji  pripada  KfisUj  vidi  kliski. 
Pod  zapovidju  k)iskom.    Stat.  po),  ark.  5,  315. 

K^itSURA,  /.  vidi  klisura.  —  U  jednoga  pisca 
čakavca  xvii  vijeka.  Vladislav  razbi  veliku 
turske  vojske  silu  blizu  k^isur  islandinskih  u 
dragi  humskoj.    P.  Vitezović,  kron.  119. 

K^iŠTE,  K^lŠTI,  vidi  kliješU. 

KITITI,  kjtjem,  impf.  vidi  kliti.  —  U  jednoga 
pisca  čakavca  xviii  vijeka.  iSfemu  radost  cvate  i 
kjije.    A.  Vitajić,  ist.  87*. 

KVOCATI,  k]6c&m,  impf.  o  buci  što  čini  voda 
kad  kapfe  malo  po  tnalo.  —  Jamačno  je  riječ 
onomatopejska.  —  U  jednoga  pisca  čakavca  xvi 
vijeka.  Kako  voda  iz  staklena  suda  komu  je 
zijatje  usko  a  ostali  kip  razkoŠan,  i  nim  nag- 
nufči  za  hteć  najedno  van  iziti,  ne  more  iieg  po 
malo  po  malo  k|ocaju6i  van  kapati.  P.  Zoranić 
33b. 

K^jOONUTI,  k|6cnem,  pf.  vidi  kjucnuti.  —  U 
jednoga  pisca  Dalmatinca  našega  vremena.  Ptice, 
koje  k]ocnu  gdjekoje  zrnce.  M.  Pavlinović,  rad. 
153.  Kjocnuti,  jodnom  gucnuti:  reče  se  k(una- 
stomu  živu;  cf.  k(unuti.    M.  Pavlinovič. 

K^jOČKA,  /.  vidi  kvočka.  —  U  na.^e  vrijeme 
u  jednoga  pisca  iz  Boke  kotorske.  Kao  pilad 
kad  ih  k)oČka  navabi.    S.  ^ubiša,   prič.  111. 

KLONUTI,  klonem,  pf.  vidi  kjunuti.  —  U 
istoga  pisca  u  kojega  ima  i  k)ocnuti.  Pilići,  ako 
se  kadšto  i  kjonu.  M.  Pavlinovič,  razg.  104. 
K|onuti,  kjunom  se  mašiti,  udariti;  malo  koga 
udariti.    M.  Pavlinovič. 

KIMOVA,  /.  gorni  zub  u  nerasta.  Babina  greda. 
vidi  1.  ka)ac. 

K^iOVATI,  k|6vam,  impf.  vidi  kjuvati.  —  U 
istoga  pisca  u  kojega  ima  i  k|ncnuti.  Da  sve 
prijete  i  biskupim,  da  će  ih  kjovati.  M.  Pavli- 
novič, razl.  spis.  11.  Kjovati,  kjuvati,  svako  živo 
kjunasto  k)ova  kada  zob)e.    M.  Pavlinovič. 

K^iUC,  u  Vukovu  rječniku:  kjuc  kjuc!  kad  se 
kazuje  kako  je  ko  što  sjekao  rđavo  ,ein  wort 
ungeschicktes  hacken  zu  bezeichnen'  ,sonus  inepte 
tundentis*.  —  isporedi  k|ucalo.  —  Uprav  je  glas 
kojijem  se  pokazuje  huka  kojom  kokoši  (ili  druge 
ptice)  kfuvaju.  ali  vidi  i  2.  kjucati. 

KI^UOALO,  m.  onaj  što  kfuca  (u  prev^^enom 
smislu) j  što  udara  po  čemu  nožem  ili  sjekirom, 
ali  vidi  i  2.  kjucati.  —  Vala  da  .se  govori  samo 
u  šali  (n.  pr.  mati  kaže  djetetu  kad  nožem  sjecka 
po  stolu).  ^  U  Vukovu  rječniku :  ,d©r  hackor, 
picker'  ,4ui  cultro,  securi  tundit*  s  primjerom: 
Stani  ti,  kjucalo  ,8agt  dio  mutter  zum  kinde  das 
init  dem  messer  auf  den  tisch  hackt'. 

K^iIJCANE,  n.  djelo  kojijem  se  k(uca.  —  Sta- 
riji je  oblik  kjucanje.  —  II  Belinu  rječniku : 
kjncanje  ,beccata  per  prender  il  cibo,  parlandosi 
d'  nccellidi  rapina*  ,rostri  ictus*  184*>;  u  Stulićevu: 
,ro^itro  cibum  capere' ;  u  Vukovu :  dim.  v.  k|uvaue. 

1.  K^^UCATI,  kjiicam,  impf.  dem.  kjuvati  (a 
vidi  i  kjucnuti).  —  Akc.  se  ne  mijena  (aor.  2  i 
2  sing.  k|iica.).  —  Od  xvii  vijeka,  a  između  rječ- 


nika a  Belinu  (,beccare,  pigliare  il  cibo  ool  beoco^ 
,ro8tro  cibum  capere*  134^),  u  Voltigijinu  (,bec- 
care*  ,becken'),  u  Stuličevu  (,rostro  cibum  capere'). 
u  Vukovu  (dim.  v.  kfuvatij.  Kokpš,  ka  ostaje 
doma,  bez  pristanka  k)uca.  (D.)  Poslov.  daniČ. 
Prvi  klasi  pod  kojijem  poplavi  zem)a  za  Aih  (za 
ptice)  budu:  kjucaju,  pitaju  se  prid  očima  istijem 
od  gospodara.  B.  Zuzeri  209.  Tup  k(un  iniada 
ne  moguči  kjucat.  A.  Kanižlič,  rož.  8.  Ovi  je 
(petlovi  prepelicu)  počnu  kjucati.  D.  Obradovič, 
basn.  79.  Tako  moje  tijelo  vran  ne  kluccu)!  Nar. 
posl.  vuk.  307.  Xa  zlatnoj  tepsiji  od  zlata  kvoČka 
s  pilićima  biser  kjucala.  Nar.  prip.  vuk.  11.  — 
Metaforički.  Jesu  množi  u  krstjanstvii  ne  samo 
poletari  neg  kojijem  su  dorasla  krila,  koji  sve 
vrijeme  od  života,  kako  i  ptico  u  ljetno  doba, 
vesele  se  i  planduju.  po  vas  dan  igre,  šetne,  raz- 
govori i  posjedi,  svud  kjucaju  tamo  i  amo,  sve 
sto  je  ljepše  i  raskošnije  sve  je  za  liih.  B.  Zuzeri 
210.  —  U  prenesenom  stnislu  o  ribama,  kad  ču- 
paju mamu  na  udici.  L.  Zore,  rib.  ark.  10,  352. 
—  I  sa  se,  recipročno.  I  kojih  jest  fala  kjucat 
se  sa  svima,  jer  je  narav  dala  kjun  zakačen  Aima. 
A.  Kanižlič,  rož.  8. 

2.  K^^UCATI,  kjTicam,  impf.  vidi  kucati.  — 
Samo  u  Voltifjijinu  rječniku :  ,picchiare*  ,an- 
klopfen*.  —  isporedi  kjuc  i  kjucalo. 

K^.UCK.\NE,  n.  djelo  kojijefn  se  kfucka.  —  U 
Vukovu  rječniku. 

K^UCKATI,  kji'ickam,  impf.  dem.  kjucati.  — 
U  Vukovu  rječniku:  vide  kjucati. 

K^jUCNUTI,  kjucnAra,  pf  vidi  kjunuti,  per- 
fektivni  je  glagol  prema  kjucati,  po  tome  se  može 
shvatiti  kao  dem.  kjunuti  (ali  može  biti  da  po- 
staje upravo  od  kjuc).  —  Akc.  se  ne  mijena  (aor. 
2  t  3  sing.  kjiicnu).  —  U  naše  trrijetne,  a  između 
rječnika  u  Vukovu  (dira.  von  kjunuti).  A  petao 
čoveka  možda  nije  ni  kjucnuo.  M.  Đ.  Miličevič, 
medudnev.  23. 

1.  K^TJČ,  kjuča,  m.  uncus,  clavis,  noj  staHje 
je  značene :  nešto  kukasto,  sarito  (isporedi  kjuka) ; 
ali  je  od  toga  več  u  praslavensko  doba  postalo 
drugo  (što  je  naj  običnije) :  oruđe  za  zatvorane 
i  otvarane.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing.  taki  je 
u  ostalijem  padežima,  osim  nom.  i  acc.  sing.,  i 
voc:  kjuČu,  kjuči  (kjučevi).  —  Riječ  je  prasla- 
venska,  isporedi  .stslov.  kjučb,  rus.  icnoH-fc,  čei. 
klič,  poj.  klucz.  —  Nalazi  se  i  oblik  kluč,  ali  to 
može  biti  samo  s  nepomne  u  izgovaranu  ili  u 
pisanu.  —  r  svijem  je  rječnicima  (u  Daničičevu 
kjučb)  sa  znarenem  ,clavis*  (,chiavo*  ,8chlii8sel*). 
a.  clavis,  oruđe  (naj  češće  gvozdenu)  kojijem 
se  zatvora  i  otvora  brava;  ovo  je  mlađe  značene, 
ali  je  naj  običnije  u  naše  doba. 

a)  u  pravom  snMu  (u  narodnijem  pjes- 
mama stoji  množina  i  kad  se  govori  o  jednom 
k(uču).  aa)  U(fpće.  Vbzimajetb  klisijarhb  ustavb  i 
kjuče.  Sava,  tip.  stud.  gla^n.  40,  159.  Protu  kjuče 
vbdajetb.  Domentijaii*»  70.  Aleksandar  oblomi 
k)uč  i  k  nemu  (ka  konu)  ulize  i  osedla  ga.  Aleks. 
jag.  stAT.  3,  221K  Mnozijemi  kjuČini  zatvoriše  tam- 
nicu. Zb<irn.  105'^  V  kaštel  kjuče  nosi.  Mon. 
croat.  224.  (1")27).  Eto  te  pak  sroča  izruči  tak  da 
t'  liule  svo  zavidci,  orbo  svaka  (''iiju  i  vide  pod  za- 
klopom  tvojih  kjuči.  M.  Polegrinovič  187.  Kako 
s  kjučem  vrata  otvaraju  se.  F.  Glavinič,  cvit. 
394».  VratA  dobra  s  krakunom  i  kjučem  utvr- 
djena.  M.  Bijankovič  82.  I  svojim  kluČim  svim 
odklapa  bla.:::o^hranje  svo^a  Albana.  J.  Kavaiiin 
223a.  Priklopni  kjuć;  pririnen  kjuč  .chiave  falsa' 
, clavis  adulterina';  pričiniti  k|uč  ,contrafare  la 
cliiave'  ,clavem  adultorare'.  A.  d.  Bella,  rječn. 
IHi)^.     Nit'  ima  drugoga    kjuča  za   otvoriti  ovije 


Digitized  by 


Google 


1.  K:I^UC,  a,  a). 


97 


vrata.  F.  Lastrić,  od'  106.  Eto  ti  kjuč;  uzmi 
koliko  ti  je  drago.  A.  Kanižlić,  fran.  34.  Kako 
k|uči  tilesni  otvaraju  i  zatvaraju  kuću.  Ant. 
Kadčić  225.  KfuČ  laživ,  kjuč  prićiiien  ,clavis 
adulterina*.  J.  Stulli,  rječn.  kod  k|uč.  Da  te 
bacim  u  kamenu  kulu,  pak  da  kjuče  u  more  za- 
bacim; kada  k)uči  iz  mora  izađu,  onda  ćeš  se 
greka  oprostiti.  Nar.  pjea.  vuk.  2,  74.  I  u  ribi 
kjučeve  nađoše.  2,  74.  Ja  bi  kail  pred  tamnicu 
doći,  al'  je  pusta  sinoć  zatvorena,  i  k}učovi  dvoru 
odneseni.  2,  98.  U  vratima  kjuče  ostavio.  2,  606. 
—  bb)  uz  kjuč  može  se  izreći  Što  se  zatvora  i  otvora 
(brava,  vrata,  kovčeg,  soba,  kuća  itd.)  ili  što  se 
hrani  u  zatvorenu  mjestu  (n.  p.  blagoj,  i  to  obično 
genetivom  s  prijedlogom  od  (može  biti  bez  prijed- 
loga, ako  nije  sam  supstantit^),  rjeđe  (n.  p.  u  naj 
prvom  primjeru)  adjektivom  posesivnijem.  Sb  kjući 
cri.kovnymi.  Sava,  tip.  stud.  glasn.  40,  159.  Odb 
skriAice  kjučb  predaa  jednomu  svojijehb  slug^a. 
Spom.  sr.  2,  128.  (1466).  Marusa,  ti  gdje  si?  na 
t'  kfuče  od  kamare.  N.  Najesković  1,  •2'i7.  Kjuće 
mi  da  od  krčme.  M.  Držić  26.  U  mene  je  k|u6 
od  brave.  165.  Poda  mu  k}uč  od  svoje  skrine. 
B.  Kašić,  fran.  146.  Sisto  mu  da  kjuče  od  blaga. 
P.  Hektorović  (?)  95.  Ki  od  crikve  drži  kjuči. 
97.  Kjuč  od  jedne  brave.  F.  Lastrić,  od'  106. 
Nezin  posa'  bijaše  držati  kjuče  od  manastira.  M. 
Zoričić,  zrc.  46.  Od  tamnice  k}uče  uzimala.  And. 
Kačić,  razg.  36^.  Ali  mu  se  ino  ne  mogaše,  već 
mu  daje  k)uče  bila  grada.  94^.  Svojih  grcidova 
kjuče  pridadoše.  kor.  426.  I  dade  joj  kjuČe  od 
sanduka.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  242.  Petar  uze  vince 
i  šenicu,  i  kjučeve  od  nebeskog  carstva.  2,  2. 
Bog  im  dade  od  nebesa  kjuče,  zatvoriše  sedmera 
nebesa.  2,  3.  Boga  moli  Ognana  Marija :  ,Daj 
mi,  Bože,  od  rajevah  kjuče,  da  od  raja  otvorimo 
vrata*.  2,  11.  Ovo  s'  kjuči  od  mojega  Sime  (t.j. 
od  mjesta  gdje  je  zatvoren).  2,  74.  Od  kule  je 
kjuče  odnijela.  2,  177.  Na  nemu  su  kjući  od 
kapija.  2,  478.  I  dovati  od  grada  kjučeve.  2,  606. 
Dok  ukrade  kjuče  od  tamnice,  od  riznice  i  od 
konušnice.  3,  124.  Carica  mu  na  polasku  da 
kjučeve  od  dvanaest  podruma.  Nar.  prip.  vuk. 
24.  Da  žene  kJuči  od  kamar.  Nar.  prip.  mikul. 
32.  —  cc)  s  prijedlogom  pod  u  instr.  knd  se  što 
hrani  zatvoreno,  a  s  acc.  kad  se  zatvora  (razlika 
se  ne  poznaje  u  simkom  prin\jcru).  Ovo  zlato  rad 
bib  pod  k]uč  stavit.  M.  Držić  3M.  Ovi  se  sudci 
imaju  pristojno  hraniti  spravni  u  mistu  posobitu 
pod  kjučem.  B.  Kašić,  rit,  9.  Da  jedan  kraj 
bude  zatvorio  u  jednome  pribivalištu  jedno  ve- 
liko blago  pod  klučem.  M.  Zoričić,  osm.  10(>. 
Da  osuMe  samo  zlato,  i  pod  kjuč  ga  svoj  za- 
tvore. V.  Došen  231*.  Ima  li  se  držati  u  crkvah 
i  po  koji  način  prislavni  sakramenat  ?  Ima  .  .  . 
pomnivo  pod  kjuč.  Ant.  Kadčić  169.  Zato  kućnik 
pod  kjuč  sirce  meće.  J.  S.  Kejković  248.  Oni 
koji  spavaju  pod  klučevima.  S.  ^iubiša,  prip.  180. 
Obje  kutije  zatvori  pod  kjučem.  265.  —  tako  se 
kaže  i  ispod  kjuča  kad  se  što  vadi  iz  zatvorena 
mjesta.  Da  reduši  ispod  kjuČA  daje  smok.  J.  S. 
Rejković  68.  —  fidj  držati  kjuČe  ima  i  šire  zna- 
če ne:  upravfati,  vladati  kućom,  imanem  (vidi  pri- 
mjere kod  bb)). 

b)  u  metaforičkom  smislu,  aa)  u  poeziji, 
po  grčkoj  mitologiji.  Eto  zora  kjučmi  od  zlata 
vedri  otvorit  istok  ide ...  I.  Gundulić  537 — 538. 
Zlatni  kJuči  ne  su  (ljubavi)  dvora.  . . .  tijem  nije 
rijeti  čudo  niiedno,  ako  .  .  .  zlato  i  jubav  sad  u 
jedno  Kalinku  su  pridobili.  460.  —  bb)  u  teo- 
logičkom  jeziku.  Tebi  dam  kJuči  krajestva  ne- 
beskoga. Zadar.  lekc.  44.  Tebje  6a  dati  kjuče 
od  krajestva  nebeskoga.  N.  Eanina  176h.  Daću 
ti  kjučeve  od  carstva  nebesnoga.  Vuk,  mat.  16,  19. 

V 


1.  K^iUČ,  a,  c)  te). 

—  Imenuje  se  oblast  kjuč&.  Š.  Budini ć,  sum.  14». 
Badi  kriposti  i  oblasti  kjuči  crikve.  iapr.  31. 
Ti  mogućim  vlada'uć  kjuči.  J.  Kava]!an  296*. 
Grisi  uČii^eni  prid  krštene  nisu  podložni  kjučem 
oblasti  crkvene.  Ant.  Kadčić  185.  Oblast  od 
kJuČa  crkvenih.  225.  Po  kreposti  kjučeva.  J. 
Matović  99.  —  ZaČ  on  komu  je  tribi  učiniti  po- 
svetilno  od  potribe  je  da  ima  kjuče,  naj  prvo 
tribuje  viditi  od  kjuČev.  znati  bo  je  prvo  da  ime 
kjuč  preneseno  jest  od  telesnoga  k  duhovnim; 
kjuč  bo  V  telesnih  jest  način  otvratiti  niku  pro- 
tivšćinu  ka  zabranuje  da  bi  se  ne  moglo  imiti 
pristupjenje  k  kući.  tako  je  ošće  i  v  duhovnih: 
ono  ča  odvraća  (štamparskom  griješkom  odvrćpr) 
grih  smrtni  ča  jest  suprotivšćina  za  vlisti  v  kra- 
Jevsfcvo  nebesko  zove  se  kjuč,  i  ta  kjuč  jest  troj. 
zaČ  niki  jest  kJuČ  oblasti,  i  ta  ima  sam  Bog  .  .  . 
drugi  je  kjuč  visokosti,  i  ta  ima  vsak  človek . . . 
treti  kjuč  je  službe,  i  ta  kjuč  imajut  si  (ili  imaju 
vsi  ?)  redovnici.  Naručn.  73h — 74*.  Da  jih  (grihe) 
paka  podložimo  kjučem  crkvenim  od  svetoga  od- 
rišena.  Ant.  Kadčić  199.  Da  se  metnu  (grisi) 
pod  kjuče  od  odrišena.  M.  Dobre tić  164.  —  Vi- 
kuvična  divice,  ti  si  kjuč  narešeni  od  izvrsitih 
peral,  koja  nam  otvaraš  vrata  od  krajevstva  ne- 
beskoga. M.  Jerković  79.  Otvorivši  meni  vrata 
od  krajestva  tvoga  kjučem  od  milosrdja  tvojega. 

A.  Guče  tić,  roz.  jez.  253.  O  sveta  pokoro,  kjuče 
od  slave  vične.  I.  Ančić,  ogl.  94.  Dospivam  vas 
po  križu  kjuču  od  raja.  L.  Terzić  323.  Krštei^e 
jest   kjuč   od  raja,  vrutak  živi.    M.  Dobretić  38. 

—  Ona  kjuče  drži  bogatstva  božanstvenoga.  J. 
Filipović  1,  536h.  Od  koga  blaga  kjuče  dade 
apostolom.  F.  Lastrić,  ned.  45.  —  Ovo  bo  je 
kjuč  koji  otvora  vrilo  od  milosti.  387.  —  cc)  u 
duhovnom  smislu,  uopće  kao  način  kojijem  se  što 
može  dobiti,  steći,  izvršiti  itd.  Poniženstvo  jest 
kjuč  od  znana.  M.  Radnić  353h.  O  djevice, 
ti  si  imala  biti  kjuč  našega  odkupjeiia.  J.  B. 
Gučetić  19.  Potanko  motreiie  kjuč  je  dobrim 
poslim.  M.  Pavlinović,  rad.  52.  —  dd)  ono  što 
zatvora,  te  u  duhovnom  smislu,  neko  zlo  kojega 
se  ne  može  čovjek  izbaviti.  Izpod  kJuča  lako- 
mosti da  se  ikad  već  oprosti.    V.  Došen  5.5h. 

c)  u  prenesenom  smislu. 

aa)  što  pomaže  da  se  može  shvatiti,  ra- 
zumjeti. Tidk  naći  bistrije  kjuč  ove  naredbe.  M. 
Zoričić,  aritm.  71.  KjuČ,  pravilo  za  razdjejene 
,repartitions-schlusseP.  Jur.  pol.  terminol.  429. 
Kjuč  prinosni  za  razporeziva£e  prinosa  vjerskih. 
Zbornik  zak.  1868.  238. 

bb)  prema  predašnemu  (kod  aa))  način 
kojijem  se  može  čitati  tajno  pismo.  —  u  naše 
vrijeme  (po  drugi jem  jezicima).  Takvo  pismo 
mo/.e  se  samo  pomoću  ,kjuča*  prostiti,  u  kojem 
je  naznačeno  kako  se  svaka  brojka  ili  slovo  čita. 

B.  Šulek,  graf.  umjet.  80. 

cc)  kamen  u  zgradi  na  kojemu  je  ostalo 
na.<lon€no,  ili  naj  goriki  kamen  u  svoda.  —  U 
jednoga  pisca  xvii  vijeka  (biće  po  drugijem  jezi- 
cima). Ako  u  građi  pade  jedan  kamen,  ne  čini 
mnogo  štete,  ali  ako  pade  kJuČ  koji  jest  kamen 
koji  zatvora  ostalo,  obori  svu  građu.  M.  Radnić 
47*. 

dd)  mjesto  kud  treba  proći  da  se  ufeze 
u  kakav  kraj,  te  kad  je  utvrđeno  može  braniti 
ulazak.  Počeo  je  obsidnutje  od  Frederikstal, 
grada  jaka  i  kjuča  od  Norvegije.  A.  Tomiković, 
živ.  311.  PrevlaČki  kaluđeri  drže  kjuč  Boke.  S. 
^ubiša,  prip.  264. 

ee)  avozdeno  oruđe  kojijem  se  odvija 
zavoj  (šaraf,  loza,  vrtak,  vijak,  burma).  —  U  pi- 
saca našega  vremena.  Kjuč  za  vrtak,  tech.  ,schrau- 
benschliissel*,   frc.  ,clef  k  vis,  toume-vis,   clef  k 


Digitized  by 


viuogle 


1.  K^jUČ,  a,  c)  te). 


98 


1.  K^iUČANICA 


t^crous',  egl.  ,screw-key,  screw-spanner',  tal.  ,chiave  i 
a   vite'.    B.  Sulek,  rjecn.  znanstv.   naz. 

ff)  clavicula,  kfućna  kost,  vidi  k}u^ac. 
—  U  pisaca  našega  t>remena.  KJuč  (kfucnača, 
kjufac),  lat.  ,clavicula*  ,schlusselbeinS  tal.  ,clavi- 
cola*.    B.  Šulek,  rječn.  znanstv.  naz. 

gff)  u  mužicij  neki  znak  koji  pokazuje 
kako  treba  čitati  note.  —  U  naše  vrijeme  po 
drugijem  jezicima.  —  U  Šulekoru  rječniku :  basov 
k)u^  ,bassschlussel'. 

b.  nešto  nakrivfeno,  isporedi  k|uka. 

a)  uncus,  kvaka,  kuka.  ntt)  uopće.  —  može 
biti  da  amo  pripada  ovaj  primjer:  Ogni,  (osli, 
k|išći,  k|iici.  . . .  svo  sionske  muke  ine  .  .  .  J.  Ka- 
vanin  459b.  —  ^v/  ovaj  nije  mi  jasn<>  značene: 
A  drvene  noge  nasadili,  pa  iđaliii  kao  na  k|u- 
c!eve.  P.  Petrović,  gor.  vijen.  61.  —  bOJ  kvaka 
kojom  se  guli  sijeno.  —  u  JijeJostjfnčevu  rječniku: 
k|ue  z  kojem  se  seno  pu^e  .uncinus*,  /  u  Vakovu: 
,der  hacken  ziim  heuraufen*  »unous  foono  exlra- 
hendo'.  —  rt-)  kuka  kojom  se  kože  vade  iz  var- 
nice.  u  Srijemu.    M.  Medić. 

b)  rog  na  kućama.  —  V  Vuknvu  rječniku: 
rog  na  kućama  ,der  schiefe  dachlialken'  ,trabs 
tecti  obliqua*  s  dodatkom  da  se  govori  u  (-moj 
(iori. 

c)  krivuda  ne  rijeke  i  kraj,  zemfa  gdje  je 
ovakovo  krivudam.  —  Između  rječnika  u  V ukoru: 
,die  kriimmung  dea  flusses'  ,ourvatura  Huminis* 
(kao  n.  p.  kod  Kladova).  cf.  Krajina  Xe<yotinska, 
i  u  Daničićevu :  k|učb  ,maeander*,  dva  su  se  kraja 
teko  zvala,  jedan  negdje  između  Štipa  i  Prilipa: 
jSolo  u  K|uči  Kunarjane*  (Mon.  serb.  (),'3  </orf. 
I2i>3 — 1802),  a  drugi  u  Peku:  ,po  sn-di'-  raskoga 
K|ura'  išla  je  meda  selu  Srpcima  (Sr.  letop.  181:7. 
4,  53  god.  1381).  —  Na  levo  iždiskali  su  kuku- 
ruzi kao  u  kakvom  moravskom  k]u^u.  M.  Đ. 
Milićović,  zim.  vor.  330. 

it)  gor  ni  zglavak  na  zudnoj  nozi  u  kona 
ili  u  vola.  —  Između  rječnika  u  Bjelostj^-nćeru: 
k|uc  kona,  vola  na  zadiioli  nogah  ,su1!rago'.  A 
na  stražne  pokleknuo  kjnče.  Nar.  pjes.  petr. 
3,  176. 

2.  K^jUC,  kjuća,  m.  vidi  k(u«anf.  —  Akc.  je 
kao  kod  1.  k|uc.  —  Hiječ  je  stara,  isiiorrdi  ru^s. 
K-iioMi,,  izvor.  —  Između  rječnika  u  Mika{inu 
(kfuč  od  vrjelo  vodo  jfervor',  /  ko<l  vrenje),  u 
Stulićevu  (,aestus,  fervor';  vreti  kluiima  ,maxime 
fervere,  aestuare*),  u  V^ukovu  (,das  li»>rvorwalloiide 
des  siodenden  oder  iiberhaupt;  sprudelndoii  \vassors' 
,a4ua  bulliens':  bije  k|uc).  Kako  u  paklu  gdi 
vre  kjuči.  M.  Vetranić  1,  21.  Grab,  kad  so  vari, 
kad  ga  kjuc  mere  uz  brdo  i  nizbnlo.  N.  Pali- 
kuća 5.  Pak  pristavi  da  tri  uro  vrijo  kjuć  ba- 
cajuć  a  ne  da  se  grije.  J.  S.  L'ojković  105.  Čini 
kjuČem  kotao  vode  vriti.  3-!2.  Ststnu  vreti  iz 
jezera  krvavi  kjurevi.  Nar.  prip.  vil.  lH(i7.  751. 
Izvire  izvor  Lavinac,  i  teko  izbija  kjuć,  da  bi 
mogla  mala  vodeničica  mjeti.  Vuk,  dan.  1,  )i^. 
Na  gornemu  derdapu  slabo  se  kad  vidi  kameAe 
posred  vode,  nego  s;iiqo  kjučovi  i  klobukovi.  2.  36. 
Pod  kjućevma  krvi  blagorodne.  P.  Petrović.  gor. 
vijen.  9.  Bob  hĆAhO  pod  k|uć  nabukteti  i  na- 
greznuti.  S.  l^ubiša,  prip.  31.  Voda  buji  u  naj 
žešći  kJuč.  1(>2.  More  uzavri  kao  kjuć  u  lopiži. 
267.  Kad  je  u  prvomu  k|uću,  zakune  vodu.  V. 
Bogišić,  zborn.  562.  .Voda  na  k|uć*.  ,i)rzi  vodu 
na  ognu  do  dva  kjuća*.  u  Dubrovniku.  P.  Bud- 
mani. 

3.  K^ilK',  Kjuća,  m.  mjesno  im^.  —  Akc.  je 
kao  kod  1.  kjuć.  —  Naj  češće  va(a  da  je  ista 
riječ  što  1.  kjuć  pod  b,  c),  ali  može  gdjegdje  zna- 
čiti što  1.  k|uč  pod  a,  cj  dd)  ili  što  2.  k(uč  (kao 


izvor).  —   Vrlo  se  mnogo  mjesta  ovako  zove;  evo 
i/l  samo  nekoliko,  n.  p.: 

a.  /(  Bitsni,  selo  u  okrugu  bihaćkom.  Statist, 
bosn.  4S.  pomii'ie  se  od  xv  vijeka,  vidi  u  Dani- 
čićevu rječniku:  K}ućb,  grad  u  Bosni  i  sada  na 
Sani.  U  Kjuću.  Mon.  serb.  425.  (1448).  Gra^lb 
KJučb.    439.  (1446). 

b.  sel(>  u  Dalmaciji  u  kotaru  kninskom.  Repert. 
dalm.   1872.  41. 

e.  selo  u  Hercegovini.  Stetist.  bosn.  113.  — 
fzmrđu  rjf'čnika  u  Vukovu.  Od  bijela  K|ura  i 
Klobuka.  Ogled.  sr.  67.  I  vrći  ću  ga  u  K}uc 
kape  tenom.    93. 

d.  u  Hrvatshtj.  a)  selo  u  županiji  zagre- 
iKvkoj.  Kazdijej.  88.  —  b)  selo  u  županiji  va- 
raždinskoj. 98.  —  c)  zaselak  u  županiji  modruško- 
riječkoj.    53. 

e.  u  Srbiji.  €i)  selo  u  okrugu  imlevskotn.  K. 
Jovan<ivić  102.  —  ^>  planinski  vrh  u  okrugu 
vranskom.  M.  Đ.  Milićević,  kraj.  srb.  275.  — 
f)  (Naija)  kladovska  {zove  sr)  Kjuć.  Vuk,  dan. 
2,  56. 

Kljjl'CA,  /*.  sajiv  nadimak  za  visoko  tanko 
/ensko.  —  U  naše  vrijmie  u  Lici.  , Borne,  brte. 
ja  ne  bi  ojip  kjuće  uzo,  pa  se  ne  oženio'.  J.  Bog- 
danović. 

Kl^UCAC,  kjući-a,  m.  uprav  dem.  kjuć;  u  pi- 
saca našega  vroucna  znači  što  i  kjućua  kost, 
vidi  kod  kjućan. 

KLICALI),  n.  voda  vrela,  na  k^uč.  —  U  jed- 
ntiga  pi.sca  našrga  vremena.  Skoći  kao  kjučalom 
polivou.  M.  P.  Šfipcanin  1,  110.  —  isporedi  k|uĆAo. 

KI^uOaN,  kjurua,  adj.  vidi  1.  k)ućani.  —  U 
pisaca  našega  vremena.  K|u<na  rupa,  v.  k|uća- 
nica.  H.  Sulek,  rjoćn.  znanstv.  naz.  —  Piše  se  i 
kjućna  kost  (prema  ncm.  scliliissolbein),  clavi- 
cula, te  inači  jfdnu  (ni  dvije  tanke  i  pod ule  kosti 
što  štuje  pod  grlom  nad  jjrvijem  rebrom  i  zdru- 
žuju, gradit  u  Aos/  .s  lopaticom.  Kjućan,  zool. 
,-»r.hliissf^l-  (in  /us.)*;  kjućtia  kost  (kjućac,  kju- 
rica.  kjuciKK  a).  Jat.  .clavicula*  ,scliirisselbein*,  tel. 
.clavicola'.  B.  Sulek,  rjoćn.  zuanstv.  naz.  —  On 
pokaza  desnu  kjućiiu  kost.  L.  K.  Lazarević,  on 
zua  sve.   10. 

1.  K1^U('ANI,  adj.  koji  pripada  kfuču.  —  ispo- 
redi kjućan.  —  r  Vuktrvu  rječniku:  n.  p.  rupa 
{kud  so  kjuć  zavlači)  ,schliis.selloch'  ,foramen 
clavis'. 

2.  KLUCANI,  m.  pl.  ime  .seocu  u  Hercegovini. 
b'azdije'j.    12<». 

1.  K^jUCANICA,  /.  a)  brava;  b)  gvozdena  (u 
narodnoj  pje^^mi  zlatna)  motka  što  se  na  zatvo- 
rmijcm  vratima  provlači  kroz  kolute  namje.Hene 
na  obje  pole  da  budu  jače  utvrđena  vrata;  c)  za- 
sornica,  mandal;  d)  ček^un  na  vratima,  najprvo 
je  značene  u  starijiin  rječnicima ;  drugo  (uz  prvo 
i  treće)  u  Bjelostjen''evu  i  u  Stulićevu,  a  samo  u 
Vukitvu  ;  treće  u  Bjelo.stjenčcvu  i  u  Stulićevu; 
četvrto  je  u  ntt.^e  vrijenu'  u  Dubrovniku  (P.  Bud- 
mani).  —  Od  xvii  vijeka,  a  između  rječnika  u 
V ran  ciceru  (,sora')  gdje  se  naj  prije  nahodi,  u 
Mikitlina  ( kjućan ica,  brava  ,sora,  claustrum  fer- 
roum'),  //  Jielinu  (.sorratura,  struraonto  noto  da 
serrar  con  chiave'  ,sora'  670^^),  u  Bjelostjenčevu 
(kajkarski  kjućonica.  brava,  zaklop, šora,  claustrum 
ferrouui  aut  ligneum'),  u  Jambrešićevu  (k|ućenica 
,sera'),  u  Voltigijinu  (.sorratura'  .tbiirschloss*),  m 
Stulićevu  (kjućan ica  ,sorra,  cuspis,  tigillum.,  vectis*; 
kjuceuic^,  v.  kjućanica  .s  dodatkom  daje  uzeto  iz 
Habdelićeva),  u  Vukovu  (,der  riegel'  ,pessulus* 
s  primjerom  iz  narodne  pjesme:  U  avliju  sedam 
čardakova,    na  svaki  je  kjućanica  zlatna).   —  U 


Digitized  by 


Google 


1.  KLJUČANICA 


99 


ovijem  prirr^erima  kao  da  je  naj  prro  znaČeiie: 
U  kući  sveto  u}e  neka  se  ne  drži,  nego  da  se 
uhrani  u  kojoj  strani  od  crikve  s  kjućanicom  i 
k}u6em  zatvorenom.  M.  Bijanković  60.  U  kojoj 
kjučanice  jesu  jako  s  krakuni  ujaćane.  A.  Vi- 
ta [ić,  ist.  525.  Odnese  ii  s  razbijenima  bravama 
i  k)učanicama.  E.  Pavic,  ogl.  203.  U  onom  poju 
u  kojem  sam  ja  vazda  živio  nejma  nikakove  k}u- 
<^anice.  A.  T.  Blagojević,  kbin.  54.  —  U  ovima 
kao  da  je  drugo  značene:  Samson  vazamši  oboja 
vrata  sa  svojimi  kjučanicami  i  okovanji.  Korizm. 
98b.     Klučanice   g\'Ozdene   razbi    Isus  od    limba. 

1.  Anftic,  vrat.  46.  Salomi  vrata  na  dvoje,  a 
k|učanicu  na  troje.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  42.  Otvo- 
rila devet  kjučanica  i  desetu  bravu  dubrovačku. 
3,  436.  Nije  ni  kjučanice  na  vratili  mogao  na- 
činiti. Nar.  prip.  bos.  1,  75.  —  U  prenesenom 
smislu f  mjesto  što  zatvora  i  brani  koji  kraj  (ispo- 
redi  1.  kjuč,  a,  c)  dd)).  Đe  dobiše  Brdsku  k}u- 
čanicu.  Nar.  pjes.  vuk.  5,  213.  —  U  pisaca  na- 
šega vremena  ima  i  peto  značene:  kfueana  rupa. 
K}uČanica,  tech.  »schloss,  verschluss',  tal.  ,serrame, 
serratura*;  (kjučna  rupa)  ,schliis3ellocliS  tal.  ,buco 
della  chiave*,  frc.  ,entr^e  (de  la  clef)',  egl.  ,key- 
hole^    B.  Šulek,  rjeČn.  znanstv.  naz. 

2.  K^.UČANICA,  /.  vidi  kjuča.  —  U  naše 
Drijeme  u  Lici.  ,  Traži  ću  ja  curu  prama  sebi, 
neću  ja  one  k|u6anice*.    J.  Bogdanović. 

K:^UČANKA,  /.  vidi  1.  kjučanica  (a).  —  U 
naše  vrijeme  u  ugarskijeh  Hrvata.  Od  ) ubavi 
stoji  otprta  k|ućanka.    Jaćke.  30. 

K^jUCANE,  n.  djelo  kojijem  se  k^uČa  (vidi  1. 
k|učati).  —  isporedi  2.  k]u6.  —  Stariji  je  oblik 
kjučanje.  —  U Belinu  rječniku:  kjučanje  ,bollore^ 
»fervor*  144b;  kjućanje  utrobno  , borbo ttamento 
di  corpo^  ,ventris  murmur'  145»,  *  u  Vukovu:  ,das 
sieden,  aufwallen*  ,aestu3'. 

K^iUČAO,  kjučala,  adj.  (uprav  part.  praet.  act. 
glagola  kjućati),  koji  k^uča,  vrio.  —  U  naše 
vrijeme,  a  između  rječnika  u  Vukovu  (,siedend' 
jbuUiens'^«  primjerom:  Polio  ga  kjučalom  vodom). 
KJučalim   maštom   ugrejati.    P.    Bolić,    vinodjel. 

2,  159.  Iz  vina  kjućalog.  2,  333.  Dobra  je  kju- 
čala  voda.    F.  Đordević,  pčelar.  45. 

1.  K^tlČAR,  kjučdra,  m.  claviger,  clavicula- 
rius;  faber  claustrarius,  čovjek  koji  hrani,  Čuva 
kfuče;  čovjek  (kovač)  koji  kuje  k\uče  (vidi  1. 
bravar).  —  Radi  nastavka  i  oblika  vidi  gospodar. 
—  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing.  taki  je  u  ostalijem 
padežima,  osim  nom.  sing.,  i  voc:  kjiič&ru  (kjii- 
čare),  kjdčari.  —  S  prvijem  značenem  riječ  je 
stara  i  moiebiti  praslavenska,  isporedi  stslov.  k)u- 
čarb,  rus.  icAioMapi..   češ.  klučar,  klićar. 

a.  čovjek  koji  hrani,  čuva  k^ii^e.  —  U  svijem 
rječnicima:  u  Vranćićevu  (,promus*),  u  Belinu 
(k)učar  od  vinice  ,bottigliere,  colui  clie  Lieno  cura 
del  vino  che  si  dk  a  tavola'  ,vini  epularis  curator* 
146a),  u  Bjelostjenčevu  (k|učar,  konobar,  koji 
k}uČe  nosi  ,claviger,  clavigerus,  cliduchus,  pro- 
cellarius,  cellarius,  promus  condus,  dispensator*, 
V.  safar),  u  Jamhrešičevu  (»claviger'),  u  Voltigi- 
jinu  (jcantiniere'  ,schliisseltrager'),  u  Stnlićevu 
(,claviam  custos'),  u  Vukovu:  ,der  beschliesser* 
,claviger'  ,(in  den  klostem)',  u  Daničićevu  (k|učarb 
jclaviger^).  a)  kaluđer  koji  drži  kjuče  u  mana- 
stiru. Postav  Ja  ti  kjučarja  kjuče  uzimaj  u  ste.  Sava, 
tip.  stud.  glasn.  40,  169.  (Arhijepukop  Jevsta- 
tije)  prizvavB  kjučara  i  vbprosi  jego  aste  čbto 
obretajetb  se.  Danilo  267.  Šbdbsu  kb  kJuČArevi 
(u  drugom  rukopisu  kjučaru)  jako  da  vbzbmetb 
vino.  268.  —  h)  čovjek  koji  ima  kfuče  od  pivnice, 
konobe.  Nijedan  kjučar  nij'  verovan  . . .  nikomu 
da  je  dal  ili  prikazal  ili  posudil,  voja  da  bi  dal 


1.  K^UČARNICA 

ž  Aega  konobi  van  po  kigodi  zakon  .  .  .  2^k. 
vinod.  69.  Kako  da  je  on  kjučar  bil  u  Berislo 
Ferenca  na  Basobatcu  i  da  je  primal  vin  pri- 
hodak.  Mon.  croat.  252.  (1552).  Dogodi  se  da 
dvojica  od  poglavitiji  dvorana  kraja  Farauna, 
to  jest  naj  stariji  kjučar  i  naj  stariji  kruhar 
kraja  uvridiše.  E.  Pavić,  ogl.  83.  Ti  viči  Petra 
kjučara,  neka  ti  donese  olbu  pelenasa.  Vuk,  dan. 
1,  83.  —  r)  koji  hrani  i  čuva  kfuče  od  kuće,  od 
crkve,  od  tamnice  itd.  Kjučar  će,  u  noći  ki  čini 
ulazit  Orontu,  svud  poći  tve  ime  proglasit.  S. 
Gučetić  214.  —  Dosadi  se  kjučaru  one  crkve  če- 
kati. Nar.  prip.  vrč.  51.  —  Dovede  kjučar  od 
tavnice  tri  tata.  M.  A.  Hejković,  sabr.  72.  — 
d)  metaforički  (u  teofogičkom  smislu).  Sebe  kju- 
čara nareče  biti  raju.  Glasnik.  10,  248.  Da  ga 
papom  učini  i  kjučarom  od  raja.  I.  Ančić,  vrat. 
201.  Osobiti  kJuč  al'  ti  moć  data  svetoj  crkvi... 
i  tako  tko  ne  znade  kjučem  vladati  ne  more  ni 
otvoriti;  zato  se  oće  znanje  i  nauk  u  misnika 
kjučara  svete  crkve.  svit.  61.  Apostoli,  kjučari 
nebeski.  S.  Margitić,  fal.  11.  K  poglavaru  apo- 
stolskomu i  kjučaru  nebeskomu  s.  Petru.  F. 
Lastrić,  ned.  7.  Toliko  godina  i  toliko  četrdes- 
nica  ima  oproštena,  koje  razdijuje  papa  rimski, 
kakonoti  kjučar  od  ovoga  blaga.  svet.  99*.  Pape 
kjučari  Isukrstovi.    99*. 

b.  vidi  1.  bravar.  —  Od  xvii  vijeka,  a  iz- 
među rječnika  u  Mikafinu  (kjučar,  koji  čini  kJuče 
jclaustrarius*)  gdje  se  naj  prije  nahodi,  u  Belinu 
(,chiavaro  e  chiavajo,  chi  fa  le  chiavi  o  serra- 
ture'  ,artifex  claustrarius*  189b),  u  Bjelostjenčevu 
(kjučar,  mešter  koji  kJuče  dela  ,clavicularius 
faber,  artifex  claustrarius*),  w  Voltigijinu  (,chia- 
varo*  jschlosser'),  u  Stulićevu  (,clavium  fiber*). 
I  kovači  i  ladni  kjučari.  M.  A.  Rejković,  sat. 
K8b.  Jedan  kjučar  uniđe  noseći  jednu  bravu. 
A.  T.  Blagojević,  khin.  43. 

2.  K^^UČAK,  m.  ime  selu  ti  Hrvatskoj  u  žu- 
paniji modruško -riječkoj.    iUzdijeJ.  60. 

K^iUČ ARENE,  n.  djelo  kojijem  se  kfučari,  vidi 
kjučari  ti. 

K^iUĆAREV,  adj.  koji  pripada  kfučaru.  —  U 
Vukovu  rječniku. 

K^^UČAREVAC,  KJučArevca,  m.  ime  brdu  u 
Srbiji  u  okrugu  šabačkom.  M.  Đ.  Milićević,  srb. 
427. 

1.  K^jUOAjIICA,  /.  žensko  čefade  kao  kfučar 
(vidi  1.  kjučar,  a,  b)),  što  upravfa  kućom.  —  Od 
XVII  vijeka,  a  između  rječnika  u  Bjelostjenčevu 
(»clavigera,  cliducha*),  u  Voltigijinu  (,donna  che 
porta  chiavi,  economa'  ,haushalterinn*),  u  Vukovu 
(,die  schlusselbewahrerin*  ,clavigera*).  —  U  svijem 
primjerima  stoji  metaforički  (u  teologiikom  smislu), 
o  bogorodici.  Imaju  se  priporuČiti  kjučarici  od 
azne  nebeske.  I.  Ančić,  svit.  41.  Ti  budući  k}u- 
Čarica  vrata  vikovični,  otvor'  nam  je  na  čas 
smrti  naše.  J.  Banovac,  razg.  143.  Ti  nebeska 
vratarica  jes'  i  rajska  kjučarica.  P.  Knežević, 
pism.  149. 

2.  KI^UČARICA,  /.  neki  cvijet.  KJučarica 
(prema  liem.  schliisselblume),  ^poj.  kluczyk,  Pri- 
mula  veris  L.  (I.  Sabjar).   B.  Šulek,  im.  147. 

K^iUČARITI,  kjučarim,  impf.  raditi  kao  kfučar, 
držati  kfuče  (kao  1.  kjučar,  a,  b))  i  vladati  kućom. 
—  U  naše  vrijeme  u  Lici.  ,U  Ae  su  kjuči,  ona 
svima  nama  kjučari^  ,Ispašće  i  Aoj,  čini  mi  se, 
na  brzo  kjučarene  iz  ruku'.  ,Stani,  dok  ti  sin  za- 
kala  majariti  i  kjučariti,  molićeš  kugu  da  te 
udavi*.    J.  Bogdanović. 

1.  K^iUČARNICA,  /.  mjesto,  kuća,  dućan  gdje 
radi  kfučar   (vidi   1.   kjučar,   b).    —   U  jednoga 


Digitized  by 


vjuogle 


1.  K^iUČAHNICA 


100 


3.  K^iUČITI 


pisca  XVIII  vijeka.  Kako  Khinki  ustavit  bi  svoga  ' 
sina  u  kjučarnici  naraoŠćati.  A.  T.  Blagojević,  • 
khin.  43.  j 

2.  K^iUČARNICA,  /   u   Voltifjijinu   rječniku :  | 
v.  k}u5anica.  —  iiepouzdano.  | 

K^iUČAROV,  ad^].  vidi  k)urarGv.  —  U  Vukovu  ! 
rječniku. 

K^UCARSKI,  aćij.  koji  pripada  kjučarima.  — 
Od  XVIII  vijekaj  a  između  rječnika  u  Vukovu 
(,beschliesserii  eigen*  ,clavi^erorum').  rdovico 
k|uoarske.    A.  T.  Blagojevic^.  khin.  7t. 

K^iUČAST,  adj.  knknM.  —  Postaje  od  1.  k|u(-, 
b.  —   U  Bjelostjenčevu  rječniku:  v.  zavit. 

1.  K^iUCATI,  k|ućum,  impf.  riđi  klokotati, 
klokui^ati.  —  Akc.  se  mijeva  u  praes.  1  i  2  pl. 
kjučdmo,  k|u6Ate,  t  u  aor.  2  i  H  sing.  k)u(a.  — 
Od  XVII  vijeka,  a  između  rječnika  u  Mikalinu 
(kjiicati,  vrjeti  ,forvGo,  bullio,  fervasco'),  u  Be- 
linu  (,bollire  gorgogliando*  ,sonoro  fervere'  1  4  !:'>), 
u  Voltifjijinu  (»brontolare  iii  eorpo;  sgori^are,  zam- 
pillaro'  ,im  leibe  kollern ;  hervor<iuellen'),  u  Stu- 
ličevu  (,tervere,  fervescere'),  u  Vukovu  (klueati,  i 
kjuča,  n.  p.  voda  ,wallen'  ,aestuo').  U  jednome 
velikom  kazanu  k|u6a  voda.  Nar.  prip.  vuk.  112. 
Video  sam  veliki  kazan  gde  kliu>a.  ll.S.  Zakune 
vodu  da  ne  kjuča.  V.  Bogisić,  zborn.  562.  Dok 
je  vosak  kjučao,  on  se  cedi.  F.  Đorđević,  pčelar. 
45.  —  U  Voltigijinu  rječniku  ima  i  drugo  zna- 
čene  (u  prenesenom  smislu) :  krčati,  mrštati  (o 
trhuhUj  crijevima),  usporedi  i  kjučane  u  Belinu 
rječniku. 

2.  K^itlČATI,  k)u^'am,  impf.  zatvnrati  kf učeni. 
—  r  Siuličtvu  rječniku:  ,clavi  claudere*.  —  Po- 
tvrđuje se  samo  složeno  s  prijedlozima  (zak|u6ati, 
otkjučati). 

8.  K^UČATI,  kjućam,  impf.  vidi  k|učati  se. 

K^iUCATI  SE,  kjucam  se,  impf.  a)  convenire; 
confirmare,  slagati  se  (»  kim),  pogađati  se,  uga- 
đati se ;  potvrđivati,  odobravati ;  b)  accidero,  do- 
gađati se,  zbivati  se.  —  Miklošič  (etvmol.  w6rterb. 
kod  k|uk-)  misli  (dajbudi  za  značene  kod  b))  da 
je  srodno  s  1.  k(uč.  —  Od  xiv  vijeka,  vidi  F. 
Miklosić,  lex.  paleoslov.^  g4j''  iifia  primjera  za 
značene  kod  a),  na  istom  mjestu  ima  i  aktivni 
oblik  kjućati,  kttji  se  nalazi  i  u  Stuličevu  rječ- 
niku (,approbare*  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  bre- 
vijara). —  Drugo  značene  nahodi  se  u  jednom 
primjeru  xiv  vijeka  i  otale  u  Daničićevu  rječ- 
niku (,accidere').  Vb  podvigoht  i  innviht  jelici 
inočtskomu  k]učajnti>  se  žite|stvu.  Glasnik.  11,  00. 

K^iUČERINA,  /.  augm.  1.  k|nč,  vidi   k|u6ina. 

K^iUČfeTINA,  /.  augm.  1.  k|uč.  —  U  Stuličevu 
rječniku:  v.  k|u6ina. 

K^UĆEVI,  m.  pl.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
biogradskom.  —  isporedi  3.  K|uč.  Livada  u  K|u- 
oevima.    Sr.  nov.  1863.  362. 

KJ[jUČI,  m.  pl.  ime  zaseoku  u  Hrvatskoj  u  žu- 
paniji zagrebačkoj.  Razdije).  74.  —  isporedi  .3. 
K|u6. 

K^iUCIC,  m.  dem.  1.  kjuč.  —  U  pravom  .smislu 
u  jednom  primjeru  xv  vijeka,  i  otale  u  Daniri- 
ćevu  rječniku  (kjuficb  ,clavicula*).  Vise  rereni 
pokladb  prbda  se  u  jednomb  malu  kovroscu  u 
komunb,  a  osta  kjučicb  u  gospođe  Jelene.  Mon. 
serb.  387.  (1436).  —  U  prenesenom  smislu  kao 
prpofak,  rasklad  u  Bjelostjenčevu  rječniku:  k|u- 
čici  za  zasajene  trsja  ,vitiarium,  malleolns'. 

1.  K^iUriCA,  /.  dem.  k(uka.  —  T  Stuličevu 
rječniku:  ,exiguus  uncus'. 

2.  K^UČICA,  /.  vidi  kod  kjučan. 


1.  K^jUČIC,  m.  dem.  1.  kju?.  —  Akc.  se  mijena 
u  gen.  pl.  kjiičrća.  —  Od  xviii  vijeka,  a  između 
rječnika  u  Belinu  (,chiavetta,  chiave  piccola*  ,cla- 
vicula*  189^)  gdje  se  noj  prije  nahodi,  u  Stuli- 
čevu (,clavicula'),  u    Vukovu, 

a.  u  pravom  značenu  (u  jedinom  primjeru 
metaforički).  Zlatan  k|učić  gvozdena  vratia  otvora. 
Nar.  posl.  vuk.  91. 

b.  u  osobitom  značenu:  ono  čim  se  navija 
sahat.  Kjučić,  tech.  ,schlussel  (z.  b.  einer  uhr)\ 
tal.  jChiavetta  dell'  orologio'.  B.  Sulek,  rječn. 
znaustv.   naz. 

C.  u  prene.senom   smislu,   čivija  na  guslama. 

—  U  Belinu  rječniku :  »biscaro,  legnetto  nella 
cima  del  Icuto  o  d'altro  istrumento  a  cui  si  at- 
taccano  lo  corde'  ,verticillum*    142*. 

(1.  u  prenesenom  smislu,  kao  bijka.  Kjucić 
svetoga  Petra,  Fumaria  L.  (Sladovići.  B.  Šulek. 
im.   147. 

2.  K^UCK',    m.  mjesno   ime,   isporedi   3.  k}uč. 

a.  u  Srbiji,  a)  u  okrugu  euprijskoni.  Zem)a 
u  Kjučiću.  Sr.  nov.  1875.  1096.  —  b)  u  okrugu 
požarevačkom.  Zoni  [a  u  Kfučiću.  Sr.  nov.  1872. 
9u7.  —  c)  u  okrugu  smederevskom.  Niva  u  K(u- 
čiću.    Sr.  nov.   1861.  672. 

b.  vidi  K|učik. 

KVUOk'-BHDO,  n.  itne  selu  u  Hrvatskoj  u  žu- 
paniji zagrebačkoj.    Razdije).  67. 

K^jUCIK,  ;//.  mjesno  ime.  —  U  spomeniku  xiv 
vijeka.  I  u  Kjučiku  na  Rani.  Spom.  stoj.  26. 
(13.'V2).  —  Može  se  čitati  i  Kjuc-iću. 

1.  K^rCINA,/.  augm.  1.  kjuč.  —  Akc.  se  mijena 
u  gen.  pl.  kjiu  ina.  —  V  naše  vrijeme,  a  između 
rječnika  u  Stulirecu  (,ingens,  vetus  vel  vilis 
clavls'i.  —  r  Jjici  može  značiti  u  prenesenom 
smislu:  duge  noge  (podrugfivo).  ,Ka'  ti  on,  brte. 
oko  vatre  zasjedo,  pa  one  svoje  k|uc'iue  (k|uće- 
rine)  ispruži,  onda  živ  čoek  ne  mari  vatri  prila- 
ziti*.   J.  Bogdanović. 

2.  K^iUCINA,^/.  ime  nuestu  u  Srbiji  u  okrugu 
kneževačkom.  Niva  u  Kjucini.  Sr.  nov.  1871. 
859. 

1.  Kl^irciTI,    kjnrim.    impf.  pregibati,  kriviti. 

—  Postaje  od  1.  k|uc  (vidi  osobito  h)  ili  od  kjuka. 

—  U  jednoga  pisca  xv  vijeka  (s  metaforičkijem 
značet'iem:  pregibati,  pa  ponizivati),  a  između 
rječnika  u  Bjelostjenčevu  (kjučim  ,curvo,  adunco', 
v.  zavijam)  i  u  Stulirevu  (v.  prignuti).  Nemi- 
lostiv  on  toko  jest,  da  grad  vazam  svih  k}u6i  ni- 
zoko.  M.  Marulić  20.  Poj  poni,  tvoja  ćud  kamo 
te  sad  kjuči.  237.  —  /  sa  se,  refleksivno.  —  m 
Bjelostjenčevu  rječniku :  k|učim  so  ,curvesco*,  v. 
sk|učujom,  i  u  Voltigijinu:  ,incurvarsi,  rannic- 
cliiarsi*  ,sich  biegen,  kriimmen'. 

2.  K^UČITI,  kjučim,  pf.  dogoditi  se,  zgoditi 
se,  zbiti  se.  —  isporedi  k|učati  so  (klučiti  je  per- 
fektlrni  glagol  prema  k|učati).  —  Biječ  je  stara 
(kao  refleksivni  glagol),  isporedi  stslov.  kjuciti  s«^ 
maloru^s.  ključvt^'  sja.  —  U  knigama  pisanima 
crkrenijrm  ili  miji'^anijem  jezikom,  a  između  rječ- 
nika u  Daničieevu  (,accidere*). 

a.  aktivno.  Aštc  kjuritb  sbmrbtb  nekomu 
človoku.  Mon.  sorb.  37.  (1253).  —  isporedi  3. 
kjuciti. 

b.  sa  se,  refleksivno,  a  značene  je  isto  kao 
kod  aktivnoga  glagola.  Kolb  velika  ta  sramota, 
jemuže  grebu  svojemu  dlbgu  iziskanu  kjučitb  se 
Vb  sbnbmo  vbsehb  Človtlkb  i  apostolb  stydeti  se. 
Domentijan*  292.  Ašte  i  k|ucitb  ny  se  si.mrbtb. 
Danilo  212. 

3.  Kl^ UČITI,  k| ličim,  pf.  dotaknuti  se  koga 
(objekta).  —  Akc.  se  ne  mijena  (aor.  2  *  3  sing. 


Digitized  by 


Google 


3.  K^^UČITI 


101 


Kl^UN,  a. 


k|uči).    —   Vafa  da  je  ista  rijeć  sto  i  2.  kjučiti. 

—  S  ovijem  se  značenem  nahodi  u  naše  vrijemej 
n  izinedu  rječnika  u  Vukovu  (,aiiruhren'  ,attingo* 
>•  primjerom:  Nijesam  ga  kjiičio).  Prosio  je  to, 
najo;  ne  srne  mene  niko  kjučiti,  da  mu  je  majka 
Jana.  M.  Đ.  Milice vić,  zim.  več.  301.  Kažu  da 
i^  Vidak  ...  nije  viSe  ni  prstom  k|učio.  L.  K. 
Lazarević,  on  zna  sve.  10. 

K^iUĆIV,  adj.  koristan.  —  V  Stulićeru  rječ- 
niku: ,utilis,  quod  expedit^  s  dodatkom  da  je 
uzeto  iz  brevijara.  —  Ako  jr  riječ  po  uzda  na  ^  po- 
staje od  2.  kjučiti  (isporedi  prvo'  znaČene  kod 
kjućati  se). 

K^iUČKI,  adj.  koji  pripada  mjestu  Kfučii.  I 
jedan  se  od  uih  nalazio  pored  Timoka,  a  drugi 
od  Kjučjce  strane.  Vuk,  rječn.  predg.  iv.  Kjurka 
nahija.  F.  Jukić,  zem}.  49.  —  Kfučko  Po|o,  selo 
u  Bosni  u  okrugu  travničkom.    Statist,  bosn.  69. 

K^iUC(  )XOŠA,  m.  Čovjek  koji  nosi  kfučf,  ispo- 
redi kjučar,  a.  —  Samo  u  Stulićei'u  rječniku: 
,(;laviger*. 

K^iUJDKVO,  m.('0  u  Vukovu  rječniku:  k|uj 
drvo,  veliki  djetao  ,art  specht'  ,pici  genus'  s  do- 
datkom da  se  govori  u  Crnoj  Gori. 

K^iUJO,  TO.  itne  konu.  F.  Kurelac,  dom.  živ.  10. 

—  Može  biti  hgp.  kjuse. 

KS^VK,    m.    izgnečeno    grožđe^    masu},    trku]. 

—  Akc,  se  mijefui  u  loc.  kjuku.  —  Može  biti 
srodno  s  1.  kjukati.  —  Od  xviii  vijeka j  a  između 
rječnika  u  Stulićevu  (,uva  cum  suo  succo  seu 
musto  pressa')  i  u  Vukovu  (,die  zerdriickten 
trauben'  ,uvae  compressae').  3  vozionice  k)uka. 
Glasnik.  56,  200.  (1733).  Premda  se  izgiieceno 
grožđe  sa  širom  zajedno  zove  kjuk.  Vuk,  pism. 
78.  —  Ima  i  drugo  značene  u  Vukovu  rječniku: 
med  s  voskom  izmiješan  zajedno,  ali  je  jamačno 
ista  r^eč. 

K^UKA,  /.  vidi  1.  kuka.  —    isporedi  1.  k]u6. 

—  Biječ  je  praslavenskay  isporedi  rus.  K.ii<»Ka, 
će,-*',  klika,  pof.  kluka.  —  Između  rječnika  a  Vran- 
čićevu  (jharpago;  ancinus'),  u  Mikafinu  (kjuka, 
kuka  ,ancus,  uncinus^),  u  Bjelostjenčevu  (,uncus*, 
V.  kvaka),  u  Jantbrešičevu  (,uncus'),  u  Voltigijinu 
'■  .uncino,  rampino'  ,hacken,  klammer*),  u  Stuličevu 
;,uncus*),  u  Vukovu  (vide  kuka  s  dodatkom  da 
se  govori  u  Boci).  Niki  (mučenici)  kjukami  od 
nada  oštrimi  razdirani.  F.  Glavinić,  cvit.  xvni. 
Sve  na  Grke  obalismo  kolci  i  k|ukom  i  rukami. 
I.  Zanotti,  en.  31.  Nosu  nam  jače  muke  oštre 
kjuke  i  trozub)e.  J.  Kavanin  4XQi^.  Obisišo  ga 
o  jednoj  gredi  gdi  mu  opet  tilo  k)ukam  gvoz- 
denim razdirahu.  J.  Filipović  1,  41 9^.  Kazđiraše 
ih  k)akam  gvozdenim.  Blago  turi.  2,  71.  Uzme 
;<voju  k^uku  i  motiku.  Nar.  prip.  vuk.  125.  Do 
k|uke  i  motike.  Bos.  vila.  1891.  233.  —  I  u  oso- 
hitom  značeAu  na  Bijec-i:  K|uka,  to  je  ono  žejezo 
koje  se  ima  zahvatiti,  kada  se  hoće  vrata  otvoriti. 
F.  Pilepić. 

K^IJKALO,  n.  u  Vukovu  rječniku  :  vide  mujalo. 

K^iUKAN,  m.  ime  volu.  F.  Kurelac,  dom. 
/iv.  24. 

K4*UKANA,  /.  itne  kravi.  F.  Kurelac,  dom. 
živ.  24. 

K^iUKANE,  n.  cijelo  kajijem  se  kfukn  (vidi  1. 
kjukati).  —  Stariji  je  oblik  kjukanje.  —  U  Be- 
linu  rječniku:  kjukanje  ,il  cacciare';  u  Stulićevu: 
jintrusio,  immissio,  iujectio,  injectus';  u  Vukovu: 
.das  stopfen*  .fartura,  saginatio'. 

K^.UKAST,  adj.  kukast.  —  Postaje  od  kjuka. 

—  Potvrđeno  je  samo  u  složenoj  riječi  kjuka- 
stonog  (vidi). 


Kl^UKASTONOG,  adj.  u  kojega  su  krive  (k\u- 
kaste)  noge  tako  da  se  sastaju  u  kofenima  a  niže 
se  razmiču.  —  Samo  u  Bjelostjenčevu  rječniku, 
u  JambrešičevUf  u  Stulićevu  (iz  Habdeličeva),  u 
svima  je  tumačeno  ,varus^ 

1.  K;.UKATI,  k|iik&m,  impf.  tiskati,  pritiski- 
vati; tiskati  što  da  na  silu  tijeze  u  usko  tnjesto, 
u  naše  vrijetne  u  osobitom  značenu  (vidi  Vukov 
rječnik  i  piin^er):  napuiiati  (n.  p.  gusku  prije 
pečena).  —  Akc.  se  ne  mijena  (aor.  2  i  3  sing. 
k|iika).  —  Od  xv  vijeka,  a  između  rječnika  u 
Mikalinu  (k|ukati,  ukjukati  ,iutrudo,  infero^,  u 
Belinu  (,cacciar  dentro,  come  carta  o  cosa  si- 
mile,  in  qualche  luogo'  ,intrudo^),  u  Stulićevu 
(,intrudere,  immittere,  injicere^  iz  Mik<ifina),  u 
Vukovu  (,n.  p.  gusku  ,die  gans  stopfen'  ,farcio, 
sagino* !.  Razbire  piću  ai  i  slasti  privraća,  i  vina 
okusi,  ter  u  se  sve  svraća,  da  ki  no  se  odvraća 
od  dobra  nauka,  prida  li  se  ne  izvraća  ča  se  totu 
kjuka.  M.  Marulić  48—49.  Ostalo  nogami  gazi, 
kjuka  i  tlači.  M.  Divković,  bes.  309*.  Nemilo- 
srdno udrivši  nim  na  zemju,  njeki  ga  nogami 
k|ukahu  i  trepahu.  369^.  U  Srijemu  se  k}uka 
n.  p.  guska,  prstima,  a  moglo  bi  se  i  drvetom. 
Vuk,  pism.  78. 

2.  K^iUKATI,  kjrikam,  impf.  kucati.  —,  Po 
sjeverozapadnijem  krajevima  od  xviii  vijeka.  — 
Između  rječnika  u  Bjelostjenčevu  (kjukam,  kju- 
kati ,strepito,  pulsito^)  gcije  se  naj  prije  nahodi, 
u  Jambrešićevu  (,pulso'),  u  Voltigijinu  (v.  kjucati), 
u  Stulićevu  (,strepere,  pulsare'  iz  Habdeličeva). 
.Netko  kjuka  na  vrata',  na  Bijeci.    F.  Pilepić. 

3.  K^TJKATI,  kjukam,  impf.  vidi  1.  kjučati. 
—  U  jednoga  pisca  iz  Boke  u  naše  vrijeme.  Na 
vatri  kjuka  veliki  mjedeni  kotao.  S.  ^ubiša, 
prip.  274. 

K^iUKICA,  /.  dem.  kjuka.  —  U  naše  vrijeme 
u  Istri  s  osobitijem  značenem:  mala  udica,  KJu- 
kica  jhamulus*.  D.  Nemanić,  čak.  kroat.  stud. 
iftsg.  34. 

KtiUKOVNICA,  /.  jelo  od  pogače  polivene 
vrelom  vodom  i  začbiene  mašću.  u  Lici.  V.  Arse- 
nijević.  —  isporedi  kjukuša. 

KJ^UKOVO,  n.  mjes9b  ime.  —  Prije  našega 
vremena.    8.  Novaković,  pom.  134. 

KJUKUŠA,  /.  jelo  koje  se  pravi  od  preške 
(prijesne)  pogače,  ako  se  udrobi  i  začini  začinom, 
a  utuče  se  malo  i  luka  bijeloga,  u  Dobroselu. 
M.  Medić.  Neko  jelo  od  kuvana  tijesta,  u  Ba- 
natu.   Javor.  1880.  403.   —   isporedi  kjukovnica. 

K^UMATI,  kjumam,  impf.  vidi  klimati,  1,  c, 
c)  (kao  da  je  ovakovo  značene).  —  U  narodnoj 
jrripovijeci  iz  Bosne  u  naše  vrijeme.  Vidi  gdje 
Ciganin  kjuma  tužan.    Nar.  prip.  bos.  1,  85. 

K{iijN,  m.  rostrum,  gubica  u  ptice.  —  Akc.  se 
mijeiia  u  loc.  sing.  kjunu,  u  gen.  pl.  kjunfi.,  u 
dat.,  instr.,  loc.  pl.  kjiinima,  o  ako  se  u  mnoiini 
umeće  ov,  onda  je  akc:  kjunovi,  kjunćvš^  kju- 
n6vima  (ili  kjiiuovima?),  kjiinove.  —  Badi  po- 
slana vidi  kjuvati.  —  Po  malorus.  k^iohi.  mogla 
bi  biti  praslavenska  riječ,  ali  se  potvrdile  istotn 
XIV  vijeka  (vidi  F.  MikloSić,  lex.  palaeoslov.' 
kod  kjurn*).  —  Između  rječnika  u  Vrančičevu 
(,rostrum*),  u  Mikafinu  (kjun  od  ptice  ,rostrum*), 
u  Belinu  (»becco,  il  rostro  e  bocca  degli  uccelli* 
,ro8trum*  134h ;  ,rostro,  il  becco  degli  uccelli* 
,ro8trum'  H33»),  u  Bjelostjenčevu  (,rostrum'),  u 
Jambrešićevu  (,rostrum*),  u  Voltigijinu  (,becco 
d'  uccello,  rostro'  .schnabel'),  u  Stulićevu  (,ro- 
strum*),  u  Vukovu  (,der  schnabel'  ,ro8trum'). 

a.  u  pravom  znaćenu.     Ona  (golubica)  priđe 
k  liema  noseći  kitu  masline  u  kjonu.   Bernardin 


Digitized  by 


>^uogIe 


Kl^USEŠCE 


104 


KMEKNUTI 


sešce  na  koje  uzjašivši  pode  k  Jeruzolimu.  F. 
Lastrić,  od*  208.  Gospodin  otje  unići  tada  u  Je- 
ruzolim  na  jednom  poniznu  i  priprosti  tu  kju- 
sešču.  209.  i  u  naše  vrijeme  u  Lici.  J.  Bogda- 
nović. 

K^iUSETINA,  /.  augm.  kjiise.  —  U  naše 
vrijeme,  a  između  rječnika  u  Stulićera  (,vili8 
mannulus^).  Veće  daj  mi  staru  kjusetinu.  Nar. 
pjes.  marj.  128. 

K^iUSINA,  /.  augm.  kjuse.  —  Akc.  se  mije  na  u 
gen.  pl.  k}iisin&.  —  Od  xviii  vijeka,  a  između 
rječnika  u  Belinu  (»cavallaccio  e  cavallaccia^ 
,eciuus  et  equa  ignava*  178l>;  ,rozza,  caval  cat- 
tivo^  ,equus  malus'  634"^)  gdje  se  nqj  prije  na- 
hodi,  u  Voltigijinu  (kod  kjuse),  u  Stulićeou 
(,mannulus,  equus*),  u  Vukova  (augm.  v.  kjuse). 
Djavao  učinivši  se  kjusinom  blidom. . .  F.  Lastrić, 
test.  181*.  Nego  se  i^ima  služe  kao  kjusinom. 
svet.  159^.  Kjusina  se  voda  stara  od  pazara  do 
pazara.  V.  Došen  40^^.  Kjusina  je  moja  durno- 
vita.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  590.  Poveo  si  slomjenu 
kjusinu.  Nar.  pjes.  juk.  261.  , Odbij  tu  kjusinu 
do}e  u  6ive  neka  gloca*.  u  Lici.    J.  Bogdanović. 

K^iUSINICA,  /.  dem.  kjusina.  —  6"^  Stulićevu 
rječniku:  ,parvus  mannulus^ 

K^jUST,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu  po- 
drinskom.     Zemja  u  Kjustu.    Sr.  nov.  1875.  (Hl. 

Kl^UVANE,  n.  djelo  kojijem  se  kfuje.  —  U 
Vukoim  rječniku. 

K^iUVATI,  kjiijem,  impf.  (o  ptici)  udarati 
klanom ;  uzimati  kfunom.  —  isporedi  kjunuti, 
kjucati  itd.  —  Akc.  kaki  je  u  praes.  taki  je  u 
impf.  kjuvah,  u  ger.  praes.  kjiijući,  u  part.  praet. 
act.  kjiivao,  kjuvala,  u  part.  pra^t.  pass.  kjiivan; 
u  ostalijem  je  oblicima  onaki  kaki  je  u  inf.,  osim 
aor.  2*3  sing.  kjuvfi,  i  impt.  kjuj.  —  Riječ  je 
praslavenska,  uprav  s  oblikom  kjbvati  a  kjujjj  u 
praes.  (pa  je  u  iz  prezenta  prešlo  i  u  inf.),  ispo- 
redi stslov.  kjbvati,  kjbv^  i  kjuja,  rus.  K.ieujiTi,, 
K.110K),  ć^'^.  kivati  (klvu),  kluvati,  po(.  klwać,  kluć; 
ima  i  lit.  kliuti  ,hakenbleiben*.  —  Između  rječ- 
nika u  Mikafinu  (,rostro,  rostrum  impingo'),  u 
Bjelostjenčevu  (kjujem,  kjuvati  ,fodico  rostro, 
cultro  etc.,  rostro  penetro,  rostro  impingo,  pinso'), 
u  Jambrešićeim  (kjujem  ,fodico*),  u  Voltufijinu 
(,beccare,  battere  con  becco*  ,mit  dem  schnabel 
hacken'),  u  Stulićevu:  ,ovi  putamen  rostro  ape- 
rire  (dicitur  de  pullis  ex  putamine  egredi  niten- 
tibus),  rostrare';  u  Vukovu  (,picken,  hacken'  ,rostro 
tundo,  mordeo'). 
a.  prelazno. 
ft)  udarati  kfunom.  ovako  je  udarane  dvo- 
struko, jer  kjun,  kaonoti  oŠtar,  probija  ono  u  što 
udara,  a  ujedno  otoorajuči  se  i  zatvorajuH  od- 
lama  komad  od  onoga,  aa)  u  pravom  smislu. 
Orao  i  kokot  neka  te  ne  kjuje.  M.  Vetranić  1,  87. 
Priličan  ti  jesi  u  svemu  k  zviri  onoj  ka  videć 
sinove  pritile,  tolikoj  kjuje  ih,  dokole  mledne  ih 
učini.  D.  Ranina  119^.  Počme  lii  k)  u  vati  po 
\ede(h).  P.  Posilović,  cvijet.  43.  Ptići  kad  ope- 
rjate  kjuju  i  oca  i  mater.  I.  Đorđić,  salt.  345. 
A  kad  žuna  kladu  kjuje.  V.  Došen  122h.  Ovo 
j'  glava  jednog  gospodara,  greota  je  od  Boga 
jednoga  da  je  kjuju  orli  i  gavrani.  Nar.  pjes. 
vuk.  2,  324.  Kjuvaće  ga  gavrani.  Đ.  Dauičić, 
prič.  30,  17.  —  bb)  u  prenesenom  ili  u  metafo- 
ričkom  smislu.  A  on  li  krajnje,  sabjom  se  pomaga, 
narodi  li  kjuje,  pod  oblast  podlaga.  Đ.  Baraković, 
jar.  31.  Nek  te  tuga  kjuje  i  nepokoj  muči.  A. 
Kanižlić,  rož.  34.  —  cc)  u  prenesenom  smislu,  o 
pčeli.  Kad  pčela  cvit  kjuje.  Đ.  Baraković,  vil. 
363. 


b)  uzimati  kfunom.  —  nije  potvrđeno  pri- 
ntjerimcL,  ali  se  kaže  k  ju  vati  zrna,  kjuvati  žito  itd. 
h.  neprelazno. 

a)  uopće.  Detelb  rbtomb  kjuje.  Physiol. 
nov.  star.  11,  194.  Đetao  u  kjunu  nade  (zlo; 
čuje  ga  lovac  đe  kjuje  pa  ga  dovreba  i  ubije. 
Vuk).    Nar.  posl.  vuk.  78. 

b)  Što  je  objekat  u  a,  a)  stoji  u  acc. 
s  prijedlogom  u.  Petao  dođe  i  stane  kjuvati  ii 
komad.    Nar.  prip.  vuk.  17. 

K^UVAVAC,  kjiivavca,  m.  onaj  koji  kfuje.  — 
U  jednoga  pisca  xv  vijeka.  Petesi  kjuvavci.  M. 
Marulić  82. 

KI^UVERINA,  /.  u  Vukovu  rječniku:  rđavo 
kjuse  ,der  gaul'  ,caballus',  cf.  kurada. 

KMAST,  adj.  vidi  tmast.  —  U  naše  vrijeme 
(sva  su  tri  primjera  V.  Vrćevića).  Majka  mije 
kmasta,  otac  mi  je  krvav,  a  ja  kmasto>krvav. 
odgonetfOiJ :  broć.  Nar.  zag.  nov.  9.  Noć  kmasta, 
ne  vidi  se  prsta  pred  oko.  Pravdonoša.  1851.  31. 
Dva  ili  tri  guna  kmasto-plavetne  boje.  V.  Bo- 
gišić,  zboru.   214. 

KMECATI,  kmečem,  impf.  vidi  kmečati.  — 
Samo  prezenat  u  jednom  primjeru  xvii  vijeka. 
Gdi  zvirka  kopore  pod  hrti  i  kmeče.  Đ.  Bara- 
ković, vil.  258. 

,  KM.ECAC,  kmečca,  m.  dem.  kmetac.  —  U  Stu- 
lićevu rječniku :  kmetčac,  kmetčca  uz  kmetčić.  — 
nepouzdano. 

K.Mi:ČANE,  n.  djelo  kojijem  se  kmeči.  J.  Bog- 
danović. 

KMECATI,  kmćčim,  ifnpf  uprav  kao  izgova- 
rati kme  kmc.  —  Od  xvii  vijeka. 

a.  0  malome  djetetu,  kad  plače  ili  ječi.  Mati 
kada  čuje  i  vidi  da  joj  dijete  kmeči  i  plače.  M. 
Divković,  bes.  494*.  Nešto  kmeči  kajno  Čedo 
ludo.  Nar.  pjes.  petr.  3,  259.  ,Kukavo  dijete, 
od  velikog  plača  zacenulo  se,  pa  ne  može  ni  pla- 
kati, nego  samo  kmeči*.    J.  Bogdanović. 

b.  0  kozi,  vidi  večati.  —  U  naše  vrijeme  u 
Stonu.    ,Šta  ona  koza  vavijek  kmeči!*   M.  Milas. 

e.  zečji  glas  kad  ga  pas  pritisne  (isporedi 
k večati)  ili  mišji  kad  ga  mačka  pritisne.  , Skoči 
naglo  (zec)  i  kmečeći  pisne*  (A.  Dorotić  18).  A. 
Ostojić. 

KMEC'lć,  m.  dem.  kmetac.  —  U  Stulićevu  rječ- 
niku: kmetčić  ,rusticulus'.  —  slabo  pouzdano. 

KMECANI,  m.  pl.  ime  selu  u  Bosni  u  okrugu 
banolučkom.    Statist,  bosn.  34. 

KMEĆi,  adj.  koji  pripada  kmctima.  —  xvi 
vijeka.  Grgur  Lepečić,  plemene  kmeće  diti  .  . . 
Anton  Vukašinić  s  Tožić  od  kmeće  diti.  Mon. 
croat.  184.  (1503). 

KME( 'INA,  /.  indi  kmetština.  —  U  Bjelostjen- 
čevu rječniku:  kmetćiua  (,kmetchina*)  ,se3sio  co- 
lonicalis,  possessio  colonicalis  1.  jobagionalis';  u 
VoUifjijinu  (kmetčina  , podere  coloniale*  ,bauem- 
hof,  bauerngut'),  u  Stulićevu  (kmetčina  ,praedium 
rusticum*  s  dodatkom  da  je  uzeto  iz  Bjelostjen- 
čeva).  jamačno  u  Voltigijinu  i  u  Stulićevu  stoji 
griješkom  kmetčina  s  toga  Što  nijesu  umjeli  pro- 
čitati u  Bjelostjenčevu. 

KMEKA,  /.  vidi  kmeČane.  —  U  naše  vrijeme. 
Kad  pošje  godinu  dana  začuje  se  kod  snaše  piska 
i  kmeka  sina  ili  šćeri.  Bos.  vila.  1887.  379.  ,Na 
edan  put  stade  djece  kmeka  i  vriska*.  J.  Bogda- 
nović. —  I  u  zagoneci  (vafa  da  znači:  onaj  što 
kmeći).  Ište  kmeka  dva  kundeka,  ište  kunda 
mande.    odgonetfaj :  dijete.    Nar.  zag.  nov.  xviii. 

KMEKNUTI,  kmeknem,  j^f-  ^^^  perfektivni 
glagol  prema  kmecati.     Tužno  jeknu,   malo  Čedo 


Digitized  by 


Google 


K^^IJNI 


103 


K^iUSEŠCE 


KJ^UNI,  w.  pl.  ime  selu  u  Hercegovini.  Statist. 
bo8ii.  120. 

1.  K^iUNICA,  /.  vidi  kjanača,  a.  —  Akc.  se 
mijena  u  gen.  pl.  kjunica.  —  Samo  u  Stulićevu 
rječniku:  kjnnica,  ptica  ,accog;2:ia,  beccaccia'  ,sco- 
lopax^ 

2.  K^jUNICA,  /.  sud  od  zem]e  ili  od  bakra, 
s  k|unom,  u  kome  vri  voda.  na  Bracu.  A.  Osbojić. 

KVUNIĆAST,  adj.  mdi  kjuuat,  b.  —  U  jed- 
noga pisca  našega  vremena.  Više  puta  postaju 
na    čokotu    k)uni&asto    glave.     P.    Bolić,    vinod. 

I,  193. 

K^ilJNIC,  m.  dem.  k|uu.  —  Akc.  se  mijena  u 
(jen.  pl.  kjunića.  —  Od  xvii  vijeka,  a  između 
rječnika  u  Belinu  (,be(!co  piccolo*  ,rostellum' 
134'»)  gdje  se  naj  prije  nahodij  i  a  Vukovu  (,das 
schiiabolchen*  ,rostellum').  Vodom  brca  i  s  kju- 
nićem  štrca.  A.  Kanižlić,  rož.  59.  Na  rakiti  kiti 
dvoji  troji  ptići,  gvozdeni  k|  unići,  a  drveni  re- 
pici. odgon€t(aj:  grebeni.    Nar.  zag.  nov.  33. 

KJ^UNINA,  /.  augm.  k}un.  —  Akc.  se  mijena 
u  gen.  pl.  kjiinina.  —  U  Belinu  rječniku:  ,becco 
,?rande  e  grosso'  ,rostrum  ingens'  I34l>,  i  u  Stu- 
lićevu uz  k)unetina. 

K^^UNITI,  kfunim,  pf.  vidi  kjunuti.  —  Samtt 
u  Voltigijinu  rječniku:  »beccare,  beccicaro'  .mit 
dem  schnabel  picken*.  —  Vafa  da  je  slocenski 
oblik  (naše  k|unuti),  ali  je  i  u  slovenskom  jeziku 
praes.  kjunem. 

K^jUNOVIC,  m.  prezime.  —  xiv  vijeka.  Kanko 
KjunoviĆB.    Deč.  hris.  21.  55. 

K\iUNUTI,  kliinem,  pf.  udariti  klunom;  uzeli 
Ho  (n.  p.  zrno)  k(unom;  uprav  je  perfektivni 
glagol  prema  kjuvati  (vidi).  —  Akc.  se  ne  mijena 
(aor.  2  i  3  sing.  kliinu,  part.  praet.  pas.^.  klTmut). 
—  Riječ  je  stara,  isporedi  rus.  icuoiivn.;  nere 
biti  praslavenska,  premda  ima  i  češ.  klinouti.  — 
Između  rječnika  u  Stulićevu  (v.  ukjunuti  .s*  do- 
datkom da  je  riječ  ruska)  i  u  Vukovu  (,picken' 
,rostro  peto,  tundo'). 

a.  u  pravom  smislu.  Tužne  ptičice  od  stoga 
do  stoga  skitaju  so,  jeda  za  Bogom  gdje  iznađu 
koje  zrno  za  k|unuti.  B.  Zuzeri  209.  Kad  sva 
zrna  pozobje,  pode  (vrabac)  da  i  ono  poslodno 
ispod  careve  čizme  k|uno.    Nar.  prip.  vuk.  49. 

b.  u  prenesenom  smislu,  o  ribama  kad  ču- 
paju mamu  na  udici.   L.  Zoro,  rib.  ark.  10,  352. 

i*.  u  prenesenom  smislu,  udariti  koga  malo. 
M.  Pavlinović. 

K^jUPAK,  kjupka,  m.  vidi  klupak  (radi  zna- 
čeiia  vidi  klupko,  b,  a)).  —  U  jednoga  pisca  Sla- 
vonca XVIII  vijeka.  Bacajući  gumbare  i  kjupke 
ognene.    A.  Kanižlić,  fraii.  Gli. 

K^jUPKO,  n.  vidi  klupko.  —  U  ruhtpisu  xvi 
ili  XVII  vijeka  pisanome  miješanijem  jezikom. 
Hinej  jestb  vb  mori,  ni  plavajoth,  ni  hoditb,  nb 
jako    kjupko    vajajotb   se.    Physiol.    novak.    star. 

II,  199. 

K^iUSA,  /.  vidi  klona,  pastu|a.  —  /'  naše 
vrijeme,  a  između  rječnika  u  Vukovu  (.die  falle' 
,laqueus',  cf.  pastu|a,  klona).  Upao  u  kjusu.  (kad 
se  ko  uhvati  u- tijesno).  Nar.  posl.  vuk.  334.  — 
I  u  množini  bez  promjene  znače  na.  Smrad  uhvati 
lafa  u  kjusama.    P.  Petrović,  gor.  vijen.  11. 

K^iUSAG,  k|usca,  m.  kasač  (uprav  kon  što 
k\usa).  —  isporedi  k|usavac.  —  U  Vranci ćevu 
rječniku:   »succussor*   ,caval   che    trotta'   ,traber^ 

KJ^USAD,  /.  coll.  kito  množina  od  kjuse.  — 
Između  rječnika  u  Stulićevu  (,ingens  numerus 
mannalorum')  i  u  Vukovu:  ,die  pferde  (als  gat- 
tung)'  )equi,  jumeuta^     Istina  je  da  su  siromasi  i 


kod  veliki  i  bogati  držani  kao  ovčice  i  kjusad: 
sad  ih  muzu,  sad  tovare.  F.  Lastrić,  od'  237. 
Služeći  se  samo  za  potribu  stvarma  zema|skim 
kakouo  kjusadju.  ned.  248.  500  kjusadi.  411. 
Odarnaše  sve  5(X)  volova,  toliko  kjusadi.  svet. 
196^.  Oko  krava  tako  i  kjusadi  kako  rekoh  u 
vejači  radi.  J.  S.  Rejković  154.  Kfusad  hrani 
da  se  kripi  sada.  276.  Po  nemu  (grob(u)  pasu 
nekoliko  krave,  dvoje  troje  kjusadi.  M.  Đ.  Mi- 
lićević,  pomenik.  1,  vi.  Da  se  vratimo,  popadaće 
kjusad.  M.  P.  Šapčanin  1,  117.  A  o  zadi  nosit 
na  kjusadi  što  bi  bilo  nuždno.    Osvetn.  4,  14. 

K^jI^SATI,  kiiisum,  impf.  kasati.  —  isporedi 
kjusac.  —  U  jednoga  pisca  xviii  vijeka.  (Vrag) 
ki  8  kopiti  konskim  kjusa.  J.  KavaAin  409*.  u 
istoga  pisca  ima  u  jednom  j/rimjeru  i  part.  praet. 
pass.  kjusan,  te  kao  da  je  značene:  koji  kfusa. 
Tač  okovan,  uz<lan  .  .  .  kjusan,  trusan,  smucan... 
417b.  —  U  naše  vrijetne  u  Dubrovniku  kaže  se 
0  kon  u  (u  prenesenom  smislu  i  o  čefadetu)  koji 
nespretno  ide  (n.  p.  klimajući  glavom) ;  može  biti 
da  znači  i  spoticati  se,  isporedi  kjusavac.  P. 
Budmani. 

K^JUSAVAC,  kjiisavca,  m.  kon  koji  se  često 
spotiče.  —  U  Mikafinu  rječniku:  kon  kjusavac, 
koji  se  potipje  ,equu8  cespitator'  197*>;  u  Belinu: 
kon  kjusavac  .cavallo  che  inciampa'  ,equus  ces- 
pitator'  179^;  u  Stulićevu:  ,equus  qui  laborat 
vitio  lapides  oti'ondendi  ita  ut  frequenter  cadat'. 

K^fjlJSE,  kjuseta,  n.  a)  caballus  vilis,  kon  što 
malo  vrijedi;  b)  mannus,  kon  malenoga  stasa: 
c)  jumentum,  uopće  životina  (kon,  mazga,  ma- 
garac) na  kojoj  se  jaše  i  goni.  —  -e-  stoji  mj. 
negdašnega  ♦•.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing.,  taki 
je  u  osta lijem  padežima,  osim  nom.  i  acc.  sing. 
kjuse,  i  <'oc'.:  kjuse.  — Riječ  je  praslaven.ska  (od 
osnove  kjusent),  isporedi  stslov.  k]\is^  Jumentum', 
češ.  kliso  JumentumS  2)o(.  klus(j  ,caballus   vilis*. 

—  Xema  množine;  kao  množina  upotreblava  se 
kjusad.  —  Između  rječnika  u  Mikafinu  (kjuse, 
konic  ,equus  gregarius,  mannus*),  u  Belinu  (,ca- 
vallaccio  e  cavallaccia*  ,e(|UU8  et  equa  ignava* 
178^*;  ,rozza,  cAval  cattivo*  ,e<iuus  malus'  634*), 
u  Bjelostjenčevu  (kjuse,  jorga  , mannus'),  u  Jam- 
brešićevu  (kjuse,  žrebe  ,mannulus'),  u  Voltigijinu 
(kjuse,  kjuseta  i  kjusina  ,cavallaccio,  caval  ordi- 
nario'  ,ross'),  u  Stulićevu  (,mannulus'  iz  Habde- 
lićeva),  u  Vukovu :  ,da8  pterd  (die  gattung)'  ,equus'. 

—  Ihrvo  je  značene  u  Mikafinu,  Belinu,  Volti- 
gijinu rječniku;  drugo  a  Mikafinu,  Bjelostjen- 
čevu, Jambrešićevu,  Stulićevu,  treće  u  Vukovu  i 
u  primjerima  (i  kod  kjusad  *  kjusešce).  Postaviv 
nega  na  kjuse  svoje.  N.  Babina  155b.  luc.  10,  34. 
A  svaki  popiti  i  proždrijet  tuj  more  Što  kjuse 
poniti  na  pleću  ne  more.  N.  Dimitrović  101. 
Ne  dajU^  se,  kako  kjuse,  za  nos  voditi.  V.  Men- 
Četić.  app.  not.  2,  277.  Biti  vodjen  za  nos  ko 
kjuse  ,far  tutto  a  genio  d'  altri*.  A.  d.  Bella, 
rječn.  178^.  Kjuse  projde  a  on  osta  viseći.  J. 
Filipović  3,  197a.  Da  kogagodi  od  vas  vo  ili 
kjuse  u  dan  subotni  upade  u  jamu.  F.  Lastrić, 
od'  272.  Služite  se,  bratjo,  svijetom  ovim  kako 
k|usetom.  svet.  62*>.  Do  kjuseta  dok  dotrapam. 
V.  Dosen  155^.  Kjuse  lašne  nu  oranem  kreće. 
J.  S.  Bejković  22.  (Upri)  u  se  i  u  svoje  kjuse. 
Nar.  posl.  vuk.  334.  Što  si  tako  pretovari©  to 
jadno  kjuse?  Nar.  prip.  vrč.  213.  Posadivši  ga 
na  svoje  kjuse.  Vuk,  luk.  10,  34.  Koje  se  obično 
govori  kjusetu  kad  se  hoće  da  odbije,  poslov. 
167.  Ne  imah  kjuseta  sa  sobom.  Đ.  Daničić, 
nemij.  2,   12. 

K^jUSESCE,  n.  dem.  kjuse.  —  U  jednoga  pisca 
XVIII  vijeka.     Dovedoše   mu   ponizno  jedno   k|u- 


Digitized  by 


Google 


KMET,  b. 


106 


KMET,  d. 


Konstanti riu  kmetu  svomu  i  negovdmb  detcamb 
(l)aničić  stao(a  ovaj  primjer  pod  ovo  znacene^ 
ali  može  biti  da  [tripada  pod  a).  Mon.  serb. 
182—183.  (1371—1395).  Sb  timi  su  bili  gradu 
kmotijo.  249.  (1400).  Tudej  da  se  nasele  kme- 
tije  crbkovny ...  da  stoje  onde  kmetije  crbkovny 
koji  te  rabotati  crbkvy.  531.  (1485).  Svedočno 
je  vbs6mi  kmeti  dobrbscinemi.  532.  Sve  koliko 
priložismo,  ili  su  kmetije  ili  zemje.  533.  za  sne 
ove  primjere  kaže  Daničić  daje  značene  ,subjectus-, 
srl.  .vasallus'  dodajun:  pod  vlašću  vlasteoskom, 
ci,  kmetićb.  Vam  i  vašim  kmetom  dajemo.  Mon. 
croat.  5.  (1275).  Tada  jesu  odlučili,  da  ako  bi 
sin  s  otcem  stojoć,  vsaki  po  sebi  kmet  s  kmetom 
ili  kekoli  vrsti,  od  koga  bi  služba  pošla,  i  da  bi 
se  skupili  na  kup,  da  ote  na  kup  službu  slu/it 
gospodsku  skupa.  Stat.  kro.  ark.  2,  293.  (1  ili). 
Kmet  za  plemenita  ne  more  biti  odgovornik,  ni 
plemenit  za  kmeta.  Zak.  vino<l.  75.  Ako  covik 
plemenit  ima  kmete  svoje.  Stat.  po),  ark.  5,  276. 
Er  im  su  kmeti  svi  poklone  donijeli.  N.  Na)eš- 
ković  1,  284,  Dugovnikom  našim  zapovij  da 
našim  kmetom  vas  liihov  dug  odpuste.  F.  Vrančić, 
živ.  84.  Podložan  jest  kmet  gospodinu.  S.  Ma- 
tijević  63.  Gospoda  ni  kmeti  istinu  ne  znahu. 
Đ.  Baraković,  jar.  32.  Da  ih  služe  liih  kmoti. 
I.  Držić  299.  Da  sam  tvoj  u  vike  virni  kmet. 
P.  RadovČić,  nač.  285.  Veseo  gospar,  kmet  veseo. 
P,  Kanavelić,  iv.  28.  Dopusti  redovnikom  kmete 
i  imanje  držati.  P.  Vitezović,  kron.  37.  Sirotu 
je  boje  vzeti  neg  prokšonu  s  blagom,  s  kmeti. 
cvit.  165.  Vazdar  bil  za  kmeta,  vazdar  plakal 
sebe !  odil.  50.  Teško  gosparu  koga  kmeti  hvale ! 
(D).  Poslov.  danić.  Od  uboga  kmeta  ubog  je  i 
poklon.  S.  Budmani  i23»>.  Kraji,  bani,  sluge, 
kmeti.  A.  Vitajić,  ist.  \\S)^K  Kmet  kaluđerski. 
I.  Đorđić,  ben.  192.  Kad  bi  sve  ono  šonica  bila, 
i  kmet  i  gospar  radovo  bi  se.  B.  Zuzeri  12.  Vi 
gospari  da  zovući  djetić«  vašega  ali  kmeta  .  .  . 
93.  Sto  biste  rekli  jednom  kmetu,  da  ga  vidite 
žito  žneti  kad  je  u  travi?  .320.  Sve...  jest  Božje, 
a  mi  uzdržimo  kao  negovi  kmeti.  J.  Banovac, 
pred.  42.  Ne  glo<laše  drugo  nego  kako  će  sebi 
steći  privarom  i  podkradivanem  dobara  svoga 
gospodara  i  ot.ešćanem  liogovije  kmeta  i  težaka. 
F.  Lastrić,  ned.  313.  Ni  daje  prave  dohodke  go- 
spodaru kako  kmet.  I.  A.  Nenadić,  nauk.  136. 
ReĆe  kmetu  vinogradskomu.  S.  liosa  112'».  Ti 
sad  činiš  na  svijetu  od  gospara,  zapovijedaš  mla- 
đijem  službenicim,  kmetim.  Đ.  Bašić  70.  Naši 
kmeti  sad  su  gospodari.  And.  Karić,  razg.  197». 
Baštine  i  kmeto  držati,  kor.  396.  Svojo  pod- 
ložnike, kmete  i  kmetice.  M.  Dobretić  575. 
Papa,  kra(  i  cesar,  gospoda  i  kiueti.  M.  Kuha- 
če vić  79.  Nije  kmeta  vijek  ubr)ga ...  N.  Marci 
15.  Na  Loznicu  moju  <tedovinu  koju  mi  je  &e>i\Qi 
osvojio,  pa  od  mene  Kaci  preoteše  kod  mojijeh 
pet  stotina  kmeta,  sa«!  ja  kmeta  nemam  ni  je<l- 
noga.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  239.  Imam  kniete  sela 
Koravjice.  4,  384.  U  nem  ima  tri-«ta  dima  kmeta. 
Nar.  pjes.  juk.  283.  Pred  nih  šaje  kmete  i  čiv- 
čije.  336.  Evo  tebi  kule  i  avlije,  ispod  kule 
trista  kmeta  mojili.  Nar.  pjes.  marj.  157.  Kud 
će  šteta  te  na  rdava  kmeta.  Nar.  posl.  vuk.  163. 
Sva  trojica  su  bili  kmetovi  kod  jednoga  spahije. 
.  .  .  Spahija  .  .  .  krivo  pogledaše  na  svoje  kmete. 
Nar.  prip.  bos.  1,  50.  V  Bosni  zove  se  ,kmet' 
(mn.  br.  , kmeti')  a  u  Boci  ,kmetić*  se  Jak  koji 
sjedi  na  tuđoj  zemji  i  ,u  tuđoj  kući*,  u  Bosni 
vrlo  malo  }udi  ima  po  selima  koji  imaju  svoju 
zem)u  i  svoje  kuće  nego  su  ovaki  ,kmeti*.  od 
ovijeh  kmeta  nijesu  gospodari  spahije  nego  čitluk- 
sahibijo  koje  se  onamo  zovu  ,age*.  Vuk,  kmet  u 
Slav,   biblioth.  1,  86.     Gotovo   svaki  aga   ima  u 


svome  selu  osobitu  kuću  za  sebe  u  koju  izlazi 
)eti  naj  više  pred  jesen  na  teferiČ,  i  onda  su  ga 
kmeti  dužni  osobito  slušati,  a  i  osim  toga,  kad 
im  što  zapovjedi,  ne  mogu  odreći  .  .  .  aga  mo/.e 
kmeta  sa  svoje  zomfe  i  iz  kuće  krenuti  kad  mu 
je  vo)a,  a  i  kmet  po  pravdi  mogao  bi  ostaviti 
aginu  zemju  i  kuću.  87.  Ovakijeh  kmeta  ima 
u  Bosni  i  braće  nače  zakona  turskoga,  i  u  Her- 
cegovini gdješto,  asobito  oko  gradova  i  varoši, 
ima  ovakijeh  kmeta.  88.  Ti,  oče  igumue,  imaš 
u  Zupcima  vjernijeh  kmeta.  S.  !^ubiša,  prip.  67. 
Zapovijed  im  ne  cvijelit  raje,  ne  zadavat  kmeto- 
vima straha.  Osvetu.  1,  16.  l^^to  prođe,  kmet 
agi  ne  dođe.  4,  34.  Kmet,  u  F užini  stanar,  koji 
sjedi  u  tuđoj  kući  pod  kiriju.  D.  Daničić,  Kmets 
po  Dalmaciji  težak  koji  radi  tuđu  zem|u.  M. 
Pavlinović.  U  Dubrovnika  (u  krajevitna  negdašnf 
republike  dubrovačke)  kmeti  daju  službu  (pod  re- 
publikom do  90  dana,  a  sad  se  mogu  izbaviti 
plaćajući  po  10  for.  na  godinu)  za  kuću,  a  poklon 
(kozle,  kokosi,  jaja)  za  vrt.    P.  Budmani. 

e.  po  prcđašnemu  znače nu  (kod  b)  u  Širem 
smislu,  uitpćp  st'(ak,  težak.  —  ovako  je  znaćeit*^ 
pn  svoj  prilici  u  ovijem  primjerifna:  Ako  je  gra- 
janin,  pitaj  ga  od  ožur  i  od  zakladov,  ako  je 
kmet,  od  nenavidosti,  od  tadbe  a  naime  od  de- 
setin  i  od  dohotkov.  Naručn.  89h.  Od  Judi  bez 
nauka,  kakono  su  težaci  i  kmeti.  B.  Kasić,  frau. 
10().  Otac  ide  na  daje,  ter  nikomu  kmetu  za 
raba  podloži  se.  F.  Glavinić,  cvit.  314l>.  Kmet 
želi  biti  grajanin.  posl.  ix.  Boji  je.st  jedan  kmet 
otl  priprostih  muzi  neg  ohol  razumnik.  A.  Geor- 
gi(joo,  nasl.  4.  Ni'e  tu  sidi,  neg  su  stani  kmeta. 
ribara...  J.  Kavanin  143'».  Od  nevjesta  kmeta 
izhodi  da  još  mane  zemja  plodi.  166».  Eto  smutna 
dune  vela  nieu  kmetim  i  ribari.  171*.  A  dega 
se  kmet  polako,  Čim  okisne  vas  u  poje.  473b. 
Ako  pomju  kmet  ne  bere,  pak  ne  gneči  grozd... 
512h.  Kmeti,  zanatari,  bojnici  ...  A.  d.  Bella. 
razgov.  143.  Ličnici  za  odravit  nemoćnike  ili 
kiueti  za  posijat  plodna  poja.    162. 

d.  znatniji  sehtk,  i  u  nŽnn  smislu,  glava  od 
srla  (vidi  dalr  u  Vnlufvijem  i  Milićevićf.vijem  pri- 
mjerima). —  Isporedi  znaČeru'  kod  a.  —  Od  xviii 
vijeka  u  Srbiji.  Otb  prokupske  nabije  knezovi 
i  kmetovi.  Glasnik.  49.  11.  (1734).  Knezovom-fc 
i  kmeto vom-b.  20,  132.  (1793).  Saklet  čini  slavan 
knez- Lazare,  saklet  Čini  na  svoje  vojvode,  a  voj- 
vcKie  na  svoje  kmetove,  na  kmetove  i  oborkn^- 
zove.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  205.  Sve  knezove,  srpske 
poglavice,  i  kmetovo  što  su  za  ix)trebe,  i  popove 
srpsko  učitoje.  4,  137.  Na  kmetove  selske  p<>- 
ijlavare.  4,  149.  Braćo  moja,  kmeti  i  bojari  I 
Nar.  pjes.  potr.  2,  98.  Od  kmeta  i  besjeda.  Nar. 
posl.  vuk.  234.  Kako  god  što  je  obor-knez  glava 
od  knežine,  tako  su  kmetovi  (mI  sela.  i  oni  sude 
sejacima  koje  za  što,  osobito  kad  se  ko  dijeli,  ili 
čija  stoka  potre  što  kome.  Vuk,  dan.  2.  98.  I 
Srbiji  su  se  kmetovi  zvali  znatniji  .sejaci,  ili  *«♦*- 
oske  starješine,  ovakoga  kmeta  otprije  nitijeki* 
mogao  zakmetiti  ni  raskmetiti,  nego  ko  je  bio 
pošteniji  i  pametniji,  a  osobito  rječitiji  o^i  o-^ta- 
lijeh  sejaka,  bio  je  kmet.  kmetovi  su  se  skupjali 
na  različue  dogovore,  kako  seoske  tako  i  kne- 
žinske  i  nahijnske,  i  na  takovo  molbe  i  odgovore 
išli  su  Turcima,  a  kasto  su  sejacima  i  sudili, 
kad  bi  ih  parci  pozvali,  za  kojekake  raspre .  •  . 
Ovaki  su  kmetovi  bili  u  Srbiji  od  prilike  do  go- 
dine 1815,  a  od  onda  do  danas  pretvorili  su  se 
gotovo  u  prave  činovnike  koji  se  postavjaju  i 
mogu  se  izbaciti,  ovakovoga  kmeta  selo  izbira. 
a  starješina  od  knežine  (ili  kao  što  se  sad  s:o- 
vori  ,srezski  načalnik')  vaja  da  ga  potvrdi.  Vuk. 
kmet  u  Slav.  biblioth.  1,  a>.     Kako  su  sad  sva 


Digitized  by 


Google 


KMET,  d. 


107 


KMETIN 


sela  u  Srbiji  razdijejena  na  opštine,  svaka  opština 
ima  ^glavnoga  kmeta'  (ili,  kao  sto  k^iževnici  go- 
vore i  piču  ,predsjedate]a  primiritelnog  suda')  i 
po  uekolika  mana  (koji  se  po  kniški  zovu  ,61e- 
novi  primiritelnog  suda^  koji  su  kao  pomoćnici 
<^lavuome.  u  svakoj  opštini  ima  ,sudnica'  u  kojoj 
se  glavni  kmet  sa  svojijem  pomoćnicima  sastaje, 
te  sude  8e)acima  za  kojekake  mai^e  raspre  (i  to 
se  zove  ,primiritelni  sud') . . .  osim  toga  oni  kupe 
porezu  i  predaja  određenijem  činovnicima;  obja- 
vi uju  se|acima  uredbe  i  zapovijesti  od  pravi tejstva 
itđ.  Otprije  su  samo  se)aci  bili  kmetovi,  a  sad  i 
varofike  opStine  imaju  svoje  kmetove.  86.  U 
staro  vreme  za  NemaAića,  a'  i  docnije,  kmet  se 
zvao  ,premićar',  za  tim  ,seoski  knez,  seoski  sta- 
rešina',  a  tek  u  novije  vreme  otela  je  mah  reč 
,kmet'.  dokle  se  kmet  zvao  ,knezS  dotle  su  se 
negovi  pomotiUci  na  vise  mesta  zvali  ^kmetovi', 
a  u  radničkoj  Moravi  ,dokmeti'.  M.  Đ.  Milićević, 
opšt.  20 — 21.  To  su  obično  kmetovi  ili  poznati 
pošteni  i  pravični  Judi.  V.  BogiŠić,  zbom.  345. 
c.  po  juinijem  kraljevima  (sad  možebiti  samo 
u  Crnaj  Gori  i  u  Bovi  kotorskoj)  kmeti  ili  kme- 
tovi znaH  Što  i  dobri  Judi  (vidi  2.  dobar,  I,  1, 
a,  b)  bb)),  vidi  osobito  naj  prvi  i  Vukov  prim,jer. 
—  Znamene  se  lako  tumači  po  predaš/temu  (kod 
d)  i  po  onome  što  je  kazano  o  naj  starijem  zna- 
Čenu.  —  U  naj  starijem  se  primjeru  zovu  i  dobri 
Judi  i  porotnici.  —  Od  xv  vijeka.  Uzesmo  među 
se  12  dubrovačcehb  kmeti  a  12  srbpscebb  kmeti 
i  dva  pristava,  jedan  dubrovački  Ilija  Kadosajićb 
a  drogi  srbpeki  Tomko  Bogosajićb,  i  vodismo  u 
Dubrovniku  dva  stanka  i  na  granicu  8  roke,  i 
ondej  ačiniše  rečeni  kmetije  četvrbti  rokb  za- 
ročni  ...  i  mi  đođosmo  na  zaročni  rokb  na  gra- 
nicu sa  kmetmi  i  sb  prestavi,  a  Radosava  ni 
bratje  mu  ni  bracva  mu  ni  tko  i^ihb  drugi  za 
nihb  ne  htese  doći.  i  poslaše  z  granice  kmetije 
Tomka  iiih.  prbstava  na  kuće  Badosavu ...  da  bi 
došli  na  granicu  na  zaročni  rok  .  .  .  kojijemb 
dobremb  )udemb  bivb  Tomko  prAstavb  na  domu 
Kadosavu  . . .  Badosavb  ne  htio  poći . . .  čekasmo 
ihb  s  porotnici  i  s  prbstavi  do  zvijezde  na  gra- 
nice po  zakonu...  Spom.  sr.  jireč.  85 — 8G.  (1'447). 
(Mlin)  nim  dan  po  kmetijeh  za  štetu,  (u  Boci). 
Mon.  serb.  4j54.  (1454).  Kmetovi  ,giudici  arbitri, 
uomini  savii'.  S.  Budmani  418«.  Nema  kmeta 
da  kmetuje  tome.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  546.  Nema 
kmeta  ni  dobra  junaka,  ja  koji  će  tome  kmeto- 
vati.  2,  555.  Priča  i  kmet  ne  može  biti.  Nar. 
posl.  vuk.  263.  Da  se  oslone  na  dobre  )ude  (,kme- 
tove'  u  Boci  i  u  Crnoj  Gori).  Nar.  prip.  vrč. 
183.  Da  Bog  da  da  budu  vazda  stari  svatovi,  a 
gospodski  banovi,  bratski  cvjetovi  a  zemajski 
kmetovi,  u  Vuk,  kovč.  72.  U  Crnoj  (Jori  kme- 
tovi se  zovu  ,8udi]e'  koje  parci  izberu  da  im  Što 
presude,  ovakijeh  kmetova  biva  obično  sa  svake 
strane  po  dvanaest,  i  svaka  strana  svoje  izbira. 
onamo  se  pjeva  i  pripovijeda  da  su  i  Turci  sa- 
zivali ovake  kmetove  od  Hrišćana,  da  im  što 
presude  i  između  sebe  ih  namire,  na  ove  je  kme- 
tove nalik  i  onaj  stari  običaj  u  Srbiji,  kad  kome 
čija  stoka  potre  kaku  Jetinu,  pa  zovne  nekolika 
čovjeka,  da  ,kmetuju'  koliko  je  štete  učiueno. 
Vuk,  kmet  u  Slav.  biblioth.  1,  86.  Niti  ima 
među  nama  kmeta,  da  bi  stavio  ruku  svoju  među 
nas  dvojicu.  Đ.  Daničić,  jov.  9,  33.  ,Kmet  priča' 
u  Boki  znači :  ,ein  parteilicher  scliiedsmann'. 
Pravdonoša.  ia51.  8.  Kmet  u  Boki  znači  ,giu- 
dice  ^bitro'  ,schiedsrichter'.    28. 

KMETAC,  kmeca,  m.  dtm.  kmet.  -~  U  Stuli- 
r^vu  rječniku ;  v.  kmetčac. 

KMETENICE,  kmeteničeta,  n.  (ili  kmetenik, 
m.  ?)f  vidi  kmet  —  U  jednoga  pisca  našega  vre- 


mena.   Što  je  sinče,  to  se  aga  viče,  sto  pastorče, 
to  je  kmeteniče.    Osvetn.  6,  85. 

KMŽTICA,  /.  žensko  čefade  kao  kmet.  —  Od 
XVI  vijeka j  a  između  rječnika  u  Mikafinu  (,ru- 
stica*),  u  Belinu  (,contadina,  donna  soggetta  al 
padrone'  ,colona  originaria'  221*>),  u  Bjelosijen- 
čevu  (,colona,  subdita,  rustica'),  u  Voltigijinu 
(,contadina,  colona*  ,bauerinn'),  u  Stulićevu  (,ru- 
stica'),  M  Vukovu  (,die  frau  des  kmet'  ,uxor  rot) 
kmet'). 

a.  značene  je  kao  kod  kmet,  c.  Na  kom  je 
selu  na  jednoj  četrtini  nika  Mara  udova  kme- 
tica.  Mon.  croat.  276.  (1575).  U  Gronti  ja  imam 
kmeticu  jednu  tuj.  N.  Naješković  1,  262.  Jedna 
uboga  djevojčica  rodom  kmetica  i  se}anka.  B. 
Zuzeri  194.  Svoje  podložnike,  kmete  i  kmetice. 
M.  Dobre tić  575. 

b.  značene  je  kao  kod  kmet,  b.  Kad  na  istu 
hrpu  mećeš  i  kmetice  i  gospoje.  J.  Kavanin 
338a.  Budi  vladika,  budi  kmetica ...  A.  d.  Bella, 
razgov.  87. 

c.  kmetova  (vidi  kmet,  d)  žena.  Koftu|u, 
koju  mu  je  poslala  kmetica  na  sleme.  M.  Đ.  Mi- 
lićević, zim.  več.  22.  t  u  Vukovu  rječniku. 

KMETlOlCA,  /.  dem.  kmetica.  —  U  Stulićevu 
rječniku :  ,rusticnla^ 

KMETICIĆ,  m.  dem.  kmet.  —  U  Stulićevu  rječ- 
niku: V.  kmetčac.  —  nepouzdano. 

KMETK IN,  ac(j.  koji  pripada  ktnetici.   —  U 
Stulićevu  rječniku:  ,ad  rusticam  spectans*. 
KMETIČINSKI,  adj.  koji  pripada  kmeticama. 

—  U  Stulićevu  rječniku:  ,ad  rusticos  spectans*. 

—  nepouzdano. 

KMŽTIĆ,  m.  dem.  kmet;  u  svijem  primjerima 
znači  sto  kmet,  a  ili  b.  —  Od  xiv  vijeka,  a  iz- 
među rječnika  u  Mikafinu  (kmeti ć,  mali  kmet 
,rusticulus'),  u  Bjelostjenčevu  (»rusticulus'),  u  Stu- 
lićevu (v.  kmetčac),  u  Vukovu  (koji  na  tuđoj 
zem}i  sjedi  ,der  lehenmann*  ,feudatarius',  cf.  kmet 
s  dodatkom  da  se  govori  u  Boci),  u  Daničićevu 
(kmetićb  ,3ervus'  8e|ak  svojemu  vlastelinu,  cf. 
kmetb).  Jesu  vlastele  i  jesu  kmetići,  kako  to  u 
Srbbjohb  i  po  vsemb  svotu.  Spom.  sr.  1,  3.  (1395). 
Jerb  si  dozvalb  vlastelb  i  kmetice  staro  zetske. 
1,  8.  (1397).  Vlastelomb  i  kmetićemb  trebinbscemb 
i  konavalb-scAmb.  1,  19.  (1399).  A  kmetić  naj 
pri  da  se  ima  tužiti  prid  gospodinom  Čigov  je 
Čovik.  Stat.  po|.  ark.  5.  246.  Zapovidiše  svim 
plemenitim  vlostelem  i  didićem  i  kmetićem  i  vla- 
šićem.  24<).  Kada  kani  kmetić  pojti  od  gospo- 
dara svoga.  288.  Bivali  su  na  golo  crkovni  kme- 
tići. S.  ^ubiša,  prip.  3.  Knez  nas  kmetice  guli. 
199.     Moji  su  djedovi  sudili  kmetićima.    207. 

KMETIJA,  /.  postaje  od  kmet  nastavkom  ija 
(nije  isti  nastavak  .sto  je  u  bratija,  t.  j.  braca, 
nego  je  iz  tuđega  jezika;  možebiti  tal.  ia). 

a.  zemfa  jednoga  gospodara  na  kojoj  su 
kmeti  (ili  kao  coll.  od  kmet?).  —  U  narodnoj 
pjesmi  našega  vremena.  Dao  bih  mu  Osman  Turo 
mlado  od  kmetije  šezdeset  dimova.  Nar.  pjes. 
marj.  10(). 

b.  pogiidba  po  kojoj  kmet  drži  zemfu  gospo- 
darevu, i  sama  zemfa.  —  U  pisaca  našega  vre- 
mena. Kmetija,  nem.  ,colonie',  tal.  ,colouia'.  B. 
Petranović,  ručn.  kiiig.  13. 

KMKTIJICA,  /.  dem.  kmetija.  —  (■  naše  vrijeme 
u  Istri.  Stariji  brat  je  dobil  tu  kmetijicu.  Naša 
sloga.  g.  10,  br.  14,  str.  56. 

KMETIN,  adj.  vidi  kmetov.  —  T  Stulićevu 
rječniku:  kmetin  i  kmetov  ,ad  ruricolam  spec- 
tans*. —  nepouzdano. 


Digitized  by 


Google 


KMETIKA 


108 


KMETŠTINA 


KMŽTINA,  /.  vidi  kmetija.  —  U  naŠe  vrijetne 
u  Bosni,  Pobratime  dok  je  kmetine.  Bos.  vila. 
1889.  96. 

KMŽTITI,  kmStfm,  impf.  postaje  od  kmet. 

a.  služiti  kao  kmet  (vidi  kmet,  b).  —  T  Bje- 
losljenčevu  rječniku:  kmetim  ,colonicalo  obse- 
(|uium  exhib6o,  servitium  subditi  administro, 
praestoS  u  Voltigijinu:  ,robottare,  servira  alla 
gleba^  ,fr6hnen'. 

b.  činiti  kmetom  (kao  imperfektivni  (jhujol 
prema  ukmetiti).  —  Samo  u  Stulićevu  rječniku 
uz  kmetovati. 

c.  sa  se,  rejieksicno  ili  pnsirnoj  na  jednom 
mjestu  XVII  vijeka,  znarfAe  nije  jasno.  Vz  gorni 
Pojaci  Litvani  kmeto  se,  z  susedi  jodnaci  li  slovom 
dile  se.    I.  T.  Mrnavić,  osra.  38. 

KMETNICA,  /,  cidi  kmetica.  —  Xa  jednom 
tijestu  XVIII  vijeka.  Ni  kmetnica  more  s  kra|om 
sine  plodit,  slike  djeda.  J.  Kavanin  205*.  —  ne- 
pouzdano. 

KMETOV,  adj.  koji  pripada  kmetu.  —  U  Stu- 
lićevu rječniku  kod  kmetin,  /  u  Vukova. 

KMŽTOVANE,  n.  djelo  kojijem  se  kuutuje.  — 
Iztnedu  rječnika  u  Vukocu  (1.  ,da3  ricliton*  ,Td 
jus  dicere',  2.  ,das  befehlen'  ,dominatio*).  Al'  ćes 
jutros  u  ^^^radove  da  s  gospodom  saborisoš,  ir  u 
bračko  kmetovane,  biran  kmete?    Vuk,  živ.  201. 

KMETOVATI,  kmotujem,  impf.  postaje  od 
kmet.  —  Akc.  se  ne  mijeha  (aor.  2  i  J)  sing.  kme- 
tov&,  part.  praet.  act.  kmetovao,  kmetovala). 

1.  neprelazna,  biti  kmet,  raditi  kao  kmet. 

a.  vidi  kmet,  b.  —  Od  xvii  vijeka.  Ki  bi 
znović  kuću  uzidal  i  hotel  kmetovati...  Statut 
trsat.  224.  Kad  bi  tuđinu  kmeto vali  svojim 
blagom  i  imanem.  M.  Pavlinović,  rad.  27.  A 
ue  dati  za  života  svoga  da  Turcima  kiuetuju  vi 
majke.    Osvetn.  8,  38. 

b.  suditi  kao  ktnet  (vidi  kmet,  e).  —  U  naše 
vrijeme y  a  između  rječnika  u  Vukonu  (n,  p.  po- 
trvene  kukuruze  ili  za  drugu  kakvu  raspru  ,ontr 
scheiden,  abschatzen'  ,aestimo  litera*).  Nema  brata, 
ni  kićena  svato,  nema  brata,  tome  da  kmetuje... 
nema  kmeta,  da  kmetuje  tome.  Nar.  pjes.  vuk. 
2,  546.  Nu  kmetujte  mene  i  Milošu  za  našega 
dara  iz  Latina.  2,  555.  Ovako vijeh  kmetova  biva 
obično  po  12  sa  svake  strane  i  svaka  strana  svoje 
izbii*a,  pa  dokle  kmetuju  dotle  se  i  zovu  kme- 
tovi. Vuk,  živ.  25  i.  To  g.  Svetić  onda  neka 
nam  kmetuje,  kad  ga  pozovemo,  odg.  na  utuk. 
28.  Ovo  je  trideset  godina  kako  samo  kmetujem. 
niko  se  na  me  ne  potuži  da  mu  krivo  sudih.  M. 
P.  Šapčanin  1,  189.  Kmetu  svakomu  kada  kme- 
tuje ide:  kad  miri  cekin...  Pravdonosa.  1851.  28. 

c*.  zapovijedati,  razmctati  se  (vidi  kmet,  d). 
—  U  naše  vrijeine,  a  između  rječnika  u  Vukovu 
(jbefehlen,  den  herrn  spielen*  ,dominaro^  s  pri- 
mjerom: Nemoj  ti  meni  tu  kmetovati.  Da  nijesi 
sa  mnom  |etovao,  ne  bi  tako  kmetovao.  Nar.  posl. 
vuk.  58. 

2.  prelazno,  vidi  kmetiti,  b.  —  F  Stulićevu 
rječniku:  »rusticorum  numero adscribere'.  —  sasma 
nepouzdano. 

KMŽTOVICA,  /.  vidi  kmetica.  —  (^  jednoga 
pisca  našega  vremena.  A  kamo  vi  da  se  bule 
hvalo,  kako  kojoj  kmetovica  prala.   Osvetn.  2,  49. 

KMETOVIĆ,  m.  kmetić,  kmetov  sin,  kmet.  — 
Jedan  put  prije  našega  vremena.  Ako  li  bi  tko 
kinetović.  na  svoga  gospodina  ruku  postavio.  Stat. 
poj.  ark.  5,  255.  —  U  naše  vrijeme  kao  prezime. 
Schem.  bosu.  1864.  xvii. 

KMETOVSKI,  adj.  koji  pripada  kmetovima. 
.—  isporedi  kmetskL  —  U  naše  vnjeme,  a  između 


rječnika  u  Vukovu  (,den  kmeti  eigen'  jthv  kmeti'i. 
Prepis  jedne  presude  kmetovske.  PravdonoŽa. 
1852.  30.  Plaća  kmetovska.  M.  Đ.  Milićevir, 
opst.  24. 

KMETOVSTVO,  /*.  vidi  kmetstvo.  —  U  jed- 
ni tga  pisca  našega  vremena.  Turci  pali,  kotare 
uzeli,  trudan  narod  u  kmetovstvo  speli.  Osvetn. 
5,  2. 

KMETSKI,  adj.  koji  pripada  kmetima.  —  ispo- 
redi kmotovski.  —  Može  ispasti  t  ispred  sk: 
kmeski  (vidi  naj  stariji  primjer).  —  Rijee  jf 
praslarenska,  isporedi  češ.  kmetsk}*,  po\.  kmiecki 
(po  kmiecku).  —  Između  rječnika  u  Belinu  {,di 
contadino  soggetto  al  padrone'  221*>),  u  Stulićevu 
(,rusticanus'),  u  Vukitvu  (vide  kmetovski  s  pri- 
mjerom iz  narodna  pjesme :  pučkom  snagom, 
mudrom  glavom,  kmetska  diko).  Kmeako  (vino). 
Stat.  kast.  181.  Hći  kmetska.  Naručn.  62^.  Ud 
kmeckih  kćeri  naj  lipšu  izberi.  M.  Držić  fcw. 
Dali  smo  mu  sel  kmetskih  sedem.  Mon.  croat. 
266.  (1570).  J)a  ih  služe  i^ih  kmeti  ali  kmetske 
živine  bez  plate.  I.  Držić  299.  Na  kmetskih 
kolih.  B.  Krnarutić  19.  Puntarija  kmetska.  P. 
Vitezović,  kron.  184.  Kra}  Primislav,  kmetske 
kuće ...  J.  Kavanin  862h.  Pode  kaluđerski  nađ- 
Ijetnik  po  kmetskijeh  kucah  kupiti  uvjetno  žito 
aliti  četvrtinu.  I.  Đorđić,  ben.  185.  Da  na  kmetr 
skih  koli  na  Špilberg  poslače.  M.  KuhaČević  57. 
Upita  govornike  kmetska  glava.  8.  J^ubiša,  prip. 
161.  Kmetska  pogodba,  uem.  ,colonievertTa^S  tal. 
,contratto  di  colonia'.  B.  Petranović,  ru6n.  knig. 
13.  Kmetska  robota,  tlaka  ,rustical-robot'.  Jar. 
pol.  terminol.  438.  Ustanove  odnoseće  se  ua 
kmetsko  razmjerje  podložništva  i  podaništva. 
Zbornik  zak.  1853.  4. 

KMETSTVO,  n.  stam  onoga  što  je  kmet  (u 
svakom  znače hu) ;  u  prin\jerima  su  samo  osobita 
znaČena.  —  Naj  češće  t  ispada  ispred  at :  kmestvo. 
—  Biječ  je  praslavenska,  vtporedi  stslov.  ki»metb- 
stvo,  češ.  kmetstvo,  poj}.  kmiectwo.  —  Između 
rječnika  u  Vukovu  (kmestvo  »das  amt  eines  kmet' 
,muuus  JU  i)  kmet';  kmetstvo,  vide  kmestvo). 

a.  kmetski  sud,  vidi  kmet,  e.  Tu  je  kmestvo 
i  divor,  u  kmestvu  je  svekar  moj.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  2i)i).  Mirili  su  mrtve  i  raAene  i  u  kmestvo 
sijedali  krivo,  i  prokleto  uzimali  mito.  2,  12.  I 
vjeru  i  kmetstvo  uglavismo  na  Savin  dan.  Prav- 
donosa. 1851.  21.  Poslije  toga  (na  ime  kako  s«* 
već  prvi  put  12  |udi  otputilo  domaćinu  kuće 
ubijenoga,  zadobili  prvu  vjeru,  za  tijem  drugi 
put  drugu  vjeru  a  dobiv  i  treću  pomiriše  se)  idu 
svi  u  domaćina  ubojičinog, -jave  mu  kako  je,  i 
on  oni  dan  va)a  da  ih  gosti  obilatim,  ručkom,  i 
stoji  čekajuć  od  domaćina  kuće  ubijenoga,  kad 
će  mu  poručiti  da  zove  narečena  mu  24  čovjeka, 
da  na  dan  veo  zabiježeni  sude  mrtvu  glavu,  i 
ovo  se  kmetstvo  zove.  1851.  27.  Uvrijeđena 
kuća  sabere  24  čovjeka  (kmeta)  da  okmetu^u  i 
osude  te  opredijele  dan  za  kmetstvo.  V.  Bogibi''. 
zbom.  581. 

b.  colonia,  naseobina.  —  U  jednoga  />/><*« 
XVIII  vijeka  koji  je  dao  ovako  značene  ovoj  r{jećt, 
jer  se  kmet  (u  značehu  pod  b)  zove  talijanski 
colono.  Zato  poslije  tu  od  Kim(ana  nova  kmetstva 
bješe  slana.    J.  Kavanin  117'». 

KMETŠTINA,  /.  itnaiie,  zemfa  za  kmetove.  -^ 
r  spomeniku  xv  vijeka,  i  otale  u  Daničićevu  rječ- 
niku (kmetbstina  .praedium  beneficiarium*).  Mo 
jo  kmetbstina,  tudej  da  se  nasele  kmetije  crb- 
kovny.  Mon.  serb.  531.  (1485).  —  /  sad  se-  kaie 
u  Istri  (bez  i,  a  po  čakavskom  govoru  sa  sć  mj. 
št).  Onda  mu  kmesćiua  propada  naglo.  Na>a 
sloga.  god.  14,  br.  12,  str.  42.     Kmešćina  ,bona 


Digitized  by 


Google 


KMETŠTINA 


109 


KNEGINAC 


ruistici^    Đ.  Nemanić,  Čak.  kroat.  ntud.  iftszg.  32. 

—  Kao  (Ui  se  St  zamjenilo  (flašom  ć,  te  je  tako 
ffa'itala  riječ  kmećina  (oidi). 

KMĆZA,  /.  razmaženo  žensko  koje  se  jednako 
kttiezi,  uprar  je  ipokoristik.  —  Akc.  se  mijeha  u 
ror.  kmezo.  —  U  naše  vrijeme  u  Lici.  ,Ona  'e 
rnaikina  kmeza^  ,Muči,  kmezo  i  plaćko*.  J.  Bo^- 
danović. 

KJdfeZAV,  arij.  koji  se  jedttako  kmezi.  —  U 
nnAe  vrijeme  u  Lici.  »Nemoj  biti  vavije  kmezav, 
vide,  kako  su  ona  djeca  vesela*.    J.  Bogdanović, 

KMEZITI  SE,  kmezim  se,  m/>/.  riđi  kAeziti 
se  (plakati)  i  radi  akcenta.  —  II  naše  vrijeme, 
n  između  rjeinihi  u  Vukoni  (vide  kAeziti  se 
>;  dodatkom  da  se  govori  u  Srijemu).  —  I  a  Lici. 
,Sta  se  kmeziš  tuda  ?  ako  te  čim  otrjanem,  imačeš 
bar  zašto  da  plačeš'.  M.  Modić.  ,^ta  se  vavije 
kmeziš?*  J.  Bogdanović.  —  U  St^^nu.  o  djetetu, 
tibo  plakati  puštajući  kroz  grk]an  nekakav  glas 
koji  duže  traje  nego  kad  ,hinĆe*.  ,Kojega  se 
vraga  tu  kmeziš  cijeli  dan  ?'    M.  Milas. 

K.MEZONA,  m.  razmaženo  muško  dijeta  što  se 
jednako  kmezi.  —  U  naše  vrijeme  u  Lici.  ,Ovaj 
žalosni  kmezona  vavije  se  kmezi  i  plače*.  J. 
Bogdanović. 

KMIOA,  KMirAV,  vidi  tmi- 
KMfČlTI,    impf.    vidi   kmečati.  na  Braču.    A. 
Ostojić. 

KMUU-KMIKA,  /.  u  narodnoj  zagoneci  na- 
šega vremena,  Zaplaka  se  kmiju-kmika,  iČte  majci 
<'va  ibrika.  odgonetfaj:  dijete.   Nar.  zag.  nov.  41. 

KMIK,  m.^ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu  bio- 
gradskom.    Niva   u  Kmiku.    Sr.  nov.   1871.  731. 

KMTN,  TO.^Carum  carvi  L.,  neka  bifka,  ispo- 
redi  kim,  kimino,  komin,  kumin.  —  Riječ  je  pva- 
daven^ka,  isp<Hredi  ruJi.  kmhh'l,  češ.  kmin,  poj. 
kmin,  a  i  lit.  kmynai.  —  Iz  tuđega  jezika^  ispo- 
redi  grč.  xvuivov,  lat.  cuminum,  stvnem.  chumin; 
po   obliku  rafa  da  je  postalo  od  latinske  riječi. 

—  Između  rječnika  u  Stulićevu  (v.  komin  s  do- 
datkom daje  riječ  ruska).  Ukropb  vodi>nb  sb  kini- 
nomb.  Sava,  tip.  hil.  glasn.  24,  194.  Kmin  (cmin), 
ru^.  RMiiH'b.  poj.  čeS.  kmin  (Cfirum  carvi),  1.  gla- 
dius  (Kuzmić,  Aquila-Buć),  lilium  coeleste  (Lambl), 
iris  (Kuzmić,  A(|uila-Buć),  Gladiolas  L.  (Lambl) ; 
2.  (kumin)  Carum  carvi  L.  (Sab|ar).  B.  ftulek, 
im.  14ft.  —  I  s  pridarnicima.  Kmin  bijeli,  ca- 
nicnlaria  (Pizzelli,  u  rnkopU^u  xvi  vijeka,  Atiuila- 
Bući,  dena  cabalina,  ireos  album  (Pizzelli),  iride 
biancA  (Kuzmić,  ruk.  xvi  vijeka),  Iris  florentiim 
L.  —  Kmin  divji,  1.  iride  salvatico  (Pizzelli, 
Kuzmić;,  Iris  foetidissima  L. ;  2.  Sideritis  L. 
'Alschinger).    —    Kmin    Marin,    giglio    azzurro 

Kuzmić),  Iris  germanica  L.  —  Kmin  pitomi, 
iride  dome«tico  (Pizzelli,  Kuzmić),  Iris  florentina 
L.  —  Kmin  vodeni,  spatula  fetida  (Kuzmić),  ireos, 
acoro,  spatula  aquatica  (Aquila-Biić),  iride  aoqua- 
tica  (Kuzmić),  edresen  (Pizzelli,  A(iuila-Buć),  1. 
Acorus  (calamus)  L.  (Aquila-Buć,  Danilo) ;  2. 
acoro  falso  (Anselmo  da  Canali),  Iris  pseudacorus 
L.    B.  Šulek,  im.  148. 

KMKK^ATI,  kmrkjam,  impf.  kad  smijeh  silom 
uzdržavaš,  a  o<lajeA  mukli  glas.    P.  Brantner. 

1.  KNA  (kbiia),  /.  prah  što  se  čini  od  liš('•(^ 
i'»eke  bifke  ''Ijaw8onia  alba  Lam.,  ne  Anchusa  tiiic- 
t4>ria  L.  ili  Alkauna  tinctoria  Tauscli.),  te  Tur- 
kiiw  nim  žuto  boje  nokte  na  rukama  i  nogatna 
a  i  kosu,  —  Od  arap.  liinna*,  tur.  (jjna.  —  Često 
se  izgovara  ova  riječ  kao  da  je  dvosložna,  t.  j. 
među  k  I  n  čuje  se  kao  nekakav  podmukli  vokal, 
od  prilike   onaki  kao  e   u   novosloveuskoj  riječi 


kenati  se  (gnojiti  se,  o  rani)  ili  u  francuskoj 
quenouille  (preslica),  ovaj  glas  Vuk  bifeži  debe- 
lijem  je rom  {i,)  ali  je  bole  biležiti  ga  tankijem 
(b),  jer  se  ono  ne  upotrebfava  ni  u  starijim  ru- 
kopisima našega  jezika  (vidi  2.  jer),  akcenat  rc 
na  ovom  glasu  biti  kao  stoje  zabifežen  sprijeda. 

—  ovaki  se  izgovor  čuje  ne  samo  u  poeziji  radi 
stiha  (vidi  prvi  prin^jer  iz  narodne  pjesme)  nego 
i  u  svagdašnem  govoru,  mozebiti  radi  toga  Što 
sad  nema  u  naiem  jeziku  drugijeh  supstantiva 
ženskoga  roda  s  nastavkom  a  koji  hi  bili  jedno- 
složni  (pra  sv.  nalazi  samo  u  pisaca),  te  je  zato 
neobično  našemu  narodu  izgovarati  ovu  riječ  kao 
jedan  slog.  —  U  naše  vrijeme,  a  između  rječnika 
u  Vukovu  (kna  i  k-bna  ,art  farbepulver  tur  die 
haare*  ,fuci  genus').  —  Kad  djevojci  u  oČi  vjen- 
čana boje  nokte  u  amamu,  iz  Bosne — Srba)a  tur- 
skoga zakona  (Vuk).  Našoj  Mejri  k^bnu  posta- 
više  i  na  noge  i  na  b'jele  ruke.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  25.  Još  im  nije  ni  kna  otpanula,  ni  sa  nogu 
ni  s  bijelih  ruku.  Nar.  pjes.  horm.  1,  390.  Boje 
joj  ruke  i  nogo  vodom  zamiješanim  prahom  od 
kne  ili  k'ne  (alcana  tinctoria).  u  Nar.  pjes.  hSrm. 
1,  591.  Kna  (dva  sloga),  Lawsonia  alba.  Zora. 
1879.  19l>.  Kna,  Anchusa  tinctoria  L.  (nem.  al- 
kanna)  (Vuk).  B.  Šulek,  im.  148.  K-bna  je  lišće 
od  nekog  drveta  što  raste  u  Egiptu,  na  Istoku 
i  u  istočnoj  Indiji  i  kaže  se:  Lavzonka  bela, 
Lavsonia  alba  Lam.  Đ.  Popović,  poznav.  robe. 
250. 

2.  KNA,  /.  kao  (age  (žućkaste  ili  crvenkaste) 
što  postaju  na  lozovom  li.šru,  kad  pada  kiša  po 
sunčanoj  pri  peci.  —  Može  hiti  da  je  ista  riječ 
št(t  1.  kna.  —  Samo  u  Stuličevu  rječniku:  ,ma- 
culae  (juas  pluvia  in  viti  generat',  t  otale  u  Šu- 
lekovu  imeniku  148. 

KNADITI,  knadim,  impf.  vidi  naknadavati.  — 
U  Stulićevu  rječniku:  v.  nakladiti,  gdje  je  nači- 
ne no   kao   imperfektivni  glagol  prema  naknaditi. 

—  fma  i  u  jednoga  pisca  našega  vremena,  u  ko- 
jega nije  dosta  jasno  značene.  I  da  kolo  po  le- 
dini hoda,  pa  da  cure  i  mladići  bijesni  knade 
drage  začinke  i  pjasni.  Osvetn.  1,  46.  Naš  Kr- 
nine,  dođemo  11  kadgod  u  te  živi,  knadićemo  što 
nas  svijest  krivi.    4,  59. 

KNADLOV,  adj.  delb  Kbnadlovb,  ime  rujestu 
(gori'O-  —  XIV  vijeka.  Otb  Oble  Glave  u  dolb 
Kbnadlovb.    Spom.  stoj.  7. 

1.  KNAPIĆ,  m.  prezime.  —  xvi  vijeka.  Vid 
Knapić.    Mon.  croat.  185.  (1503). 

2.  KNAPIC,  m.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  župa- 
niji varaždinskoj.    lUzdije).  92. 

KNAST,  adj.  vidi  kjast.  —  U  knizi  čakavskoj 
XVI  vijeka.  Da  nevzmožni,  knasti  ili  bez  vo\a- 
kogo  uda  sušćej  v  kler  ne  primut  se.  Š.  Ko- 
žičić  U«. 

KNAVOK,  tn.  muški  midimak,  —  xvi  vijeka. 
Štipan  s  Mokrić  pridivkom  Knavor.  Mon.  croat. 
184.  (1503). 

KN  KG  A,  m.  vidi  knego. 

KNEGAN,  m.  mjesno  ime.  —  Prije  našega  vre- 
mena.    Kneganb.    S.  Novaković,  pom.  134. 

KNEGATir,  m.  prezime.  —  xvi  vijeka.  Martin 
Knegatić.    Mon.  croat.  203.  (1513). 

KNEGI(\  m.  ime  bifei.  Knegić  (chnegich  = 
knežić?  u  mletačkom  rukopisu),  barba  aron,  pes 
vituli,  serpontaria  miuor,  dracontea  minor  (u  ru- 
kopisu mletačkom),  A  rum  maculatum  L.  B.  Šulek, 
im.  148. 

KNEGINAC,  Kneginca,  m.  n^jesno  ime.  dva 
su  sela  (ka^jkavski)  Kneginec  đoni  t  gon'ii  u  Hr- 
vatskoj  u  županiji  varaždiftskoj.    Bazdije).  102. 


Digitized  by 


>JoogIe 


1.  KNEGIl?rA 


110 


1.  KNEZ 


1.  KNĆGIlSrA,  /.  kneieva  žena,  žensko  čefade 
kao  knez.  —  isjmredi  kuegina.  —  Akc.  se  mijena 
u  gen.  jd.  kne^iiia.  —  Mozp.  hiti  !<tnra  riječi  ispo- 
redi  stshfv.  khnc"gyni.  rus.  KHHriiim  (snakako  po- 
staje od  naj  starijega  oblika  k-hin^gT*).  —  Izinedu 
rječnika  u  Mika(inu  (knej^iua,  knezova  žena  ,co- 
mitissa^),  u  Belinu  (,coiitessa'  ,comes*  233*;  ,ba- 
ronossa,  doniia  che  ha  giurisditione'  ,dynastis* 
130«),  u  Bjelostjmvevu  (knegina,  knezova  žena 
»domina,  olim  comitissa'),  //  Stnlićcru  (,contessa' 
jcomes',  f.),  u  Vukom  (,dio  frau  des  knez*  ,uxor 
lov  knez'),  u  Daničićevii  {knegyiia  ,uxor  toti 
knezB').  Gospodinu  knezu  (Lazaru)  i  gospoždi 
knegyui  i  čedorah  ihb.  Mou.  Merb.  213.  (1376 — 
1389).  Knegina  seiiska  i  briiiska.  Mon.  croat. 
iK).  (1461).  Vile,  gorsko  knegiue...  Đ.  Križanić 
//  Starine.  18,  226.  Jedna  kuogina  od  te  strane. 
Mirakuli.  110.  Umri  Matildi«  knogiiia.  Š.  Ko- 
žičić  2.>»*.  Prisvitla  gospoje,  knegino,  gospoe  i 
gospodarice  priĆestita.  F.  Parcić  3.  Ljepše  djeve 
Bosankiiie,  despotnice,  i  knegiue . . .  J.  Kavaiiin 
276a.  Kuegina  Vidosava.  I.  Đorđić,  uzd.  vi. 
Dvi  knegine,  dvi  gospoje  vjerne  su  joj  drugarice. 
J.  Krmpotić,  kat.  80.  Daj  mi  ti,  o  Bože!  sve- 
krve knegiiie,  devere  levere,  jetrve  gospođe  .  .  . 
Nar.  pjas.  vuk.  1,  101).  Kako  sta  je?  kne/eva 
knegino!  Ogled.  sr.  68.  Pa  knegina  vili  besjedila. 
68.  Reče  (knez)  knegini:  , Spremi  ovo  kave...' 
Nar.  prip.  vuk.*  292.  I  od  danas  (Se  knegiue 
persijske  i  midske  koje  čuju  Staje  učinila  carica 
tako  govoriti  svijena  knezovima  carevijem.  Đ. 
Daničić,  jest.  1,  18.  Kad  je  pos jedna  knegina 
Jelina  Paleologa  xv  vijeka  izručila  knežiju.  M. 
Pavlinović,  razg.  96.  Pijo  V  (knez  Danilo)  rujno 
na  uranku  pivo,  a  seta  li  knegina  Darinka? 
Osvetn.  2,  97. 

2.  KN^GIISta,  /.  inie  žensko.  —  Jamačno  je 
vtta  riječ  ^to  1.  knegina.  -  (I  V ukoru  rječniku: 
,frauenname'  ,nomen  teminae'. 

KNKGININ,  adj.  koji  pripada  kmgini.  —  U 
Stulićeru  rječniku:  ,('omitis,  ad  comitem  (f.)  spec- 
tans',  i  u   Vukovu. 

KNEGO,  m.  hi/p.  knez.  —  Pt  ista  je  od  tfblika 
k'bni^g'h.  —  Na  jednom  mjestu  xv  rijeka  voc.  sing. 
knego,  i  otale  u  Daničii't'vu  rječniku  gdje  stoji 
kao  nom,  sing.  knega,  ali  to  nije  sad  po  duhro- 
raČkom  govoru  a  jamačno  nije  bilo  ni  onda.  I 
joštb,  knego,  Što  pifteto.  Spom.  sr.  1,  l't8.  (1420). 
Daničič  dodaje:  samo  tu.  —  I  u  naše  vrij^'tne  u 
okolini  dubrovačkoj  kao  muški  nadimak  ili  pre- 
zime.   P.  Budmani. 

KNEGOVAI^E,  n.  vidi  knezovane.  —  Uprav 
je  djelo  kojijem  se  kneguje  (od  glagola  knogovati, 
ali  ovome  glagolu  nema  potrrde).  —  U  jednoga 
pisca  našega  vremena.  Preo  našeo;  kročit  zavi- 
čaja, i  na  tvoje  najeć  knogovano.    Osvetu.  .3,  42. 

KNEGOVATI,  knegujrMn,  impf.  kuezornti,  vidi 
kod  knegovane. 

KNESTVO,  riđi  knestvo. 

KNESCI,  Knežaca,  m.  /d.  ime  srlu  u  Sluroniji 
u  žujtaniji  požeškoj.    Razdijo|.  129. 

KNKŠČIC,  m.  dem.  knoz,  uprav  deminutiv  de- 
minutiva knežak,  ali  se  oru  rijeČ  potvrđuje  samo 
kao  mjesno  ime.  —  f'  naše  vrijeme,  a  iztneđu 
rječnika  u  V u  kov  u.  Optuže  ga  (Vefka)  nekaki 
knesČiči.  Vuk,  dan.  1,  78.  —  [/  osobitom  zna- 
čenu.  Uz  kmeta  se  uvek  nahodio  po  jedan  slu- 
žite) koji  se  negde  zvao  ,policaja'  negde  ,birov* 
negde  ,knešči(V,  a  negde  »vikač*.  M.  Đ.  Miličević, 
opšt.  23. 

KNEŠKI,   adj.   vidi  knezovski.   —   U  jednoga 


pisca  našega  vremena  iz  Boke.     Stavio   bih  na 
ovi    kamen   kneško  obi)eže.    S.  ^ubisa,    priČ.  B2. 

KN:6ŠP0^E,  riđi  Knež-poje. 

KNĆŠTVO,  n.  kneževa  čast,  oblast,  služba; 
kneževa  država,  zenHa  kojom  vlada  knez.  —  Po- 
staje od  knez  nastavkom  bstvo,  te  se  z  ispmi  h 
mijena  na  ž,  po  tome  se  u  naj  starije  doba  pH*' 
knežbstvo.  od  kako  se  b  ne  izgovara,  ispada  > 
između  ž  i  t,  a  pred  ovijem  slovom  z  glasi  kao 
š,  ali  se  piše  i  knežtvo.  a  naj  starijem  je  spo- 
meniku pisano  knezbstvo  što  je  jamačno  pisarsku 
pogreška  (cijeli  je  onaj  spomenik  vrlo  zlo  napisan). 
Daničir  kao  da  je  mi4io  drukčije:  gdje  glas  .z* 
(upravo  ,s')  mislim  da  samo  zamjećuje  glasove 
,žs^  istina  pisano  je  kaeztvo  i  knestvo  a  Bjelo- 
stjenčevu,  Jambr>'š\eeva,  Voltigijinu  rječniku,  uli 
to  može  biti  da  je  po  kajkavskom  govoru.  —  Od 
x(ii  vijeka^  a  između  rječnika  u  Bellnti  (,princi- 
pato,  dominio  e  građo  di  principe*  ,principatu^' 
o8r)bj  ,1' esser  conte*  222^*;  ,baronaggio,  specie 
di  giurisditione  o  signoria*  ,baronis  jus'  180*/.  « 
Bjelostjenčevu  (kneztvo,  vladanstvo  ,dominAtu^*: 
knez  sada  vsaki  gospodičić  imenuje  se  .dominus'. 
a  u  staro  negdasne  vreme  samo  ,grofi*  pisaU  su 
se  i  zvali  ,kneziS  kak  to  liihova  svedoČe  pisma : 
otud  i  knezija  horvatski  imenuje  se  ,grofi.ja'  ,co- 
mitatus*;  ar  ,knez*  zvaše  se  ,comes*),  u  Jambrr- 
širevu  (kneztvo  ,dominatio'),  //  Voltigijinu  (knestvo 
,fontado*  ,grafschaft'),  u  Stulićevu  (knestvo,  v. 
knežtvo ;  knežtvo  uz  kneževina),  u  Vukova  (,wiirde 
oines  knez'  ,rov  kuez  dignitas*),  u  Daničićern 
ikuežbstvo  ,dignitas  et  terra  roT'  knezbM. 

u.  kneževa  čast,  oblast,  služba.  Da  Krajinaut^ 
no  pakoste  Dubrovbčanomb  ni  judemb  ni  dobitsku 
ni  zem|i  ihb  ni  onemb  ki  su  pod  knezbtvo  ihb. 
Mon.  serb.  31.  (1247).  Bezb  pove(enbja  kneza 
koji  bi  bilb  po  vromene  vb  knežbstvo  djubrovb- 
čbko.  37.  (1253).  Đa  smo  drbžani  Činiti  kleti 
vbse  knezovo  ki  budutb  po  vromenehb  vb  Dju- 
brovbuikb,  drbžati  si  obbtb  vb  vreme  svoga  knežb- 
stva.  39.  (1253).  Koja  (kuca)  od  mnoge  gospođe 
krstjanske  za  lie  velike  i  vjerne  službe  jest  uz- 
višena i  u  vjočnemu  kneštvu  i  gospodstvu  po- 
tvrđena. M.  Divković,  bos.  xvi.  Dičeći  se  (ju> 
dundom  tako  vrij ed nijem  ...  u  našemu  samo- 
vlastitomu  gospodstvu  na  knestvo  i  na  sve  naj 
veće  Časti  voćekrat  dostojno  uzvišenijem.  I.  Gun- 
dulić  216.  Meče  u  visinu  vlasteostvo,  knestvo, 
poklisarstine,  svijetla  imena.  B.  Zuzeri  12.  Ostaje 
u  jednom  gradu  knestvo,  viječe,  sud  i  pravda,  a 
knezovi  i  vijećnici,  suđe  i  parci  ,pertranseunt\ 
239.  I  onamo  ovo  knestvo  ostaje  od  oca  sinu 
kao  i  sordarstvo  i  vojvodstvo.  Vuk,  živ.  258. 
Pošto  se  je  odrekao  kneštva.  M.  Pavlinović, 
razg.  88. 

b.  kneževa  država,  zemfa  kojom  knez  vlada, 
isporedi  kneževina.  Koga  gode  človeka  knežbstva 
djubrovbčbkoga.  Mon.  serb.  37.  (1253).  Po  staromu 
zakonu  koje  je  (sic)  medu  Đubrovbnikb  i  knezbtvo 
hlbmsko.  43.  (1254).  Ki  je  grad  v  kneštvi  buškom. 
Mon.  croat.  172.  (1499).  Moskovsko  je  kneStvo 
glavu  pod  tve  noge  priklonilo.  I.  Gondulić  316. 
Ali  gl**daj,  pak  vojnici  litvanskoga  kneštva  slijede. 
438.  Kneštva  ugarska  bližna  i  da(a  na  boj  zove. 
P.  Kanavelić,  iv.  61.  Puče  knezŽtva  cetinskoga. 
P.  Knežević,  pism.  86.  Uroš  osta  breE  cesarstva. 
brez  krajestva,  brez  banovine  i  knežstva.  And. 
Kaćić,  razg.  54. 

1.  KNEZ,  m.  kao  lat.  princeps  i  nem.  fiirst 
(stvnem.  furisto,  naj  prvi),  značilo  je  isprva :  sta 
rjesina,  poglavica,  naj  poglavitiji  čovjek;  kasfli^i' 
su  se  iz  ovoga  razvila  druga  značena  (isporedi 
kmet). e-  stoji  mj.  negdašiiega  q.   —  Akc.  >> 


Digitized  by 


^uogle 


1.  KNEZ 


111 


1.  KNEZ,  c. 


mijena  mmo  u  množini  (vidi  dafe).  —  Riječ  je 
liraslactnska  u  obliku  Ichnen^b  što  je  postao  od 
k-bnengi.  (kT.n^T.)  nastavkom  j«*;  ovc^j  se  stariji 
oblik  nalazi  mmo  u  jednom  rukopisu  xii  vijeka 
(riđi  Miklošie,  lex.  palaGoslov.*'  kod  knefi^i.)'  ^^* 
.<«  potvrđuje  riječima  knogina,  knego,  i  vokativom 
jrdntn*>  kneŽe  (stslov.  ki^n^že,  re^.  knože,  ftoj. 
ksi^žej,  isporedi  stslov.  k7»ntv,b  i  k'bn^zb  (.priri 
ceps,  magnatum  unus,  tribunus,  dux,  praefoctas. 
lictor,  homo  liber*),  rus.  khjibk  (poglavica;  nem. 
fiirst,  franc.  princo),  čes.  kni'^z  (poglavica^  go- 
Apodar;  ftvećenik)^  po\.  ksi^dz  (svećenik^  a  za  zna- 
etiie  poglavica,  kao  i  za  jfiirst*  i  ,prince*  upotrr- 
bfara  se  dem.  ksi>i2«\  kao  i  u  čcskome  kniže;  ne- 
joima  je  u  pofskom  jeziku  promjena  od  kn  na 
k^,  isporedi  kniga):  ispitredi  i  stpruH.  konagis, 
lit.  kuningas  i  kunigas,  ikegda  ,gospodin^  sad 
j>tre6enik^,  let.  kungs,  gospodin.  —  Riječ  jr  ger- 
manska, isporedi  stcnem.  chuning  (nnvovnem. 
konig),  stsaks.  cuning,  anglosaks.  cyning  (engl. 
kingj,  stnnrd.  konungr.  —  U  množini  se  umeće 
(tbično  ov ;  knezovi  (u  starije  doba  knezove),  kne- 
zova, knez6vima,  knezove,  po  Vukoru  rječniku 
u  jugozapadnijt'm  krajevima  ima  i  množina  kne- 
ževi u  koje  ve  biti  akcenat  a  ostalijcm  padežima 
kao  u  knezovi,  u  naše  doba  vafa  da  je  vrlo  rijetka, 
ali  se  u  naj  starijim  spomenicima  nalazi  i  mnn- 
:ina  bez  utnetka:  knezi  (kn(>za,  knozima,  ako  se 
ori  oblici  upotrebfavaju  u  naše  doba).  —  I'  sta- 
rija rremena  inHr.  sing.  hio  je  knezotnu  (i  dat. 
pl),  u  naše  je  doba  obično  knozoin.  —  //  rta- 
roflnijem  se  pjesmama  može  združili  knoz  s  maš- 
kijfm  imenom  knjrma  pripada  tako  da  postane 
ffofoco  jedna  riječ,  te  se  onda  knoz  nr  mijena  po 
pad^'Hfna,  riđi  n.  p.  Gospodine,  slavni  knez- 
Lazaro!  Nar.  pjes.  vuk.  2,  V.)H.  Gospodara, 
'slavnog  knez-Lazara.  2,  212.  Svomo  tastu  srp- 
•ikom  knez-Lazaru.  2,  214.  nalazi  se  na  Liti  način 
i  u  prozi  oblik  kneza,  vidi:  I>a  ide  sa  nogovom 
vojsk(»m  i  daše  sastavi  sa  knoza-Simom.  Djelo- 
vod.  prot.  20.").  Pisato  vojvodi  Avramu  Lukiću, 
da  preda  kneza-Maksimovu  sopstvenost.  1.">H.  — 
Rijetko  se  nalazi  i  oblik  knez  (vidi),  isporedi 
knegiua.  —  U  snijem  je  rječniHma:  u  Vranči- 
efru  (,dominas*),  u  Mika(inu  (,coute*  ,oonios*),  u 
Jielinu  (,conte,  signor  di  contea*  ,coiaos*  222»; 
»pretore,  titolo  di  magistrato*  ,praotor*  r)84»*;  ,ba- 
rone,  cioe  signore  che  ha  giurisditione'  ,baro, 
dvnasta*  13()»),  u  Bjelostjenčevu  (eidi  kod  knoštvoj, 
u  Jatnbrešičevu  (,comes'),  u  Voltigijinu  (,cava- 
liere,  conte*  ,graf),  u  Stuličevu  (,principo,  cjoute. 
duca*  ,princeps,  comes,  dux*),  u  Vukova:  (pl.  kne- 
zovi [po  jugoz.  kr.  i  ,kneževi'J,  knezova,  knoz6- 
vimai  1.  ,der  /iirst*  ,princeps*:  knoz  Lazar.  2. 
knez  od  knežine  (riđi  dafe  kod  cl;.  3.  knez  se- 
oski (vidi  dafe  kod  e);  u  Daničičevn  kbnozb  i 
knezb  ,princeps'  (vidi  dafe.  kod  c;,  cf.  vlastelinb, 
vojevoda,  Žapanb. 

a.  princeps,  praefoctus,  nopče  naj  poglaritiji 
čotfjek,  poglavar,  poglavica,  glavar,  glava,  starje- 
šina. Josifa  postavi  gospo<iina  domu  Faraonnvu 
i  kneza  vsemu  stežaniju  jego.  Stefan,  siui.  pam. 
šaf.  4.  Knez  popovski  (Kajafa).  Korizin.  i)!*. 
Knezi  popovski  rekoše  Pilatu.  94'>.  Sk upiše  se 
knezove  židovski  i  Farizeji  k  Pilatu.  N.  Kahina 
l^iK  matth.  27,  o2.  Hoće  Isus  knozovoni  popov- 
Sfijem.  195*.  Turgius  biše  onada  knoz  grada 
rimskoga.  F.  Vrančić,  /iv.  24.  Da  so  ni^ta  iio 
poreče,  Valerijan  ča  knoz  reče.  P.  Hoktorovi ('•(?) 
UKi.  Valorijane,  knoževelil  115.  U  imenu  Bol- 
zebulia  kneza  »vijeh  vragova.    S.  Rt)sa  84b. 

b.  kao  vladar,  ali  mani  ne.po  car  (i  kraf). 
—  onako  značene  može  biti  u  ovijem  primjerima : 
(Bog)  postavi   ovi   care,   drugije   knezo,   ini  vla- 


diky,  i  komu3^.de  dastb  pa.sti  stado  svoje.  Mon. 
serb.  4.  (1198—1199).  (Bog)  otbjembjej  duhy  i 
caremb  i  kbnezemb.  88.  (13.30).  Pape  zapo viđali 
bi  kra|em  i  knezem.  NaruČn.  11^'.  Aleksandar 
pojme  meča  i  ubije  sve  kneze  zapadne  i  vse  care 
istočne.  Aleks.  jag.  star.  3,  231.  Carevi  i  kne- 
ževi srpski.    S.  ^ubiSa,  prip.  16. 

r.  od  XII  vijeka  prevodi  se  ova  riječ  latinskom 
comes  (tal.  conte,  nem.  graf),  vidi  kod  kmet.  i 
uprav  se  ,knezovi'  zovu  vlastela  što  upranfaju 
kojom  zemfom  ili  imaju  neku  državnu  ili  dvorsku 
višu  službu,  često  kneževa  čast  prelazi  od  oca  na 
sina.  kadgod  je  kao  počasni  naziv  vladareve  braće 
ili  negovijeh  sinova,  u  državnom  ili  u  dvorskom 
redu  niži  je  knez  od  ,vojvofle*  i  od  ,župana*,  ali 
su  neki  koji  su  se  zvali  veliki  (veliji)  knezovi 
viši  od  župana  a  niži  od  veliki jeh  župana  (vidi 
kod  vojvoda  i  župan),  u  nekijcm  slučajevima  knoz 
je  još  viša  čast,  od  prilike,  kao  nem.  herzog  ili 
fiirst,  tal.  duca  ili  principe,  n.  p.  knez  Lazar 
(ipak  ga  talijanski  zoru  i  I  conte  Lazzaro)  ♦  opet 
u  naše  doba;  a  gdjegdje  se  naprotiv  svaki  vla- 
stelin zove  knoz.  ero  što  o  tom  piše  Daničić  kod 
knezb:  Srpski  knezovi  bjehu  isto  sto  u  i^ihovo 
vrijeme  latinskim  jezikom  bjehu  ,comitos':  brat 
vladaoca  srpskoga,  velikoga  župana  Stefana  Ne- 
mano,  Miroslav  bješe  ,knez'.  M(on.  serb.)  1.  (1186). 
i  sin  vladaoca  istoga,  Vukan,  bješe  naj  prije 
,knozb',  a  poslije  ga  otac,  predavši  vladu  stari- 
jemu sinu  Steianu  ,iK)stavi  kneza  velija'  koje 
osta  i  kad  inu  brat  bješe  kraj.  Sa(va,  sim.  pam. 
šaf.)  4.  13.  i  bosanskoga  kraja  Tomaša  (1451)  sin 
Stjepan  bjošo  ,knoz'.  >ff(on.  serb.)  448.  L.  (Okiz. 
pam.  šaf.)  80.  i  sam  vladalac  srpski  Lazar,  ako 
i  bješe  ,samo(lrbžavbnyj  gospodinb  Srbbjemb  i 
Podunaviju*,  opot  se  sam  pisaše  ,knezb'.  M(on. 
sorb.)  195.  (1380).  19(J.  (1381).  205.  (1387).  (na 
novcima)  (f(hisiiik).  6,  201.  i  drugi  ga  tako  pi- 
sahu koji  mu  bjehu  u  području.  Mion.  serb.) 
207.  (13871  (na  (tvoj  strani  ima  samo  ,go8podina 
Lazara*,  ali  je  dodano  kasnije  u  Dubrovniku  ta- 
lijanski je  m  jezikom:  Povoglia  do  conte  Lazaro). 
213.  ( 1376 — 1389).  i  sin  mu  Stefan  po  smrti  očinoj 
i  još  godine  1402  bj«»šo  ,knezb'  a  brat  mu  samo 
,g«)s|Hxlinb'.  241.  (okolo  1389—1399).  246.  (1399). 
2(32.  (1389— 110">).  Spom.  sr.  1,  3.  (1395).  15. 
(1398).  41.  \l,  (1102).  tako  i  starješina  države 
dubrovačko  bjošo  ,knozb*.  M(on.  serb).  1.  (1189). 
[prema  ,prisozaju  tel^o,  knožo  Krbvašu'  stoji  u 
latinskom  (originalu  .juro  comiti  Gervacio*.  Sr. 
pom.  karauo-tvrtković.  2|.  7.  (xii  vijek).  24.  (1234 
— 1210).  izmodu  vlastele,  nad  kojom  bjoše  državni 
gospodar,  zvahu  so  knezovi  koji  upravjahu  kojom 
zemjom  ili  kojim  dr/avnim  poslom  (kao  i  ,co- 
mites*):  ,Knozo  svoje  nauči*.  Stefan,  sim.  pam. 
šaf).  4.  , Posla  vb  vbse  strani  svoje  slavnyihb 
svojihb  volmožbb  i  kneze  svoje  na  vbziskanije 
otročišta  jego*.  11.  »Prizvavb  kb  sebo  |)ristavniky 
dolomb  i  kne/o  zombji  svoje,  ize  nadb  vlastbmi, 
vojovodi  /o  i  vojnv'.  12.  .Knezemb  tvojimb  ostroje 
kopije*.  15.  u  takom  je  državnom  poslu  nad  vla- 
sinia  mogao  biti  ,(rrbdb  kbnozb* .  .  .  M(on.  serb). 
12.  (1222—1228).  . .  u  državnom  poslu  nad  zemjom 
humskom  bjoso  .Andn^'  koji  se  pisaše  ,knezb 
veli  hlhuibskv*  i  imaše  pod  sobom  svoju  vlastelu. 
21.  (1234  -1210).  nad  Krajinom  ,knezb  Drbžimirb' 
1217.  32.  nad  zomjoin  do  Captata  ,knezb  Crnomirb' 
1253.  12.  tako  u  državnoj  službi,  bez  šumne  na 
samom  dvoru  vladalackom,  bjehu  u  velikoga  bana 
bosanskoga  ,kbnozb  Ugrinb*  i  ,kbnezb  UadoAa* 
1249.  33.  .  .  još  se  jasnije  pominu  u  državnom 
poslu  u  krafevstvu  i  carstvu  srpskom,  a  posao 
ako  im  se  i  ne  kaže  izrijekom,  jer  se  znao.  opet 
se  vidi  da  je  bio  jednima  upravjati  zemjom  izvan 


Digitized  by 


>Joogle 


1.  KNEZ,  c. 


112 


1.  KNEZ,  c. 


gradova  a  jednima  uprav] ati  državnim  prihodima: 
,Da  im  ne  ozmo  ništa  krajovb^^tvo  mi  bezb  kupa, 
ni  knezb  kralevi>stva  mi  ni  ki  vlastolinb'.  M(on. 
serb).  13«.  (1336—1347).  ,Tomu  da  ne  zabavi  ni 
ćefalija  ni  knezb  ni  sevastb  ni  vladuštij  vb  zemji 
carbstva  mi*.  138.  (1348).  ,Trb^ovci  Dubrovčane 
koji  se  obretaju  po  trb^ovehb  carbstva  mi  i  kra- 
|evehb,  što  imb  se  sluči  koji  (ubo  sudb,  da  se 
sude  predb  carinikomb  i  kbnezorab  a  ili  predb 
ćepalijomb  koji  bude  grada  togazi'.  14«).  (1349). 
IG'2.  (1357)  .  .  .  ,Takožde  i  knezove  i  primićirije 
i  vladalci  i  prestannici  i  čelnici  koji  se  obretajutb 
seli  i  katuni  obladajušte.  tizi  vi>si  da  se  kažutb, 
ašte  se  obrestetb  u  nihb  tatb'.  Z(ak.  dus.  pam. 
saf).  41.  ,Da  idu  sudijamb  i  knezemb  ili  kb  caru, 
da  imb  plate  sudije  i  knezovi  ili  carb*.  4H.  ,Da 
si  prodaju  kup}e  svoje,  i  da  si  kupuju  sto  im 
trebuje,  i  da  imb  jie  vojbnb  zabaviti  ni  ja  earb 
ni  patrijarhb  ni  vlastelinb  ni  vlasteličirb  ni  će- 
falija ni  knezb  ni  sevastb  ni  carinikb,  da  ni  kto 
|ubo  otb  vladuštihb'.  M(on.  sorb).  157.  (1357). 
,Baseta  i  Tripeta,  ukućniju  vlastelinu  i  knezu 
(ffen.  duala)  carstva  mi'  (piše  car  Uroš).  158. 
(1357).  ,Ni  da  se  slušajutb  za  to  ni  knezove 
carKstva  mi  koji  drbžetb  kuću  carbstva  mi,  ni 
nihb  pisanije,  da  ni  inehb  vlastelb  carbstva  mi*. 
108.  (1360)...  s  državnom  se  upravom  na<l  zem|om 
oko  Kotora  još  pomine  u  cara  Uroša  , knezb 
Vojslavb*  kojega  car  naziva  bratom.  168.  (1360). 
u  bosanskom  krajevstvu  prvi  knezovi  mislim  da 
se  pominujoš  u  državnom  poslu  i  to  na  samom 
dvoru  vladalačkom:  ,knozb  Vlbkašinb  Milat<jvićb, 
knezb  Priboje  Mbstnovićb'  Ud.  18l».  190.  (1378). 
202.  (1382).  ili  po  takom  poslu  na  dvoru  ili  po 
upravi  nad  kojim  krajem  poniihe  se  malo  poslije 
u  kraja  Dabiše  još  nekoliko  knezova.  "222.  (1392). 
225.  (1395).  u  istoga  se  kra|a  pomine  od  Doriih 
Krajeva  i  od  Usore  naj  prije  po  jedan  vojvoda 
s  braćom  pa  za  svakim  vojvodom  ide  po  jedan 
knez  sa  svojom  braćom,  a  to  je  takođe  svjedo- 
čanstvo da  su  knezovi  još  upravjali  tijem  ze- 
mjama  i  to  uz  vojvode.  225.  226.  (1395).  u  to  se 
vrijeme  počinu  knezovima  zvati  i  sinovi  takih 
knezova  i  cijelo  pleme  niliovo  :  vojvoda  iirvoje 
koji  bješe  ,hercegb  spletski'  i  ,knezb  Doln«?hb 
Kraj'  u  isto  vrijeme  ;Mon.  serb.  250  (jod.  1100. 
253  god.  14<»4.  254  god.  1405)  imaše  sina  Baošu 
koji  za  života  očina  bješe  , knezb'.  218.  (1400).  u 
vojvode  Sanda|a  Hranića  bjehu  no  samo  dva 
l)rata  Hranića,  Vukac  i  Vuk,  knezovi  u  jedno 
vrijeme  nego  i  da|a  rodbina  .  .  .  M(on.  serb). 
256.  257.  (1405).  284.  288.  291.  (1419).  3(K).  304. 
(1420).  373.  (1433).  vojvode  Radosava  Pavlovića 
kome  i  otac  Pavao  Badinović  i  djed  Kadin  .Ja- 
blanić  bjehu  knezovi)  sin  Ivaniš  bješe  za  života 
oćina  knez  kad  mu  nije  bilo  ni  četrnaest  godina, 
i  dva  brata  Ivaniševa,  l*etar  i  Nikola,  bjehu  u 
jedno  vrijeme  knezovi.  376.  (1433).  414.  (1442) 
itd.  to  je  išlo  tako  da  naj  poslije  ne  bješe  vla- 
stelina koji  ne  bi  bio  knez,  ako  nije  bio  vojvoda 
ili  župan:  još  1399  godino  između  i'iih  13,  koji 
su  svjedoci  na  poveji  kraja  Ostoje,  petorica  su 
vojvode,  jedan  tepačija,  a  ostali  svi  knezovi.  234. 
II  drugoj  poveji  istfjga  kraja  8  svjedoka,  svi  kne- 
zovi. 273.  (1409)  itd.  ali  se  u  to  vrijeme  još  jed- 
nako zvaše  i  onaj  vlastelin  samo  knez,  koji  ot- 
pravjaše  državni  posao  na  samom  dvoru  vlada- 
lačkom; on  se  razlikuje  od  ostalijoh  tijem  što  se 
zove  bosanski  knez;  dvojica  se  tako  pominu:  u 
kraja  Tvrtka  Tvrtkovića  1433  od  tri  svjedoka, 
od  kojih  je  jedan  vojvoda  a  drugi  ,dvorbski',  treći 
je  , knezb  bosanbski  Tvrbtko  Borovinićb'.  375.  u 
kraja  Tomaša  Ostojića  1466  između  14  svjedoka, 
vojvoda    i   knezova,   jedan   je    , knezb    bosanbski 


Badičb  Mozolićb^  440.  u  tom  se  starom  znamena 
joŠte  i  u  dubrovačkoj  državi  zvaše  knezom  (tal. 
conte)  onaj  vlastelin  koji  bi  bio  određen  da  izvan 
samoga  Dubrovnika  u  kom  mjestu  starješuje :  taki 
se  pomine  , knezb  u  Stonu'  ili  .stonbski'  1405 — 1420. 
(Spom.  sr.)  1,  64.  135.  149.  , knezb  u  Konavlahb' 
1422.  1,  161.  163.  takoga  kneza  imahu  Dubrov- 
čani 1402  i  u  Šibeniku:  , knezb  šibenički*.  1,  40. 
takoga  kneza  imaše  i  herceg   Hrvoje  na  Hvaru. 

1,  88.  (1107).  a  vojvoda  ih  Radosav  imaše  više 
u  Sokolu.  1,  161.  163.  (1422).  taki  bješe  1454 
,knezb  i  kapetaub  kotorski*  kojega  postavi  repu- 
blika mletačka.  Mi  on.  serbi.  463.  taki  se  knezovi 
mogu  misliti  i  kad  herceg  Stjepan  piše  1461: 
,Zapovedamb  vojevodamb,  knezovomb,  županomb, 
carinikomb,  gloharomb,  katunaromb  i  vsakoga 
stajanbja  Judemb,  slugamb  našeiub'.  485.  i  kad 
piše  kraj  bosanski  1461 :  .Zapovidamo  slugamb 
krajevbstva  mi,  vojevodamb,  knezovomb,  župa- 
nomb, carinikomb*.  489.  491.  kad  kad  vlastelu 
dubrovačku  poslanu  k  sebi  nazivaju  knezovima 
gosp<.>da  drugih  zemaja:  prvi  to  čini  ban  bosanski 
pcHoiii  kraj  Tvrtko  godine  1375—1382.  184.  201. 
za  hiru  Durađ  gospo«lin  zetski.  204.  (138(5).  voj- 
voda Radić  Sanković.  220.  (1391). . .  Hamza  beg. 
515.  (1472).  i  carica  Mara.  5a5.  (14.51—1487).  voj- 
voda Ivaniš  Pavlović  naziva  tako  tri  vlastelina 
dubrovačka  koji  su  mu  bili  carinici.   (Spom.  sr.) 

2,  114.  (1448—1449).  kraj*  Ostoja  naziva  knezom 
i  Jekara  dubrovačkoga  i3artola.  1,  134.  (1417). 
što  strana  gospoda  zvahu  dubrovačku  vlastelu 
knezovima,  jamačno  je  to  uzrok  te  i  sami  Du- 
brove^mi  jedan  put  pišući  vojvodi  Hrvoju  i  dva 
puta  pišući  despotu  Stefanu  nazivaju  poslanike 
svoje  knezovima,  1,  28.  (1100).  160.  165.  (1422). 
a  godino  1466  u  poslu  sa  stranom  gospodom  na- 
zivaju i  četiri  sudije  svoje  knezovima.  '2,  127.  129. 
—  u  u.<tal(jiin  primjerima  onoga  doha  i  u  mla- 
đima ne  može  se  svagda  razabrati  pravo  značene. 
od  prilike  je  ćorjek  u  državnoj  službij  časti.  Prid 
velim  knezom  pojičkim.  Stat.  po\.  ark.  5,  306, 
Knez  stola  lapaćkoi^a.  Mon.  croat.  71.  (1448). 
Jerkuli  Bobajeviću,  koji  bješe  tuj  (u  Konavlima) 
knez.  N.  Naješković  1,  332.  (fospodinu  Niksi 
Andretiću  knezu  dubrovačkomu  1565.  1,  337. 
Prokjinaju  se  knezi  i  oficijali  nihovi.  S.  Budinić, 
ispr.  134.  Svu  oblast  ku  ima  gospoda  mu  bihu 
pustila  sasvima,  knezom  ga  zovihu.  Đ.  Bara- 
ke vić,  vil.  51.  Prešno  od  pravi  poklisare  k  Du- 
brovniku svijetlu  gradu,  knezu  i  vijeću  šlući 
dare.  I.  Gundulić  389.  Knez  šibenski  ki  je  bio. 
J.  Kavanin  114*.  Kad  ideš  s  svojijem  protiv- 
nikom prid  kneza.  8.  Rosa  112^.  —  kao  grof 
(nem.  graf).  Knez  Bernardin  (Frankapan).  Mon. 
croat.  179.  (1499).  Knez  palatinski  jistvinouosac. 
Š.  Kožičić  22».  Gt>ditred  i  Balduin  brata,  ga- 
latski  knezi.  2  Ih.  Gospodinu  Durdu  knezu  Zrin- 
skomu.  D.  Zlatarić  m.  Rudolfa  prvoga,  ko- 
meša ili  kneza  od  Ašpur;r-  1?'.  Glavinić,  cvit. 
138^.  Da  Mladin  knez  Bribira  tu  ne  globi  put- 
ničira.  J.  Kavanin  87^.  Vukoslavić  knez  od 
Vareš,  han  od  Hluma.  IOSh,  Miha)  brat  mu 
knez  nazvani  ckI  palače.  113*.  Zato  kneže  moj 
Fantona...  I63l>.  Knez  , conte'.  I.  A.  Nenadić, 
šam>)ek.  6.  Poslije  ovoga  doseli  iz  Bosne  knez 
Jovan  Todorović.  M.  A.  Rejković,  sat.  B5a. 
Med  i'iima  su  i  četiri  kneza  Oršić  Adam.  .  .  M. 
Katancić  69.  —  kno  r/fistclin,  plemić  koji  je  pod- 
ložan samo  rludara  (nem.  fiirst)  ili  uopee  cisoki 
plemić.  Tero  knezu  Marku  po  tihora  besijaše. 
Nar.  pjes.  u  P.  Hektorović  18.  Na  koji  mijer 
poslaše  kraju  ugarskomu  izabravši  dvanaest  kne- 
zova. M.  Divković,  bes.  xvi.  Zli  markezi,  žene 
i  Judi,    knezovi.     M.  Orbin  255.     (.'im   s  junacim 


Digitized  by 


Google 


I.  KNKZ,  c. 


IIB 


1.  KNFOZ,  0. 


kim  jo  bi<»  knez  llotković  Ivan  ^lava  svom  je 
rukom  osvetio  čas  staroo^a  Vladislava.  I.  Gun- 
«liili(*'  318.  Skupiso  so  srod  Varsova  sve  vojvode, 
svi  knezovi.  397.  Vojevode,  kiiezi  i  bani  prid 
i'iim  redkom  jezde  u  dići.  398.  Radovilski  knez 
ono  je.  438.  Petronila  ne  htec^i  kneza  njkoga 
za  muža  vazeti.  F.  Glavinić,  cvit.  3<)8'>.  ^  Čineći 
ih  kra)e  i  ])ane  i  knezove  uzmnožite.  G.  Pal- 
motič  2,  164.  Bi  ročono,  od  smedorskijeh  da 
knezova  staro  izlazi  nih  kojono.  2.  183.  Gdje 
gospoda,  knezi  i  bani  kupiti  se  obre  često.  P. 
Kanavelić,  iv.  G.  Tot'  ne  zazva  (Asuer)  množ 
ostalu  nef*  glavare,  bane  i  kneze.  A.  Vitajić, 
ost.  59.  Kneza,  bana,  cara,  kra)a.  J.  Kavanin 
4>».  Kuoz  Juštinijan,  koji  posli  Juština  bi  ce- 
sarom  odabran.  S.  Badrić,  ukaz.  18.  Jedan 
moguć  knez  imadući  samo  jednoga  sina  ...  .T. 
Banovac,  pred.  31.  Knezovi  bosanski  izod«^  od 
jasne  kuće  i  plemena  velikoga  kneza  Miroslava. 
And.  Kačić,  razg.  277.  Biskup  popovima,  a  knez 
vlastolama,  kapetan  suđama.  (u  gorriem  primarju). 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  49.j.    Slušao  i(h)  Đurđu  kneže. 

1,  613.  Starce  Jano,  od  Srijema  kneže!  2,  581. 
Kod  nekoga  kneza  Bogosava.  3,  1.  Milutine,  od 
Grahova  kneže!  3,  Hi.  u  naše  vrijeme  vladar  u 
Srbiji  (naj  prije  Miloš)  prije  nego  se  nazvao 
krafem,  i  u  Crnoj  Gori  {od  Danila),  iiem.  fiirst, 
franc.  prince,  tal.  principe,  (da  se  razlikuj'  od 
značena  pod  d  i  e,  ti/totrehfava  se  ruska  riječ 
knaz).  Među  nima  crnogorski  kneže.  Nar.  pjes. 
vuk.  4,  12.  I  Milošu  knezu  otidože.  4,  314.  Po- 
tonega  kneza  Danila.  Vuk,  nar.  pjes.  4,  459.  Za 
vremena  kneza  Miloša.  460.  Pa  otale,  ako  Alah 
dade,  na  Cetine  na  večeru  knezu !  Osvotn.  2.  76. 
Ferman  daše  Crnogorcu  knezu.  3,  16.  —  kao 
vojvoda,  herceg.  Ferdinandu  ii.,  knezu  Toskan- 
skomu.  I.  Gundulić  275.  Ter  s  razlike  bude 
strane  zemja  slavit  velikoga  od  Toskane  kneza 
imenom,  djelim  kraja.  276.  Knez  moskovski 
s  prekopskijeme.  305.  (Šišman)  razbi  Tatara  i 
Vasija,  silna  kneza  moskovskoga.  430.  —  knez 
Lazar  (vidi  sprijeda).  Vas  i  druge  na  okolo 
kneza  i  Laz'ra  htiše  izdati.  J.  Kavamn  183**. 
Đe  pogibe  slavni  kneže   Lazo  .  . .    Nar.  pjes.  vuk. 

2,  294.  On  izdade  čestitoga  kjieza  (Lazara). 
2,  .309.  Slavu  slavi  srpski  knez  Lazare.  2,  310. 
Kad  knez  Lazar  pričošćiva  vojsku.  2,  316.  —  u 
Belinu  rječniku  tumačeno  je  i  ,baro*  ,barone', 
t.  j.  vlastelin  niži  od  grofa  (nem.  ,freihorr'). 

d.  knez  odknf'žine  (cidikne/Ana).  Pod  vladom 
turskom  u  Srbiji  svaka,  je  knc/ina  imala  svoga 
kneza  koji  se  radi  razlike  od  seoskijoJi  knezova 
zvao  i  joborknez,  vilaotski  knez*,  na  nokijem 
mjestima  ,bažknez*  i  »veliki  knez'  (vidi  i  berat- 
lija)  ...  u  krajini  negotinskoj  nijesu  Turci  su- 
dili ni  upravjali  nego  knez  koji  je  sjedio  u  Ne- 
gotinu  .  .  .  ovakovi  knožinski  knezovi  po  Herce- 
govini se  danas  zovu  »vojvode*.  kneŠtvo  je  ovo 
ostajalo  od  oca  sinu,  kao  vojvodstvo  u  Hercego- 
vini danas  što  ostaje  .  .  .  št<j  je  god  vezir  htio 
od  naroda  da  ište  ili  narodu  što  da  javi,  ili  je 
narod  imao  što  od  vezira  da  ište,  to  je  sve  bi- 
valo preko  ovijeh  knezova  .  .  .  poreze  je  paša 
udarao  na  nahije,  pa  su  ih  knezovi  između  sebe 
razrezivali  na  knežine,  i  po  tom  svaki  knez  u 
svojoj  knežini  s  kmetovima  na  sela,  a  kmetovi 
sa  sejacima  na  Jude.  knezovi  su,  po  naj  više 
s  Turcima,  porezu  kupili  i  paši  predavali;  knez 
je  imao  uza  se  i  po  nekoliko  pandura;  on  je 
kasto  i  sudio  Judima  za  kojekake  sitnice,  ali  ih 
nije  mogao  natjerati  da  pristanu  na  negov  sud; 
dužan  je  bio  kad  je  god  zatrebalo  za  |ude  iz 
Hvoje  knežine  moliti  se  kod  Turaka,  i  za  to  je 
va|alo  da  je  rječit  i  slobodan,  svi  su  ovaki  kne- 

V 


zovi  bili  se)aci  i  u  domaćemu  životu  slabo  su  se 
razlikovali  od  ostalijeh  sejaka;.  .  .  samo  su  Ka- 
rapangići  sjedili  u  varoši  (Negotinu)  i  bili  pravi 
varošani,  ovakijeh  knezova  bilo  je  do  skora  i  u 
Srijemu  i  u  Banatu  i  u  Bačkoj  ...  i  za  vremena 
Karađorđijeva  u  svakoj  knežini  bio  je  pored  voj- 
vode ovaki  knez,  ali  je  vojvoda  bio  pravi  go- 
spodar, i  knezovska  je  vlast  bila  gotovo  još  mana 
nego  pod  Turcima;  ali  kad  su  se  poslanici  slali 
u  Carigrad  ili  na  kake  druge  razgovore  i  dogo- 
vore s  velikom  turskom  gospodom,  svagda  su  se 
knezovi  zvali,  i  još  s  dodatkom  iz  koje  su  na- 
hije. za  vremena  Milo&a  Obrenovića  po  kneži- 
nama  su  bili  knezovi  kao  i  pod  Turcima,  samo 
što  su  ne  samo  poreze  i  ostale  danke  kupili,  nego 
i  narodu  u  svač^imu  sudili  i  zapovijedali  i  narod 
im  radio,  i  što  im  je  mjesto  pase  Miloš  bio  go- 
spodar, a  i  nahije  su  imale  po  glavnoga  kneza 
koji  je  bio  nad  svima  knežinskim.  kad  su  se 
poslije  postavile  sudije  po  nahijama,  i  oni  su  se 
zvali  knezovi,  n.  p.  knezovi  suda  biogradskoga, 
knezovi  velikoga  suda  itd.  i  sam  Miloš  prvijeh 
godina  svojega  vladana  zvao  se  i  potpisivao  ,vr- 
hovni  knez*  dokle  ga  negovi  pisari  i  druge  udvo- 
rice nijesu  nagovorili  da  se  nazove  ,knaz'  (vidi 
kod  c).  Miloš  gotovo  na  svršetku  vlade  svoje 
ukine  imena  ,knez*  i  ,knežina*  u  Srbiji  sa  svijem 
i  knežinske  starješine  nazove  kapetanima,  na- 
hijske  serdarima  ili  nekako  još  drukčije,  a  kne- 
žine srozovima,  i  tako  ovijeh  imena  u  narodu 
onamo  nestane  sa  svijem.  u  Crnoj  Gori  u  sva- 
kome plemenu  ima  knez  za  kojega  se  moŽe  reći 
da  je  po  gospostvu  u  zem}i  treći :  prvi  je  serdar, 
iza  serdara  je  vojvoda,  a  iza  vojvode  knez.  i 
onamo  ovo  kneštvo  ostaje  od  oca  sinu  kao  i  ser- 
darstvo  i  vojvodstvo.  Vuk,  rječn.  kod  knez.  — 
Od  XVIII  vijeka.  Knezovom-L  i  kmetovomi*. 
Glasnik.  20,  132.  (1793).  Pa  se  Kulin  s  knezom 
pobratio :  , Pobratime,  oborkneže  Ivo !  .  .  .'  Nar. 
pjes.  vuk.  4,  195.  Isjeć  ćemo  sve  srpske  kne- 
zove, sve  knezove,  srpske  poglavice,  i  kmetove 
što  su  za  potrebe.  4,  137.  Dok  pogubim  kneza 
mačvanskoga.  4,  140.  Knezovima  ate  poklanajte, 
kmetovima  osredrie  paripe.  4,  142.  Knezove  ću 
nine  izvešati,  a  vojvode  na  koje  udriti.  4,  212. 
Simeune,  biogradski  kneže,  ne  raspusti  biogradske 
vojske.  4,  249.  Na  gospodu  i  na  vojevode,  na 
knezove  i  na  bujubaše.  4,  287.  Na  vojvode  i  na 
bulubaše,  kapetane  i  na  barjaktare,  na  knezove 
i  selske  knjetove.  4,  344.  Sve  serdare,  kneze  i 
vojvode.  Ogled.  sr.  162.  U  Crnoj  Gori  od  kako 
je  postanu o  knez  (vidi  kod  c)  Danilo,  odmah  je 
zabranio  da  nema  više  biti  u  Crnoj  Gori  i  u 
Brdima  , kneza*.    V.  Bogišić,  zborn.  5'^3. 

e.  knez  seoski.  Osim  kneza  od  knežine  svako 
je  selo  u  Srbiji  imalo  svoga  seoskoga  kneza  za 
kojega  se  može  reći  da  je  bio  od  danas  do  sjutra, 
i  osim  gola  imena  da  više  ništa  nije  imao:  u 
mnogijem  solima  samo  su  onda  postavjali  kneza 
kad  je  vajalo  porezu  kupiti,  a  poslije  ga  niko 
nije  knezom  ni  zvao.  za  vremena  Miloševa  ukine 
se  ime  i  ovijeh  knezova  i  mjesto  nih  ostanu  samo 
kmeto^^.  u  Srijemu,  u  Bačkoj  i  u  Banatu  po 
paoriji  seoski  su  knezovi  još  i  danas ;  onamo 
obično  sela  ili  opštino  (i  po  varošima,  n.  p.  u 
Vukovaru)  izbiraju  kneza  svake  godine,  pa  on  u 
dogovoru  s  kmetovima  upravja  seoskijem  poslo- 
vima. Vuk,  rječn.  kod  knez.  —  Knez  Putnik  sa 
svoga  sela  Banovca  saborom  i  sa  kmetovi  velki 
i  mali . .  .  Glasnik,  ii,  3,  146.  (1709).  On  bi  po- 
slao kneza  i  dva  tri  sduševna  starešine  od  sela. 
M.  A.  Ke)ković,  sabr.  71.  Da  se|anske  općine 
s  knezom  i  s  ostalima  starešinama  zajedno  se 
razumiju.    I.  Jablanci  61.     U  Vilnsu   selu   male- 


Digitized  by 


>^uogIe 


1.  KNEZ,  e. 


lU 


KNEZEVAC 


nome,  kod  Vukića  kneza  od  Vilusa.  Mar.  pjos. 
vuk.  4,  25.  Gori  mu  glava  kao  futoškoin  knezu, 
(u  Bačkoj).  Nar.  posl.  vuk.  44.  Ako  je  bratstvo 
sve  u  jeonome  selu,  to  se  glava  bratstva  i  sela 
£vao  prije  knez.    V.  Bogižić,  zborn.  520. 

f.  prezime.  —  U  naše  vrijeme. 

g,  u  prenesenom  smislUf  neka  riba.  Knez 
duguja,   Coris  iulis.    G.  Kolombatović,  pesci.  17. 

b.  u  prenesenom  smislu,  neka  gfiva.  Knez, 
najviše  u  pl.  knezovi,  Agaricus  caesareus  L.  u 
Hrvatskoj.    V.  Arsen^jević. 

2.  KNEZ,  m.  ime  selu  u  protopresmteratu  temi- 
švarskam.  Šem.  prav.  1878.  88  gdje  se  dodaje: 
Ovo  je  selo  bilo  dobro  kneza  Pavla  Bračkovića, 
te  se  otud  i  proziva  Knez,  odakle  se  vidi  da  je 
ista  riječ  što  1.  knez.  —  i  prije  našega  vremena 
ima  takovo  (ako  nije  isto)  mjesno  ime.  Knezb. 
S.  Novaković,  pom.  134. 

3.  KNEZ,  m.  vidi:  Kuća  de  se  sakupjaju  na 
blagovale  i  na  dogovor  zove  se  ,domaćina',  sta- 
novi pojedinih  zadrugara  ,kleti^  plemenitaši  zovu 
,knez*.  V.  Bogišić,  zborn.  7.  —  nejasno  i  su- 
nuiivo. 

KNŽZI,  m.  pl.  mjesno  ime.  —  isporedi  2.  knez. 

—  Frije  našega  vremena.  S.  Novaković,  pom. 
134. 

KNŽZIOA,  /.  vidi  knegina.  —  U  jednoga  pisca 
XVIII  vijeka,  a  između  rječnika  u  Voltigijinu  (,con- 
tessa'  ,grafinn').  Olga  prva  knezica  krstjanska. 
A.  Kanižlić,  kam.  471.  —  nepouzdano. 

KNEZIĆ,  m.  nekakav  prišt  u  uhu.  —  Samo  u 
Stuličevu  rječniku:  ,pustula  in  aure'. 

KNĆZUA,  vidi  knežija. 

KNEZIKA,  m.  ime  muško.  —  xvi  vijeka.  Selo 
ko  je  bilo  Knezikino,  a  na  nas  je  selo  s  pravdom 
spalo  za  tadbine  ke  je  činel  (sic)  rečeni  Knezika. 
Mon.  croat.  330.  (1565). 

KNEZEKIN,  adj.  koji  pripada  Knezici,  vidi 
Knezika. 

KNĆZLAC,  Knezl^ca,  m.  selo  u  DaUnaciji  u 
kotaru  kotorskom.    Repert.  dalm.  1872.  41. 

KNEZNICA,  /.  neka  gfiva.  —  U  Bjelostjencevu 
rječniku :  v.  blagva.  2.  ono  belo  iz  čega  kneznica 
zliaja  ,volva',  i  u  Stuličevu :  v.  blagva  s  dodatkom 
da  je  uzeto  iz  brevijara.  —  Kneznica,  rus.  khh^k- 
HHna  (Rubus  arcticus),  fungus  herilis  (Bjolo- 
stjenac),  boleto,  fungo  rosso  (Stulli),  Agaricus 
deliciosus  L.    B.  Šulek,  im.  148. 

KNEZOV,  adj.  koji  pripada  knezu,  riđi  knožov. 

—  U  starom  spomeniku  čakavskom,  a  između 
rječnika  u  Bjelostjencevu  (knezova  žena  kod  kne- 
gina). Ako  ne  bude  onde  knezova  človika.  Zak. 
vinod.  75. 

KNEZOVAC,  Knezovca,  m.  ime  selu  u  Među- 
murju.  (kajkavski)  Knezovec.  Schom.  zagr.  1875. 
141. 

KNEZOV  ANE,  n.  cijelo  kojijem  se  knez  uje.  — 
U  Vukovu  rječniku. 

KNEZOVATI,  kn^zujom,  irnpf.  hiti  knez,  ra- 
diti kao  knez.   —  isporedi  kueževati,  knegovati. 

—  Akc.  kaki  je  u  praes.  takt  je  u  irnpf.  kne- 
zov&h,  u  impt.  kn^zuj,  u  ger.  praes.  knezujiići; 
u  ostalijem  je  oblicima  onaki  kaki  je  u  inf.,  osim 
aor.  2  i  3  sing.  knezova  i  part.  praet.  art.  kne- 
zovao,  knezovala.  —  Od  xvi  vijeka,  a  između 
rječnika  u  Belinu  (,es3er  conte*  ,comitem  agere' 
222a),  u  Stuličevu  (,comitem  agere'},  u  Vukovu 
(jknez  sein'  ,impero  ut  knez*).  Ki  mnokrat  kne- 
zova ovdi  sad  počiva.  N.  Naješković  1,  344. 
Nego  on  neka  gleda,  ko  će  mu  u  napredak  kne- 
zovati.    Vuk,  dan.  3,  142.     U  kojoj  je  (otaghini) 


tada  voć  kuezovuo  sin  Karadordev  Aleksandar. 
M.  D.  Milićević,  pomenik.  2,  214.  Knez  knezuje 
kd  da  i  caruje.    Osvetn.  1,  68. 

KNEZOVIĆ,  m.  prezime  (po  ocu  knezu).  — 
Pomine  se  od  xviii  vijeka.  Knezović  od  Herce- 
govine. And.  KaČić,  kor.  454.  Ludovik  Kne- 
»ović.  Norini  63.  Knezović.  Schem.  bosn.  1804. 
XVIII.  Schem.  herceg.  1873.  254. 

KNEZOV^iANI,  m.  pl.  ime  selu  u  Hrvatskoj 
u  županiji  zagrebačkoj.    Bazdije|.  79. 

KNEZOVSKI,  adj.  koji  pripada  knezovitna.  — 
U  naše  vrijeme,  a  između  rječnika  u  Vukoru 
(,den  knezovi  gehorig*  ,T(op  knezovi*). 

a.  adj.  Pucao  na  knezovskoga  momka.  Vuk, 
grada.  129.  Knezovska  je  vlast  bila  gotovo  još 
mana  nego  pod  Turcima.    Vuk,  živ.  252. 

b.  adv.  knez6vski,  kao  knezovi.  U  ostalom 
(su)  oni  narodom  dosta  knezovski  vladali.  Vuk, 
dan.  2,  97. 

KNEZ -SELO,  n.  ime  selu  u  Srbiji  u  okrugu 
niskom.    M.  Đ.  Milićević,  kra}.  srb.  125. 

KNEZ,  adj.  koji  pripada  knezu,  vidi  knežev. 
—  Postaje  od  knez  nastavkam  j.  —  Riječ  je  pra- 
slavenska,  isporedi  stslov.  ki^nt^žb,  rus.  kuh-acl, 
češ.  kneži,  po\.  ksiQžy.  —  U  starijim  knigama 
do  XVI  vijeka,  a  između  rječnika  u  Danićićevu 
(knežb  ,Tov  knezb*).^  Knežb  Člov§ki».  Mon.  serb. 
263.  (1389—1405).  Što  bi  u  kući  prateži  i  imanBJa 
kneza.    Spom.  sr.  1,  161.  (1422).     U   kući   kneži. 

1,  163.  (1422).  Brez  voje  kneže.  Zak.  vinod.  73. 
Od  pristava  kneza.  Stat.  po|.  ark.  5,  274.  Pa- 
sišća  do  zem)e  kneže,  ke  se  zovu  vlaske.  Mon. 
croat.  3.  (1321).  Pod  pečati  našimi  knežimi  i 
sudačkim!.  73.  (^1448).  Kneza  milost  vidivši  naše 
tvrdile.  182.  (1500).  Knežim  pove}enjem.  Š. 
Kožičić  561*.  Meju  to  priđe  sin  kneži.  F.  Vrančić, 
živ.  36.  —  /  kod  mjesnijeh  imena,  od  kojijeh  su  se 
neka  uzdržala  (često  okrnena)  do  našega  vremena, 
n.  p.  Kneza  Gorica.  Za  Knezu  Goricu.  Mon. 
croat.  99.  (1466).  vidi  Knežgorica.  —  Kneže  poje. 
Kneže  po}e  moje  je.  Starine.  12,  24.  (oko  god. 
1696—1703).  vidi  Knež-poje.  —  Knez  Studenac. 
Narekose  ime  tomu  vrutku  Knez  Studenac.  Mon. 
croat.  31.  (1325).  —  Kneza  Vas.  V  Kneži  Vsi- 
Mon.  croat.  128.  (1486).  —  vidi  i  Kneždvor. 

KNEŽAD,  /.  coll.  u  Stuličevu  rječnika :  ,magnii:5 
comitum  numerus*.  —  Kao  množina  prema  <iem^ 
kneže,  kne/eta,  ali  ova  riječ  nije  potvritena,  s  togcKr 
je  i  knežad  nepouzdano. 

KNEZ  AK,  Kneška,  m.  ime  seocu  u  Hcrcego^ 
vini.    Statist,  bosn.  121. 

KNEŽDVOR,  m.  kuću,  sada  općinsku  gdje  je* 
ne^da  stajao  dvor  knezova  Frankapana  u  V^rb— 
niku  na  Krku,  zovu  i  sada:  ,Kneždvor*.  I.  Mil  — 
čotić.  —  isto  je  što  knežev  dvor  (vidi  knez). 

KNEŽENE,  n.  djelo  kojijem  ko  kneži.  —  L^ 
Vukovu  rječniku. 

KNEŽEV,  adj.  koji  pripada  knezu.  —  isporedi 
knezov,  knez.  —  Od  xvi  vijeka,  a  između  rječ- 
nika u  Stuličevu  (,comitis,  ad  comitem  spoctans*}? 
♦  u  Vukoru.  Kade  dođe  Jezus  u  dom  knežev. 
N.  Kahina  169*.  matth.  9,  23.  Ki  kneŽevijem 
od  istine  ne  hteć  riječim  vjerovati.  P.  Kanavelić, 
iv.  420.  Za  kneževa  sina  naj  mlađega.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  238.  Zdravo  da  si,  kneževa  voj- 
vodo!    2,   302.     Već  ja   viđeh   kneževa   zelenka. 

2,  30.S.  Na  kneževa  mlada  barjaktara.  2,  315. 
Pa  im  doma  mirovati  nema  i  čuvati  kneževa  Ce- 
tina.   Osvetn.  2,  103. 

KNEZEVAC,  Knćževca,  m.  itne  mjeMitna  u 
Srbiji,   a)  (Knaževac),  okružna  varoš  u  okrugu 


Digitized  by 


Google 


KNEZJOVAC 


lUi 


KNEŽIJA,  b. 


kitcžecaćhum.  M.  Đ.  Milićević,  srb.  8^11.  vidi 
Gurgusovac.  —  b)  selo  u  okrugu  biogradskom. 
K.  Jovanović  97.  —  c)  selo  u  okrugu  rudničkom. 
146.  —  Pomine  se  i  prije  našega  vremena,  može 
hiti  jedno  od  ova  dva  sela.  Knezevacb.  S.  No- 
vaković,  pom.  134. 

KNEŽEVAČKI,  adj.  koji  pripada  Kneževcu. 
Kneževački  okrug.  M.  Đ.  Milićević,  srb.  824. 
Kneževački  zbeg,  strmenito  mjesto  u  okrugu  bio- 
gradskom.   Glasnik.  19,  174. 

KNEŽEVAlSfE,  n.  djelo  kojijem  se  knežuje. 
Moju  rusu  ne  gledajte  glavu,  nit'  žalite  kneže- 
vana  moga.  Osvetn.  3,  150.  Kad  se  nada  kne- 
ževanu  svomu,  a  jadno  nam  bilo  kneževai^e.  6,  65. 

KNEŽĆVATI,  knežujem,  imjff.  vidi  knezovati 
(i  radi  akcenta).  —  U  naše  vrijeme.  Za  dovijeka 
ćes  nama  kneževati.  S.  J^ubiša,  prip.  70.  U  zao 
nam  čas  knežuju  i  banuju.  199.  Kim  bi  'nake 
kneževale  glave.    Osvetn.  6,  65. 

KNEŽEVČIĆ,  m.  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu 
biogradskom.  Livada  u  Kneževčiću.  Sr.  nov. 
1873.  423. 

KNEŽEVIĆ,  m.  prezime  (knežev  sin).  —  Iz- 
među rječnika  u  Đanićićevu  (kneževićb  ,filius  rov 
knezb',  dolazi  kao  prezime  Vuku  sinu  kneza  La- 
zara). 

a.  ističe  se  još  znaČeike,  kao  knežev  sin.  1410 
zakla  Musija  Vlbka  Kneževića.  Okdz.  pam.  šaf. 
75.  Kad  to  čuo  Knežević  Ivane  (bio  je  knez  i 
kneŽeo  sin).  Nar.  pjes.  vuk.  4,  197.  Lovio  po 
planini  nekaki  knežević.  Nar.  prip.  vil.  1867. 
797. 

b.  kao  prezime  uopće.  Pisme  duhovne  raz- 
like sa8tav|ene  od  o.  f.  Petra  Kneževića  iz  Knina 
reda  s.  o.  Franceška.  P.  Knežević,  pism.  iii. 
Pavla  Kneževića.  Glasnik,  ii,  1,  14.  (1808).  Uroš 
Knežević.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  570  (medu  prenu- 
merantima).  Lazar  Knežević.  Šem.  prav.  1878.  21. 
Milutin  Knežević.    Rat.  339. 

c.  kcu)  ime  mjestu  u  Srbiji  u  okrugu  bio- 
gradskom (jeli  isto  što  KneževČić?).  —  ii^poredi 
Kneževići.  Livada  u  Kneževiću.  Sr.  nov.  1872. 
849. 

KNĆŽEVIĆI,  m.  pL  mjesno  ime  (plur.  Kne- 
žević). 

a.  selo  u  Boci  kotorskoj.   Šem.  kot.  1875.  25. 

b.  selo  u  Bosni  u  okrugu  travničkom.  Statist, 
bosn.  65. 

e.  zaselak  u  opstiui  bijostanskoj  (u  okrugu 
užičkom).    J^.  Stojanović. 

KNEŽEVIĆ-KOSA,  /.  iwc  selu  u  Hrvatskoj  u 
županiji  modruško-riječkoj.    Kazdijej.  60. 

KNEŽEVINA,  /.  vidi  kneštvo,  b.  —  U  naše 
vrijeme,  a  između  rječnika  u  Stulićevu  (,provincia 
cujus  dominus  comitis  ti  tulum  gerit').  Još  on 
hoće  moju  kneževinu.  Nar.  pjes.  petr.  2,  454.  U 
kneževini  Srbiji  žite}i  su  sami  Srbi.  M.  Pavli- 
nović,  razg.  12.  Ugovor  sklopjen  između  vlade 
aostrijauske  i  kneževina  moldavske  i  vlaške. 
Zbornik  zak.  1865.  236. 

KNEŽEVO,  n.  uprav  je  adjekiiv  knežev  u 
srednem  rodu,  a  upotrebjava  se  kao  supstantiv. 

a.  vidi  kneštvo.  —  U  Mikajinu  rječniku: 
kneževo,  vladavstvo  od  kneza  ,dominatU3  comitis*. 

b.  tijesno  ime. 

a)  vidi  Knež-poje.  —  U  knizi  pisanoj  xvii 
ili  XVIII  vijeka.  Po  Slabinu  i  po  Kneževu.  Sta- 
rine. 12,  25.  (oko  1696—1703). 

b)  selo  u  Srbiji  u  okrugu  topličkom.  M. 
D.  Milićević,  kra}.  srb.  391. 

c)  pomine  se  kao  selo  prije  našega  vremena, 


može  biti  isto  što  kod  b).    Kneževo  (selo).  S.  No- 
vake vić,  pom.  135. 

KNEŽEVSKI,  adj.  vidi  knezovaki.  —  U  naše 
vrijeme. 

a.  ačij.  Kneževska  vlada  Schwarzbarg-Son- 
dershausenska.    Zbornik  zak.  1865.  1. 

b.  adv.  knćževski.  Ali  knez  smišja  kne- 
ževski,  i  ustaje  da  radi  kneževski.  Đ.  Danićić, 
isai.  32,  8. 

KNEŽEVSTVO,  n.  vidi  kneštvo.  —  Načineno 
prema  krajevstvo.  —  U  pisaca  našega  vremena. 
I  tako  je  od  paše  isposlovao  priznaju  kneževstva. 
M.  Pavlinović,  razg.  87.  Ugovor  ovaj  va}a  i  za 
kneževstvo  lichtensteinsko.  Zbornik  zak.  1871. 
420. 

KNEŽGOBICA,  /.  ime  selu  u  Hrvatskoj  u  žu- 
paniji modruško-riječkoj.   Razdije}.  60. 

KNKŽICA,  /.  mjesno  ime. 

a.  rječica  u  bosanskoj  krajini,  izvire  u  Knež- 
poju  i  utiče  u  Unu  između  Kostainice  i  Dubice. 
M.  Eužičić. 

b.  selo  u  Dalmaciji  u  kotaru  dubrovačkom. 
Repert.  dalm.  1872.  22. 

c.  u  Srbiji,  a)  selo  u  okrugu  niskom.  M.  Đ. 
Milićević,  kra}.  srb.  125.  —  6)  selo  u  okrugu 
požarevačkom.    K.  Jovanović  142. 

KNEŽIČKI,  adj.  koji  pripada  Knežici.  Kne- 
žička  (opština).    K.  Jovanović  142. 

KNEŽIO,  m.  vidi  knežević.  —  Između  rječnika 
u  Daničićevu  (knežićb  tui  kneževićb). 

II.  knežev  sin  (i  mladi  knez).  Kndzb  Lazarb 
rodi  2  sina  i  dbštere  5 :  prbvij  sjnb  Stefanb . . ., 
2.  zovSmi  Vlbkb  Knežićb . . .  Okdz.  pam.  Saf.  72. 
Dva  unuki,  dva  knežići,  Aleksandre  s  Konstan- 
tinom,  dva  prjedragi  kamenčići  sile  s  babkom 
Katarinom.  J.  Krmpotić,  kat.  78.  Vaspitanje 
ovih  knežića  sasvim  je  patrijarhalno.  S.  Teke- 
lija.  letopis  mat  sr.  120,  67. 

b.  prezime  uopće.  Lazar  Knežić.  Nar.  pjes. 
petr.  1,  356  (među  predbrojnicima). 

e.  vidi  knegić. 
KNEŽICI,  m.  pl.  selo  u  Bosni  blizu  Proslapa. 
Schem.  bosn.  1864.  48.  —  plur.  Knežić. 

KNfcŽIJA,  /.  vidi  kneštvo.  —  Akc.  se  mijefia 
u  gen.  pl.  knežija.  —  Na  tri  je  n^esta  pisano  sa 
ž  mj.  ž:  u  Bjelostjenčevu  rječniku,  u  M.  Alberti 
478  (nepouzdano  jer  je  na  drugijem  mjestima  ž, 
vidi  c),  u  J.  KavaAin  161h  (nepouzdano,  jer  je 
cijela  kiMga  zlo  štampana).  —  Od  xiii  vijeka 
(vidi  b),  a  između  rječnika  u  Belinu  (,contea, 
stato  di  conte*  ,comitatus*  222*),  u  Bjelostjenčevu 
(knezija,  vidi  kod  kneštvo),  u  Stulićevu  (uz  kne- 
ževina). 

a.  vidi  kneštvo,  a.  Za  knežije  gospodina 
Štipana  Nikolića.  Stat.  po),  ark.  5,  303.  Za  kne- 
žije kneza  Đure  Sinovčića.  314.  Pokle  ulizu  u 
oblast  ili  knežiju.  Š.  Budinić,  ispr.  139.  Svoje 
kuće  uzvisite}  bi,  knezijom  ku  naresi.  J.  Ka- 
vaAin  161h.  A  Vladislavu  povjeri  knežiju  današi^e 
gorne  i  done  Rame.   M.  Pavlinović,  razg.  37. 

b.  vidi  kneštvo,  b.  S  knežije  od  vsakoga 
mesta  dva  župana.  Mon.  croat.  41.  (1275).  Imevši 
tagda  bistričkuju  knežiju.  Š.  Kožičić  56*.  V  za- 
grebskoj  i  v  drugih  kue/ijah.  Mon.  croat.  267. 
(1572).  Knežija  senska,  krčka  i  modruška.  F. 
Glavinić,  cvit.  139*.  Bela .  .  .  darova  im  (Fran- 
gepanom)  knežije.  140*.  U  Bakru,  knežije  vino- 
dolske gradu.  229b.  Porobiše  knežiju  aliti  jupu 
Nitrinsku.  P.  Vitezović,  kron.  190.  Obrnu  vnoge 
gradske  meje  aliti  knežije  na  svoju  stran.  206. 
U  knežiji  od  Cetine.  M.  Bijanković  42.  Sluga 
Božji   Toma   Bakas   rođen   u   doiioj    Slavoniji   u 


Digitized  by 


Google 


KNEZIJA,  b. 


110 


KNIN 


miijLu  zvauu  Erdod  u  kriežiji  valpovskoj.  And. 
Kačić,  razg.  15.  On  mu  po  sUAu.  brasuom  na- 
crta knežija.  M.  Pavlinović,  rad.  13.  U  knežiji 
Dorby.    33. 

f,  mjesto  (kuća)  gdje  sjedi  knez,  —  U  jednoga 
pisca  XVII  vijeka  koji  ovako  prevodi  lat.  praoto- 
rium  (isporedi  i  di.  Prijamši  Isusa  u  kn  o/iju, 
sabrase  na  A  svu  družbu.  M.  Alberti  4(>2.  matth. 
27,  27.  A  vojnici  povedoše  ga  unutra  u  dvor 
knezije.  478.  mare.  15,  10.  Privode  dakle  Isusa 
od  Kaife  u  knežija.    504.  joann.  18,  28. 

ti.  mjesno  ime  (može  hiti  da  je  pa  znncfiiu 
kod  c):  n)  u  Istri  (xii  vijeka).  Put  veliki  ki 
gre  H  Knožije  v  Pul.  Mon.  croat.  20—21.  '127.')). 
—  h)  u  hrvatskom  primorju  (xv  vijeka).  Do 
Knežije,  i  ta  Knežija  je  v  črmanskoj  meji.  Mon. 
croat.  115.  (1475). 

KNKŽIJNA,  /.  mdi  kneštvo  i  kneževina.  — 
Akc.  se  mijena  u  gen.  pl.  knežinS,.  —  Od  xviii 
vijeka,  a  između  rječnika  u  Belinu  (,contoa.  stato 
di  conte'  ,comitatus'  222^}  gdje  se  naj  prije  na- 
hodi,  u  iStuličevu  (uz  kneževina  iz  Habdelićera), 
u  Vukovu  (,das  gebiet  eines  knez'  ,provincia  tu  i) 
knez*). 

a.  vidi  kneštvo,  a.  Poklisarštine  i  k no/ine. 
B.  Zuzeri  193. 

b.  vidi  kneštvo,  b.  Posvojise  Kalabriju  sa 
svijem  bližiiijem  knežinam.    I.  Đordić,  ben.  177. 

I*,  po  pređahiemu  znaćenu  (kod  h)  kraj  šta 
shvaća  nekoliko  sela^  a  nad  iiim  je  knez  (vidi  oru 
riječ  pod  d)  ili  oborknez.  —  isporedi  pleme  i 
župa.  —  vidi  u  Vukovu  rječniku  kod  knežina: 
U  Srbiji  je  od  prije  svaka  nahija  bila  razdije)ona 
na  nekolike  knežine,  n.  p.  Mačva  jo  bila  jedna 
knežina  šabačke  nabije,  Pocerina  druga,  a  Tav- 
nava  treća;  tako  su  knežine  zvorničke  nabije  na 
desnoj  strani  Drine  bile  Jadar  i  Kadevina,  a  na- 
bije kragujevačke  Gruža,  Lepenica  i  Jasen  ica,  it<^l. 
za  vladana  Crnoga  Đorđija  bio  je  po  je« lan  .voj- 
voda* u  svakoj  knežini  .  .  .  kne/ine  su  opet  bile 
razdijejene  na  srezove  nad  kojima  su  bili  kape- 
tani ili  velike  bu|ubaše.  prvijeb  godina  vladana 
Miloša  Obrenovića  nad  knežinama  su  bili  kne- 
zovi od  prilike  kao  i  za  vladana  turskoga;  ali 
kad  on,  gotovo  pred  svršetkom  vlade  svoje,  kne- 
zove nazove  kapetanima,  onda  so  i  knežine  na- 
zovu ,srezovima',  i  tako  toga  imena  u  Srbiji  go- 
tovo nestane;  tako  se  n.  p.  sad  onamo  mjesto 
,knežina  Mač\a'  piso:  ,ma6vanski  srez'.  —  Dok 
pogubim  Birranin-lliju,  obor-kneza  ispod  Medo«  I - 
iiika  .  .  .  on  Turčinu  ne  da  u  knežinu.  kad  Tur- 
čina u  knežini  nade,  topuzom  mu  robra  ispro- 
bija.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  131).  Nuija  je  s\aka  (u 
biogradskom  pašaluku)  razdije|ona  na  knožino 
koje  po  naj  više  imaju  osobita,  po  s\qj  prili<i 
vrlo  stara,  narodna  imena,  naj  vise  od  \oda  i 
brda  oko  kojije  su;  tako  su  n.  p.  knežino  ...naijo 
vajevske:  Posavina,  Jadar,  ^Jig  ili  Podgor;  naijc 
užičke:  Crna  Gora,  Kujnu  itd.  Uiko  su  isto  r.i/- 
dije|ene  i  one  naije  izvan  pašaluka  bioi,na<lsko.ira, 
n.  p.  u  naiji  kruševačkoj  jedna  se  k ne/ina  zove 
Župa;  . . .  u  vučitrnskoj  kne/ina  kopaonička,  I)r<'- 
nica,  Krasnićani  (pleme;  no  pravu  razliku  između 
plemena  i  knežine  ja  za  sad  ne  znam  kazati). 
Vuk,  dan.  2,  56.  Ne  bješe  takve  pekne  u  svoj 
knežini.  S.  ^jubiša,  prip.  204.  Sva  ta  kne/ina 
imala  je  792  kuće  i  956  poreskib  glava.  M.  D. 
Milićević,  pomenik.  5,  669.  Da  mu  se  ubiju  vo- 
lovi oraći  i  da  ih  knežina  pojede.  Pravdouoša. 
1851.  25.  Općina  nema,  nego  knežina  koju  sa- 
stav|aju  po  nekoliko  selija  (u  Hercegitvini,  Crnoj 
(itiri,  Boci).    V.  Bogišić,  zborn.  511. 

d.  mjesno  ime  u  Bosni,  a)  selo  u  okrugu 
Done.  Tuzle.  Statist,  bosn.  97.  ^  h)  kr^j  u  akrugii 


tranuićkitm.  iuiežina,  predjeje  iz  više  sela  turskib 
i  krstjanskUi,  ima  ugodan  položaj  kraj  Vrbane. 
F,  Jukić,  zem].  25. 

KNEŽINA  BARA,  f.une  mjestu  u  Srbiji  u 
okrugu  pozareračkom.  Niva  kod  Kne/ine  Bare. 
Sr.  nov.  1872.  304. 

KNKŽINICA,  /.  dcm.  knežina.  —  U  naše 
vrijeme.  Više  Kišna  je  na  planini  knežina  Kri- 
vošije,  sa  još  dvije  male  knežinice  od  kojih  se 
jodna  zove   Ubi  i  a  druga  Ledenice.    Vuk,  poslov. 

XVI. 

KNKZINSK?,  ndj.  koji  pripada  knežini.  —  U 
naše  rrijcnte,  a  između  rječnika  u  Vttkovu  (,von 
knežina').  Svaki  se  čovek  mo/o  tužiti  na  kne- 
žinskoga  i  na  sreskog  kneza  magistrata.  Vuk, 
gra<la.  192.  Knezovi  su  se  skupjali  na  različnc 
dogovore  kako  seoske  tako  i  knežinske  i  nahijnsko. 
rjećn.  kod  kmet. 

KNKŽITI,  kn»^žim,  itnpf.  zrati,  nazivati  knezom. 
—  Akc  kaki  je  u  praes.  taki  je  u  impf.  knežah, 
u  nor.  2  i  3  sing.  kneži,  u  part.  praet.  pa^^s. 
knćžen ;  u  ostalijem  je  oblicima  onaki  kaki  je  u 
inf.  —  U  naše  vrijeme,  a  između  rječnika  u  Vu- 
kovu (,als  knez  tituliren'  ,appello  ror  knez'). 

a.  aktivno.  —  U  jedinom  primjeru  ima  datir 
m,j.  objekta.  Posekao  mi  oca,  pa  meni  kneži.  P. 
M.  Nenadović,  mem.  182. 

b.  .sa  se.  rejkksivno,  graditi  se  knezom.  —  U 
Vukovu  rječniku:  sich  zum  knez  machen,  sich 
diesen  namen  anmassen'  ,arrogare  šibi  ror  knez 
dignitatem*. 

KNEŽJE,  n.  vidi  kneštvo,  b.  —  U  spomeniku 
xn  rijeka  (prepisanome  xiii).  Iže  be  dedićb  vla- 
da(n)ju  knožhja  otoćbkoga.  Starine.  13,  207.  (118^"> 
prepis.  1250). 

KNEŽNICA,  /.  vidi  kneznica.  —  U  naše  vri- 
jeme II  ugarskijeh  Hrvata.  Kneznica  ,kaiserling 
(sclnvamm)'.    Vijenac.  1878.  43.  692. 

KNEŽNIC,  m.  prezime.  —  Pomine  se  xviii 
nijeka.  Žarko  Knežnić,  Ugrin  Kačić.  J.  Ka- 
vanin  232". 

KNEŽoPO^iAC,  Knežc)p<^|ca,  m.  čovjek  iz  Kne- 
ževa po|a   (Knež-po|a)  više  Dubice.    M.   Ružičić. 

KNEŽ-PO^E,  n.  mjesno  imr  u  Bosni.  —  (^ 
naše  vrijrme^  a  između  rjvčnika  u  Vukovu  ii 
Bosni  u  naliiji  bajnolućkoj  kao  knežina  u  kojoj 
žive  sami  Sibi  zakona  grčkoga).  Poja  ili  rav- 
nine naj  znatnije  su  oko  Savo.  Une  i  Bosne, 
zatim...  Knež-po|e...  F.  Jukić,  zem|.  2.  Knež- 
poje,   |)rodje|e  ristjansko  od  2000  kuća.    49. 

KNKZ-STRANA,  /.  mjesto  na  Lebrčniku. 

KNir,  w.^  ime  mjeMu  u  Srbiji  u  okrugu  rn- 
prijskom.     Niva  u   Ivnion.    Sr.  nov.  1873.  511. 

KNIC,  VI.  ime  sr/n  u  Srbiji  u  okrugu  kragu- 
jt'cačkom.    K.  .lovanović   118. 

KNK'ANIN,  m.  čorjek  iz  Knića.  —  Množina  : 
Knićaiii.  —  T  naše  rrijeme,  i  kao  prezime.  Štovao 
Petrović  Kniraiiiri  ro«ten  je  u  selu  Kniću.  M- 
D.  Milićević,  srb.  2S6.  Stevan  je  naj  pre  bio 
momak  u  kneza  Miloša  koji  ga  je  i  prozvao 
,Knićaninom*  po  sidu  u  kom  se  rodio.  287.  Štetan 
P.  Knićanin.  u  Nar.  pj(\s.  vuk.  3,  571  (među  pre- 
numeraniima). 

KNICSKI,  adj.  koji  pripada  Kniću.  Knićska 
(opšfina).    K.  Jovanović  IIS. 

KNIN,  Knina,  tn.  trgovište  u  Dalmainji  u  ko- 
taru kninskom.  Repert.  dalm.  1872.  16.  —  ispo- 
redi Knin.  —  Akc.  kaki  je  u  gen.  sing.  taki  je 
u  ostalijrm  padežima,  ositn  nom.  i  acf.,  i  voe. 
Knine.  —  Stariji  je  ttidik  bio  Tnin  (vidi),  oblik 


Digitized  by 


Google 


KNIN 


117 


KNEGO 


je  Kiiiri  potvrđen  od  xvii  vijeka.  Grdi  gradi  Knin 
bili,  Đ.  Baraković,  vil.  296.  Kiiezi  od  Knina 
gdi  Svadići?  J.  Kavanin  231*.  Pismo.  .  .  odo. 
f.  Petra  Kneževića  iz  Knina.  P.  Knežević,  pism. 
III.  Kni8:u  piše  Kuna  Asanajgra,  baš  u  Kninu 
gradu  bijelomu.  And.  Kačić,  razg.  252»^.  I  sam 
sebi  u  svatove  pođe  od  Lijevna  Kninu  bijelomu. 
Nar.  pjes.  marj.   150. 

KNINA,  /.  ime  vodi  i  sela.  —  xiii  i  xiv  rijeka, 
aj  U  rijeku  u  Knvnu  (»v  ptAkH)  «V  lilllJillo^  u 
istom  spomeniku  stoji  često  i\  mj.  %  i  lo  mj.  i\y ). 
Spom.  stoj.  9.  (1254—1264).  —  h)  u  DaniĆireru 
rječniku:  selo  u  srpskoj  zemji  koje  je  kraj  Mi- 
lutin dao  Hilandaru  i  car  Stefan  potvrdio.  Mion. 
sorb).  58.(1293—1302).  140.(1348).  kao  da  je  bilo 
negdje  blizu  Peći.  tako  va(a  da  je  bila  i  rijeka. 

KNIN  AC,  Kninca,  m.  u  Danićićevu  rječniku: 
Kniiibcb,  u  srpskoj  zemji  selo  koje  je  kraf  Mi- 
lutin dao  Hilandaru  i  car  Stefan  potvrdio.  M(on. 
serb).  58.  (1293—1302).  141.  (1348).  kao  daje  bilo 
negdje  blizu  Peći. 

KNINOPO^SKI,  adj.  iz  Knimkoga  Pola.  — 
V  jednoga  pisca  xviii  rijeka.  Ivan  Novaković 
Kninopojski.    D.  Obradović,   basn.  327. 

KNINSKI,  adj.  koji  pripada  Kninu.  Ban 
kninski.    And.  Kačić,  kor.  424. 

KNINSKO  PO^iE,  n.  selo  u  Dalmaciji  u  ko- 
taru kninskom.  Repert.  dalm.  1872.  16.  —  Po- 
mine  se  od  xviii  vijeka.  U  Kninskom  Poju.  D. 
Obrarlović.  basn.  326. 

KNIN,  Knina,  m.  vidi  Knin.  —  Ovako  piša 
Dositej  i  Vuk.  Pri  crkvi  s.  Georgija,  baš  pred 
gnulom  Kniiiem,  u  domu  erkovnom  sUmem  učiti 
decu.  D.  Obradović,  basn.  327.  Pri  Kninu  sam 
talijanski  naučio.  332.  TT  Kninu.  Vuk,  rjećn. 
kod  spinatak. 

KNINANIN.  m.  čovjek  iz  Knina.  —  ^Inožina: 
Kninani.  Kninani  dond(i  svaki  dan  Uimo  k  vami. 
Starine.  12,  24.  (oko  1()96— 1703).  K  t«5bi  trču  i 
Kninani.    P.  Knežević,   pisui.  111. 

KNITI,  knijćm.  impf.  bojiti  ktunn.  —  U  naše 
vrijeme  u  Bosni.  l*a  gledaju  Zlatu  Alaginu,  kako 
kiiiju  ruke  u  d^vojke.  Nar.  pjesm.  liorm.  1,  308. 
Običaj  kiiiti  nokte.  Bos.  vila.'  1890.  13«.  —  *SV/ 
se,  pa>fivno.  Čim  nastupi  većer,  kuije  se  mlada 
t.  j.  boje  joj  ruke  i  noge.    Nar.  pjes.  horm.  1,  591. 

1.  KN  A,  /.  vidi  1.  i  2.  kna.  1.  neka  žeuska 
mast  u  Turkina.  2.  luga,  natiuha  što  misle  pri- 
morci da  pada  iz  magle  na  rašće,  osobito  na  lozu: 
pala  kna  na  lozu.    M.  Pavlinović. 

2.  KNA,  /.  drijem  u  boh^sti  (malo  u  običaju). 
M.  Pavlinović.   —  vidi  t|ano. 

KNAGO,  in.  vidi  kjako.  —  /'  naše  vrijeme  u 
htri.  Knagr)  ,homo  mutilus'.  D.  Nomanić,  čak. 
kroat.  stud.  9. 

1.  KNAK,  adj.  ili  knakast  -==  k|akav.  Duba- 
suica  na  Krku.  čuje  se  i  po  Primorju.  I.  Mil- 
četić. 

2.  KNAK,  ki'uika,  m.  dij'te  >7o  iiuhkjo  plače 
(kt'iezi  sej.  —  U  naše  vrijtrne  a  fstri.  .  Ki'iak 
,iiifans  multum  plorans',  ,:;on.  kiuikii.  D.  Ne- 
manić,  čak.  kroat.  stud.   IH. 

KNAKALO,  Dl.  onaj  koji  ima  ruku  nakaženu. 
Dubašnica  na  Krku.  ćnj«'  sn  i  po  Primorju.  I. 
Milčetić.   —  isporedi  ki'iak. 

KNAKAST,  adj.  vidi  knak. 

KNAKAV,  adj.  vidi  kjakav.  —  U  Fužini.  I). 
Daničić. 

KNAPA,  /.  vidi  k|apa.  —  U  naše  vrijeme  u 
Liri.    J.  Bogdanović. 


KNAPAV,  /.  vidi  k)apav.  —  U  naše  vrijeme 
u  Lici.    J.  Bogdanović. 

KNAPICA,  m.  i  f.  vidi  klapica.  —  U  naše 
vrijeme  u  Lici.    J.  Bogdanović. 

KNAPO,  wi.  vidi  k|apo.  —  U  naše  vrijeme  u 
Lici.    J.  Bogdanović. 

KNA  ST,  adj.  vidi  k|ast.  —  Od  xvi  vijeka  u 
sjevernijeh  čakavaca,  a  između  rječnika  u  Vran- 
čićevu  (,mancus;  mutilus'),  u  Bjelostjenčevu  {^mu- 
tilus,  mancus'),  u  Jamhrešič^vu  (,matilus,  mancus*), 
u  Voltigijinu  (,monco'  ,lahm  am  arme*),  w  Stu- 
lićeou  (v.  kjast  iz  Habdeličeva).  1  v  tom  pr- 
nesoše  četiri  verni  muzi  jednoga  nakazana  i 
kuasta  nemoćnika.  Postila.  o2*.  Hrome,  slipe, 
nime,  knaste.  Anton  Dalm.,  nov.  test.  23b.  mattli. 
15,  30.  Ubozih  i  slabih,  nevojnih,  hromih  i  slipih 
i  kAastih  vavedi  simo.  109b.  luc.  14,  21.  Knastim 
ruke  ozdrav}aŠe.  F.  Vrančić,  živ.  22.  A  sada  me 
pusti  knasta,  vazam  radost  ku  bih  uži'.  Đ.  Ba- 
raković, vil.  248.  Da  bi  reka'  knastu:  ,Daj  mi 
ruke*.  A.  Georgiceo,  pril.  94.  Koje  godar  tilo 
na  'vom  svitu  hodi  il'  knasto  il'  čilo,  smrt  na 
svoj  ci]  vodi.  P.  Vitezović,  odil.  12.  Da  j'  prem 
riba  knasta,  nima,  još  ćutjenje  svoje  ima.  cvit. 
146. 

KN  AT,  m.  vidi  gnat.  —  Na  jednom  mjestu 
XVIII  vijeka  (k  mj.  g  može  biti  i  štamparska  po- 
greška). Odsici  mi  noge,  pak  knate.  M.  Zoričić, 
zrc.  226. 

1.  KNATI,  knam,  impf.  vidi  tfati.  Knati,  bolno 
drijemati:  bonik  kna;  staro  kna.    M.  Pavlinović. 

2.  KNATI,  knam,  impf.  vidi  kniti.  KAati,  me- 
tati  ki'iu,  ital.  bellettare;  knati  se,  gladiti  se 
knom.    M.  Pavlinović. 

KNAZ,  m.  ruska  riječ  kojom  se  u  naše  doba 
u  zvaničnom  jeziku  zvao  knez  od  Srbije  i  još  se 
zove  crnogorski,  vidi  1.  knez,  c  »  d.  —  Ima  i  u 
St  uli  će  V  a  rječniku  :  v.  knez  s  dodatkom  da  je 
uzeto  iz  bukvaraj  ali  je  jamačno  StuUi  uzeo  iz 
ruskoga  rječnika.  Bog  da  živi  knaza  Mihaila! 
Nar.  pjos.  vuk.  4,  529.  Crkvena  ustanova,  izdana 
pod  ki'iazom  Mihajlom.  M.  Pavlinović,  razg.  96. 
l*reziru  nam  vjeru  i  besjedu,  a  psuju  nam  knaza 
gospodara.    Osvetn.  2,  121. 

KNAŽEVAO,  Kriaževca,  m.  vidi  Kneževac,  a) 
i  Gurgusovac. 

KNEČALO,  m.  dijete  što  mnogo  plače.  —  U 
naše  vrijeme  u  Istri.  Kneč&lo  ,puer  multum 
plorans'.    D.  Nemanić,  čak.  kroat.  stud.  iftsg.  13. 

KN  EGA,  /'.  neka  bifka.  Rnega,  Clavaria  flava  L. 
u  Srbiji  u  jagodinskom  i  kruševaČkom  okrugu. 
S.  I.  Pelivanović,  javor.  1881.  153. 

1.  KNKGINA,  /.  vidi  1.  knegiiia.  —  Od  xviii 
vijeka,  a  između  rječnika  u  Vukovu  (vide  kne- 
gina).  Boemska  knegina  Metida  J.  Kavanin 
272*».  Leži  knegina  i  vladika  od  Gerova.  330^. 
Čiste  djeve  ko  kiiegine.  369».  Bijaše  pravedna 
i  anđeoskog  života  knegina  Metilde.  A.  d.  Bella, 
razg.  243.  St^ra  majko,  knegiiia  Milice!  Pjev. 
crn.  295l».  Godine  1824  bio  sam  u  Mehadinski 
Iliga  kade  došla  bila  ^lubica  knegina  Miloš-Obre- 
novića.    S.  Tekelija.  letopis  mat.  sr.  120,  59. 

2.  KN  KG  INA,  /.  mjesno  ime. 

8.  u  Daničićevu  rječniku  (kod  knegyiia) : 
mjesto  u  strumskoj  oblasti  gdje  je  Hilandar  imao 
pašišta:  ,sinorb  Stlbbica  i  Knegina  na  brezni6bcky 
putb'.    M(on.  serb).  64.  (1293—1302). 

I».  seoce  u  Bosni  u  okrugu  sarajevskom.  Sta- 
tist, bosn.  29. 

KNKGO,  m.  vidi  knego.  —  U  jednoga  pisca 
Dubrovčanina  xvi  vijeka.  A  sada,  knego  moj, 
paraetuj  i  gledaj.    N.  Na|ešković  1,  332. 


Digitized  by 


Google 


KjSES 


118 


KlilGA,  a,  b). 


KNE8,  knc^sa,  m.  vidi  ki^ak.  —  U  naše  vHjeme 
u  Istri.  Kiies,  idem  quod  kiiak,  gen.  kćč^sa.  Đ. 
Nemanić;  čak.  kroat.  stud.  16. 

KlSrilZ,  m.  vidi  1.  knez.  —  U  jednoga  pisca 
Slavonca  xviii  vijeka.  Vazdašnemu  knezu.  E. 
Pavić,  ogl.  11. 

KlSrŽZILO,  m,  čefade  ili  dijete  što  se  često 
kiiezi.  —  U  naše  ortjetne  u  Dubrovniku.  P.  Bud- 
mani. 

KIStEZITI,  knezim,  impf.  (kotnej^  rugati  se.  — 
U  Stulićevu  rječniku:  kneziti  komu  ,beffeggiar 
alcuno^  ,mittere  aliqu6m  per  jocum*.  —  nepouz- 
dano (vafa  da  je  ista  riječ  što  kneziti  se,  pa  joj 
je  StiUli  sam  dao  aktivni  oblik). 

Kl^ZITI  SE,  knezim  se,    impf.  vidi  kenkatL 

—  U  Voltigijinu  rečniku:  kiieziti  se  komu  ,bef- 
fare,  beffeggiare,  schernire*  ,spotten';  u  Stulićevu: 
,vagire,  flere^ ;  u  Vukovu :  ,miene  machen  zum 
weinen  (oesterr.  raunzen)*  ,o3  ad  fletum  diduoo*. 

—  U  Voltigijinu  rječniku  ima  drugo  značene: 
rugati  se  (isporedi  kiieziti).  u  Dubrovniku  u  naše 
vrijeme  mo£e  značiti  i  bekefiti  se  uopće  (i  kad  se 
ne  plače).   P.  Budmani. 

KliEZl!lKATI  SE,  knezAkam  se,  impf.  dem. 
kiieziti  se.  —  Samo  u  Stulićevu  rječniku:  ,vagi- 
tare*. 

KISteZUŠA,  /.  žensko  čefade  što  se  često  knezi. 

—  Akc.  se  mijena  u  gen.  pl.  knezuša.  —  U  naše 
vrijeme  u  Dubrovniku.  , Knezuša*  podrug) ivo  veli 
se  onoj  ženskoj  koja  lasno  i  za  svaku  ludost 
plače.    M.  Vodopić,  tužn.  jel.  dubrovn.  1868.  221. 

Kl!r6ŽEl!rE,  n.  djelo  kojijem  se  ko  knezi.  —  U 
Vukovu  rječniku. 

KInIGA,  /.  po  svoj  je  prilici  naj  starije  zna- 
čene: pismo  u  širem  smislu^  t.  j.  napisan  list  ili 
komad  hartije  ili  što  drugo  na  čemu  se  može 
pisati,  u  staroslovenskijem  khigama  ima  i  drugo 
značene:  littera,  slovo,  vidi  n.  p,  u  zografskom 
jevanđefu:  Be  ze  i  napsanbjo  napbsano  nad'b  nimb 
kijnigami  jelini»skami  i  rimiskami  i  jevriskami. 
luc.  23,  38,  2^a  i  u  tiikofskom:  Bystb  že  i  napi- 
sanije  nadb  nimb  napisano  khigami  jelen^kjmi  i 
rimbskymi  i  jevrejskymi ;  ali  je  to  dosta  rijetko, 
jer  u  ostalijem  primjerima  koje  Miklošić  (lex.  pa- 
laeoslov.'*  kod  kAiga)  stavfa  pod  ovo  značene, 
može  se  razumjeti  i  pismo  ili  kniževnost,  dapače 
je  znamenito  što  u  bifešci  ,čn>norizbca  Hrabra  o 
pismenehb'  kAiga  kao  da  znači  svagda  pismo  ili 
knizevnost,  a  sa  značenem  slovo  stoji  pism^  (Okdz. 
pam.  šaf.  89—91),  pisme  (Glasnik.  96,  94-97), 
slovo  (u  Vuk,  primj.  srpsko-slav.  jez.  7 — 9).  može 
se  tome  dodati  da  u  značenu  epistola,  riječ  kniga 
stoji  u  jednini,  a  da  joj  je  pravo  značene  slovo, 
trebalo  bi  da  bude  u  množini  (vidi  c).  istina  Mi- 
klošič  za  ovo  značene  kaže  da  je  množina  u 
stslovenskome,  ali  ne  znam,  jeli  tako  u  svijem 
primjerima,  n.  p.  u  naj  prvome  (iz  suprasa\skoga 
rukopisa  236):  Kde  knigy,  kde  sbvedote|e?  može 
biti  da  se  ne  govori  o  jednom  ciglom  pisma,  go- 
tovo u  svijem  slavenskijem  jezicima  (i  u  litavskom) 
ima  i  osobito  značene:  centipellio,  treći  želudac 
u  preživalaca,  te  bi  se  moglo  pomisliti  da  je  ova 
naj  starije  značene,  ali  je  viša  prilika  da  je  ovo 
postalo  od  drugoga  shvaćena  u  prenesenom  smislu 
(isporedi  nem.  blattermagen,  buch,  psalter).  — 
Riječ  je  praslavenska^  isporedi  stslov.  k-biiiga  i 
kAiga,  littera  (i  scriptura),  plur.  scriptura,  liber, 
epistola,  tabulae,  ars  scribendi,  rus.  KHHia,  liber, 
centipellio,  ćeš.  kniha  i  pol.  ksitjga  (gdje  stoji  kš 
i»y.  kA,  isporedi  kod  knez),  liber  (u  oba  jezika 
u  starije  doba  u  množini),  volumen,  centipellio; 
vidi  i  lit.  knyga  (u  Pruskoj  pl.  kiivgos)  i  kninga. 


liber,  centipellio.  --  Nejasan  je  oblik:  prema  pul- 
skome obliku  i  lit.  kninga  kao  da  bi  praslavenski 
oblik  bio  ki>nenga,  ali  ni  u  jednom  drugom  je- 
ziku neina  nosnoga  glasa,  ne  zna  se  dafe,  jeli 
isprva  bio  glas  n  ili  n,  ali  se  čini  da  je  bio  ovaj 
pos}edni,  jer  se  potvrđuje  osobitijem  znakom,  n.  p. 
u  zografskom  jevanđefu  (izostai^fane  znaka  u  dru- 
gijem  rukopisima,  kao  n.  p.  u  suprasafskom,  samo 
je  negativni  dokaz,  i  može  se  tumačiti  nepomnom 
u  pisanu).  —  Tamno  je  i  postane :  lieki  misle  na 
pol.  kien,  pan,  i  knować,  djelati,  pa  i  izmišlati; 
ali  je  po  svoj  prilici  (i  radi  razlike  u  oblicima) 
riječ  tuđa :  mislilo  se  prije  na  kitajsko  king,  liber, 
poslije  na  stnord.  kenning,  bifeška.  —  I  u  na- 
šemu se  jeziku  nalazi  pisano  a  va\a  da  se  gdje 
i  govori  kniga,  ali  je  to  Hi  s  nepomne  u  pisanu 
(n.  p.  u  J.  Filipović  1,  9*  ima  i  kn-  ♦  kn-)  ili 
u  izgovarana  (u  A.  d.  Gosta  svagda  je  kn-).  — 
U  svijem  je  rječnicima  (vidi  dafe). 

a.  pismo  u  širem  smislu  (nešto  napisano  na 
listu  ili  komadu  hartije  ili  čega  drugoga). 

a)  uopće,  scriptum.  Čto  vidihb  pisano  u 
staru  knigu  to  pisahb.  Starine.  13,  210.  (1250). 
Pak  kako  za  rugost  kAigu  upisaše,  i  za  veću 
žalost,  koja  govoraše:  ,Ovi  se  Činaše  Isus  Nazar 
ranin,  tere  se  kra)  zvaše  židovski  gospodin'.  M. 
Marulić  189.  Imena  svoja  bud  na  sajavih  knigah 
upisana.  P.  Zoranić  75».  Pariz  prolijev  črv}ena 
vina  na  ubrus  bel  i  nim  pisaše  po  ubruse:  ,Go- 
spoje  Jelena,  [ubi  me  i  ja  te  jublu*.  Carica  ra- 
zumeše  knigu,  a  Menelauš  n^.  Pril.  jag.  ark. 
9,  125.  (1460).  Čini  čim  seji  Ivanovoj,  upisuje 
u  Četiri  knige :  jednu  piSe,  u  vatru  je  baca  .  . . 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  469.  —  amo  može  pripadati  i 
ovaj  primjer:  Sve  u  jednu  knigu  hodi,  koju  piše 
štap  na  vodi.    V.  Došen   131b. 

b)  epistola,  pismo  (list)  što  se  kome  šafe 
na   višu  ili  manu  dafinu  da  mu  se  što  javi.  — 
u   naše  se    vrijeme    obično   piše   u    ovom   smisla 
pismo,  list,  poslanica,  da  se  razlikuje  od  znaccM 
pod  c.    —   Između   rječnika    u  Mikajinu   (kniga, 
poslanica   ,literae,    epistola'),    u   Behnu   (,lettera^ 
epistola*  »epistola'  434a),  u  Bjelostjenčevu  (kAiga^ 
list,  poslanica  ,litterae,  epistola',  v.  list),    u    Vol — 
tigijinu   (,lettera*   ,brief),    u  Stulićevu   (,epistola^ 
litterae'),  u  l^ukovu  (,der  brief*  ,literae,  epistola'),^ 
u  Danićićevu  (kbAiga  t  kAiga  ,literae').  €ša)  uopče^^ 
—  kniga  se  piše,  šaje  kome,  u  koje  mjesto,  u  no^ 
se  piše,  prima  se  (od  koga,  odakle),  čita  se  itd.  ^^ 
kniga  je  kome,  na  koga,  od  koga,  odakU  itd.    J^ 
Hadoje    dijakb    banb    pisahb    siju    knigu.      Mon^- 
serb.   2.  (1189).      KAigu  tvoju  primismo,  u  kojoj 
vaša  |ubovb  piše  ovakozi:  oto  vamb  poslahb  kAig^ 

i  varab  govoru  da  posilate  svoje  trbgovce.  Spom- 
sr.  1,  19.  (1399).  Takova  mi  se  uzamni  da  je  i 
taj  kniga,  u  mnogo  lipo  složenih  besidah.  H". 
Lučić  185.  Vele  veće  tvoja  lipost  darovita  biti 
će,  nog  moja  kniga  joj  obita.  197.  Caćko,  jeli 
mi  kniga  od  vjerenice?  M.  Držić  332.  Primih 
knigu  koju  mi  piše  i  ša|e  vaša  milost.  Mon. 
croat.  233.  (1529).  Kniga  Maroju  Mažibradiću. 
8.  Bobajović  210.  Knige  vsim  gradom  i  vsoj 
zem|i  posla.  Aleks.  jag.  star.  3,  233.  KAigu 
k  Dariju  pisati  reče,  govore  tako.  238.  Pisavši 
ovu  knigu,  posla  ju  skrovito  u  Carigrad.  M.  Div- 
ković,  zlam.  61.  Krunu  vašu  pozdravjamo  da 
primete  kAige  naše.  Đ.  Barakovič,  drag.  389, 
(*S'.  Jakov)  upisa  knigu  ka  jest  jedna  od  sedam 
katoličanskih.  F.  Glavinić,  cvit.  120h.  KAiga 
ili  list  ki  na  dugo  hoće  se  poslati.  451**.  Vla- 
dimir šti  kiiigu.  Kniga  s  dvora:  , Čestitomu  vrh 
svijeh  kra|a  ćaćku  momu...'  G.  Palmotić  2,  249. 
KAige  i  nadgrobnice  razlike.  I.  IvaniŠević  258. 
S.  Pavo    u   knijii    lliin|anom.     B.  Zuzeri   30.     Ni 


Digitized  by  VjUUV  IC 


KlilGA,  a,  h). 


119 


KJSiGA,  a,  b). 


nego  vi  pisci  za  knig^e.  A.  Baćić  62.  Ki^igu  koju 
mu  piže  sin.  J.  Banovac,  pred.  32.  Kako  piše 
apoŠto  u  kAi^i  prvoj  Korintjanom.  razg.  224. 
Jednoć  primi  Aleksandro  kra}  kAigu  od  Anti- 
patra.  F.  Lastrić,  svet.  12*>.  Sveti  Ireneo  koji 
pišući  Viktoru  papi  rimskomu  ki^igu  svoju  na 
ovi  naćin  dovršuje.  A.  Kanižlić,  kam.  iii.  Me- 
trofan  drugačije  piše  Manuelu  u  rečenoj  ozgor 
knigi.  46.  U  kiiigah  iliti  poslanic^h  papi  jest 
pisao.  49.  Izruči  papa  poklisarom  dvi  knige, 
jednu  na  cara,  a  drugu  na  Focija.  93.  Zabavja 
ništo  papinoj  ki^igi.  123.  U  vašoj  knigi  stoji, 
da  če  dobiti.  304.  £  pisto!  a  reći  će  poslanica 
ili  poslana  ki^iga.  bogo|ubn.  71.  Suzna  svoga 
s  knigom  posla.  utoč.  4L  Ista  se  khiga  nade 
bačena  u  Carigradu  u  dvoru  cesarovu,  bi  štivena, 
svi  rekoše  da  je  mka  Ivana  Damašena.  M.  Zo- 
ričić,  zrc.  52.  Knigu  piše  od  kotara  kneže,  ter 
je  šaje  pobratimu  svome.  And.  Kačić,  razg.  1». 
Napisa  knigu  Davidu,  kor.  198.  OČito  (ae)  vidi 
iz  knige  velikoga  Paula.  M.  A.  Be)ković,  sat. 
A7*.  Da  se  jedan  ispovidi  po  ki^igi  oli  po  po- 
ruci. Ant.  Kadčić  189.  Koji  priči/iaju  knige, 
pisma,  liste  oli  pećatnice  svetoga  otca  pape.  284. 
U  pistuli  iliti  knizi  s.  Ivana.  J.  Matović  79. 
Prikazao  svoju  vo}u  oli  po  kAigama  oli  po  glas- 
nicima. 305.  Knigu  štije  Omerova  majka.  Nar. 
pjes.  vuk.  1,  256.     Kada  ćaja  sitnu  knigu  primi. 

1,  609.  Knigu  piše  care  iza  kiiige.  1,  626. 
Knige  piše  na  četiri  strane.  2,  86.  Knigu  piše 
Žura  Vukašine,  te  je  ša}e  na  Hercegovinu  bije- 
lome gradu  Pirlitoru,  Vidosavi  }ubi  Momčilovoj. 

2,  104.  Car  isprosi  po  knigam'  đevojku.  2,  132. 
Svu  gospodu  zove  na  svetoga  sa  kiiigama  i  sa 
zdravicama.  2,  198.  Onda  care  Marku  knigu 
piše.  2,  366.  Eto  kniga,  dvije  age  stare,  da  ste 
brže  meni  na  Udbinu.  3,  148.  Eto  kniga,  Hrno 
Mustaf-ago!  hodi  meni  u  svatove,  Mujo!  3,  229. 
Otkle  kniga?  ogiiem  izgorjela!  te  je  čatiš  i  suze 
projevaš.  3,  246.  Ova  kniga  od  Udbine  grada, 
od  prokletog  Kune  Hasan-age.  3,  385.  Naj  ti, 
pobro,  pero  i  hartiju,  knigu  piši,  ja  ću  govoriti. 
4,  248.  Da  ne  piše  knige  iia  CetiAe.  4,  492.  On 
mi  napiše  knigu  u  Zadar.  G.  Zelić  549.  Miloš 
im  poš)e  knigu.  Vuk,  građa.  46.  Da  se  niko 
miješati  nema  u  zajemna  naša  patrgana  niti 
kiiigom  niti  jakoriječju.  Osvetn.  3,  70.  —  u 
jednom  primjeru  stoji  množina  za  jedno  pismo: 
Poslati  ću  knige  kraju  izraelskomu.  N.  Kanina 
60b.  4reg.  5,  5.  na  istoj  strani  u  jednini:  Kada 
primiš  knigu  ovuj.  5,  6.  —  bb)  riječi  kiiiga 
moga  se  dodati  raz/ični  pridjevi,  aaa)  a  pjesmi 
0  svakom  pismu  može  se  kazati  (kao  epithetum 
perpetuum)  da  je:  sitna  (naj  češće).  Kad  je  sitnu 
knigu  napisao.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  255.  Već  evo 
ti  sitne  knige  male.  1,  25G.  —  bijela.  Suze  roni, 
bilu  kiiigu  piše.  And.  Kac^ić,  razg.  41*.  Pa  joj 
daje  belu  knigu  čitat.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  251. 
Mezil  stiže  i  bijela  kniga.  2,  264.  —  tanka. 
Kadar  bješe  kra}ica  tanku  knigu  prolegala.  Nar. 
pjes.  mikl.  beitr.  1,  38.  Tanku  ki\igu  napisa 
Ugrinu  vojvodi  Janku.  1,  52.  Tanka  ga  kniga 
dopade.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  74.  —  šarena.  Pa  ša- 
renu knigu  načinio.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  488.  — 
drobna.  Od  cara  mu  drobna  ki'iiga  došla.  Nar. 
pjes.  istr.  1,  25.  —  bbb)  moga  biti  različiti  pri- 
djevi po  onome  što  je  u  svakoj  knizi  napose,  tako 
n.  p.  po  riječima  i  mislima.  Prosi  ga  vrućijemi 
knigami.  B.  Kašić,  in.  69 — 70.  Ter  pisati  čini  otole 
krajevima  svijem  od  svijeta  ponosite  knige  ohole. 
Gr.  Palmotić  2,  177.  Piša  kripku  i  snažnu  knigu 
kra(u  ingležkomu,  da  pusti  i  oprosti  biskupa.  F. 
Lastrić,  ned.  369.  Papa  pisao  je  Ignatiji  oštru 
kuigu.    A.  Kanižlić,   kam.  3(>6.     Jedno   drugomu 


pišu  kAige  sasvim  poštene.  M.  Dobretić  103.  I 
(vran)  donese  zle  glasove :  crnu  k]ćiga  pod  krioce, 
crnom  bulom  zabulana  . . .  Nar.  pjes.  vuk.  1,  95. 
Kniga  loša,  a  loša  je  glasa.  4,  223.  Eto  tebi 
knige  jedovite !  Nar.  pjes.  petr.  2,  272.  Pa  bijele 
pišu  na  sve  strane,  bijele  kdige  jadne  i  krvave. 
Osvetn.  2,  73.  Za  toliko  godina  ne  spomenu 
mi  se  ni  grkom  jabukom  ili  s  praznom  kAigom. 
Pravdonoša.  1852.  23.  —  u  slučaju  kad  se  piše 
nekoliko  jednakijeh  pisama  na  različna  lica. 
Pisao  je  nima  knigu  okolišnu.  A.  Kanižlić,  kam. 
159.  S  ovom  našom  pastirskom  kAigom..  L 
Garaiiin  4.  —  po  načinu  kako  je  pisana  (n.  p. 
taj  nijem  slovima).  Kniga  tajnopisna  ,lettera,  scrit- 
tura  in  cifra'  ,8cytala'.  A.  d.  Bella,  rječn.  193». 
Mukla  kAiga,  slijepa  kniga  ,lettera  ciferata,  scritta 
con  cifere*  ,litterae  furtivae*.  434b.  —  vidi  i: 
Kniga  priČinena  ,lettera  falsificata'  ,litterae  assi- 
mulatae*.  A.  d.  Bella,  rjeČn.  434b.  Negov  ne- 
ami  učenik  laž^vu  kAigu  piša.  M.  ZoriČić,  zrc. 
53.  —  cc)  0  knizi  se  kaže  da  se  piše  (vidi  pri- 
mjere kod  aa)),  i  u  pjesmama  često  da  se  piše 
na  kolenu  (po  istočnom  običaju) :  Brže  pišu  kAigu 
na  ko)enu.  Nar.  pjes.  viik.  2,  136.  Sjede  pisat 
knige  na  ko|enu.  2,  473.  —  pa  se,  osobito  u 
pjesmi,  upotrebfavaju  i  drugi  glagoli,  kao  kititi, 
nakiti  ti.  Pa  je  drugu  kiiigu  nakitio.  Nar.  pjes. 
vuk.  1,  475.  Pa  nakiti  jednu  sitnu  knigu.  2,  208. 
Te  je  sitnu  knigu  nakitio,  ne  kiti  ie,  kud  je  i^oizi 
kaže,  no  je  kiti  preko  mora  sineg,  do  Dojčila 
Bogom  pobratima.  2,  382.  Na  ko)enu  kiiigu  na- 
kitio. Nar.  pjes.  petr.  2,  272.  —  graditi.  Donesi 
mi  jedan  list  hartije,  da  ti  gradim  jednu  sitnu 
kAigu.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  246.  Ona  gradi  drugu 
sitnu  knigu.  2,  391.  —  napraviti.  Te  napravi 
jednu  sitnu  ki^igu.  3,  377.  Pa  je  sitnu  kdi^u 
napravila.  3,  524.  —  načiniti.  Već  načini  jednu 
sitnu  knigu,  te  je  poš^  duždu  od  Mletaka.  Nar. 
pjes.  vuk.  2,  333.     Pa   načini   kiiigu  na   kojenu. 

2,  595.  —  u  jednom  primjeru  našega  vremena 
nititi:     Još   na  pašu   kAige   nite  krive.    Osvetn. 

1,  46.  —  kao  odgovor  na  knigu  kaže  se  i  otpisi- 
vati knigu.  Poče  knige  primat  i  odpisivat.  J. 
Filipović  1,  303a.  Ona  snasi  kiiigu  otpisuje.  Nar. 
pjes.    vuk.    1,  562.     Sava   Aemu    kiiigu  otpisuje. 

3,  373.  —  dd)  kaže  se  što  je  pisano  u  knizi  kao 
da  onaj  što  piše  govori^  besjedi  u  kiiizi  ili  druk- 
čije javfa  svoje  misli.  Ignacio  u  jednoj  kAigi, 
ku  Ivanu  piše,  govori.  F.  Glavinić,  cvit.  118*. 
Sveti  Jerolim  u  jednoj  svojoj  kiiizi  ovako  govo- 
raše. P.  Posilović,  nasl.  42».  (Jovori  sveti  Pavao 
a  pošto  u  kAizi  drugoj  Korintjanom.  A.  Baćić  8. 
U   kAizi  joj   ovako  besjedi . . .    Nar.   pjes.   vuk. 

2,  105.  U  kiiizi  im  ovako  besjedi  ...  2,  214. 
U  knizi  ga  lipo  pozdrav)aše  ter  ovako  starac 
besidaše.  And.  Kačić,  razg.  iK  U  kAizi  ie  Pavla 
pobratio.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  556.  —  tcikođer  se 
kaže  da  se  u  kmzi  što  piše,  kiti  itd.  Ako  bih 
te  u  knigu  pisala  .  .  .  Nar.  pjes.  vuk.  1,  404.  U 
knizi  je  cura  nakitila:  ...  3,  229.  U  kAizi  mu 
Ivan  nakitio:  ...  3,  231.  —  ee)  javfa  se  što  je 
pisano  u  knizi  (gotovo  samo  u  pjestni)  kao  da 
sama  kniga  kaže,  be^edi,  glasi.  Sitna  kAiga  Aojzi 
ovo  kaže.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  257.  On  ne  sluša 
što  mu  kniga  kaže.  1,  556.  Al'  mu  kiiiga  dosta 
grdno    kaže,    kniga    kaže    de    ga    kune    majka. 

2,  264 — 265.  Sama  kAiga  caru  besedila.  2,  295. 
Kniga  glasi  od  moje  devojke  da  se  skoro  misli 
udomiti.  1,  395.  —  i  samijem  glagolom  pisati. 
Dobro   slušaj  Što  ti   kniga  piše.    Nar.  pjes.  viik. 

3,  323.  Sve  mu  kaže  što  mu  kAiga  piše.  4,  395. 
—  ff)  kniga  se  pečati.  Na  jednoj  trpezi  kAige 
pečaćene.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  107.  S  krvi  Aemu 
knigu   zapečati.    2,  247.   —  gg)  o  kiiizi  se  kaže 


Digitized  by 


Google 


KNIGA,  a,  h). 


120 


KNKIA,  a,  v)' 


da  se  mfe.  pom\e.  Focio  posla  svoje  poklisare 
i  kAi;^'e  u  Rim  papi.  J.  Filipović  1,  186*.  Već 
tri   knige   car  je   sestri    posro.     Nar.    pjos.  vuk. 

1,  626.     Posla  Marku   ki^igu  po  Tataru.    2,  392. 

—  opravi.  Na  brzo  mu  kni^u  opravila.  2.  171. 
Pa  mu  Vuče  knigu  opravio.  2,  349.  Na  mezilo 
knigu  opravio.  2,  56").  —  upravi.  Ova  kni^fa 
bila  je  na  poklisare  upravjena.  A.  Kaui/lić,  kam. 
299.  —  opreviij  spremi.  Drugu  vezir  knigu  opre- 
mio u  Toptana  pokraj  mora  grada,  na  onoga 
bega  toptanskoga.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  213.  Jali 
knige   opremaju   bijele   k   stojnu    Beču.    Osvetn. 

2,  102.  Sitne  knige  na  Cetine  sprema.  Nar.  pjes. 
vuk.  4,  484.  —  prati.  Prati  knigu  miloj  šćeri 
mojoj.  2,  531.  Prati  ki^igu  Baru  i  IJlćinu  na 
Miloša  Obrenbegovića.  2.  534.  —  ako  je  riše 
knigaf  da  se  razašafu^  rasture.  Pa  kad  take  knige 
razaslao.  Nar.  pjes.  vuk.  4,  490.  Kad  rasturiš 
knige  na  vojvode.  2,  580.  Take  knige  Osman 
rasturio.  3,  150.  —  u  pjesmi  ima  i  vratiti  knigu, 
kad  se  ko  udafi  od  koga,  pa  mu  pisc  kniguj  kao 
da  mu  nešto  vraća  od  sama  sebe.  Đe  ^od,  šćori, 
na  konaku  budeš,  odsvakle  mi  sitnu  knigu  vrati, 
da  ja  znadem  đe  ste  zdravo  bili.  Nar.  pjes.  vuk, 

3,  455.  I  odatle  cura  knigu  vrati:  , Zdravo  smo 
ti  u  Jabuci,  majko'.  3,  456.  —  /ih)  kiiiga  se 
nosi,  odnosi,  donosi,  pronosi  itd.  Da  su  sva  če- 
tvorica od  Focia  kni^u  đonili.  A.  Kanizlić,  kam. 
68.  Nosi  knigu  bijelu  Prilipu  na  kojeno  Krajo- 
viču  Marku.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  247.  Da  ti  mo/e 
knigu  odnijeti  u  Kosovo  i  natrag  vratiti.  2.  289. 
Nosi  knigu  ka  gradu  Solunu,  ka  Dojoilu  Boirom 
pobratimu.  2,  383.  Vuk  odnese  do  tri  sitne 
knige.  2,  5()9.  Tvrde  straže  pokraj  vodo  vrzi, 
da  ne  može  tica  prolećoti,  a  kamo  li  tatar  pro- 
kasati  i  od  Bosne  krii«>u  pronijeti.  4,  2<i4.  -  -  u 
pjesmama  se  i  osohitijem  načinom  kaže  kako  se 
kniga  predaje.  Spušta  knigu  caru  na  ko|ono. 
Nar.  prip.  vuk.  2,  295.  I  Nukici  pojubio  ruku, 
u  ruci  mu  knigu  ostavio.  3,  231.  —  ii)  o  ki'iizi 
se  kaže  (ne  samo  u  pjcf<mi)  da  ide,  dolazi,  do- 
pada, stiže,  sreta  itd.  Kniga  ide  od  ruke  do 
inike,  pa  će  doći  u  pogano  ruke.  Nar.  pjes.  vuk. 
1,  40^4.  Knige  idu  od  Prizrena  ;rrada,  od  srp- 
skoga silna  car-Stjepana,  na  Požegu  banu  Milu- 
tinu. 2,  168.    Česte  knige  idu  za  knigama.  2,  502. 

—  Zato  ja  sasvima  uČinih  odluku,  da  dojde  kniga 
ma  tebi  sad  u  ruku.  P.  Hektorović  58.  Jer  evo 
mi  dođe  kniga  bila  koja  mi  je  zle  glase  đonila. 
And.  Kačić,  razg.  316*.  Sinoć  mene  crna  kniga 
dođe,  crna  kiiiga,  a  u  doba  crno,  crnom  bjošo 
bulom  zabulana,  a  krvavim  slov'ma  napisana. 
Nar.  pjes.  vuk.  1,  395.  Čotir  kni:;e  od  ujo  su 
došle.  1,  626.  I  do  sad  su  knige  dolazilo,  al'  se 
nisu  sa  suzam'  učile,  2,  137.  Dođe  kniga  u  Po- 
žegu ravnu  na  ko|eno  banu  Milutinu.  2,  1(>H. 
Jer  je  Aemu  hitna  kniga  došla.  2.  574.  Al*  di- 
vojki  dođe  kniga  bila.  3,  54H.  Kado  snasi  glas 
i  kniga  dođe.  4,  361.  A  jutros  mu  bila  knii^a 
dođe.  Nar.  pjes.  istr.  1,  7.  —  Ode  kniga  gradu 
Varadinu.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  254.  —  Često  knige 
zem[u  prelažahu.  1,  576.  Sitno  knio;e  zomju 
prijeđo.še,  3,  78.  —  K  Na|esku  Nikoli,  ma  knigo, 
uhrli  u  lijepi  Dubrovnik.  N.  Dimi  tro  vić  KK).  — 
Kad  bijaše  Margariti  tanka  kniga  do  pad  nula. 
Nar.  pjes.  bog.  32.  Kad  je  Potra  kniira  dopa- 
nula.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  3,  Ka<i  Alilu  kniga  do- 
panula.  3,  10^,  Kad  je  Janka  kniga  dopanula. 
3,  216.  —  Evo  tebi  tri  knigo  stigoše.  1,  556, 
A  jutros  mu  sitna  kniga  sustiže.  1,  20S.  U  putu 
mu  sitna  kniga  stiže.  2,  472.  —  Kniga  steee  od 
Iruda,  da  popisu  se  svi  )udi.   Nar.  pjos.  istr.  G,  32. 

—  Tu  je  pašu  kniga  susretnula  od  otioga  boga 
Asan-(ioja.   Nar,  pjcv^.  vuk,  4,  357,  —  lianu  knii^^i 


na  kojono  pade,  2,  264.  Dan  po  danak,  ni  ne- 
djeja  cijela,  pade  kniga  Kodić  generalu,  Osvetn. 
3,  42.  —  može  se  kniga  i  izgubiti.  Poginula  je 
ki'ii^a  ,1a  lettera  e  andata  mala'  ,iiit'eriit  epistola*. 
Sustavjena  je  kniga  ,1a  lettera  e  stata  presa  por 
istrada'  ,i»»toreopta,  est  epistola'.  A.  d,  Bella, 
rječn.  434l>.  —  h/c)  kniga  se  otvora,  razvija.  Ako 
sam  otvorao  knige  druzijeh  na  sramotu  ali  ne- 
navidost  iskrno^^a.  P.  Posilović,  uasl.  111*.  Kada 
Iva  prvu  knigu  razvi.  Nar.  pjes.  vuk.  2,  570,  — 
U)  0  knizi  se  kaže  ne  samo  da  se  čita  nego  (oso- 
bito u  pjesmi)  i  da  se  uči  (naj  češće),  prouči. 
Asan-aga  sitnu  kniiju  uči.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  576, 
Kada  bane  knigu  proučio.  2,  168.  Sve  Pipere 
braću  sakupio,  i  pred  nima  knigu  proučio,  kad 
Piperi  kni^^u  razumješo  . ,  .  4,  32.  —  gleda,  pre- 
gleda, razgleda,  sagleda  itd.  Kada  bješe  kra|ica 
tanku  kni^^u  pro^rlodala.  Nar.  pjes.  bog,  62. 
KniiTU  gleda  Zoćir-bogovica.  Nar.  pjes.  vuk. 
1.  562.  Kad  razi;leda  i  prouči  kiiigu.  2,  264. 
Kada  Đuro  kni;4:u  razgledao.  2.  471.  Kad  je 
Niko  knigu  pregledao.  3,  229.  Kad  je  MutAp 
knigu  sagledao.  4,  298.  —  i-idi.  Vidi  knigu,  ne- 
čuvenih jada!  2,  265.  Vidi  kniiru,  časa  ne  po- 
č.asi.  2,  534.  —  kazuje  (glasno).  Pa  pred  nima 
knigu  kazivaše,    4,   80. 

c)  tabula,  libellus,  pismo,  list  kojijem  se 
što  svjedoči  ili  potvrđuje,  velika  je  razlika  u 
značenu  za  svaki  slučaj  naposf\  te  se  razumije 
po  pridjevima  ili  drugijem  riječima.  Jako  je  pi- 
sano vb  starihb  kiiigaht  brevelegi.  Mon.  serb. 
39.  (1253),  —  Tamo  vi  jestb  pisalo  carbstvo  mi 
knigu  svobodnu  vamb  i  <lruzemb  ;rradovomb  da 
gredote  svobodno  bozb  vsake  zabavo  u  zem|ii 
carbstva  mi.  Mon.  serb.  175.  (1356 — 1367).  —  O 
zem|i  i  o  |udehb  crbkovnvhb  što  imaju  s  kvmb 
sudb  crbkvi,  ašte  kto  iznoseti.  milostnu  knigu,  u 
tojzi  kn  iz«"'  nisto  da  nesth,  razvo  da  se  sude  po 
zakonu  crbkovnonib  i  carskomb,  ni.  da  uprosetb 
cara.  Zak.  duš.  pam.  šaf.  35,  Kt<:>  jesti.  Čijei^u 
človeka  prijolb  i/b  tuđe  zem|e,  a  onb  je  pobogli. 
otb  svojeira  gospodara  otb  suda,  ašre  dastb  knigu 
carevu  niilostbnu,  da  se  ne  potvoritb,  ašte  li  ne 
d«astb  milosti,  da  mu  i;a  vrati,  čiji  budetb.  39. 
O  kni^ah  milostnvhb.  gdo  se  iznesu  dve  ki"ii;;o 
carevo  zajedno  za  zembju,  kto  je  sbdrbžao  do 
sijo^-a  doba  sbborbnago,  togo  da  jestb.  44.  Ako 
piše  knii^^u  carb  ili  po  srbdbcu  ili  po  jubbvi  ili 
po  milosti  za  nekoi^a,  a  ona  kniga  razorajetb  za- 
koniki..  sudijo  tu  knigu  <ia  ne  vi'rujutb,  \^K  — 
O  zapisaniji  knigb.  što  zapiše  can.  baštinu,  komu 
zapiše  selo  u  baštinu,  da  jesli,  logo'letu  30  por- 
perh  za  lirisovulb,  10.  Kniire  carevo  koje  se 
prinose  prrdi.  suiiije  za  što  juho,  ta  ilib  potvara 
zakonnikb,  što  je  /apisalb  carb  komu  |ubo  kni^u. 
onezi  kiiiiro  koje  potvoritb  sudb,  tezi  knii»o  da 
vbzrautb  sudijo.  a  da  ihb  prinesufcb  predb  cara. 
3S.  Nitko  da  ne  proslušatb  što  piše  kni.:;:a  ca- 
reva, ašte  li  budetb  takova  kniga  što  ne  možetb 
on/i  SI. vri. siti  ili  ne  imati,  da  <lastb.  vb  tb  Ča<f. 
da  gredo  opetb  s  ki'iiironib  ki.  caru,  da  opoveda 
(taru.  40.  \ikto  nicijoga  rlovr-ka  da  no  priimetb... 
V)ezi.  kniire  earovr-,  11.  .\ikt<^  da  no  primi  ni- 
čijega ('lovt'ka  u  ti.mbnicu  bezb  kni;i:o  carevo. 
iS.  Pristavi  be/i,  knigo  sudine  nikudb  da  ne 
idu.  ili  be/b  knii^e  careve,  razv«'«  kude  i  posilaju 
sndije,  da  inu.  pišu  knigo.  i  da  ne  uzi.me  pri- 
stiivb  inoij;-a,  razve  eto  pi>e  kniga.  a  sudije  da 
drbže  takodere  knii^r^,  kakbveno  su  dali  pri- 
slavomb.  47.  —  Vbsaky  sudija  čto  sudi  po  zembji, 
da  zapisuju  suflb,  i  da  drbži  u  sebe  knigu.  i 
druL,^e  knige  upisavbšo  da  dadu  onomu  koji  se 
bude  opravio  na  sudb.  47.  —  Ako  pet  biskupov 
kni:;i  na  svedoudsf  \ <>  no  prinesut,    S.  Kožičie  II« 


Digitized  by 


Google 


Kit  Hi  A, 


'•/ 


IJI 


KNl(iA,  c,  a). 


Ukazavši   kni^L^e  od  svidoi^instva.     M.   Uijaiiković 

44.  Svjodočue  kiiigo  , patente,  scritto  eho  si  fa 
perdivorse  caicioni*  ,litterae  patont^s*.  A.  d.  Bella, 
rJGČii.  547a.  Knige  svidoraii^tva  od  tvoi»a  bis- 
kupa. Ant.  Kadčić  105.  —  Papina  kni;,^a,  apo- 
stolska ]vi'»i;rii  .,bolla  del  papa*  ,apostolicuin  di- 
ploma. A.  d.  Bella,  rječn.  114 1.  Imajući  lažno 
pričinene  kni^o  papine.  Aut.  Kadčić  301.  — 
Prostu  knio^u  da  izvadi.  V.  Došen  127^*.  Po- 
šali .  .  .  jsužriu  oprožćenu  kni«cu.  Starine.  11,  100. 
(oko  1055).  —  A  nabavi  kalndora  mlada,  pa  mu 
daje  kni/^u  povladnicu.  Osvotn.  3,  82.  —  Da  ženu 
vinčanu  s  kni/>:om  pusti.  A.  Baćić  123.  Po  za- 
konu Mojsijevu  koji  je  dopustio  davši  kni«?u  pu- 
stiti nu  (:enu).  J.  Banovac,  razi,^  2H5.  Obatali 
kni^e  od  razpu.stena.  M.  Dobrotić  532.  I  vadi 
joj  kiVij^u  oprošćeiia.  Nar.  pjes.  vuk.  .3,  529.  — 
Da  imadu  jošter  dopuštene  i  kiii;;:e  od  vlastitog 
biskupa.  M.  Dobretić  32J.  —  Načini  sud  knigu 
od  umira.  S.  ^ubiša,  prip.  179.  —  Ako  majstorske 
knii4"e  (diplome)  ne  ima.    A.  T.  Blagojević,  khin. 

45.  —  Ako  Bošnaninb  izi>me  dobi  tak  b  dubrovački 
na  veru,  i  kni;j:a  bude  u  Dubrovnici.  Mon.  serb. 
102.  (1332).  Kniga  od  duga  ,obliganza'  ,syngra- 
pbium,  sjngrapha'.  J.  Mikaja,  rječn.  Ako  hoćeš 
uašu  virnu  ki'iigu  za  ostalo  dugovane  primiti. 
Starine.  12,  15.  (oko  17rK)).  Pjenezne  knige  ,let- 
tere  di  cambio*  ,tosserae  colybisticae*.  A.  d.  Bella, 
rječn.  161*'.  —  Med  nima  se  muško  čedo  nade, 
ar  ga  majka  Jiegovat  ne  može,  već  mu  savi  knige 
i  košu|e...  Nar.  pjes.  vuk.  2,  71.  —  Priđe  Kružić 
noseći  niko  pismo  prošeci  nas,  da  bismo  je  po- 
stavili V  ki'iigo  našo  kancelarije.  Mon.  croat. 
212.  (1521).  Er  mu  'e  i  otac  čast  imio  kuig 
otajuih  u  onom  ;,^radu.    J.  Kavanin  132^. 

il)  list  na  htjtmii  je  što  znbifežeuo  za  uče  ne. 
Kniga  od  brodenja  ,carta  da  navigare'  ,tal)ula 
navigationis'.  A.  d.  Bella,  rječn.  174l>.  Kni^^ 
o<l  razbrajanja  ,abbaco,  carta  o  tavolotta  dell'ab- 
baco'  ,tabula  ratiocinatoria^    1«*. 

b.  littera,  sloro.  —  ^Samo  u  Vrončirciu  rječ- 
niku (ki'iiira,  slovo  ,litera').  —  cidi  što  je  kazano 
sprijeda  o  ovom  značeHU. 

I*,  liber,  codex,  tabulao,  itino(jo  lista  (tabaka) 
hartijc  ujedno  sastacleno  (sašireno,  rezanoj;  har- 
tija  može  hiti  cista  ili  najtis(nuiy  ali  je  naj  čvšče 
naštamjiana.  —  a  ovome  znaćrnu  isprva  je  bila 
mmo  množina  ki'iigo  (kao  šttt  je  slslovenski,  i  što 
je  bilo  Cf'ški  i  pofski),  jer  se  shvaćah t,  jednina 
kao  pod  a,  te  je  značene  bilo:  mnoifo  lista  napi- 
sanijeh.  jednina  se  s  ovijeni  znaveiiem  nalazi  naj 
prije  u  primjeru  xni  vijrka:  Šija  kiuA^^a  prologi. 
napisa  se.  Mon.  sorb.  5(J1.  (12i>l),  ali  ne  znam 
jdi   dosta  pouzdan   ovaj  primjer;  poslije   istom 

XVI  vijeka  na  jednom  mjestu:  Kako  budo  mlados 
prijat  slova  prve  knige,  neka  se  stavi  ćtit  po- 
janja  spijevalac.  D.  Ran  ina  viii»,  ali  i  ovdje  nije 
dosta  jasan  smicao,  i  značene  bi  mof/lo  biti  kao 
kod  (1.    uprav  pouzdani  primjeri  javfaju   se   od 

XVII  vijeka^  i  naj  prije  u  J.  Mikafe:  Da,  tko 
hotit  bude  latinski  jezik  naučiti,  moć  bude  učit 
jra  iz  iste  knige.  gram.  2  (na  istoj  strani:  Do- 
bromu prijateju  koji  štijn  ovo  kniAro).  Da  ova 
ki'iiga  ima  veću  potribu  od  ostalijeh  kniga  .  .  . 
rječn.  xi.  Sva  slova  potribna  za  naš  jezik  imaju 
se  izrediti  u  ovoj  kni;::i  na  ovi  način.  xii.  (Mi- 
lomu prijateju  i  bratu  koji  štijo  ovo  knige.  xiv). 
Da  ova  kiiiga  još  korisnija  bude.  xv.  (u  rječniku 
kod  riječi  kniga  ima  samo  množina  za  ovo  zna- 
h.iie).  xvni  vijeka  otimle  veći  mah  jednina j  ali 
še  jitš  sama  množina  nalazi  u  nekijeh  pisaca^  ka(t 
n.  p.  u  Đellabelle,  u  Zuzeriča,  u  Filipoviča,  u 
hanovca^  u  Lastriča,  u  Matoviča.  u  naše  doba 
pUci  (i   Vuk  i  Daničić)  up<drrb^avaju  samo  jed- 


nina (ali  se  u  nanfdnijem  pjesmama  nalazi  češće 
množina),  i  to  gotovo  samo  za  ovo  znacene  (vidi 
kod  a,  h)).  —  Između  rječnika  u  Vrančićevu 
(knige  ,liber-)»  u  Mikalinu  (knige  ,liber,  volumen, 
codex'),  u  Belinu  (knige  ,libro'  ,liber*  i^S^\  4V0- 
lume,  cioe  libro'  ,volumen'  778^>),  u  Bjelostjen- 
čevu  (knige,  listje  ,libcr,  codex,  volumen',  otud 
velimo:  kiiižni  človek  ,heluo  librorum'),  u  Jam- 
brešićevu  (kniga  ,liber'),  u  Voltifjijinu  (kniga 
jlibro'  ,buch'),  u  Stuličevu  (kniga  ,liber';  knige 
, liber,  volumen,  cpdex'),  u  Vukova  (kniga  ,das 
buch*  ,liber'),  u  Daničičeou  (kbiiiga  1  kniga , liber'). 
a)  ovake  su  knige  štampane  (u  naj  starijim 
primjerima  pisane,  0  kojima  se  sad  kaže  da  su  ru- 
kopisi), i  određene  za  čitane  (za  nauku,  za  molitvu, 
za  zabavu  itd).  —  često  se  misli  na  ono  što  je  u 
knizi  (smisao),  ao)  knige  u  množini  o  jednome. 
Isbbuše  se  knigi  glago}ušte:  verova  Avraam  Bo- 
govi .  .  .  Sava,  tip.  hil.  glasn.  24,  173.  Prodavb 
imb  komuždo  knigy  zakonbnyje.  Domentijan* 
233.  Sij  apostol b  napisa  se  vb  dbiii  blagorodb- 
nago  kraja  Stefana  Urosa  tretijego . . .  koga  Bogb 
spođobii  čisti  knigy  aiji...  Mon.  serb.  84.  (1324). 
Syjo  se  knyge  (o  jednoj  knizi)  napisaše.  253. 
(1404).  Priseći  položivši  ruku  zvrhu  kiiig.  Zak. 
vinod.  75.  Otvori  knige  i  viđ  grehe  duše  sije. 
Pril.  jag.  ark.  9,  90.  Eazgrnuv  knigi,  poda  je 
služe  držati.  102.  (14G8).  Čtenie  knig  od  izhoda. 
Bernardin  30.  Složi  jedne  knige.  Transit.  211. 
A  Hezdra  otvori  knige  prid  svijem  pukom.  N. 
Rai'iina  l(50h.  2e3dr.  8,  5.  U  ruci  mu  zlatne  knige, 
družba  da  mu  je.  P.  Hektorović  9.  Grad  pri- 
jaše hitrostju  Urikšešovu  kako  Omir  u  kiiigah 
svojih  piše.  Aleks.  jag.  star.  3,  248.  Budući 
tvojijem  trudom  ispisao  i  složio  knige  aliti  bo- 
side.  M.  Divković,  bes.  xiv»*.  U  kuigah  od 
naravnijeh  stvari  veli  da  jest  jedna  ptica.  21*. 
Istomačenje  na  svrsi  knig  mnogih  riči.  I.  Ban- 
dulavić  u  predgovoru.  Vidi  Ivan  kiiige  jedne 
sedminii  pečati  zapečaćene.  F.  Glavinić,  cvit.  13". 
Ste  se  u  knigah  očitovanja.  12 — 13.  Pisano  jest 
u  kniirah  psalmov.  58^  Misnik  pristupi  k  kiii- 
i^^am.  170^.  Vidi  jedne  knige.  I.  Ančić,  vrat. 
105.  Prištavjam  jošte  da  ove  moje  knige  biće 
mnogo  korisne  svakomu  čoviku.  P.  Pogilović, 
nasl.  XLV.  Daje  svomu  iskrnemu  jedne  knige  od 
sveto;j:a  čitana.  M.  Radnić  402*.  Kili  dobrota 
u  knigah  je  od  života.  J.  Kavanin  305^.  Knige 
naroda.  ,genesi,  libro  <li  Mose  della  creatione  del 
mondo'  ,genesis'.  A.  d.  Bella,  rječn.  340h.  Otvo- 
rišo  so  je«lno  same  kniiire.  B.  Zuzeri  31.  U  knigah 
djela  a|K>stolskijeh.  182.  U  skrovištu  otajnomu 
znanosti  božanstvene  dvoje  kniga  nahodi  se;  knige 
od  smrti  mirne  i  svete,  knige  od  smrti  zlo  i 
tužne.  275.  Vide  jedne  kni^^re,  uzeše  ji  štit  za 
provest  vrime.  J.  Filipović  1,  9*.  Ovdo  se  očito 
vidi  da  veće  od  jednih  kniga  otvoriće  se  i  da  su 
naj  mane  tvoje  kni;?e.  1,  150'*.  U  ovim  mojim 
ki'iigam  mnoge  se  riči  ištećene  naode.  1,  581. 
Tad  biše  .Julijanu  date  jedne  knige.  3,  237*. 
Ondo  će  se  otvoriti  knige  iie^ova  zakona.  J.  Ba- 
novac, raz;jr.  5.  Piše  s.  Ivan  apošto  u  kniga  oil 
očitovanja.  73.  Dođoše  k  meni  dva  prilipa  mla- 
dića, i  jedan  od  uih  izvadi  iz  nidara  jedne  lipe 
ki'ii;;«  i  dade  mi  štiti.  1()3.  Kako  se  može  ra- 
zumiti  u  kniga  poro<la  na  po;;l.  49.  227.  Stijući 
po  namiri  jedne  knige.  V.  Lastrić,  tost.  2()6*^. 
Od^rovara  mi  u  isti  kniga  od  očitovanja.  273*. 
Kako  štijt^m  u  kniga  s.  Joba.  351*.  Da  će  te 
s  takim  dilovanem  upisat  u  kni;»:e  od  života.  M. 
Zoričić,  osm.  25.  Zajao  sam  jedne  knige  Petru. 
A.  «1.  Costii  2,  H().  I  štijemo  u  knigah  mudrosti... 
J.  MatK>vić  77.  Ući  s.  Agustin  u  knigah  od 
grada  Božjega.    112.      llštampa  filozofiju  i  druge 


Digitized  by 


>Joogle 


Klhoi,  c,  a). 


122 


KNIOA,  d. 


troje  knig:o.  Norini  67.  I  ovo  potvrđuje  s.  Am- 
brozio,  tolmačeći  knige  poroda.  Đ.  Bapić  23. 
Sveti  Jovan  kiiige  uzimaše,  te  krstio  Hrista  kuma 
svoga.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  123.  U  ruku  mu  knige 
saltiieri.  2,  92.  Te  uzeše  kiiige  carostavne.  2,  95. 
Iznijeće  knige  staroslavne,  da  kazuje  posjedite 
vrijeme.  2,  188.  Knige  uči  stari  Jug  Bogdane. 
2,  185.  Marko  uze  knige  starostavne,  knige 
gleda,  a  govori  Marko.  2,  195.  Pa  uzeše  knige 
jevande^a.  3,  59.  Ponesite  kiiigo  ingijele,  te 
gledajte  što  nam  knige  kažu,  što  će  nama  biti 
do  poŠ(etka.  4,  133.  —  bb)  u  jednini  (vidi 
sprijeda  naj  starije  primjere).  Kada  se  pridaje 
libar  ili  kniga.  I.  Zanotti,  upit.  4.  Prom  knigu 
da  učio  nisam  znanja  od  }udskoga.  A.  Vitajić, 
ist.  215*.  NadpiA  negove  knige  koju  je  složio. 
A.  Kanižlić,  kam.  ix.  Ova  godišna  kniga  jest 
od  lažca  složena.  8.  Pomaitikana  koja  se  u  ovoj 
kiiigi  nahode.  V.  Došen  viii.  Pridgovora,  u  po- 
čelu knige  običajnoga,  nisam  postavio.  ix.  Stva- 
ra'u  jednu  knigu  iliti  vam  libar.  A.  d.  Gosta  1,  v. 
Priručna  kniga  za  mladež.  I.  Jab lanci  1.  Od 
svih  griha  koji  su  u  toj  knizi  upisani.  M.  Do- 
bretić  170.  Kiiiga  pako  koju  prevede  baš  dru- 
gače  zvoni.  A.  T.  Blagojević,  khin.  xii.  Stade 
Jovan  krstit  kuma  svoga,  od  straha  mu  kniga 
ispanula.  Nar.  pjes.  vuk.  1,  122.  Vidite  li  kako 
kniga  kaže?  2, 184.  Kniga  kaže,  na  Urošu  carstvo. 
2,  196.  Uze  knigu  Krajeviću  Marko,  knigu  uze, 
te  Minu  vjenčava.  2,  371.  S  knigom  ne  zna 
niko  besjediti,  ni  kako  će  knizi  otkazati.  4,  136. 
U  ovom  je  namastiru  naj  znamenitija  kniga  jedno 
jovanđeje.  Vuk,  dan.  1,  3.  Ja  !<am  u  ovoj  kAizi 
naštampao  .  .  .  Vuk,  nar.  pjes.  1,  v.  Gore  po 
vas,  moj  gospodine,  jer  je  povjesnica  Božja  kiiiga. 
M.  Pavlinović,  razg.  50.  ^Judi  lijeću,  hrle  tolit 
smeću,  hoga  s  knigom  da  šejtana  kune.  Osvetn. 
4,  70.  —  cć)  množina  (plural)  stoji  za  mnoštvo. 
Kiiigy  jego  nečbstivjje  iždegb.  Stefan,  sim.  pam. 
šaf.  7.  Ikonb  svetvhb  ili  sbsudb  čbstbnvhb  ili  za- 
vesb  ili  kiiigb.  Sava,  tip.  stup.  glasn.  40,  154. 
Svetimi  jet'andeli  i  knigami  mnogami.  Mon.  serb. 
11.  (1222 — 1228).  Vb  nauČenijo  svetyihb  ki'iigb. 
Danilo  12.  Na  svitlo  si  razumne  knige  dal.  A. 
Georgifceo,  pril.  100.  Dati  na  svitlu  to  jest  štam- 
pati ki^ige  duhovne.  P.  BadovČić,  nač.  361.  Koji 
privrtahu  mnoge  knige.  M.  Radnić  54*^.  Ali  od 
toga  u  osebujnih  knigah  obilnije.  P.  Vitezović, 
kron.  I.  Latinski  u  jezik  staroga  zakona  knigo 
ti  iz  žudijskoga  prinil  bijaše.  A.  Vitajić,  ost. 
415.  Kniga  raskih  tomač  hitar.  J.  Kavanin  92*. 
Premako  su  mloge  knige  izginule.  A.  Kanižlić, 
kam.  388.  Kniga  on  nije  učio.  S.  Rosa  llH^. 
To  likarske  ki^ige  mudre  kažu.  V.  Došen  82*\ 
Zarad  kAiga  koje  složi.  21  Ih.  Toliko  turski 
glava  odsiče,  da  bi  se  od  negova  junaštva  knige 
po  svitu  štampale.  And.  Kačić,  razg.  160.  Tako 
se  štije  u  kriigam.  kor.  451.  Niki  (pišu)  knige 
od  nauka  za  skule.  M.  A.  Re|ković,  sat.  Bih. 
Likari  tilesni  privraćaju  svaki  dan  i  noć  knige 
naravske  od  lika.  Ant.  Kadčić  226.  Koji  utiš- 
tuju  oli  čine  utištati  knige.  305.  Ali  ako  po 
knigama  tražiti  pojde.  A.  T.  Blagojović,  pjos.  vi. 
Živote  od  svetih  i  druge  knige  duhovne.  M.  Do- 
bretić  68.  Koji  knige  slažu  i  pišu  protiva  s.  viri. 
98.  Evo  skup)ene  u  malo  kiiiga  vaše  dužnosti. 
I.  Garaiiin  27.  Štiju  u  kiiigama  što  jo  raj.  B. 
Leaković,  nauk.  146.  Kada  đoca  ćetu  opaziše, 
pobacaše  knige  po  kaldrmi.  Nar.  pjes.  vuk.  3,  410. 
Po  tom  bismo  imali  dosta  kniga  iz  kojijoh  bi 
inostranci  mogli  poznati  i  naučiti  naš  čisti  na- 
rodni jezik.  Vuk,  pism.  27.  U  kakijem  knigama 
iz  xvu  vijeka,  nar.  pjos.  3,  173.  Duhovnik  koji 
zna  duboke  kiiige.    S.   ^ubiša,  prip.  231.    Ja  sam 


slušao  od  duhovnika  koji  je  premotao  te  knigo. 
246.  Vuk  je  ispisao  tovare  kniga.  M.  Pavli- 
nović, rad.  57.  Zadub}ivao  se  u  kiiigo.  65.  Iz 
kniga  si  crpio  mnogo  korisna  nauka.  142.  Više 
vrije<li  nego  sve  kiiige  mudrice,  razl.  spis.  59. 
Jer  čobani  sve  na  nebu  znadu,  ko  i  oni  što  knige 
iinadu.  Osvetn.  1,  60.  Gotovi  su  vrijedni  sa- 
motnici  sklopit  knige  a  jainit  oružje.  2,  17.  Jer 
djetići  straha  ne  učili,  no  u  kiiigam  školskijem 
Čitali.  3,  130.  I  dočekah  posjediie  vrijeme  kao 
što  stare  kiiige  pišu.    Pravdonoša.  1852.  81. 

b)  tabulae,  Či^ta  hart^ja  sašivena  ili  ve- 
zana na  kojoj  se  ^t'y  hi(rlt  aa)  u  intmhni  sa 
jedno.  Primi  kiiige  uvoj©,  i  napili  o?4*inidoset, 
N.  RaAina  152h.  Itac  Ifi,  7.  Kfiig«  od  razbrojn 
,libro  di  conti*  ,riiiiiiiiariiimS  Kiiitf**  o(d)  du- 
hodka  ,libro  dell'  e^niratA'  ,*n>do\  iicc«pti**  Kiih^ 
od  tratjenja  ili  izhi»dkii  .libro  tlelT  U9cit^'  *t'odoii 
expen3i'.  A.  d.  BHb.  rji^^^n,  t^N;U  _  ^ft^  ti  jrd 
nini.  Zaglavak  ki'tii:»'  nkrivin^  \nm  i:^kadvfkT  ko- 
liko glavnico  i  kolikii  knuiHiji  oe^taj^^  j*ii  tia  dii*;^ii 
kod  svakoga  pojodinu:^^«t  du^,Dika.  Zbnratk  aak. 
1853.  488.  Kiiiga  |>rftdH|ii3i  rrgi»vaekrt  pjdvr>.*3na 
je  bi|egovini.  18Ut.  17n.  tjtvmi  grunt4>vHira  1 
ukiiižnica  ima  se  »^kodcr  i  jtdna  kiiiga  dokaz- 
nica  voditi,  u  kojti  m'  itiiajn  pi:>lagati  vj<tro<lt> 
stoj  ni  propisi  uki:^iž,«fiib  pilama  Mo  ih  sti-auki* 
prinose.  1,  215.  Kniga  c^l  pr*?pUa  ,kopirbutIi*. 
3,  799.  Kiiiga  kr^tonih  ^utiirabych%  Jur,  p«j|, 
terminol.  499.  Kiiii^i  mitvih  ,t<itirt^iibut!i%  5^»T, 
Kiiiga  od  isprava, u rkii  11' U^iiHiiiliV,  "lii?.  Kniga  p>- 
godaba  ,urkunden-'cotitrurtt^ti:'bueh*.  543,  Kniga 
vjenčanih  ,trauuiigS't>i?rlr.  '»7U,  Ulavna  kni^aT 
V.  glavnik;  pomoćnrv  kjii^a  Jiih'sbuuh'.  B-  Šukk* 
rječn.  znanstv.  uhj?.  kud  kniga,  —  et)  u  mnoiirti 
za  mnoštvo.  (Irudi  pnU^j^Ui(\i*  kpij^otlje  pobi  i 
rojstvonije  kiiigo  |n>jtL;>4.  S.  Ivoi^ioib^  J^^,  Hotjc* 
biskup  kiiige  od  kr>tc?nijt^ti  i  od  nirivijith  prigle- 
dati.  B.  Zuzeri  27  <Hn  tKnirinlha  moip  biti  upi- 
sana u  državne  k]i..i-.  Ti;!-..!  .^.i.  l-i'^j-  ,'.  Na- 
pokon za  one  vjerovnike,  koji  se  radi  isplate  ne 
prijave,  imadu  se  iznosci  koji  su  im  određeni, 
kao  vlasništvo  liihovo  položiti  kod  suda  ili  treba 
učinit  da  se  isti  iznosci  u  ostavnih  knigah  pro- 
pišu na  Aihuvo  ime.  Zbornik  zak.  1853.  576. 
Javne  knige  »oHentlicho  biiclier*  ,libri  publici*; 
trgovačke  kiiige  ,handlungs-biicher*  ,libri  di  ne- 
gozio'.  B.  Petranović,  rucn.  kii.  49.  Kniga,  merc. 
trgovačke  kiiige  ,handlungsbucher*,  tal.  ,libri  (di 
negozio)*;  glavne,  redovite  knige  ,principalbucher*; 
kiiige  voditi,  (račune  voditi)  ,biic)ier  fiihren*,  tal. 
,tener  i  libri*.    B.  Šulek,  rječn.  znanstv.  naz. 

c)  tomus,  liber,  volumen,  uz  značene  što 
je  kod  a)  ističe  se  da  je  dio  kakna  kniževnoga 
djda^  pa  se  u  ovakotmm  značenu  upotrebfava  i 
kad  nije  sašiceno  ili  vezano  napose.  —  i  u  ovom 
zaditem  znaćei'iu  može  hiti  u  množini,  ao)  u 
množini  za  jedno.  Od  naslidovanja  Isukrstova 
kiiiire  čotvere.  A.  Georgiceo,  na*«!,  i.  Kiiige  prve 
u  kojih  se  nahode  svitovanja  korisna...  1.  Kako 
audeo  istomu  Heliodoru  ukaza  u  kiiiga  drugi 
makabejski  na  pogl.  3.  J.  Banovac,  razg.  203. 
Priliku  od  ovoga  imamo  u  prvi  kniga  krajevski. 
F.  Lastrić,  tost.  186l>.  Kiiigo  zakonske,  jesu  pe- 
tore  knige  Mojsijeve.  I.  V^elikanović,  uput.  1,  366. 
—  bb)  u  jednini.  Srpske  narodne  pjesme,  kiiiga 
prva.  Vuk,  nar.  pjes.  1,  i.  Iz  četvrte  kiiige  pre- 
dašnoA;-a  izdanija.  1,  v.  Kniga  ,tlioil,  band*  frc. 
jtome',  egl.  ,volume*.  B.  Sulek,  rječn.  znanstv.  naz. 

f/)  u  naše  vrijemCj  kod  trgovine  hartije^ 
zvalo  se,  kao  trgovačka  mjera,  kiiiga  (po  mm. 
buch)  24  tnhaka  hartije  za  pisane  (25  za  štam- 
pane), sad  oltična  Km)  tabaka. 

(I.  rifaiie  i  p{saih%  nauka  čitana  i  pisatM,  i 


Digitized  by 


^uogle 


KNIGA,  d. 


128 


KNIGA,  e. 


uopće  ,školska  nauka;  pa  i  vim  nauka j  znanost, 
kniževn